Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 6.
← Glava 5.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 7. →
|
1 Jedne subote išao je kroz usjeve. Učenici njegovi trgali su klasje, trli ga ruka na te jeli.
2 Tada rekoše neki farizeji: "Zašto činite, što je zabranjeno u subotu?
3 Isus im reče: "Zar nijeste čitali, što učini David, kad ogladnje, on i pratioci njegovi?
4 Kako uđe u kuću Božju, uze kruhove postavljene, što ih smiju jesti samo svećenici, i jede i dade od njih također pratiocima svojim?"
5 Tada nastavi: "Sin je čovječji gospodar i od subote."
6 Jedne druge subote posao je u sinagogu i učio. Bio je ondje čovjek, kojemu je desna ruka bila suha.
7 Književnici i farizeji pazili su, neće li u subotu iscijeliti, da nađu, zašto da ga okrive.
8 A on je znao pomisli njihove, i reče čovjeku sa suhom rukom: "i "Ustani i na sredinu stani!" On ustade i tamo stade.
9 Tada im reče Isus: "Pitam vas: "Ima li se u subotu činiti dobro ili zlo? Život spasiti ili pogubiti?"
10 On ih pogleda sve unaokolo, i onda reče čovjeku: "Pruži ruku svoju!" On to učini, i ozdravi ruka njegova.
11 Tada dođoše od bijesa, posve izvan sebe i posvjetovaše se među sobom, što bi mogli učiniti Isusu.
12 U one dane otide on na goru, da se pomoli. Svu noć provede s Bogom u molitvi.
13 Kad bi dan, dozva učenike svoje k sebi i izabra od njih dvanaestoricu, koje nazva apostolima:
14 Simona, koga prozva Petrom, i njegova brata Andriju; nadalje Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja,
15 Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejeva, i Simona prozvanoga "Revnitelja",
16 Judu, brata Jakovljeva, i Judu Iskariota, koji postade njegov Izdajnik.
17 S njima siđe i stade na mjestu ravnu. Velika četa učenika njegovih i mnogobrojno mnoštvo naroda iz sve Judeje, Jerusalema i primorja od Tira i Sidona
18 Dođoše da ga slušaju i da se iscijele od svojih bolesti. Koji su bili mučeni od nečistih duhova, bili su iscijeljeni.
19 Sav je narod tražio da ga se dotakne; jer je od njega izlazila sila, i sve je ozdravljao.
20 Tada on upravi oči svoje na učenike svoje i progovori: "Blagoslovljeni ste vi siromašni! Vaše je kraljevstvo Božje,
21 Blagoslovljeni ste, koji gladujete sada! Vi ćete se nasititi Blagoslovljeni ste, koji plačete sada! Vi ćete se smijati!
22 Blagoslovljeni ste, kad ljudi mrze na vas, kad vas odbacuju i sramote i ozloglašuju ime vaše zbog Sina čovječjega!
23 Radujte se u onaj dan i veselite se; jer gle, velika je plaća vaša na nebu, jer su isto tako činili prorocima oci njihovi.
24 Ali teško vama, bogati, Vi već imate utjehu svoju.
25 Teško vama, koji ste sada siti! Vi ćete gladovati. Teško vama, koji se sada smijete! Vi ćete tugovati i plakati.
26 Teško vama, kad vam laska sav svijet, jer su isto tako činili lažnim prorocima oci njihovi.
27 Ali kažem vama, svojim slušateljima: "Ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima, koji mrze na vas,
28 Blagoslivljajte one, koji vas proklinju, i molite se za one, koji vas kleveću!
29 Udari li te tko po obrazu, okreni mu i drugi! Uzme li ti tko kabanicu, podaj mu i haljinu!
30 Tko te moli, daj mu! Tko ti uzme tvoje, ne traži od njega natrag!
31 Kako hoćete da čine vama ljudi, tako činite i vi njima!
32 Ako ljubite samo one, koji vas ljube, kakvu hvalu očekujete za to i grješnici ljube one, koji njih ljube.
33 Ako činite dobro samo onima, koji vama čine dobro, kakvu hvalu očekujete za to? Jer isto čine i grješnici.
34 Ako posuđujete samo onima, od kojih se nadate što dobiti, kakvu hvalu očekujete za to? I grješnici posuđuju jedni drugima, da opet dobiju jednako za to.
35 Nego ljubite neprijatelje svoje, činite dobro i posuđujte, a da ne očekujete što natrag! Tada će biti vaša plaća velika, i bit ćete djeca Svevišnjega; jer je on dobrostiv prema nezahvalnima i zlima.
36 Budite dakle milosrdni, kao što je milosrdan Otac vaš.
37 Ne sudite! Tada nećete biti suđeni. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni! Opraštajte, i bit će vam oprošteno.
38 Dajite, i dat će vam se: mjeru dobru, punu, stresenu i preobilatu dat će vam u krilo, jer će vam se odmjeriti istom mjerom, kojom vi mjerite."
39 A rekoše im i prispodobu: "Može li slijepac voditi slijepca? Neće li obadva pasti u jamu?
40 Učenik ne stoji nad učiteljem. Svaki, koji se izuči, jest kao učitelj njegov.
41 Što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne opažaš?
42 Kako možeš reći bratu svojemu: "Brate, daj da izvadim trun iz oka tvojega, kad sam ne vidiš brvna u oku svojemu? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega, onda ćeš vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega!
43 Drvo dobro ne rađa zla roda, i drvo zlo ne rada dobra roda.
44 Svako se drvo poznaje po rodu svojemu. S trnja se ne beru smokve, i grožđe se ne bere s kupine,
45 Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro; a zao čovjek iz zla blaga iznosi zlo, jer čega je srce puno, o tom govore usta.
46 Što me zovete: Gospodine, Gospodine! a ne činite, što govorim?
47 Pokazat ću vam, na koga je nalik onaj, koji dolazi k meni, sluša riječi moje i izvršuje ih.
48 On je nalik na čovjeka, koji je sagradio kuću, duboko kopao i stavio temelj na kamen. Dođe poplava, navali bujica na tu kuću. Ali je nije mogla potresti, jer je bila dobro sagrađena
49 A tko sluša riječi moje, ali ih ne izvršuje, nalik je na čovjeka, koji sazida kuću svoju na zemlji bez temelja. Kad navali na nju bujica, odmah pade, i velika je bila ruševina kuće one."
← Glava 5.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 7. →
|