Prijeđi na sadržaj

Govor Stjepana Radića na sjednici Narodnog vijeća 24. studenoga 1918.

Izvor: Wikizvor
Govor Stjepana Radića na sjednici Narodnog vijeća 24. studenoga 1918.
autor: Stjepan Radić

24. studenoga 1918.

Izvor: Hrvatski informativni centar Dom i svijet, broj 319., U CIJELOSTI DONOSIMO POVIJESNI GOVOR STJEPANA RADICA NA SJEDNICI NARODNOG VIJECA 24. STUDENOGA 1918., KOJI UOCI SUMMITA U ZAGREBU IMA VISE NEGO SIMBOLICNO ZNACENJE
24. studenoga 1918. - 24. studenoga 2000.?!


"Gospodo!

Kako vidite, ovdje nema ni slusateljstva na galerijama, ni stenografa, dapace ni voditelja zapisnika. Jasno je, dakle, da necu govoriti zbog vanjskoga efekta (uspjeha), kako bi se inace moglo misliti. Moram odmah reci i to da se ne nadam da cu vas odvratiti od ovoga prijedloga i nagovoriti da prihvatite moj prijedlog. Ja se u tom posvema slazem sa zastupnikom Hrvojem, koji je kazao da zna unaprijed da vama razlaze uzalud. Govorim, dakle, zato da izvrsim svoju duznost i da se posluzim svojim pravom, a i zato da pokucam na vasu savjest da nemate kasnije izgovora da vam nitko nije pokazao ponora u koji hocete da strovalite sav nas narod, a napose narod hrvatski. Ovdje se vec izredao prilican broj govornika. I, gle, svi su govorili – osim zastupnika Hrvoja – kao da ovo nije dvorana Hrvatskog drzavnog sabora, kao da ovo nije ono hrvatsko braniliste a ja velim i svetiste, iz kojega se stoljecima koliko puta cula odvazna i mudra rijec na obranu pravice i prava, za bolju buducnost hrvatskog naroda. I ne samo da se ni jedan govornik nije nimalo sjetio ni Hrvatske ni Hrvata, nego se svi govornici upravo natjecu u tom da Hrvatsku izbrisu i poruse, da nas Hrvate najprije potisnu, a onda i pregaze. Ali najveca je pogreska i neoprostiv je grijeh u tom sto se vidi da se svi ti govornici nisu u ratu nicemu naucili jer kako da ne vide naroda, kao da ne znaju za narod, pa zato svi govore bas protivno od onoga sto nas narod hoce i treba.
Vama su svima puna usta rijeci: narodno jedinstvo – jedna jedinstvena drzava, jedno kraljevstvo pod dinastijom Karadjordjevica. I vi mislite da je to dosta govoriti da smo mi Hrvati, Srbi i Slovenci jedan narod zato sto govorimo jedan jezik, pa da zato moramo imati i jedinstvenu centralisticku drzavu, i to kraljevstvo, i da nas samo to, takvo jezicno i drzavno jedinstvo pod dinastijom Karadjordjevica, moze spasiti i usreciti.
Kako je povrsno, kako je plitko i kako neopravdano vase misljenje!
Vi ste sada zaneseni cudnim svojim rebusom SHS, koji nista ne govori ni nasemu srcu, ni nasemu umu, pa se onda cudite sto su Talijani taj vas rebus (svoje vrsti zagonetku) nazvali komedijom. Zar ima primjera u povijesti da se narodno ime pise kraticama? Moze se skratiti ime pojedinoga zvanja, pojedine sluzbe, pojedine stranke i organizacije, pa i pojedine drzave, ali ime naroda nikada se ne skracuje, kao sto se ne moze skratiti prezime pojedine osobe, dakle jos manje cijelog pojedinog naroda i to na ovakav neiskreni nacin. SHS znacilo je najprije Slovenci, Hrvati i Srbi; sad to znaci Srbi, Hrvati i Slovenci! A sto ce znaciti sutra?
Sav ovaj vas rad u Narodnom vijecu niti je demokratski, niti je ustavan, niti je pravedan, a nije ni pametan.
Vi niste upravo nikakvi demokrati zato jer nimalo ne marite za sve ono sto je ovaj strahoviti rat ucinio od nasega naroda, a napose od nasega seljaka.
