Hrvatska na mučilištu/Druga vlada PP (Pasic-Pribicevic)

DRUGA VLADA PP (PAŠIĆ-PRIBIĆEVIĆ)

Po ustavu se Narodna skupština imala 20. listopada 1924. sastati na redovito zasjedanje. Kako je međutim nastala vladina kriza, odgođena je Narodna skupština na dulje vremena. Vladina je kriza potrajala puna 3 tjedna. Kralj je k sebi pri zivao predsjednike parlamentarnih klubova, da se s njima posa vjetuje. Tako je u kraljevski dvor bio pozvan i dr. Vlatko Maček, kao predsjednik zastupničkog kluba HRSS. Radić je pak 23. listo pada 1924. u ime Hrvatske republikanske seljačke stranke objavio u novinama ovaj komunikej: »HRSS najoštrije osuđuje svaki pokušaj, da drugi ustavni faktor (t. j. kralj) posredno ili neposredno utječe na odluke par lamenta uopće, a na izbor predsjedništva napose, pa da kojim god načinom nastoji težište javnoga života prenijeti izvan par lamenta, dotično izvan parlamentarne većine, jer se time ruši sva ustavnost i uvodi lični apsolutistički režim. Aktivno sudjelova nje drugoga ustavnog faktora u rješavanju vladine i parlamen tarne krize razumije i shvaća HRSS tako, da se samo tim njego vim zahvatom u javne poslove dade od naroda otkloniti najveća opasnost. Nikako pak HRSS ne razumije, da se to čini u času, kada su tri ministra, — koji su optuženi po parlamentarnoj vladi i po parlamentarnoj većini, — imali biti predani sudu radi korup cije. Po tom bi sav narod mogao dobiti dojam, da je korupcija čak i pod najvišom zaštitom. Koncentracijonu vladu svih parlamentarnih stranaka — uz isključenje optuženih radikalskih ministara i njihove okoline, koja je u očitoj vezi s tom optužbom, te kluba samostalnih demokrata, koji krvavo nasilje drži najus pješnijim sredstvom za rješenje hrvatskog pitanja, — smatramo jedinim ustavnim i parlamentarnim izlazom iz krize samo onda, ako se toj vladi odmah povjeri provedba slobodnih izbora, pa se time i u praksi pred narodom i pred svijetom prizna načelo na rodnoga suvereniteta, na kojemu se jedino može temeljiti čitavo naše državno uređenje.« Iza dugih pregovora kralj je Davidovićevom demokratu Kosti Timotijeviću povjerio sastav koncentracijone vlade. Njemu nije pošlo za rukom riješiti krizu, jer stranke Opo zicionoga bloka nikako nisu htjele ući u istu vladu, u kojoj bi bili Pašić i Pribićević sa svojim radikalima i samostalnim demo kratima. Jednako nisu Pašić i Pribićević htjeli pristati na to, 211Druga vlada PP (Pašić-Pribićević) da se koncentracijona vlada oslanja i na tobožnje komuniste u Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci. Dugotrajna je kriza najviše uzrujavala Stjepana Radića. On je 1. studenoga 1924. na večer sazvao nekoliko prvaka HRSS na sastanak, na kojemu je oštro napao kralja Aleksandra. To je sutradan bilo javljeno kralju, kojega su nato Pašić i Pribićević počeli preko svojih ljudi na kraljevskom dvoru huškati protiv Radića i njegove stranke. Konačno se kralj dao sklonuti na posve oprečnu politiku, nego li ju je dotle vodio. On je naime odustao od težnje za koncentracijom svih stranaka, te je 5. studenoga 1924. povjerio Nikoli Pašiću sastav i z b orne vlade. Pašić je od radikala i samostalnih demokrata sastavio vladu, koja će provesti nove izbore za Narodnu skupštinu. U kraljeve je ruke 6. studenoga položila prisegu nova PP vlada, u kojoj je Pašić bio ministar