Hrvatska na mučilištu/Drugo ministarstvo kraljevine SHS

DRUGO MINISTARSTVO KRALJEVINE SHS.

Najbolje se nesposobnost beogradske vlade očitovala u trgovinskoj politici. Ministarstvo je 25. veljače 1919. dopustilo slobodu trgovanja žitom, stokom i plodinama. No već 25. ožujka zaključi ministarski savjet, da se obustavlja sva trgovina s Itali jom i s neprijateljskim zemljama: Austrijom, Njemačkom, Mad žarskom i Turskom. Ministarstvo ipak ne ostade dosljedno, jer 1. svibnja 1919. diže zabranu uvoza talijanske robe, za koju se dapače od sada plaćala najniža carinska tarifa; a 16. srpnja 1919. dozvolio se uvoz nekih sirovina i strojeva iz ne prijateljskih zemalja. Ova zbrka, nestalnost i nepromišljenost beogradske vlade najviše je škodila hrvatskim trgovcima, koji su vodili veći dio vanjske trgovine. — Uz to je trgovina mnogo stradala radi lošega prometa u kraljevini SHS. Željeznicama je manjkalo vagona, lokomotiva i ugljena, te vještih i disciplinira nih željezničara. Vlakovi stizavahu s velikim zakašnjenjem, a do vagona za otpremu robe mogao je trgovac doći samo podmićiva njem, što je znatno poskupljivalo robu. Pošta i brzojav nisu nikako odgovarali ma i najčednijim zahtjevima općinstva. Ministar predsjednik Stojan Protić podnio je 1. kolovoza 1919. regentu Aleksandru ostavku cjelokupnog ministarstva s ovim obrazloženjem: »Između mene kao predsjednika vlade i g. Pribićevića postoje već odavno jake diference u pogledu naše unutarnje politike. Svi moji pokušaji, da ove razlike —ako ne sasvim otklonim, a ono bar — ublažim i snosnim učinim, ostali su bez uspjeha. Službeni odnošaji između mene i g. ministra unu trašnjih djela nenormalni su i bez potrebnog uzajamnog povjere 87Drugo ministarstvo kraljevine SHS nja, što je veoma štetno po interese službe i države. Saobraćajne nedaće i neprilike niti poslije 7 mjeseci, otkada je sadašnji ka binet formiran, nisu se mogle otkloniti ili bar u jačoj i neop hodno potrebnoj mjeri smanjiti pored svega moga ličnoga na stojanja i staranja. To se veoma štetno odrazuje ne samo na cje lokupan naš privredni život, na zdravstveno stanje naroda, te na ishranu i obnovu zemlje, već i na političke odnošaje u državi. U obimu i načinu izvođenja agrarne reforme postoje razlike između mene i ministra za agrarnu reformu (dra Poljaka), koji u svome radu nalazi ne samo održanja, već — izgleda — i podupiranja u to me pravcu kod svoje stranke.« Kriza je potrajala dulje vremena. Pribićeviću pođe za ru kom, da izigra radikale. Demokratska naime zajednica sklopi s porazum sa socijalnim demokratima, premda su ovi bili republikanci. Uz Pribićevića pristade i jedan dio neopredjeljenih zastupnika. Zato je regent Aleksandar 16. kolovoza 1919. povje rio Ljubi Davidoviću, da sastavi vladu od demokrata i socijalista. Ljuba Davidović sastavi novu vladu, u koju udje 11 demokrata i tri socijalista. Ministrom vanjskih posala ostade dr. Ante Trum bić, a vojnim ministrom postade general Stevan Hadžić. Svetozar Pribićević postade ministrom unutrašnjih posala, Vojislav Veljković m. financija, Pavle Marinković m. prosvjete, Kosta Timotijević m. pravde, dr. Tugomir Alaupović m. vjera, Milorad Drašković m. saobraćaja, dr. Albert Kramer m. trgovine i industrije, Velislav Vulović m. građevina, dr. Edo Lukinić m. pošta i brzojava, dr. Franjo Poljak m. agrarne reforme i zastup nikom m. poljoprivrede, Antun Kristan m. šuma i ruda, Vitomir Korač m. socijalne politike i zastupnikom m. narodnoga zdravlja, a Vilim Bukšeg m. ishrane i obnove zemlje. Zastupnikom mini stra priprema za Ustavotvornu skupštinu i za izjednačenje zako na postade Kosta Timotijević. Za deklaraciju ovako sastavljene vlade glasalo je u »Na rodnom predstavništvu« samo 127 zastupnika, a protiv deklara cije 119, dok je 48 zastupnika bilo odsutno ili se usteglo od gla sovanja. Međutim se na mirovnoj konferenciji u Parizu raspravljalo o granici kraljevine SHS prema republici Madžarskoj. Konferen cija pristade na to, da se Madžarskoj oduzme Prekomurje, gdje je boljševička vlada Bele Kuna iz Budimpešte nasilnom rekvizi Prvi mirovni ugovori cijom otela narodu veći dio stoke. Još je trajala vladina kriza, kad li 10. kolovoza 1919. u Radgonu dođoše pješački pukovi iz Karlovca, Ljubljane i Maribora, a 11. kolovoza dravski konjanički puk i 4 baterije topništva. S ovom vojskom zaposjede general Smiljanić 12. kolovoza bez ikakova otpora cijelo Prekomurje.