Ezekiel (Šarić)/Glava 26.
| Ezekiel (Šarić) |
1 U jedanaestoj godini, u jedanaestom mjesecu, prvi dan toga mjeseca dođe mi riječ Gospodnja ovako govoreći:
2 "Sine čovječji, jer Tir kliče nad Jerusalemom: 'Ha! Vrata su narodima razbijena! Meni su se otvorila. Ja ću se napuniti. Jer su ona opustjela',
3 Zato ovako veli svemogući Gospod: "Evo, Tire, ja koračam proti tebi, vodim proti tebi mnoge narode, kao što more dovaIja valove svoje.
4 Oni će razoriti zidove Tira. Kule će njegove raskopati. Ja ću s njega splaviti zemlju i učinit ću od njega goli kamen.
5 Suho mjesto za mreže bit će usred mora, jer ja sam to rekao, veli svemogući Gospod. Narodima će postati grabež.
6 Gradovi njegovi, što su na kopnu, bit će uništeni mačem i spoznat će, da sam ja Gospod.
7 Jer ovako veli svemogući Gospod: 'Evo, ja ću dovesti sa sjevera Nebukadnezara, kralja babilonskog, kralja nad kraljevima, s konjima i s kolima i s konjanicima i s velikim mnoštvom naroda.
8 Gradove tvoje na kopnu uništit će on mačem. Kule opsadne podignut će proti tebi, iskopat će opkope proti tebi i postavit će štitove proti tebi.
9 Namjestit će zidodere proti zidovima tvojim i srušit će kule tvoje gvozdenim rukama svojim
10 Od mnoštva konja njegovih pokrit će te prah. Od štropota konjanika, točkova i kola zatrest će se zidovi tvoji, kad uđe na tvoja vrata, kao što se ulazi u grad osvojen.
11 Kopitima konja svojih pogazit će sve ulice tvoje, poubijat će narod tvoj mačem, i ponositi idolski stupovi tvoji popadat će na zemlju
12 Poplijenit će bogatstvo tvoje, uzet će sa sobom kao plijen trgovačka dobra tvoja, porušit će zidove tvoje i sjajne će palače tvoje razoriti, Građevno kamenje tvoje, drvo tvoje i ruševine tvoje pobacat će u vodu.
13 Tada ću ja učiniti kraj glasu pjesama tvojih, i zvuk harfa tvojih neće se više čuti.
14 Učinit ću od tebe go kamen; bit ćeš suho mjesto za ribarske mreže. Nikada se više nećeš sazidati jer ja sam to rekao, veli svemogući Gospod.
15 Ovako veli svemogući Gospod o Tiru: 'Zar ne, od štropota pada tvojega, od jecanja ranjenika, od ubijanja mačem drmaju se u tebi otoci.
16 S prijestolja svojih silaze svi knezovi mora, skidaju sa sebe plašte svoje, svlače sa sebe vezene haljine svoje. U tugu se oblače, sjede na zemlji, dršću neprestano i zgražaju se zbog tebe.
17 Začinju tužaljku nad tobom i govore o tebi: 'Kako si propao, s mora nestao, slavni grade, koji si bio moćan na moru sa svojim stanovnicima, koji si strah zadavao svima primorcima svojim!
18 Sada dršću otoci na dan pada tvojega. Smeteni su otoci po moru zbog svršetka tvojega."
19 Jer ovako veli svemogući Gospod: 'Učinit ću te pustim gradom, kao što su gradovi, u kojima se više ne stanuje, kad pustim na te valove, da te pokriju velike vode.
20 Svalit ću te k onima, koji s već sišli u jamu, k narodu prošlosti U zemlji svijeta mrtvih pripravit ću ti mjesto, koje je slično ruševinama vječnim, kod onih, koji su sišli u jamu. Tako više nećeš biti nastanjen, nećeš postojati u zemlji živih.
21 Predat ću te propasti strahovitoj. Nećeš više biti; tražit će te i neće te više naći dovijeka", govori svemogući Gospod.
| Ezekiel (Šarić) |