Prijeđi na sadržaj

Govor Luke Bebića na Konferenciji predsjednika parlamenata država članica EU 27. veljače 2009.

Izvor: Wikizvor
Govor predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića na Konferenciji predsjednika parlamenata država članica EU
autor: Luka Bebić

Pariz, 27. veljače 2009.


Dame i gospodo,
Dopustite mi da u ovoj prigodi s vama podijelim razmišljanja o institucionalnoj budućnosti Europske unije u kontekstu Lisabonskog ugovora. Svijet u kojem živimo znatno se promijenio. Izazovi s kojima se danas suočavamo također su se promijenili. Oni istodobno nameću i nužne promjene djelovanja svih aktera međunarodne zajednice.

I Europska unija je danas sasvim drukčija nego što je bila jučer. Svako proširenje jačalo je potrebu i važnost intenzivnog dijaloga i razmjene mišljenja, s ciljem stvaranja zajedničkih okvira za djelovanje i boljeg funkcioniranja Unije. Imajući u vidu potrebu da bolje odgovori na nove globalne izazove 21. stoljeća, Europska unija nastavlja mijenjati svoju „infrastrukturu“.

Promjene su uvijek rezultat niza unutarnjih i vanjskih čimbenika, kao što su na primjer proces proširenja Europske unije, učvršćivanje i bolje funkcioniranje zajednice država na sve većem području i na različitim razinama, učinkovitiji rad svih EU institucija, jačanje gospodarskog i političkog utjecaja EU na globalnoj razini te osiguranje napretka i boljitka građana Europske unije.

Rezultat je i Lisabonski ugovor. Svima nam je poznato da Lisabonski ugovor, zadnji u nizu, ali vjerojatno ne i posljednji, ima dugu i zamršenu povijest nastanka. Iznjedrila ga je vizionarska ideja o potrebi tzv. produbljivanja Europske unije. I uz nemale poteškoće, pred nama je rezultat puno diplomatske vještine, političke volje te spremnosti na dijalog i kompromis.

Lisabonskim ugovorom Europska unija s jedne strane ojačat će vlastite institucionalne kapacitete za rješavanje aktualnih pitanja europske i svjetske politike, a s druge strane uvjerljivije će se profilirati kao globalni akter spreman za izazove 21. stoljeća. Međutim, ne smijemo zaboraviti da bi institucionalna reforma bila i jasan signal da je Europska unija nakon „produbljenja“, dugoročno spremna nastaviti i svoju najuspješniju politiku, politiku proširenja.

Dame i gospodo,
Želio bih se kratko osvrnuti upravo na važnost jačanja dviju institucija koje – zbog izravnog biranja zastupnika – imaju izvorni demokratski legitimitet. To su, dakako, Europski parlament i nacionalni parlamenti. Upravo njihovim većim utjecajem mogli bi se otkloniti uzroci prigovora tako često upućenih na adrese EU administracije o demokratskom deficitu, netransparentnosti EU i „otuđenosti“ europske administracije od građana. Davanjem novih, većih ovlasti Europskom parlamentu, Europska unija jača svoje demokratske temelje i svoj demokratski lik. Europski parlament i nacionalni parlamenti dijele isti cilj – jačanje europske demokracije. Složit ćete se sa mnom, siguran sam, kad kažem da bi građani mogli biti najveći dobitnici Lisabonskog ugovora. Mogli bismo reći da se njime uspostavlja sudionička demokracija, odnosno novi oblik interakcije građana i institucija EU. Jer, u prvom planu upravo su interesi građana i briga EU institucija za sve građane.

Zato je jedna od bitnih sastavnica snažnijeg demokratskog legitimiteta Europske unije i intenzivnija suradnja s nacionalnim parlamentima. Njihova je uloga u Lisabonskom ugovoru izrazito naglašena. Dodatan doprinos nacionalnih parlamenata bit će u osiguravanju pravilne provedbe reformi koje taj ugovor predviđa u državama članicama nakon ratifikacije.

Posebno valja naglasiti načelo supsidijarnosti, kojim će se dati nova uloga nacionalnim parlamentima u okviru EU. Riječ je o jednom od dva najvažnija načela na kojima se temelji raspodjela nadležnosti u okviru EU i koji omogućuje najučinkovitiji način donošenja odluka – na razini što bližoj samim građanima. Po prvi put, nacionalnim parlamentima će se omogućiti izravno uključivanje u proces donošenja odluka u okviru EU putem uspostave političkog nadzora nad primjenom načela supsidijarnosti. Na taj način će se također spriječiti osjećaj «dvostrukog demokratskog deficita» europskih institucija. Također, time se daje jamstvo da, i nakon ulaska u EU, nacionalni parlament ostaje glavno političko tijelo za donošenje odluka.


Dame i gospodo,
Umjesto zaključka, želio bih istaknuti svoje čvrsto uvjerenje da će Lisabonski ugovor svim svojim elementima, pa tako i kroz ojačanu ulogu Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, to jest samih građana Europske unije, učiniti Uniju snažnijom, učinkovitijom i bližom upravo onima radi kojih i postoji. Svojih građana.

Zahvaljujem na pozornosti.