predsjednik, Svetozar Pribićević m. prosvjete, dr. Momčilo Ninčić m. vanjskih poslova, Boža Maksimović m. unutarnjih posala, Dušan Trifunović m. vojske i mornarice, dr. Milan Stojadinović m. financija, dr. Eda Lukinić m. pravde, Andra Stanić m. saobraćaja, Miša Trifunović m. vjera, dr. Prvi slav Grisogono m. trgovine i industrije, Nikola Uzunović m. građevina, Velja Vukićević m. pošta i brzojava, Krsta Miletić m. poljoprivrede, dr. Gregor Žerjav m. šuma i ruda, dr. Slavko Mi letić m. narodnoga zdravlja, Marko Đuričić m. za izjednačenje zakona, a Marko Trifković m. bez lisnice. Uz to je Krsta Miletić bio zastupnik ministra agrarne reforme, a dr. Slavko Miletić za stupnik ministra socijalne politike. Nova se vlada nije niti usudila stupiti pred Narodnu skup štinu, u kojoj je Opozicijoni blok imao znatnu većinu. Zato je Pašić izradio ukaz, kojim kralj 10. studenoga 1924. raspušta Na rodnu skupštinu, te raspisuje nove izbore za dan 8. veljače 1925. Pribićević je odmah počeo proganjati hrvatske profesore i učitelje. Jedne je otpustio od službe, druge je premjestio u čisto srpske krajeve, a treće je umirovio, premda nisu još doslužili. Istodobno se Boža Maksimović oborio na neku vrst pokrajinske uprave, koju je prije 2 mjeseca Nastas Petrović počeo u Zagrebu uspostavljati po želji, koju mu je u ime Hrvatske republikanske seljačke stranke izrazio dr. Vlatko Maček. Maksimović je Hrvat sku i Slavoniju opet razdijelio u 4 oblasti, kako je to Pašić učinio 15. veljače 1924. 212Druga vlada PP (Pašić-Pribićević) Hrvatski je narod kralju Aleksandru ljuto zamjerio, što je vladu istrgnuo iz ruku parlamentarne većine, te je predao Pašiću i Pribićeviću, da opet uzmognu progoniti Hrvate. To je imalo za posljedicu republikaniziranje i hrvatske inteligencije, kako se jasno vidjelo na vijeću, što ga je Hrvatska Zajednica u Zagrebu održala 25. studenoga 1924. Na tom je naime vijeću središnji odbor Hrvatske Zajednice predložio, neka se ova stran ka proglasi republikanskom. Taj prijedlog je dr. Ante Trumbić obrazložio poduljim govorom, u kome je rekao i ovo: »Demokracija, koju je središnji odbor predložio ovomu po štovanom vijeću, jest iscrpiv elaborat. U njemu se predlaže za ključak u smislu republikanske vladavine s obrazloženjem, iz kojega logičnim načinom proizlazi sam zaključak kao jedna ne minovna politička potreba hrvatskog naroda. Ovaj akt nema samo načelnu, nego ima i političku važnost, pa u tomu i jest nje gova snaga. Hrvatska je Zajednica s načelnoga gledišta potpuno dosljedna sama sebi, jer se je od svojega početka stavila na ovo gledište, koje i danas konzekventno zastupa. Demokratsko načelo moderne demokracije sastoji u tome, da je narod tvorac države, vrhovni njezin upravljač, te jedini izvor svakoga prava i vlasti u državi. Nitko ne će moći u teoriji osporiti ovo načelo moderne demokracije. Svatko će to načelo morati priznati, pa na polju teorije ne može biti prigovora niti sukoba. Ali ovdje se ne radi samo o tome, što Hrvatska Zajednica zastupa jedno teorijsko načelo, nego i o tome, što ona počima akciju u republikanskom pravcu. Važnost ove akcije veća je, nego li je brojna snaga Hr vatske Zajednice. Značaj toga akta sastoji se u tome, što se ele menat, koji predstavlja Hrvatska Zajednica, — a to su ponajviše intelektualci i građani, — nakon