Hrvatska na mučilištu/Afera sa sekvestrom imanja Turn-Taxis

AFERA SA SEKVESTROM IMANJA TURN-TAXIS.

Početkom ožujka g. 1925. pročulo se u cijeloj državi za aferu zbog skidanja sekvestra nad imanjem kneza Turn-Taxisa u Hrvatskoj. Radi ove su afere već prije pala dva ministra (dr. Prvislav Grisogono i dr. Ninko Perić), jer nisu htjeli udovoljiti željama klike stanovitih političara, koji su bili angažirani u tome poslu. Ministar pravde dr. Eda Lukinić udovoljio je želji beogradskog odvjetnika Jakoba Čelebonovića, koji je kao punomoćnik kneza Turn-Taxisa molio, da se ukine sekvestar, pa da se kneževa imanja kod Siska i u Gorskom kotaru predadu »Akcijonarnom društvu za eksplotaciju šuma u Beogradu«. Lukinićevo rješenje glasilo je ovako: »Rješavam, da se na imovini kneza Alberta Turn-Taxisa i Akcijonarnog društva za eksplotaciju šuma u Beogradu skine sekvestar sa cjelokupne pokretne i nepokretne imovine kneza Alberta Turn-Taxisa, koja se nalazi u Hrvatskoj, te sa gotovine, koja se nalazi u pohrani kod odjeljenja za rukovanje s neprijateljskom imovinom. (Knez je naime Albert Turn-Taxis bio austrijski državljanin, zavičajan u općini Maxclan savezne austrijske države Salzburg). Sve ovo nepokretno i pokretno imanje predaje se na slobodno raspolaganje Akcionarskom društvu za eksplotaciju šuma u Beogradu. Dosljedno tome dozvoljava se, da se od strane gruntovne vlasti dozvoli prijenos prava vlasništva s imanja kneza Alberta Turn-Taxisa na Akcijonarno društvo za eksploataciju šuma u Beogradu uz zabilježbu zabrane otuđivanja ovog nepokretnog imanja kroz pet godina. Jedino dozvolom nadležnog ministra pravde može se za vrijeme prvih pet godina dozvoliti otuđivanje ovih nepokretnina. Gotovina, koja se nalazi u pohrani, ima se isplatiti na ruke advokata Jakoba Čelebonovića, punomoćnika kneza Alberta Tum-Taxisa. Prijenos prava tabularnog vlasništva ima se obaviti u korist Akcionarriog društva za eksploataciju šuma u Beogradu najdulje u roku od jedne godine nakon predaje desekvestriranog dobra u fizički posjed. Odluku ima izvršiti odjeljenje (ministarstva pravde) u Zagrebu.« Lukinić je sekvestar s imanja kneza Turn-Taxisa skinuo bez znanja Nikole Pašića, predsjednika beogradske vlade. Navodno nije o tomu obavijestio niti Svetozara Pribićevića. On je to pitanje riješio mimo Pašića i ministarskog vijeća. Radikali su bili ogorčeni, kada su doznali, da je tako mastan zalogaj zapao Samostalnu demokratsku stranku. Radikali su tražili, da se poništi 61 mandat Hrvatske republikanske seljačke stranke, pa da se potvrde samo mandati onih zastupnika, koji su članovi Hrvatske Zajednice, a ne HRSS. Tomu se isprvice usprotiviše Samostalni demokrati, i to ne iz osjećaja pravednosti, nego iz posve stranačkog razloga. Oni su naime vidjeli, da će u tom slučaju moći radikali vladati bez samostalnih 249 Afera sa sekvestrom imanja Turn-Taxis demokrata, jer će bez njih imati većinu u Narodnoj skupštini. Vlada naime nije namjeravala novim izborom popuniti poništene mandate HRSS. Da pritisnu samostalne demokrate, iznijeli su radikali na vidjelo njihovu aferu s imanjem kneza Turn-Taxis, za koju su već i prije znali, samo su ju čuvali kao svoju rezervu. Novine su izvijestile, da su samostalni demokrati dr. Eda Lukinić i Danilo Dimović te beogradski odvjetnik Jakov Čelebonović i njihovi drugovi iz imanja kneza Turn-Taxis digli 8 milijuna dinara, koje su djelomice upotrijebili također u izborne svrhe Samostalne demokratske stranke. Radikali su samostalnim demokratima postavili alternativu: ili ćete u verifikacijonom odboru glasovati za poništenje 61 mandata Hrvatske republikanske seljačke stranke ili će dr. Eda Lukinić radi afere Thurn-Taxis biti predan sudu. Nato su samostalni demokrati na sjednici verifikacijonog odbora 16. ožujka 1925. glasovali za prijedlog radikala dra Milana Simonovića, koji je glasio: »Predlažem, da se u dotičnim izbornim okruzima, u kojima su pored predstavnika drugih pojedinih stranaka kandidirali i predstavnici HRSS, koji su izabrani za narodne poslanike, ponište mandati kao diskvalificirani za narodne poslanike. Čast mi je predložiti akt ministra unutrašnjih djela, po kojemu će se moći da utvrdi, na koja se lica to odnosi.« Nato je Pašić pardonirao samostalne demokrate uz ova dva uvjeta: 1. Knez Thurn-Taxis i »Akcionarno društvo za eksploataciju drva« imaju izjaviti, da su imanja preuzeli u potpunom redu, pa da se odriču svake naknade štete. 2. Iz dobara kneza Turn-Taxisa ima se izlučiti kompleks od 15.000 jutara, koji je nuždan za provedbu segregacije šuma. Daljnji je Pašićev zahtjev bio političke naravi. On je naime zatražio, da se samostalni demokrati u narednoj rekonstrukciji vladinoga kabineta odreknu ministarstva pravde i svih onih ministarstava, koja imaju doticaja sa privredom, i to zato, »jer se oni u tim stvarima lako pokolebaju «, kako je svoj zahtjev obrazložio Pašić. U ministarstvu prosvjete održana je konferencija samostalnih demokrata. Tu su dr. Grisogono, dr. Ivan Paleček i Juraj Demetrović konstatirali: »Afera Turn-Taxis poprskala je Samostalnu demokratsku stranku, koja je time uglavljena kao korupcijonistička stranka, te je sada izvrgnuta na milost i nemilost radikalima.«