Hrvatska na mučilištu/Carine u drzavi SHS

CARINE U DRŽAVI SHS.

Čim je g. 1918. stvorena »država Srba, Hrvata i Slovenaca«, odmah je na nju protegnuta srbijanska carinska tarifa (cje nik). To je loše djelovalo, jer su Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna, Hercegovina, Vojvodina i Slovenija imale znatno druk čiju ekonomsku strukturu, nego li malena Srbija, koja bijaše balkanska zemlja s posve početnim priradom. Zato nije čudo, što srbijanska politika nije pogodovala ekonomskim interesima hrvatskih zemalja. Uz to su Srbijanci od prvoga časa budno pa zili na to, da carinsku službu u cijeloj državi zadrže u svojim rukama. I zaista su srbijanski carinski činovnici zahvatili carin ske urede u tolikoj mjeri, da su činili preko 90 postotaka svega činovništva. Kako su pak ti Srbijanci vršili carinsku službu, o tomu bi hrvatski trgovci mogli mnogo šta pripovijedati. Po znata je naime žalosna činjenica, da je u carinarnicama upravo cvala korupcija, jer su srbijanski činovnici primali m i t o . Stara je srbijanska carinska tarifa ostala na snazi sve do g. 1925. Iza toga je uvedena nova carinska tarifa, koja bijaše još gora od prve, jer je pogodovala veleobrtu na račun po ljoprirada. Tako se moglo desiti zato, što Hrvati nikada nisu imali utjecaja na vođenje carinske politike. Kako su naime Srbijanci bili svemoćni u ministarstvu financija, nikada se nisu obazirali na mišljenja hrvatskih političara, a niti su prihvaćali mnijenja hrvatskih trgovačkih, veleobrtnih i poljoprivrednih or ganizacija. Odatle je dakako morala nastati golema šteta u hrvat skom narodnom gospodarstvu. Carine su isprvice bile najveći i najsigurniji izvor državnih prihoda. Zato su sve do g. 1925. pretežno imale izrazito fiskalni karakter, t. j. da se za državu sakupi što više novaca. Nije se pak država zadovoljila time, da ubire carinu samo od one robe, koja se iz inozemstva uvažala u državu Hrvata, Srba i Slovenaca. Ca rine su naime uvedene također za robu, koja se iz države SHS i zvažala u inozemstvo. Ova je izvozna carina najteže poga đala upravo Hrvatsku, Slavoniju i Vojvodinu, odakle se najviše izvozilo u strane zemlje, naročito u Italiju, Njemačku, Austriju i Češku. Tako su izvozne carine jošte povećale onu nejedna kost, koje je već u porezima postojala između Srbije i hrvatskih zemalja. Kako su pak izvozne carine bile visoke, vidi se odatle, što su izvozne carine g. 1923. donijele ministarstvu financija 353 milijuna dinara. U prizemlju Gundulićeve ulice broj 22 nalazila se odvjet nička pisama dra Ante Pavelića. Ovamo su k Paveliću dolazili na dogovore: profesor dr. Milan Šufflaj, dr. Mile Budak, Rudolf Vidak, Gabrijel Kruhak i još neki mladi hrvatski rodoljubi. Oni su raspravljali o tome, kako li će se Hrvatska osloboditi iz tam nice, u koju je dospjela 1. prosinca 1918. Svaki je razgovor svrša vao zaključkom, da se to ne će polučiti mirnim putem, nego oštrom i krvavom borbom, za koju treba pravodobno pripravljati hrvatski narod. Može se dakle reći, da u tim razgovorima treba tražiti zametak hrvatske ustaške misli. Pri tom je dr. Ante Pa velić veliku nadu polagao u hrvatske radnike. Zato je mnogo brige i pažnje poklonio jačanju hrvatske svijesti kod zagrebačkih radnika. Među njima se malo po malo razvijala čvrsta organiza cija, koja je kasnije bila beskrajno odana svojemu vođi dru Paveliću.