trezvenog, ozbiljnog i dugog razmišljanja odlučio na korak, koji je ne samo opravdan u sebi, nego na radost svih nas stavlja Hrvatsku Zajednicu u efektivnu harmoniju sa glavnom strankom, koja parlamentarno predstavlja cijeli hrvatski narod, a to je Hrvatska republikanska seljačka stranka. Mislim, da će ovaj korak imati upliva na javno mišljenje ne samo kod nas, nego i u srpskoj sredini. Argumenti, koji su izne seni na bazi konkretnih činjenica iz javnoga života, živi su u duši svakoga čovjeka u čitavoj državi, pa će morati i u srpskoj sredini izazvati mišljenje, da nakon stečenog iskustva polazna 213Druga vlada PP (Pašić-Pribićević) točka, od koje će poći akcija za saniranje prilika u državi, jest republikanska misao o suverenitetu naroda. To ne zanima samo nas Hrvate." To je interes cijele ove države i naroda u njoj; jer za svakoga mora biti jasno, da je do sadašnji monarkijski režim dao strahovite posljedice, pa da nije dovoljno karakteriziran, ako ga se općenito označuje kao korup ciju i nesposobnost. Treba živjeti u njima, da se čovjek može osvjedočiti, kako je duboko ovo zlo, koje upropašćuje sve od moralnog do materijalnog života naroda.« Vijeće Hrvatske Zajednice nije jednodušno primilo republi kansko stanovište. Za prijedlog središnjeg odbora glasovahu: dr. Ante Trumbić, dr. Ladislav Polić, dr. Ivan Lorković, dr. Albert Bazala, dr. Ivo Krnic, dr. Milovan Žanić, dr. Ivan Krajač, prof. Josip Pasarić i ogromna većina članova vijeća. Naprotiv su dr. Mate Drinković, dr. Đuro Šurmin i dr. Milivoj Dežman uz još nekoliko članova bili protiv toga, da Hrvatska Zajednica postane republikanskom strankom. Oni su republikansko stanovište sma trali i načelnom i taktičnom pogreškom Hrvatske Zajednice, jer da će to izazvati samo suvišne progone, a ne može oboriti monarkiju, koja je dosta jaka. Čim je Pašić doznao za taj raskol u Hrvatskoj Zajednici, odmah je dru Drinkoviću i dru Šurminu ponudio ulaz u svoju vladu. Oni su tu ponudu i prihvatili, pa je dr. Šurmin 27. stude noga 1924. imenovan ministrom trgovine i industrije, a dr. Drin ković ministrom bez lisnice. Šurmin i Drinković nastupiše u vladi kao pročelnici nove »Hrvatske narodne stranke«, koju će poku šati stvoriti. Oni su izjavili, da će u beogradskoj vladi po mo gućnosti sprečavati progone Svetozara Pribićevića i njegovih mi nistara. Da u tome lakše uspiju, predložili su kasnije Drinković i Šurmin ministru predsjedniku Pašiću, neka u svoju vladu uzme i dva člana Hrvatske republikanske seljačke stranke. Kako su Pribićević i dr. Lukinić u ministarskom savjetu često izazivali sukobe sa Šurminom i Drinkovićem, dapače i s nekim radikalima, odlučio se Pašić na to, da ih radi njihove nesnosljivosti makne iz vlade. U tu je svrhu Pašić ponudio dru Anti Adžiji ministarstvo pravde, a dru Rudolfu Horvatu ministarstvo prosvjete. Posredo vanje preuzeše dr. Šurmin, dr. Dežman i Toni Schlegel. Oni su 28. prosinca 1924. posjetili dra Horvata, te su mu predložili Pašićevu ponudu, koju je on odlučno otklonio u ime svoje i u ime svojega pobratima dra Adžije, jer da njih dvojica uopće više ne namjeravaju aktivno sudjelovati u političkom životu. Uzalud su Hor vata puna 3 sata nagovarali, obećavajući mu, da će hrvatskim mi nistrima staviti na raspoloženje 5 dnevnika: Obzor, Novosti, Jutarnji List, Večer i Morgenblatt.