Hrvatska na mučilištu/»Obznana«. protiv Hrvatske republ. seljacke stranke

OBZNANA« PROTIV HRVATSKE REPUBLIKANSKE SELJAČKE STRANKE.

Ministar unutrašnjih posala Boža Maksimović podnio je u sjednici ministarskoga savjeta od 23. prosinca 1924. ovaj svoj izvještaj i prijedlog: »Hrvatska republikanska seljačka stranka — i radom svoga predsjednika i radom ostaloga vodstva — izjasnila se za tuđin sku protudržavnu komunističku propagandu i u pogledu ciljeva i u pogledu metoda. Predsjednik HRSS, — baveći se sa svojim sekretarom Košu tićem duže vremena u inostranstvu u nedozvoljenoj propagandi, — otišao je u Moskvu, gdje je svoju stranku prijavio u Seljačku internacijonalu, ma da je vrlo dobro znao, da je seljačka interna cijonala tvorevina i organ komunista. On je lično u to doba dao u Moskvi svoj poznati interview, publikovan u više mahova u štampi, u kojemu je naročito naglasio, »da je Seljačku internaci jonalu osnovao Lenjin, da joj je ciljeve postavio Zinovjev, a da joj je predsjednik Smirnov«, koji su i glavni predstavnici komu nizma. Poslije odluke ovlaštenja sjednice narodnih poslanika HRSS od 1. maja 1924., kojom je odobren postupak predsjednika za stupanje stranke u Seljačku internacijonalu, HRSS je stupila i formalno primljena u tu Seljačku internacijonalu 24. juna 1924. Prema rezoluciji ovogodišnjega kongresa komunističke in ternacijonale ima Seljačka internacijonala isti program i cilj kao komunistička internacijonala. Zbog toga kongres svima ko munističkim strankama nalaže, da moraju održavati najbližu vezu sa svim organizacijama, koje su stupile u Seljačku internacijonalu, jer će se iz istovjetnosti i uzajamnosti njihovih akcija prvo stvo riti radničko-seljački blokovi, a zatim seljački sovjeti po selima i radnički sovjeti po gradovima. HRSS i njezini predstavnici ne samo da su i dalje zadržali svoje učešće u Seljačkoj internacijonali, nego su na prigovore zbog takvog svojega držanja i štampom i živom riječju pledirali 215Obznana protiv HRSS u mnogobrojnim slučajevima za Seljačku internacijonalu, odno sno za komunističku internacijonalu. Postavljajući na taj način sebi protidržavne komunističke ciljeve, te uzimajući obaveze prema Seljačkoj internacijonali, došla je HRSS do saradnje sa zabranjenom komunističkom par tijom u našoj kraljevini, odnosno s Nezavisnom radničkom par tijom Jugoslavije, koja je također zabranjena rješenjem mini starskog savjeta od 2. jula 1924. Pov. br. 786. Centralni odbor Nezavisne radničke partije Jugoslavije, u kojemu je nastao rascjep u pitanju saradnje s HRSS, uputio je 10. decembra 1924. organizacijama i članovima svoje stranke jedno tajno pismo, koje je vlast uzaptila, a u kome o svojim drugovima — predstavnicima suprotnog mišljenja — kaže ovo: »Svi članovi opozicije, koji su prisustvovali sjednici, najodluč nije su se borili protiv svih onih prijedloga, koji su stavljeni i koji su usvojeni u cilju jasnijega preciziranja partijske linije i njenog dovođenja u što potpuniji sklad s politikom međunarodne proleterske ljevice. Oni su naročito ustali protiv poziva HRSS za obrazovanje radničko-seljačkoga bloka«. Iz ovoga se na djelu vidi potpuna podudarnost shvatanja i težnja svih komunističkih internacijonala i seljačke i radničke, te njihovih pripadnika u našoj kraljevini: HRSS i zabranjene NRPJ. Oslanjajući se na svoje veze s komunističkom internacijo nalom, predsjednik je HRSS na sjednici narodnih poslanika svoje stranke od 23. oktobra 1924. u Zagrebu izjavio, a po tome je i štampom publikovao: »Sovjetska mi je vlada preko Čičerina dala obećanje, da će nam dati svoju pomoć, ako budemo ugroženi.