Gle, zlatno svjetlo izlazi:
problijedi, tmino, iščezni,
što bludnjom si nas besputnom
već dugo vukla u propast.
Vedrinu daj nam, Svjetlosti,
za sebe ti nas očisti,
od lažne riječi čuvaj nas,
iz duše nam progoni mrak.
Nek’ sav nam tako prođe dan,
da jezik, ruke ne zgriješe,
da čiste oči ostanu
i prijestup tijela ne takne.
Iznad nas Božje oko je
što po sve dane gleda nas;
On sva nam djela promatra
od rane zore do noći.
Sva slava Ocu vječnomu
i jedinomu Sinu mu
sa Tješiteljem Presvetim
i sad i vječnost čitavu.
Amen.
