Hrvatska na mučilištu/Afera Rade Pasica

AFERA RADE PAŠIĆA.

Nato je u Radikalnoj stranci izbio žestok sukob između Nikole Pašića i Ljube Jovanovića. Povoda mu dade članak, što ga je 22. veljače 1926. u beogradskim »Novostima« prioćio dr. Dragiša Stojadinović inšpektor ministarstva trgovine i industrije. U tom se članku Stojadinović oborio na Radu Pašića , sina predsjednika vlade, jer da oštećuje državu. Tu se među ostalim piše: »Za g. Radu Pašića nije bilo ustava, nije bilo zakona niti vlasti, da ga uputi, neka vodi računa o dužnosti prema državi. Na očigled je cijeloga svijeta g. Rade Pašić zarađivao basnoslovne sume, kupovao kuće i nakit i mijenjao automobile. I nitko se nije našao, da ga zapita, odakle njemu taj novac, na koji način on dolazi do njega, pa da li je radnja, koju on vodi, u saglasnosti sa zakonima zemlje. Jer nije pravo poštene poreske obvezanike vezati za gušu i oduzimati im skoro cijelu godišnju zaradu za poreze, a njega (R. P.) pustiti, da godinama ne daje ni pare zbog toga, što je uglednoga roda. U početku ove godine dobio sam uvjerenje beogradskog poreskog odjeljenja pod brojem 89.666, da g. Rade Pašić ne plaća ni aspre poreza. Poreske su vlasti pretresle sve svoje knjige, da pronađu ma koji plaćeni porez, ali uzalud. A zna se, da u ovoj našoj zemlji — osim nemoćnih staraca od preko 60 godina, vojnika i robijaša — svi su drugi dužni plaćati porez. G. Rade Pašić niti je starac niti vojnik, a nije ni robijaš, već sin predsjednika vlade, posrednik i sopstvenik (vlasnik) bezbrojnih rudnih polja i bogatstva ove zemlje.« Dalje iznosi Stojadinović u svojem članku, da Rade Pašić radi toga, što nije prijavio porez, ima prema poreskim zakonima (obzirom na dužnu svotu poreza) sada platiti oko 30 milijuna dinara. Jedna trećina ove svote pripada po zakonu onomu, tko je to prijavio. Prema tomu ima Dragiša Stojadinović od spomenutih 30 milijuna dobiti 10 milijuna dinara, kojih se on odriče u korist invalida i siromašnih đaka. Ova je afera stvorila veliku uzbunu u Radikalnoj stranci, jer je Dragiša Stojadinović bio zet Ljube Jovanovića, potpredsjednika Radikalne stranke. Radi toga je Nikola Pašić zamrzio Ljubu Jovanovića, te je odlučio, da ga isključi iz Radikalne stranke, premda je među radikalima vladalo mnijenje, da je Ljuba Jovanović jedini intelektualac, koji bi kao političar s velikim iskustvom mogao zamijeniti Pašića u slučaju njegove smrti ili odstupa radi starosti. Pašić je svojem sinu Radi dao podatke, kojima je 23. ožujka 1926. u beogradskoj »Politici« napao čast Ljube Jovanovića. To je ponukalo Ljubu Jovanovića, da na sjednici Radikalne stranke 24. ožujka otkloni svoje sudjelovanje kod proslave 80. godišnjice Nikole Pašića. Podjedno je izjavio, da je izazivanjem Rade Pašića stavljen pred dilemu, da ili šuti ili da mu odgovori; kako bi pak u svojem odgovoru morao otkrivati državne tajne, odlučio se za šutnju. Opozicija je odlučila, da aferu Pašićeva sina upotrijebi za obaranje vlade. Zato je 24. ožujka predsjedništvu Narodne skupštine predala interpelaciju, koju su potpisali svi članovi Davidovićeve demokratske stranke, te bosanski muslimani, zemljoradnici i Slovenci. Početak ove interpelacije glasio je ovako: »Poznata je stvar, da naša država sve svoje nabavke — državne i vojne — plaća za 30 do 100 postotaka skuplje nego li privatna lica. Glavni je uzrok tomu, što državne nabavke služe kao izvor bogaćenja čitavom nizu posrednika, koji se pojavljuju ili prilikom njihova zaključenja ili prilikom naplate potraživanja za ove isporučene nabavke. Ovi su posrednici u vezi s političkim ljudima, te — blagodareći nedozvoljenim utjecajima — svršavaju poslove u korist pojedinih firma. Na taj način poskupljuju ti posrednici sve državne nabavke bez razlike. Može se računati, da nabavke stoje državu mnogobrojne milijune dinara više, nego li bi inače bile plaćeno, i to zbog toga, što se mora provizija dati posrednicima i njihovim pomagačima. U javnosti — a još više u krugu državnih liferanata — stečeno je uvjerenje, da na čelu posrednika za nabavke stoji g. Radomir N. Pašić, sin današnjega predsjednika vlade. Vjeruje se, da on ima monopolisani položaj, pa da je pri svakoj većoj nabavci potrebna njegova intervencija, za koju se mora platiti naročiti tribut. Do sada su mnogo puta i u javnosti i kod suda povedene tužbe, da Radomir N. Pašić sa čitavim nizom nižih senzala, koji mu dostavljaju poslove za intervenciju, nemilosrdno eksploatiše taj svoj povlašteni položaj na štetu državnih interesa i državnog ugleda. Samo zbog ovih intervencija plaćaju se državne nabavke skuplje.« Iza toga se u interpelaciji nabrajaju razni slučajevi, u kojima je Rade Pašić intervencijom zaslužio milijune dinara u ime svoje provizije, a zatim se kaže: »Izvjesne pojave daju Narodnoj skupštini pravo, da u interesu javnoga morala, ugleda naše zemlje i državnog dostojanstva posveti najveću pažnju činjenicama, koje svojom pojavom mogu ugroziti i konsolidaciju države i njezin pravilan razvitak«. Zatim se niže 5 točaka same interpelacije, za koju opozicija »traži ne samo hitni pretres u Narodnoj skupštini, nego i anketu, koja će ispitati posredovanje prilikom državnih nabavaka, zbog kojih je kompromitovan ugled naše zemlje «. Posebnu je interpelaciju o Radi Pašiću podnijela Samostalna demokratska stranka.