Hrvatska na mučilištu/Buna radi žigosanja stoke

BUNA RADI ŽIGOSANJA STOKE.

Pod jesen godine 1920. uzrujao se hrvatski narod radi od redbe vojničkih vlasti, da se u Hrvatskoj ima žigosati podvozna stoka, koja će u slučaju mobilizacije služiti vojsci. Hrvatski selja ci odlučiše, da svoje konje i volove ne daju žigosati. Kada se ipak silom pokušalo žigosanje stoke, te oduzimanje konja i kola za vojne vježbe, došlo je na više mjesta do pobune, te su oružnici i pucali na hrvatske seljake. Prvi su otpor 5. rujna 1920. pružili hrvatski seljaci u Ve likom Grđevcu. Odanle se buna proširila u bjelovarskom, gare šničkom i grubišnopoljskom kotaru, gdje se prolilo dosta krvi, a u Ivanjskoj su ubijena 2 seljaka. Buna je doprla na jug u čaz manski kotar, gdje je u kriškoj općini došlo do sukoba s oružni cima i s vojskom. Iz Čazme je na istoku doprla buna u kutinski kotar, gdje je nastradalo mnogo seljaka. Oružnici su 8. rujna ubili seljaka Ivana Likodera iz Repušnice, a ranili Alapića iz 9lebiscit u Koruškoj 13. listopada 1920. Gračanice, te Pintarića, Gabru Uroića, Ivana Vražića i još neke seljake iz Repušnice. Sutradan su oružnici vodili seljake Pokaza i Gunjaka iz Osekova u Kutinu, ali su ih putem u nekoj šumi ustrijelili. Buna je planula također u Sv. Ivanu Zelini, gdje su seljaci ubili kotarskoga predstojnika Otona Spillera. Seljaci su Spillera optužili, da je kriv smrti seljaka Josipa Suličeka, kojega su oru žnici ubili 5. rujna 1920. Zato su Spillera osudili na smrt, te su ga prisilili, da u povorci nosi križ i lijes za Suličeka na groblje. Ondje su Spillera zlostavljali, dok se nije onesvijestio, a zatim je u njega 6 hitaca iz revolvera ispalio Blaž Tupak iz Hrnjanca. Seljačka je buna doprla u dugoselski kotar, te u Hrvatsko Zagorje, pa je i tamo došlo do sukoba s oružnicima na više mjesta. Prolilo se i dosta krvi, te je bilo i mrtvih i ranjenih. Seljaci su neke činovnike ubili, a druge su zlostavljali. Zato je iz Zagreba na kamijonima odaslana vojska u kotare stubički i zlatarski. Gene ral Vasić, koji je tada u Zagrebu bio zapovjednik vojnoga zbora, namjeravao je zapaliti pobunjena sela i postrijeljati njihove sta novnike. Ipak su to spriječile građanske oblasti, naročito ban dr. Matko Laginja. Njemu je naime pošlo za rukom uvjeriti beograd sku vladu, da je bolje odgoditi provedbu žigosanja i oduzi manja stoke, nego li uzrujani narod dalje izazivati? Kako je pak tada već bio raspisan izbor narodnih zastupnika za Ustavotvornu skupštinu, grnuo je hrvatski seljački svijet bjelovarsko-križeva čke županije gotovo listom u Hrvatsku pučku seljačku stranku, koja je propovijedala osnutak posebne hrvatske republike.