Hrvatska na mučilištu/Borba protiv korupcije

BORBA PROTIV KORUPCIJE.

Radić je 12. svibnja 1926. održao velike skupštine Hrvatske seljačke stranke u Novoj Gradiški i u Požegi. Tu se on u svojim govorima oštro oborio na korupciju, koja vlada u Beogradu, a koju vode neki radikali, naročito Rade Pašić. Sutradan je »prvostepeni varoški sud« u Beogradu na tužbu Dragiše Stojadinovića osudio Radu Pašića radi klevete na 1 godinu i 3 mjeseca zatvora, te na globu od 25.000 dinara. Na sjednici Narodne skupštine 14. svibnja 1926. došle su na dnevni red interpelacije o korupciji Rade Pašića. Najprije je pročitana Davidovićeva interpelacija, koju su podnijeli demokrati, Slovenci, zemljoradnici i bosanski muslimani, a zatim interpelacije dra Grisogona u ime Samostalne demokratske stranke. Rasprava je bila veoma burna, a potrajala je cijeli dan do ponoći. Nato je dr. Jovan Radonjić u ime radikalskoga kluba predložio, da se preko interpelacija prijeđe na dnevni red, jer da će vlada poduzeti sve mjere za suzbijanje korupcije. U ime kluba Hrvatske seljačke stranke predložio je dr. Stanko Šibenik, neka se pozove vlada, da u roku od mjesec dana podnese Narodnoj skupštini zakonsku osnovu o suzbijanju korupcije; uz to neka se izabere anketni odbor od 21 člana (9 radikala, 4 od HSS i 8 od opozicije), koji će ispitati sve korumptirane čine, kako su izneseni u Narodnoj skupštini tečajem ove rasprave ili budu iznešeni putem daljnjih interpelacija«. Uzunović je u ime vlade izjavio da prihvaća Radonjićev prijedlog, s kojim veže glasovanje povjerenja sadašnjoj vladi. Glasovalo se poimenično, a glasovanje je završeno u 1 sat i 15 časova iza ponoći. Tada je predsjednik Marko Trifković proglasio, da je za Šibenikov prijedlog glasovalo 150, a za Radonjićev samo 127 zastupnika. Uz Ljubu Jovanovića ustegoše se od glasanja njegovi pristaše, poimence: Velja Vukićević, Svetozar Stanković, Milan Tomić, Dimitrije Popović, Bela Strilić, Vasilije Trbić, Vlajko Kocić i Joca Lalošević. Njima se 15. svibnja pridružiše Jovan Altiparmaković i Ljuba Miljušević, te je ovih 10 radikala osnovalo poseban svoj »Radikalski klub«, istupivši iz »kluba Narodne radikalne stranke.« Uzunović je kralju 15. svibnja 1926. podnio ostavku svoje vlade. Kralj mu je dao mandat za sastav nove vlade. Nato su počeli pregovori između radikala i Davidovićevih demokrata. Grupa onih demokrata, koje su predvodili Voja Marinković, Kosta Timotijević i Kosta Kumanudi bijahu za ulaz u vladu. Tomu se protivila grupa dra Voje Veljkovića. Pregovori su prekinuti 17. svibnja, kad je obnovljena koalicija radikala i Hrvatske seseljačke stranke. Radić je pristao na zahtjev radikala, da iz vlade ispadne njegov sinovac Pavle Radić, mjesto kojega je ministrom agrarne reforme postao dr. Stanko Šibenik. U Dalmaciji su 16 svibnja 1926. obavljeni izbori gradskih i općinskih zastupstva, uz veliko sudjelovanje izbornika. U Splitu su radnici dobili 1367 glasova, građanski blok 1249, hrvatski federalisti 1177, Hrvatska seljačka stranka 971, Samostalni demokrati 554, a pučka stranka 250. U Šibeniku je glasovalo 6030 izbornika, od toga 2867 za HSS, 2561 za blok radikala, demokrata i zemljoradnika, a 602 za Hrvatsku pučku stranku. U Dubrovniku su 1343 izbornika glasovala za HSS, 546 za radikale, 285 za radnike i seljake, 266 za nezavisne Hrvate, 180 za Davidovićeve demokrate, 100 za samostalne demokrate, a 50 za hrvatske republikance. U Kotoru je HSS dobila 7 vijećnika, radikali 6, nezavisni Hrvati 3, a radnici 1 vijećnika. Hrvatske rodoljubne stranke dobiše većinu gradskih zastupnika u Splitu, Šibeniku, Dubrovniku i Kotoru. Srbi su od 66 općina prevladali u 7, a Hrvati u 59.