« U istom smislu ove akcije protiv naše države protumačen je i tajni odlazak potpredsjednika HRSS dra Mačeka u bečku so vjetsku ambasadu noću i krišom. To isto važi također za odlazak u Beč i tajni boravak u sovjetskoj ambasadi Košutića, sekretara predsjednika partije, 2. oktobra 1924. To sve pokazuje, da je rad vodstva HRSS zavisio od tuđinskih uputstava. S tako zvanom Unutrašnjom Makedonskom revolucionar nom organizacijom (Umro) u Bugarskoj i s njezinim predstavni kom Todorom Aleksandrovim održavala je HRSS preko svoga predsjednika veze u cilju nasilnog otrgnuća Južne Srbije ispod uprave naše kraljevine, o čemu postoji pismo Todora Aleksan drova od 6. listopada 1923., kao i priznanje predsjednika HRSS na njegovom sastanku 5. augusta 1923. u Beču s Daskalovim. 216Obznana protiv HRSS Isto tako je predsjednik HRSS veze s Todorom Aleksandro vim priznao u svome članku »Todor Aleksandrov i HRSS«, koji je 15. augusta 1924. objelodanjen u 23. broju »Balkanske Federa cije«. U tom je članku saopćio i to, da te veze u buduće prekida, jer da je Todor Aleksandrov zauzeo neprijateljski stav prema ruskim sovjetima. Poslije toga članka je Todor Aleksandrov na skoro i poginuo. U Beču postoji list »Balkanska Federacija«, koji ima za cilj također nasilno odvajanje Južne Srbije od naše kraljevine, a u kome sarađuju predsjednik i pojedini poslanici HRSS, potporna žuči sami taj isti cilj. U ovom shvatanju i u tom radu bili su predstavnici HRSS solidarni, jer javnosti nije poznato, da su se oni ma čime odvo jili od vodstva stranke. HRSS vodila je sistematsku i organizatornu propagandu, kojom se išlo na to, da se vojnici ne odazivaju svojim vojnim dužnostima. Za samoga je predsjednika HRSS autentično utvr đen cijeli niz konkretnih slučajeva ovakve propagande, u kojoj ga nikada nije HRSS desavuirala. Isto tako je HRSS preko svoga vodstva vodila propagandu protiv ustanove vojske uopće, o čemu je svoje formirano učenje širila javno i na zborovima i u štampi, tvrdeći, da nam vojske ne treba i da je sve razbojničko, što je u uniformi. s Prema izloženom Hrvatska je republikanska seljačka stran ka po svojemu vodstvu učinila niz zločinstava iz 1., 2. i 5. točke prvoga članka Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi, solidarišući se i sa zabranjenom komunističkom partijom i inostranim neprijateljima naše države i njezinog integriteta. Zbog toga, — a u uvjerenju, da radim na korist cjelokupne drža ve, a osobito hrvatskog dijela našega naroda, koji sigurno nije znao zamašaj zločinačkog djelovanja vodstva HRSS, — imam čast ministarskomu savjetu predložiti, da izvoli donijeti odluku: 1. Da se odmah rasturi Hrvatska republikanska seljačka stranka, koja je stupanjem u Seljačku internacijonalu postala sastavni dio komunističke internacijonale. 2. Da se u buduće zabrane svi zborovi, konferencije i svaki rad ove partije, kao što i izlaženje svih njezinih publikacija, knjiga i novina. 3. Da se na HRSS najstrože primijene propisi 18. članka Zakona o zaštiti i poretku u državi. 217Rezolucija parlamentarne većine 4. Da se odmah uzapte sva arhivalija i novine, publikacije i prepiske HRSS. 5. HRSS«. Da se hitno preduzme krivični postupak protiv vodstva Ministarski je savjet na svojoj sjednici od 23. prosinca 1924. u svemu usvojio ovaj Maksimovićev prijedlog, kojemu je u glavnom kumovao Svetozar Pribićević. Ispod toga zaključka potpisani su redomice prisutni ministri: Pašić, Trifković, Đuričić, Pribićević, Stanić, dr. Ninčić, Miša Trifunović, dr. Lukinić, dr. Krizman, dr. Drinković, dr. Šurmin, dr. Slavko Miletić, Uzunović, Krsta Miletić, Vukičević, dr. Žerjav, dr. Srškić, dr. Stojadinović, dr. Grisogono, general Trifunović i ministar unutrašnjih djela Boža Maksimović. Radi katoličkih božičnih blagdana nije kralj Aleksandar odmah dao tomu zaključku svoju privolu. On je to učinio istom 1. siječnja 1925., da time čestita Novu godinu cijelom hrvatskom narodu, koji je tako došao pod udar ove »Obznane«.