Hrvatska na mučilištu/Dva proglasa iz Ženeve

DVA PROGLASA IZ ŽENEVE.

Konferencija u Ženevi upravila je Hrvatima, Srbima i Slovencima ovaj proglas: »Zajedničkim naporom savezničkih naroda i Sjedinjenih Država Sjeverne Amerike, snagom naroda Srba, Hrvata i Slove naca, slomljene su i na bojnim poljima i na moru sve nasilne za preke njegovom ujedinjenju. Predstavnici vlade kraljevine Srbi je i skupštinskih političkih grupa, predstavnici Narodnog vijeća u Zagrebu i predstavnici Jugoslovenskog odbora u Londonu, — skupljeni u Ženevi, varoši slobode, — sretni su, što mogu jed nodušno, svečano i pred cijelim svijetom konstatirati svoje uje dinjenje u državu Srba, Hrvata i Slovenaca. Narod Crne Gore, kojemu je otvoren naš bratski zagrljaj, nesumnjivo će pohitati 30Dva proglasa iz Ženeve da pozdravi i pridruži se ovom djelu, koje je od uvijek bilo njegov najviši ideal. Današnjim danom i ovim aktom nova država se pojavljuje i prikazuje kao jedna nedjeljiva državna cjelina i član društva slobodnih naroda. Nema više granica, koje su nas razdvajale. U svim spoljnim manifestacijama prava, snage i volje, tu državnu zajednicu predstavljat Će zajedničko ministarstvo Srba, Hrvata i Slovenaca preko redovnih organa, za to stvoreno, kad i ovaj akt i u duhu istoga. Sastav te vlade objavljen je. Nakna dno će se objaviti daljnji djelokrug njenog rada, jer su potpunim međusobnim priznanjem svih nacijonalnih faktora i organa, konstatiranom jednodušnošću u pogledu njihovih ciljeva i me toda rada, uravnati putovi, kojima će se kretati javni, opći i za jednički poslovi nove države. Vlada kraljevine Srbije i Narodno vijeće u Zagrebu pro dužit će otpravljati poslove, svaki u svom unutrašnjem pravnom i teritorijalnom djelokrugu, na redovan način, kakav gdje postoji dok Velika Skupština ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca (Konstituanta), — izabrana općim, jednakim, neposrednim i taj nim glasanjem svih građana, — ustavom ne propiše definitivno ustrojstvo države. Taj ustav će biti osnova cijelom državnom životu, izvor i utok svih vlasti i prava, i po njemu će se, u demo kratskom duhu, uređivati cijeli državni život. Državne granice prema susjednim državama povući će se po načelu prava narodnosti i prava samoopredjeljenja svakog na roda. U nesalomljivom pouzdanju i vjeri našeg naroda u svoje pravo, u principima pravde — proklamovanim od naših Savez nika, a primljenim javnom savješću cijelog prosvećenog svijeta — leži jamstvo za to. Srbi, Hrvati i Slovenci! Naš vjekovni san je java. Mi smo ujedinjeni u slobodi. Slavimo ove velike dane najviše narodne sreće i radosti i održavajmo red. Bez reda nema snažne države. Samo snažna država može na vrijeme obezbijediti bla gostanje građana i ispuniti svoje socijalne dužnosti i svoju misiju, brinući se o opštem razvoju društva, o zaštiti slabih, o porodicama postradalih te o invalidima. Poštujmo uspomenu svih boraca, koji su pali za ostvaranje našega narodnog i ljudskog ideala. Poklonimo se svi s poštova njem pred historijskim podvizima naše vojske i prenosimo na 31Dva proglasa iz Ženeve buduće naraštaje naše srećne zahvalnosti, koje imamo za ple menite narode, s kojima smo izvojevali pobjedu u svijetu. Jugoslaveni! Neka vječito živi u časti i slavi među narodima naša lijepa, draga i mlada Otadžbina! Ženeva, 9. novembra 1918. Predsjednik ministarskog Savjeta i Ministar inostranih djela: Nikola P. Pašić. Predsjednik Narodnog vijeća u Zagrebu: Dr. Antun Korošec. Predsjednik Jugoslovenskog Odbora u Londonu: Dr. Ante Trumbić. Predstavnici sporazumnih skupštinskih grupa: Marko Trifković, bivši ministar predsjednik, Milorad Draško vić, narodni poslanik, Dr. Voja Marinković, nar. poslanik. Dr. Melko Čingrija, član Narodnog vijeća u Zagrebu. Dr. Gregor Žerjav, novinar. Članovi Jugoslovenskog Odbora u Londonu: Dr. Gustav Gregorin, nar. poslanik, Jovan Banjanin, Dušan Vasiljević, Dr. Nikola Stojanović, nar. poslanik. Nota Narodnog vijeća. Predsjednik Narodnog vijeća dr. Korošec aktom svojim od 3. studenoga iz Ženeve dostavlja Odluku Narodnog vijeća, koja glasi: »Dr. Anton Korošec, predsjednik Jugoslovenskog Narod nog vijeća u Zagrebu, kao priznati predstavnik svih Slovenaca, Hrvata i Srba bivše austro-ugarske monarhije, ima čast saopćiti vladama Francuske, Velike Britanije, Italije i Sjedinjenih Država, da se ovo vijeće smatra kao vrhovna vlada jugoslavenskih zema lja, kojima već upravlja, pa da ima svoju sopstvenu vojsku i svoju sopstvenu flotu. U ime jugoslavenskog naroda, koji nastanjava teritorije, koje su sačinjavale austro-ugarsku monarhiju, mi molimo save zničke vlade i vladu Sjedinjenih Država, da izvole priznati Na rodno vijeće u Zagrebu kao redovnu vladu rečenog naroda, priznati u isto vrijeme ovaj narod kao naciju savezničku, i pri znati najzad trupama jugoslovenskih dobrovolja ca, koje se bore u srpskoj vojsci u Srbiji, Crnoj Gori, Murman skoj Rusiji i Sibiru, karakter ratujuće strane. 32Prvi progoni Hrvata. Mi izjavljujemo, da vlada u Zagrebu smatra kao svoj za datak oslobođenje austro-ugarskih Jugoslovena od svake tuđe vladavine i njihovo ujedinjenje s njihovom braćom iz Srbije i Crne Gore u nezavisnu državu na osnovi načela narodnosti i prava narodnog samoodređenja. Saobrazno ovomu, naši napori teže, da se za svu jugoslo vensku naciju stvori jedan zajednički i jedinstveni organ, koje mu se stavlja u dužnost diplomatska akcija. U tom smo cilju došli u inostranstvo. Dok taj organ ne bude stvoren, mi dajemo man dat dru Anti Trumbiću, kao predsjedniku Jugoslovenskog odbora u Londonu, da predstavlja Jugoslovensko Narodno vijeće u Za grebu kod vlada savezničkih i kod vlade Sjedinjenih Država, a naročito na konferencijama za primirje. Mi o tomu izvještavamo dra Trumbića, istovremeno kao i srpsku vladu«. PRVI PROGONI H