Berite pupoljke ruža, dok još možete,
Staro Vrijeme još uvijek je leteće;
I cvijet ovaj isti što danas se smije,
Sutra već – umrijet će.
Sunce, veličajna lampa neba,
Što se više ono diže,
Manje mu za trku svršit treba,
I svom zalazu je bliže.
Ono doba prvo je najbolje,
Kad je mladosti i tople krvi;
Ali potrošeno, loše i najgore
Vrijeme, slijedi dane što su bili prvi.
Plaha ne budi, iskoristi vrijeme,
I dok još možeš, udaj se;
Jednom kad svoju svježinu izgubiš,
Da zauvijek ne zakasniš.
