Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 12.

Izvor: Wikizvor
Evanđelje po Ivanu (Šarić)


1 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar koji bijaše mrtav, kojega je bio Isus uskrsnuo iz mrtvih.

2 Ondje mu zgotoviše večeru. Marta je služila, a Lazar je bio jedan od onih, što su sjedili s njim za stolom.

3 Tada Marija uze litru prave, dragocjene nardove pomasti, pomaza noge Isusove i otre kosom svojom noge njegove. Miris pomasti napuni svu kuću.

4 Onda jedan od učenika njegovih, Juda Iskariot, koji ga je imao izdati, reče:

5 "Zašto se ova pomast nje prodala za trista denara i dalo to siromasima?"

6 A ovo ne reče, što bi se starao za siromahe, nego što je bio tat, i imao torbu, i nosio, što se metalo u, nju.

7 Isus reče: "Pustite je! Ona je sačuvala to za dan mojega pokopa!

8 Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda."

9 Mnogi narod židovski bio je doznao, da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara, kojega je bio podigao iz mrtvih.

10 A glavari svećenički naumiše da ubiju i Lazara,

11 Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa.

12 Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. Bili su čuli, da Isus dolazi u Jerusalem.

13 Tada uzeše grane palmove i izađoše mu u susret, i vikali su "Hosana! Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!"

14 Isus nađe magare i sjede a njega, kao što je pisano:

15 "Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi, sjedi na mladetu magaričinu."

16 Ovo učenici njegovi ne razumješe prije. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše, da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše.

17 Svjedočio je dakle narod, koji je bio s njim, kad je Lazara izazvao iz groba i podigao ga iz mrtvih.

18 Zato mu narod izađe u susret. Bio je naime čuo, da je učinio ovo čudo.

19 A farizeji rekoše jedan drugome: "Vidite, da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!"

20 Među onima, što su bili uzašli da se klanjaju na blagdan, nalazili se i neki neznabošci.

21 Ovi pristupiše k Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamoliše ga: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."

22 Dođe Filip i reče Andriji. Andrija i Filip opet reče Isusu.

23 Isus im reče: "Dođe čas, da se proslavi Sin čovječji.

24 Zaista, zaista, kažem vam: "Ako zrno pšenično ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda rodi.

25 Tko ljubi život svoj, izgubit će ga; a tko mrzi na život svoj na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

26 Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje i sluga moj neka bude! Tko tko meni proslavit će ga Otac moj.

27 Sad je duša moja duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u čas ovaj.

28 Oče, proslavi ime svoje!". Tada glas dođe s neba: "I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti."

29 Narod, koji je stajao i čuo, pomisli, da je zagrmjelo. Drugi rekoše: "Anđeo mu govorio."

30 A Isus reče: "Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas.

31 Sad je sud ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta.

32 A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi."

33 Ovim riječima htjede navijestiti, kojom će smrti umrijeti.

34 Narod mu odgovori: "Mi smo čuli iz zakona, da Krist ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći, da se Sin čovječji mora podignuti? Tko je taj Sin čovječji?"

35 Isus im reče: "Samo još malo vremena svjetlost je među vama. Hodite, dok imate svjetlost, da vas tama ne obuzme! Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.

36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svijetla!" To reče Isus, i otide, i skrio se od njih.

37 Premda je bio tolika čudesa učinio pred njima, nijesu vjerovali u njega.

38 Tako se je imala ispuniti riječ proroka Izaije: "Gospodine, tko je vjerovao vijesti našoj? Kojemu se je otkrila ruka Gospodnja."

39 Zato nijesu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija:

40 Zaslijepio je oči njihove i otvrdio srce njihovo, da ne vide očima i ne razumiju srcem, i da se ne obrate, da ih ne iscijelim."

41 Tako reče Izaija, kad je vidio slavu njegovu i govorio o njemu.

42 Ipak i mnogi od poglavica vjerovaše u njega. Ali ga nijesu javno priznavali zbog farizeja, da ne budu izgnani iz sinagoge.

43 Čast kod ljudi vrijedila im je više, negoli čast kod Boga.

44 Isus povika iza glasa: "Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga, koji me posla;

45 I tko vidi mene, vidi onoga, koji me posla.

46 Ja kao svjetlost dođoh na svijet, da ni jedan, koji vjeruje u mene, ne ostane u tami.

47 Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu neću suditi, jer ne dođoh da sudim, nego da spasim svijet.

48 Tko prezire mene i ne prima riječi mojih, ima već suca svojega: Riječ, koju sam ja navijestio, ona će mu suditi u posljednji dan.

49 Jer ja nijesam govorio sam od sebe, nego Otac, koji me posla, on mi dade zapovijed, što da kažem i što da govorim.

50 I znam, da je zapovijed njegova život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim, kako mi reče Otac."


Evanđelje po Ivanu (Šarić)