Hrvatska na mučilištu/Drzavni monopoli

DRŽAVNI MONOPOLI.

Golemo vrelo zarade pružaju državni monopoli. Oni su naj pogodniji izvor državnih prihoda, jer taj porez ljudi najmanje vide i najlakše plaćaju. Ipak je taj porez sa socijalnoga gledišta nepravedan, jer u velike opterećuje upravo najsiromašnije slojeve naroda. Koliki je taj porez, najbolje se vidi po činjenici, da je godišnji potrošak monopolskih predmeta u Jugoslaviji iznosio prosječno 144 dinara od svakoga stanovnika. Država je pri tom od svakoga žitelja Jugoslavije zarađivala godišnji čisti dobitak od 107 dinara, što znači, da su monopoli odbacili državnoj blagajni svakoga dana poprečno 6 milijuna dinara. Najveći je prihod državi donašao monopol duhana, koje ga se prosječno trošilo pola kilograma po svakoj osobi. Za taj duhan je država ubirala ravno 100 dinara, premda je nju stajao samo 20 dinara i 87 para. Prema tomu je država od monopola duhana imala čistoga dobitka 79 dinara i 13 para poprečno po svakoj osobi. Prodajom duhana bavilo se u Jugoslaviji 425 veletr žaca i 39.096 maloprodavača. Drugi je prihod imala Jugoslavija od monopola soli, koja je potrebita primjesa hrani za ljude i stoku. Prosječno je svaka osoba trošila godimice 8 kilograma soli, za koju je platila 20 dina ra. Kako je država toliku količinu soli dobila za 7 dinara i 68 para, zaradila je država kod monopola soli 12 dinara i 32 pare prosječno na svakom žitelju. Sol se tržila kod 431 veletršca i kod 39.955 maloprodavača. Treći je prihod imala država od monopola žigica. Ove su proizvodile privatne tvornice, i to godimice oko 112 milijuna kutija, od kojih je svaka sadržavala 55 do 65 žigica. Država je od svake kutije ubirala 66 para u ime monopolske pristojbe. Zato je kutija žigica stajala 1 dinar mjesto 20 para, koliko je za proiz vodnju dobila tvornica. (Preostalih 14 para ubirahu posrednici ove trgovine). Prosječno je svaka osoba u Jugoslaviji godimice trošila 7 i po kutija žigica, od čega je monopolski dobitak iznosio 5 di nara. Četvrti je prihod državi donosio monopol cigaretnog papira. Prosječno je svaka osoba godimice trošila 11 knjižica, u kojima je bilo 60 cigaretskih listića. Svaka je knjižica stajala 1 dinar i 50 para, od čega je 1 dinar ubirala država u ime mo nopolske pristojbe, dok su proizvodni i prodajni troškovi iznosili 50 para.