Dvije robinjice

Dvije robinjice autor: Mavro Vetranović

Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Zatoj željno svijeh molimo,
   da budete mirno stati,
   dokli žalos pobrojimo,
   koju mlados naša pati.
Plemenita mi smo roda,
   obje mlade sestrenice,
   nu je htjela naša zgoda,
   da smo sada službenice.
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Majka nas je plemenita
   u Armenijeh porodila,
   i bogata i čestita
   prigizdavo odgojila.
Tamo nam je vazda bila
   u Armenijeh gizda svaka:
   suho zlato, biser svila,
   i koprjena još pritanka.
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Jaoh! posla nas naša majka,
   s jutra zorom kad podrani,
   da beremo cvijetja svaka
   šetajući po poljani.
S jutra zorom u proljetje,
   neka vam je vajmeh znati!
   ter počesmo svako cvijetje
   po livadi rosnoj brati.
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Brasmo bosil i ljubicu,
   i od pelinka cvijetje brasmo,
   i trendofil i ružicu,
   pak livadom pošetasmo.
Ter nam srce uzdisaše,
   gdi livadom u proljetje
   po travici mirisaše
   u sladosti rajsko cvijetje!
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našim rodom razdijeljene.
Prije sunačca ter u zoru
   po livadi takoj hode,
   oćutismo na javoru
   vrh jezera bistre vode,
gdi tih slavic biljisaše
   od vesel'ja u ljubavi,
   ter danicu pripijevaše,
   da bio danak još ne objavi!
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Ter sjedosmo počivati,
   i počesmo od ljubavi
   tihu slavju odpijevati
   kako vile u dubravi.
Nu se naša rados skrati,
   er nam vajmeh! slatke pjesni
   zla nezgoda sve obrati
   u žalosti i boljezni.
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Zač po glasu iz planine
   gusari nas ućutiše,
   ter potajno u ravnine
   k nam nebozijem pristupiše!
I tužne nas uhvatiše,
   ter nam vajmeh! bijele ruke
   sve naopako obratiše,
   da nam dadu veće muke.
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
I klikosmo plačne u glase,
   da se čuje do nebesa,
   podiraje ruse vlase,
   kad nas gusa taj saveza!
Ter su tuge, ter su jadi,
   gdi se nitkor ne objavi
   hrabren vitez u livadi,
   da sužanstva nas izbavi.
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Tuj sve cvijetje i travica,
   u sužanstvu kad ostasmo,
   obrati se k zemlji nica,
   koli grozno proplakasmo.
I sve ptice od čemera
   jadovito uzdisahu,
   gdje vjenačce od bisera
   s glavice nam podirahu.
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Ter bi mramor i živ kami
   rastavil se u sto dijela,
   gdje polismo sva suzami
   naša tužna lica bijela!
U sužanstvu toli plačne
   gdi gusari nas vezahu,
   ter žestoke rane mačne
   srdačce nam propadahu!
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
I sada nas svudi vode
   savezane i spućene,
   jak ovčice u povode,
   velmi plačne i utruđene:
ter nam tuge zadavaju
   i veliku vajmeh žalos,
   gdje za pjenez prodavaju
   po pazaru našu mlados!
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Grozne suze ter ronimo,
   toli plačne u žalosti,
   jeda koga priklonimo
   i k ljubavi i k milosti;
jeda milos tko ne skrati,
   ter se dobra zgoda zgodi,
   da gusarom sad nas plati,
   i tužbe nas oslobodi!
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
A nitkor se ne hti najti,
   po svijem svijeti kud hodismo,
   da nas ovoj gusi plati,
   zaman suze ter prolismo.
Ter je tužba, ter je žalos,
   u sužanstvu gdje tuguje
   bolježljiva naša mlados,
   a nitkor ju ne odkupuje!
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Tijem molimo milos vašu,
   o gospodo Dubrovčani,
   odkupite mlados našu,
   tako da vas Bog sahrani.
Ne štedite vaše blago
   za nas tužne potratiti,
   zašto vam će vele drago
   naša majka zahvaliti.
Robinjice mi smo mlade,
   u sužanstvu rascvijeljene,
   u Dubrovnik prišle sade
   s našijem rodom razdijeljene.
Zatoj nam se umolite,
   tere priješno tere hrlo
   od uzica slobodite
   naše ruke i naše grlo!
Naša majka zač pridraga,
   neka vam je sada znati,
   neće štedjet svoga blaga,
   za jedan dukat da sto vrati!

Gusari odgovaraju.

Ove mlade robinjice,
   o gospodo Dubrovčani,
   careve su dvorkinjice,
   zaplijenjene u poljani.
Začusmo ih s jutra zorom
   gdje u cvijetju počivahu
   pri jezeru pod javorom,
   ter slavicu odpijevahu.
Kad počesmo rajske pjesni
   po livadi razbirati,
   poče nam se od ljuvezni
   svijem srdačce podizati.
Ove mlade robinjice,
   o gospodo Dubrovčani,
   careve su dvorkinjice,
   zaplijenjene u poljani.
Po livadi zorom hode
   ter ih tamo zaplijenismo
   pri jezeru bistre vode,
   gdi veseli mnogo bismo;
iz livade iz zelene
   u sužanstvu ter su sade
   u Dubrovnik privedene
   robinjice ove mlade.
Ove mlade robinjice,
   o gospodo Dubrovčani,
   careve su dvorkinjice,
   zaplijenjene u poljani.
Neka vam je zatoj znati,
   o gospodo Dubrovčani,
   da ih ćemo prodavati
   mi gusari Persijani;
za robinje ove mlade
   ter tko bude odbrojiti
   suhijeh dukat tri hiljade,
   robstva se će sloboditi.
Ove mlade robinjice,
   o gospodo Dubrovčani,
   careve su dvorkinjice,
   zaplijenjene u poljani.
Ako ćete odkupiti
   ovuj mlados na dukate,
   tretju ćemo odpustiti
   hiljadicu od naše plate;
i od gusarske naše družbe,
   o gospodo Dubrovačka,
   biti vam će svake službe
   i na službi ljubav svaka.
Ove mlade robinjice,
   o gospodo Dubrovčani,
   careve su dvorkinjice,
   zaplijenjene u poljani.