Hrvatska na mučilištu/Djelatnost Stjepana Radića

DJELANOST STJEPANA RADIĆA.

Opravdano se može reći, da je Vukićevićeva vlada bila bez ugleda, bez programa, bez rada i bez ikakvog uspjeha. Ona je samo životarila, te se provlačila iz dana u dan. Vlada je od vre384 Politička djelatnost Stjepana Radića mena do vremena doduše izlazila i pred Narodnu skupštinu gdje je uvijek kod glasovanja imala većinu, i to znatnu većinu. Pa ipak je svatko Vukićevićevu vladu smatrao još slabijom nego li bijaše i najslabija vlada Nikole Uzunovića. Autoritet državne vlasti srozao se upravo do ništa. Tragično je, da su tu vlast rušile same vlade i loši režimi. Radić je u hrvatskim krajevima održao svake nedjelje mjeseca travnja i svibnja velike skupštine Seljačko-demokratske koalicije. Na tim se skupštinama oštro kritizirala politika beogradske vlade. Redovito je uz Radića govorio također Svetozar Pribićević. Radić je sredinom svibnja g. 1928. pošao također na kongres u Prag, gdje je raskrinkao prilike u Jugoslaviji. Ugodno se u Hrvatskoj dojmilo, što je Radić 14. svibnja — neposredno prije odlaska — izjavio: »Spremio sam se za Prag. Mi ćemo tamo najprije urediti, da ne bude više govora o »zelenoj internacijonali «. Ta je oznaka ili beznarodna ili protunarodna. Naročito je to zlo za male narode. Svaka je internacijonala i u načelu i u ciljevima revolucijonarna. To je donekle potrebno manjinama i radničkom pokretu, jer su radnici na okupu. Ali seljaštvo je rastepeno. Zato revolucijonarne metode znače za seljaštvo smrt. Mi ćemo u Pragu utvrditi staru agrarnu demokraciju, a ne zelenu internacijonalu«. (Ovom je izjavom Radić sam osudio svoju politiku od godine 1924., kad je pošao u Moskvu i ondje obećao boljševicima, da će Hrvati stupiti u zelenu internacijonalu). U Osijeku je 10. lipnja 1928. održana velika skupština Seljačko- demokratske koalicije na sokolskom igralištu iza izložbenog prostora. Tu je Stjepan Radić oštro govorio protiv nasilja i korupcije u Beogradu. Pribićević je pak istaknuo potrebu, da se p r o m i j e n i Vidovdanski ustav. On je rekao, da »promjenom ustava treba osigurati ravnopravnost Srba, Hrvata i Slovenaca u državi.« Sutradan je Stjepan Radić u Zagrebu održao sjednicu Oblasnog odbora, iza koje je izjavio, da cijelu državu treba podijeliti u č e t i r i oblasti. Prvu bi oblast činila sjeverna Srbija, drugu južna Srbija (t. j. Macedonija sa Starom Srbijom), treću Slovenija, a četvrtu »Jadransko-podunavska oblast«, koju bi činile: Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna, Hercegovina, Crna Gora i Vojvodina, t. j. sve prečanske zemlje osim Slovenije. Hrvatska na mučilištu 25 U sjednici Narodne skupštine od 12. lipnja zatražio je Pavle Radić, da se skupštinski zapisnik vodi i latinicom, a ne samo ćirilicom, i to ijekavštinom, a ne »beogradskim žargonom, koji je najpokvareniji od svih dijalekata«. Vladina je većina odbacila taj prijedlog. Sutradan je dr. Sekula Drljević u skupštini spomenuo ogorčenje, koje u prečanskim krajevima vlada protiv c i n c a r s k e hegemonije u Beogradu. Nato je ustao Puniša Račić, te je rekao: »Moram da se u ime Radikalne stranke i u ime cijeloga srpskog naroda ogradim od svih napadaja protiv Cincara, jer su Cincari najlojalnija i najvjernija manjina u ovoj državi. Cincari su primili srpske običaje, srpski jezik i krsnu slavu, a njihova prezimena svršavaju na ić. Tražim od predsjednika, da u buduće zaštiti Cincare od napadaja, koji se stalno ponavljaju. Konstatiram, da država treba da se zove V e l i k a S r b i j a , jer će ona kao takova biti nepobjediva.« U beogradskom »J e d i n s t v u «, koji se list smatrao organom Velje Vukićevića, izašao je 14. lipnja 1928. članak, u kojemu pisac otvoreno kaže: »Ako mislite, da netko ruši zemlju, onda je prva dužnost bila — i ona ostaje, — da jednoga istoga dana u b i j e t e i Svetozara Pribićevića u Beogradu i Stjepana Radića u Zagrebu. Žalim, što i danas sa mnogo više razloga u ovome času moram da ostanem pri istom ovom uvjerenju.« O tom se članku istoga dana povela debata na sjednici financijalnoga odbora, gdje je dr. Ivan Pernar u uzrujanosti izjavio: »Ovdje nam se prijeti ubojstvom. Neka se zna, da Velja Vukićević ima glavu i da ima sina. Treba i njih ubiti!« Istoga se dana vodila burna rasprava u sjednici Narodne skupštine. Tamo je netko od radikala dobacio Hrvatima: »Hajde da vidimo, možete li vi bez nas Srba.« Nato je Stjepan Radić uzvratio: »Mi bez vas možemo, ali ne ćemo, jer smo za narodno i državno jedinstvo. Ali vi ne možete bez nas. Vi ste za jedinstvo radikalskih džepova sa državnom blagajnom!« Opozicija je i narednih dana u Narodnoj skupštini uspješno vodila o p s t r u k c i j u . Redovito se veći dio vremena gubio dugim primjedbama na sastav zapisnika prošle sjednice. Iza toga se pak redahu brojni najavljeni govornici za optužbu protiv bivšeg ministra pravde dra Dušana Subotića radi korupcije i zloporaba. Opreka se između vlade i Seljačko-demokratske koalicije još pojačala 16. lipnja 1928., kada je Voja Marinković podnio Narodnoj skupštini tekst Nettunskih konvencija s popratnim pismom, u kojemu predsjednika dra Ninka Perića moli, da konvencije stavi na raspravu. Uzalud je Ljuba Davidović 18. lipnja pokušao pomirenje između vlade i opozicije. On je u tu svrhu pozvao na sastanak sve šefove parlamentarnih grupa, pa je zamolio primirje, da se uzmognu provesti Nettunske konvencije. Radić je Davidoviću odmah doviknuo: »Možete nas pobiti i izbaciti, ali Nettunske konvencije ne ćete dobiti.« Nato su Radić i Pribićević napustili sjednicu parlamentarnih grupa. Istoga je dana Radić na sjednici Narodne skupštine prigodom glasovanja o tekstu zapisnika ustajanjem doviknuo vladinoj većini: »Hajde gore, dolje, stoko! Ne će tu biti ni srbijanske ni cincarske hegemonije.«