To the Virgins, to Make Much of Time
Gather ye rose-buds while ye may,
Old Time is still a-flying;
And this same flower that smiles today,
Tomorrow will be dying.
The glorious lamp of heaven, the sun,
The higher he’s a-getting,
The sooner will his race be run,
And nearer he’s to setting.
That age is best which is the first,
When youth and blood are warmer;
But being spent, the worse, and worst
Times, still succeed the former.
Then be not coy, but use your time,
And while ye may, go marry;
For having lost but once your prime,
You may for ever tarry.
Djevicama, da dobro iskoriste vrijeme
Berite pupoljke ruža, dok još možete,
Staro Vrijeme još uvijek je leteće;
I cvijet ovaj isti što danas se smije,
Sutra već – umrijet će.
Sunce, veličajna lampa neba,
Što se više ono diže,
Manje mu za trku svršit treba,
I svom zalazu je bliže.
Ono doba prvo je najbolje,
Kad je mladosti i tople krvi;
Ali potrošeno, loše i najgore
Vrijeme, slijedi dane što su bili prvi.
Plaha ne budi, iskoristi vrijeme,
I dok još možeš, udaj se;
Jednom kad svoju svježinu izgubiš,
Da zauvijek ne zakasniš.