Vi, gospodo, upravo nimalo ne marite za to sto nas seljak uopce, a napose seljak hrvatski, nece ni da cuje nista vise o kralju i o caru, a isto tako ni o drzavi koja mu se silom namece. Nas je seljak toliko dozrio da zna svuda da je drzava i domovina u pravici i u slobodi, u blagostanju i u prosvjeti. I kad ga vi danas vec i batinate po oruznicima i silom gonite da pristane uz vas, da nas, toboze, brani od Talijana, on govori ili barem misli da ste vi isto ono sto su bili madzarski i njemacki tlacitelji. A znate zasto? Zato, jer svaki i zadnji nas covjek uvidja ono sto vam je do podne onako jednostavno, a ipak nepobitno dokazao zastupnik Hrvoj veleci: 'Ili Italija ima uza se cijelu Antantu – onda si mi sami ne mozemo pomoci; ili Italija radi na svoju ruku – i onda cemo mi protiv nje uspjeti na temelju svoga prava; ni u jednom slucaju nece nam pomoci ni jedinstvena drzava, ni kraljevska vlada u Beogradu, ni nitko drugi.'
Buduci da ste vi demokrati samo jezikom, samo izvana, onda je posve naravski da vi ne radite niti ustavno, to jest da ne marite ni za kakve zakone, uredbe i obicaje, vec tek provodite najsilovitiju svoju samovolju. Ova danasnja sjednica najocitiji je dokaz kako vi bas nimalo ne marite za ustavnost, to jest barem za kakvu-takvu pristojnu i dolicnu vanjsku formu, po kojoj se i narod pita, barem koliko-toliko.
Eto, vi niste htjeli sazvati cijelo Narodno vijece, nego samo ovaj odbor. Vi vrlo dobro znate da niti Narodno vijece ne predstavlja naroda, jer ga narod nije izabrao; ali tu su barem zastupane gotovo sve stranke i skupine, a onda bi tu morala biti javnost; a cim je tu javnost, ne moze hiti puke oligarhijske (gospodske) samovolje i nametljivosti.
Pitam vas, dakle, zasto niste za ovakav sudbonosni korak sazvali cijelo Narodno vijece? Zato, jer znadete da radite krivo i da bi se to odmah opazilo cim bi se vijecalo javno i u vecem krugu. A kolika je istom vasa neustavnost kad pomislim da vi mimoilazite nas Hrvatski drzavni sabor! O tom je temeljito i nepobitno govorio vec zastupnik Hrvoj, pa ja necu o tom duljiti, samo vas upozorujem da se ljuto varate ako mislite da se ovako samovoljno moze preci preko tisucu i vise godina hrvatske povijesti i hrvatske drzavnosti.
Vi do te povijesti i do te drzavnosti ne drzite posve nista, toboze zato jer da smo mi Hrvati bili pod tudjincem i da je to, toboze, tudjinska povijest. Ali imate u tom dvostruko krivo. Prvo, imate krivo zato jer znalice i hotice presucujete da smo se mi Hrvali – uvijek borili protiv toga tudjinca i da smo u toj borbi znali i pobijediti bar toliko da tudjinac nikada nije bio Hrvatskoj pravi i potpuni gospodar.
To je jedino, a drugo je ovo: vi kao naobrazeni ljudi znadete da povijest, da tisucu godina proslosti imade i veliku moralnu (duhovnu) vrijednost bez obzira na politiku. Covjeka koji zaboravi sve sto je dozivio; covjeka koji radi kao da se nicega ne sjeca sto je prije dozivio, smatramo ludjakom, kazemo da je pomjerio pamecu. Hrvatski narod nece da bude takov ludjak i nece da zaboravi svoju proslost, to manje sto nema za to nikakvoga razloga. Evo, vi se rado pozivljete na nasu naprednu bracu Cehe. Pa procitajte poruke njihovoga prvaka Masaryka – koji je inace mnogo pisao protiv povjesnickog prava – i vidjet cete da i on neprestano naglasuje cesko drzavno pravo, ceske drzavne povjesnicke granice, tisucljetnu cesku politicku kulturnu (prosvjetnu) bastinu. Ali ste, gospodo, osobito do skrajnosti neustavni s obzirom na sve ono sto ste jos do jucer govorili i pisali i vi i vasi predsasnici u svim vasim strankama koje su danas ovdje zastupane. Da spomenem najprije vas, Slovence. Vi ste do neba digli viku – sami od sebe i posve dragovoljno – da ste vi jedna dusa s nama Hrvatima i da se hocete ujediniti s nama i na temelja nasega hrvatskoga drzavnoga prava. U tom ste svi vi Slovenci bili slozni, i klerikalci, dr Sustersic, dr Krek, dr Korosec, i liberalci, dr Tavcar, Triller, Hribar, i radikalci, dr Ravnikar i drugovi, pace i socijalisti. Tako su pisale sve nase novine, u tom ste smislu dali potpisivati svibanjsku deklaraciju (od 30. svibnja 1918) i, sto glavno, svomu ste narodu govorili da je to jedini spas za njega i na tom temelju, dobili ste narodno povjerenje, dosli ste i ovamo.
