Djela apostolska (Šarić)/Glava 5.

¹ A neki čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Safirom predade njivu.

² Ali sa znanjem žene svoje zadrži za sebe od novaca jedan dio, a drugi dio donese i stavi apostolima pred noge.

³ Tada reče Petar: "Ananija, zašto napuni sotona srce tvoje, te si slagao Duhu Svetome i zadržao za sebe jedan dio od novaca, što si dobio za njivu?

⁴ Zar ne bi ostala tvoja, da nije prodana? I kad je prodade, nije li bila u tvojoj vlasti? Kako si samo mogao tako što metnuti u srce svoje? Ljudima nijesi slagao, nego Bogu."

⁵ A kad je čuo Ananija riječi ove, pade, i izdahnu. Velik strah obuze sve, koji to čuše.

⁶ A mladići ustadoše, zamotaše ga, iznesoše i zakopaše.

⁷ Prođe oko tri ure. Tada uđe i žena njegova, ne znajući, što se dogodilo.

⁸ Petar joj reče: "Kaži mi, ženo, nijeste li za toliko prodali njivu?" A ona reče: "Da, za toliko."

⁹ Tada joj reče Petar: "Zašto se dogovoriste, da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih, koji zakopaše muža tvojega, pred vratima su, i iznijet će te."

¹⁰ I odmah pade pred nogama njegovim, i izdahnu. A mladići ušavši nađoše je mrtvu, iznesoše je i zakopaše uz muža njezina.

¹¹ Velik strah dođe na svu crkvu i na sve, koji čuše ovo.

¹² A po rukama apostola dogodiše se mnogi znaci i čudesa u narodu. I bili su jednodušno svi u trijemu Salomonovu.

¹³ A od ostalih nitko se nije smio pridružiti njima; ali ih je narod veličao.

¹⁴ I sve se više množio broj muževa i žena, koji su vjerovali u Gospodina,

¹⁵ Tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima, da bi, kad dođe Petar, barem sjena njegova osjenila koga od njih (i oni bili iscijeljeni od svojih bolesti).

¹⁶ A dolazili su mnogi iz okolnih gradova u Jerusalem i donosili bolesnike i mučene od nečistih duhova. I svi bi ozdravljali.

¹⁷ Puni zavisti ustade veliki svećenik, i svi, koji su bili s njim, stranka saducejska.

¹⁸ Oni digoše ruke na apostole i baciše ih u javnu tamnicu.

¹⁹ Ali anđeo Gospodnji otvori noću vrata tamnice, izvede ih i reče:

²⁰ "Idite i ustanite u hramu i govorite sve riječi ovoga života!"

²¹ Čuvši to uđoše ujutro u hram, i učili su. Tada dođe veliki svećenik, i pristaše njegove. Oni sazvaše visoko vijeće i sve starješine sinova Izraelovih, i poslaše u tamnicu, da ih dovedu.

²² Sluge otidoše i otvoriše tamnu, ali ih ne nađoše u tamnici. Vratiše se i javiše:

²³ "Nađosmo tamnicu tvrdo zaključanu i stražu na svojemu mjestu pred vratima. Otvorismo, ali ne nađosmo nikoga unutra"

²⁴ A kad čuše ove riječi, pitali su se zapovjednik hrama i glavari svećenički, kako li se je to dogodilo.

²⁵ Tada dođe netko i javi im: "Eno oni ljudi, što ih baciste l tamnicu, stoje u hramu i uče narod!"

²⁶ Onda otide zapovjednik hrama sa slugama i dovede ih, ali ne na silu; jer su se bojali, da ih ne kamenuje narod.

²⁷ Dovedoše ih dakle i staviše ih pred visoko vijeće. Veliki ih svećenik zapita:

²⁸ "Nijesmo li vam zapovjedili strogo, da ne učite u ovo ime? A eto, vi napuniste Jerusalem svojom naukom i hoćete da bacite na nas krv ovoga čovjeka."

²⁹ A Petar i apostoli odgovoriše: "Većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima.

³⁰ Bog otaca naših podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši ga na drvo.

³¹ Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za vladaoca i spasitelja, da dadne Izraelu pokajanje i oproštenje grijeha.

³² Za to smo mi svjedoci i Duh Sveti, kojega Bog dade svima, koji se pokoravaju njemu."

³³ Kad oni ovo čuše, vrlo se rasrdiše, i mislili su da ih ubiju.

³⁴ Ali ustade u visokom vijeću jedan farizej, po imenu Gamaliel, učitelj zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi, da ljudi malo izađu van.

³⁵ Tada im reče: "Ljudi Izraelci, promislite dobro za ove ljude, što ćete učiniti!

³⁶ Jer prije ovih dana ustade Teuda govoreći, da je on nešto, i za njim pristade ljudi na broj oko četiri stotine. I on bi ubijen, i svi, koji su ga slušali, raspršiše se i propadoše.

³⁷ Poslije ovoga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvuče dosta ljudi za sobom. I on pogibe, i svi, koji su pristajali uz njega, razasuše se.

³⁸ I zato vam sad kažem: Prođite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi ovaj naum ili pothvat, propast će.

³⁹ Ako li je od Boga, nećete ga moći uništiti, dapaće mogli biste se naći i kao protivnici Božji."

⁴⁰ I poslušaše ga. I dozvavši apostole izbiše ih i zaprijetiše im, da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih.

⁴¹ A oni otidoše od visokoga vijeća radujući se, što su bili smatrani dostojni, da pretrpe sramotu za ime Isusovo.

⁴² I svaki dan u hramu i po kućama nijesu prestajali učiti i propovijedati evanđelje o Kristu Isusu.

← Glava 4.

Djela apostolska (Šarić)

Glava 6. →