Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 5.
← Glava 4.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 6. →
|
1 On je stajao kod Genezaretskoga jezera. Narod se nakupio oko njega, da sluša riječ Božju.
2 Tada vidje dvije lađice, gdje stoje na obali. Ribari su bili izašli iz njih i čistili mreže svoje.
3 On uzađe u jednu od lađica, koja je pripadala Simonu, i zamoli ga, da malo otisne od kopna. Tada sjede i uze učiti narod iz lađice.
4 Kad je bio svršio svoj govor, reče Simonu: "Izvezi na pučinu, i bacite mreže svoje, te lovite!"
5 "Učitelju," odgovori Simon, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo. Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.
6 Učiniše to i uhvatiše tako mnogo riba, da su im se razdirale mreže.
7 Zato mahnuše drugovima svojim u drugoj lađici, da dođu i da im pomognu. I dođoše. Napuniše obje lađe, tako da su se gotovo potopile.
8 Kad to vidje Simon Petar, pade Isusu pred noge i reče: "Gospodine, otidi od mene; jer sam čovjek griješan!"
9 Jer je bilo obuzelo udivljenje njega i sve drugove njegove zbog ribolova, što su ga bili učinili;
10 Isto tako i Jakova i Ivana, sinove Zebedejeve, koji su bili drugovi Simonovi. Tada reče Isus Simonu: "Ne boj se! Od sad ćeš ljude loviti."
11 Tada izvukoše lađice na zemlju, ostaviše sve i otidoše za njim.
12 On je boravio u jednom gradu. Ondje je bio čovjek sav u gubi. Čim je vidio Isusa, baci se pred njega na lice ničice i zamoli: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."
13 On pruži ruku svoju, dotaknu ga se i reče: "Hoću; očisti se!" Odmah guba pade s njega.
14 A on mu zabranili da nikomu ne govori, i reče: "Nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu za očišćenje svoje, kako je propisao Mojsije; neka im to služi za svjedočanstvo!"
15 Glas o njemu širio se sve dalje. U četama stjecali su se ljudi, da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojih bolesti.
16 A on je odlazio na samotna mjesta i molio se.
17 Jednoga je dana učio, a sjedili su pritom farizeji i književnici, koji su bili došli iz svih sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalema. Tada ga natjera sila Gospodnja na jedno iscjeljenje.
18 Ljudi donesoše na nosiljkama čovjeka uzeta. Kušali su da ga unesu u kuću i postave pred njega.
19 Ali zbog mnoštva naroda nijesu ga mogli unijeti. Zato se popeše na krov i kroz crepove spustiše ga s posteljom na sredinu pred Isusa.
20 Kad vidje vjeru njihovu, reče: "Čovječe, oprošteni su ti grijehi tvoji."
21 Tada su pomislili u sebi književnici i farizeji: "Tko je ovaj, što huli na Boga? Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga?"
22 Isus prozre pomisli njihove i reče im: "Što mislite u srcima svojim?
23 Što je lakše reći: "Oprošteni su ti grijehi tvoji? ili reći: "Ustani i hodaj?
24 Ali znajte, da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!" I tada reče uzetome: "Zapovijedam ti, ustani, uzmi postelju svoju i idi kući!"
25 Odmah ustade on pred očima njihovim, uze postelju, na kojoj je bio ležao, i otide kući slaveći Boga.
26 Svi su bili obuzeti udivljenjem i hvalili su Boga. Puni straha rekoše: "Danas smo vidjeli čudo."
27 Potom otide i vidje carinika po imenu Levija, gdje sjedi na carini. Reče mu: "Hajde za mnom!"
28 On ustade, ostavi sve i pođe za njim.
29 I dade mu Levije u kući svojoj veliku gozbu. Veliko mnoštvo carinika i drugi ljudi bili su s njim za stolom.
30 Zbog toga su mrmljali farizeji i književnici. Rekoše učenicima njegovim: "Zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete?"
31 Isus im reče: "Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.
32 Nijesam došao da zovem na pokajanje pravednike nego grješnike."
33 Oni mu rekoše: "Učenici Ivanovi kao i farizejski poste često i mole se, a tvoji jedu i piju."
34 Isus im reče: "Možete li svatove natjerati da poste, dok je zaručnik među njima?
35 Ali će doći dani, kad će im se ugrabiti zaručnik. Onda će postiti u one dane."
36 A pripovijedao im i prispodobu: "Nitko ne reže krpe od nove haljine i ne prišiva je na staru haljinu; inače razdere ova novu, i staroj ne pristaje krpa od nove.
37 Nitko ne lijeva vina novoga u mjehove stare; inače prodre novo vino mjehove. Ono se prolije, i mjehovi propadnu.
38 Nego vino novo mora se lijevati u mjehove nove
39 Nitko, koji je pio staro vino, neće odmah novoga. Veli: "Staro je bolje."
← Glava 4.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 6. →
|