A sto da kazem za vas, gospodo Dalmatinci! Sveukupna politicka povijest Dalmacije kroz pet stoljeca – od 7. do 12. vijeka – cisto je hrvatska. Dalmacija, to je za onda bilo par gradova i otoka, kako svi znate, a sva danasnja Dalmacija, i jos dalje ovamo do Kupe, i jest bila prava pravcata Hrvatska.
No vi cete reci: 'Mani tu staru povijest.' Ali, gle posljednjih pedeset godina nije dalmatinski Hrvat politicki ni uzdahnuo inace, vec za sjedinjenjem s banskom Hrvatskom u jednu jedinstvenu drzavu i domovinu Hrvatsku. A sad, kad vam se pruzila zgoda da taj narodni hrvatski dalmatinski program ozivotvorite, vi ste se, gospodo, bez naroda i protiv naroda otcijepili od Hrvatske, te sad bez pitanja naroda hocete pod Beograd u centralisticko drzavno jedinstvo s Kraljevinom Srbijom. I jos ste tako neustavni da vi ne kanite za tu stvar pitati narod, nego hocete svoj novi program narodu u Dalmaciji jednostavno nametnuti, narinuti!
I vi, gospodo, Srbi Vojvodjani, i vi ste posve zaboravili na program i vapaj neumrloga svoga prvaka Svetozara Miletica: 'Trojednica nasa uzdanica', te i vi sad od ove Trojedinice pravite dvojedinicu i hocete da nacinite nijednicu.
Isto vi, gospodo, iz Bosne. Vas jedan prvak, dr Alaupovic, govori cak: 'Vi Hrvati', kao da zeli time pokazati da on nije vise Hrvat. Svi vi bacate pod noge sva svoja obecanja, sve svoje javne prisege narodu, sve sto ste govorili i pisali, te sad hocete da stvorite nesto o cem s narodom niste ni rijeci govorili ni raspravljali, a kamoli bi narod bio o tom glasovao. Znam sto cete mi svi odgovoriti: 'Nadoslo je veliko doba, kucnuo je cas kad mozemo ozivotvoriti ono o cem smo stoljecima snivali, a cem pod tudjom vlascu' – vi volite govoriti: 'u tudjem ropstvu' – 'nismo smjeli pravo ni sanjati.'
Dobro. Pa sto je to o cem se nije smjelo ni sanjati? Kod Srba je to – sto govorite vi Srbi – da Srbija bude uvecana, proslavljena, da se kralj Petar kruni za cara, da obnovi Dusanovo carstvo. A vi Srbi iz Hrvatske i Ugarske i Bosne, vi ste uistinu samo dusanovci, vi ste za veliku srpsku drzavu, za jako i slavno carstvo, za kosovsku 'Zavjetnu misao', za osvetu na sve strane, za devet Jugovica, za Kraljevica Marka itd. itd. Mi Hrvati za to nismo. Nas je hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao potpun covjek, a to znaci da nece vise nikomu sluziti, nikomu robovati, ni tudjinu ni bratu, ni tudjoj ni svojoj drzavi, nego hoce da se u ovo veliko doba drzava uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom, covjecanskom (socijalnom) temelju. I vi, vas saka gospode, vi se tomu protivite! I kad se tako protivite toj slobodnoj republikanskoj i toj pravednoj covjecanskoj zelji, volji i potrebi svega nasega naroda – a napose naroda hrvatskoga, u kojega ime ja sada govorim – vi niti casak ne mislite na to kako cinile strahovitu krivicu i preveliku – da oprostite – glupost.
