Govor Luke Bebića na Konferenciji predsjednika parlamenata država članica EU 28. veljače 2009.

Izvor: Wikizvor
Govor predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića na Konferenciji predsjednika parlamenata država članica EU
autor: Luka Bebić

Pariz, 28. veljače 2009.


Dame i gospodo,

Dopustite da podijelim s vama razmišljanja o konturama budućnosti Europe 2030. To su razmišljanja o izazovima, o razvoju, o budućnosti generacija koje dolaze, o novim spoznajama, znanjima i tehnologijama. A sva ta razmišljanja bi se mogla svesti na jedan zajednički nazivnik – na preuzimanje odgovornosti za sadašnjost, s ciljem stvaranja održivih temelja za budućnost.

Sadašnje generacije pamte brojne velike događaje koji su postupno mijenjali sliku svijeta, čiji smo svjedoci već danas. S jedne strane – to je moderan svijet u kojem koristimo najsuvremenija znanja, tehnologije i uređaje, svijet u kojem udaljenosti nisu prepreka, svijet informacijske umreženosti, svijet naprednih tehnologija. Međutim, s druge strane, to je i svijet suočen s ekonomskom i financijskom krizom, sa zabrinjavajuće brzim klimatskim promjenama i njihovim posljedicama, siromaštvom, sukobima, s rastućim demografskim problemima i nedostatkom odnosno monopolom na resurse od životne važnosti. Stoga bi možda sve ove slike svijeta mogle biti među onim ključnim faktorima koji će neminovno utjecati na razvoj politike za budućnost.

Već danas vidimo da je gotovo neizvedivo pronaći rješenje za bilo koju od ovih kriza u okvirima granica samo jedne države. Ponajprije zato jer su i posljedice svakog od ovih izazova znatno šire od državnih granica. U budućnosti će to biti još izraženije

Dame i gospodo,

Pokušajmo vidjeti Europu 2030. godine. Počet ću tvrdnjom da se ne može osporiti činjenica da je Europska unija do sada najuspješniji multilateralni model integracije utemeljen na regionalnoj suradnji. Ona je i začeta vizijom o regionalnoj suradnji, a zahvaljujući kasnijim vizijama ona je rasla i postupno se preoblikovala.

A koja je danas vizija o Europi budućnosti? To je vizija koja kaže da će Europa biti kohezivni, integrirani globalni akter međunarodne politike. Na raspolaganju će imati razne političke, ekonomske i vojne instrumente kojima će braniti europske interese i ideale. Dakle, upravo su institucionalni kapaciteti nužni za svladavanje globalnih kriza s kojima se već danas suočavamo, a koji će u budućnosti biti još veći.

2030. godine Europska unija će vjerojatno već obuhvaćati i sve države Jugoistočne Europe, a možda i Ukrajinu i Tursku. Međutim, teško je predvidjeti koje će dodatne promjene uvesti kako bi što bolje funkcionirala.

U tom kontekstu želim istaknuti ujednačenost dviju vizija. Viziju pokretača europskog ujedinjenja i današnju viziju o europskoj budućnosti Europljana - govoriti „jednim glasom“. To bi bio logičan nastavak u smjeru traženja odgovora na zajedničke izazove. Bez ujedinjene, uistinu, zajedničke – sigurnosne, obrambene i vanjske politike neće biti lako nositi se s izazovima.
Posljednjih godina na važnosti je dobila i energetska sigurnost, koja će i u desetljećima koja dolaze ostati na vrhu agende. S obzirom na predviđeni porast potrošnje energije, Europa će morati uložiti dodatne napore da bude što neovisnija u opskrbi energijom. Primjećuju se već sad nastojanja oko jačanja energetske učinkovitosti i kapaciteta obnovljivih izvora energije, a bit će potrebno razvijati i partnerske odnose utemeljene na dijalogu s proizvođačima i tranzitnim državama, uspostavom međunarodnih mreža proizvođača i potrošača te unapređenjem infrastrukture.

Pitanja klimatskih promjena i zaštite okoliša također će biti nezaobilazna tema svih važnijih foruma, ali pred Europom se nalazi možda jedan još veći izazov, onaj demografski. Ubrzano starenje europskog stanovnitva moglo bi uzdrmati temelje političke kohezije Europe, što će se odraziti kroz smanjenje radno sposobnog stanovništva u Europi. Ovo pitanje izravno je povezano s pitanjem imigracijske politike, s izazovima vezanim uz problem ilegalnih imigranata, kulturoloških izazova i onih vezanih za unutarnju sigurnost.

Dame i gospodo,

Umjesto zaključka, želio bih istaknuti riječi Jose Manuela Barrosa koji je rekao da Europa, kao budući globalni sudionik međunarodnih zbivanja, mora biti otvorena. Ovorena za promjene, za preoblikovanja. Otvorena za konstruktivan dijalog i razmjenu mišljenja.

Vjerujem da će upravo otvorenost iznjedriti Europu iz one vizije o kojoj sam govorio na početku. Europu koja govori jednim glasom, Europu koja je snažan i utjecajan globalni igrač na međunarodnoj sceni budućnosti.

Hvala.