Eto, tu je procitan brzojav onih srpskih ministara koji su vec u Beogradu. Ti ministri posve pametno kazu da su se voljni sastati i porazgovarati s izaslanicima Narodnoga vijeca, i on u cem se slaze da Srbi predloze na odobrenje srpskoj skupstini (saboru), nasi izaslanici citavom Narodnomu vijecu, a koliko se to napose tice Hrvatske, i hrvatskomu drzavnom saboru. Vama nije dosta taj prijedlog. Vama se zuri da svoju vlast sto brze nametnete svemu narodu, a napose Hrvatskoj. I vi nimalo ne osjecate da je nepametno, da je nerazumno, da je upravo ludo ciniti nesto i bez naroda, a kamoli – protiv naroda. Vi niste nista naucili ni od Tiszina ni od Vilimova pada. Vi ste toboznjom revolucijom postali N. V. (Narodno vijece) i vi ocito mislite da je to sada novo 'Njegovo Velicanstvo'. A ja vam opet velim, sto ste vec toliko puta od mene culi, da sada bez naroda nema nikakve stalne ni o opravdane vlasti.
Znam, znam, vi drzite da ste ne samo u narodu, nego bas vi zastupate narod. Ja sam vam dokazao da to niste. Sav je hrvatski narod za republikansku slobodu i za covjecansku pravicu; vi ste za staro bankrotirano nasilje i za gospodsku sebicnost i otimacinu. Vi, dakle, niste vise ni u narodu, a kamoli da bi vi govorili u ime naroda. I zato iz ove vase osnove nece biti nista ... Vi cete otici u Beograd, Vi cete bez hrvatskoga naroda i protiv njegove volje proglasiti jedinstvenu (centralisticku) drzavu i bez ikakvoga straha i srama vi cete vladati na temelju starih austrijskih i madzarskih nevaljanih i nepravednih zakona i pomocu starih, pokornih i pokvarenih cinovnika. A mozda cete vladati bez ikakvih zakona, samo silom i samovoljom. Narod ce po svem tom vidjeti da vi niste njegovi, pa zato nece bili za vas. Kamo god ga pozovete, on vam se nece odazvati, a najmanje ce vam se odazvati da vam dade svoje povjerenje i da ikada slobodnom svojom voljom prizna i odobri vase nasilje i vasu prevaru. Za taj slucaj da vi uspijete, to jest da za tu stvar predobijete Antantu i da Antanta bude dosta nepametna i dosta jaka da vam pomogne, vi ni u tom slucaju necete imati naroda za se. Cim dodje do prvih izbora, kakvi god oni bili, za konstituantu ili za obicni sabor, narod nece vise birati takve gospode koja su pogazila sva svoja obecanja i sve svoje programe i koja su mu, bez ikakvoga pitanja, narinula svu staru silu, krivicu i otimacinu. Narod ce u sabor birati samo seljake od pluga i motike, a od gospode samo onakve ljude koji su i sada u ovoj najvecoj teskoci pristali uz narodno misljenje, to jesi uz republikansku slobodu i uz socijalnu (covjecansku) pravicu.
Jos nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zakljucujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom vec zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nesto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvodjani i Bosanci, i vi nasi Hrvati Dalmatinci a nadasve vi nasi domaci hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvrsite jedno urotnicko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata. Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako vazna i tako sudbonosna da treba sazvati citavo Narodno vijece, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadasnjem vasem prijedlogu vi zakljucujete da u ime Sredisnjega odbora ide odmah u Beograd 28 clanova, a buduci da cijeli Sredisnji odbor ni nema vise clanova, to je ocito da ce svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, ocito, nema te ovlasti i toga prava.
Gospodo!
Najstrasnija je stvar, najveci je grijeh i najveca je politicka pogreska svoj rodjeni narod stavljati pred gotove cinjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao Bog svima pozivjeti toliko – to nece biti dugo – da vidite kako ce hrvatski narod u svojoj republikanskoj i covjecanskoj svijesti vas otpuhnuti bas u casu kad cete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali.

Zivjela republika!

Zivjela Hrvatska!"