Djela apostolska (Šarić)/Glava 4.
← Glava 3.
|
Djela apostolska (Šarić) |
Glava 5. →
|
1 Dok su oni govorili narodu, naiđoše na njih svećenici, zapovjednik hrama i saduceji.
2 Bili su ogorčeni, što oni uče narod i navješćuju u Isusu uskrsnuće od mrtvih.
3 I digoše na njih ruke i metnuše ih u zatvor do ujutro, jer je već bila večer.
4 Mnogi od onih, koji su bili slušali propovijed, vjerovaše; i postade broj muškaraca oko pet tisuća.
5 A kad bi ujutro, skupiše se glavari njihovi, i starješine, i književnici u Jerusalemu,
6 I Ana, veli svećenik, i Kaifa i Ivan i Aleksandar, i kolikogod ih je bilo od roda svećeničkoga.
7 I metnuše ih na sredinu i upitaše ih: "Kakvom moćju ili u čije ime učiniste vi ovo?"
8 Tada im Petar napunivši se Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine čujte!
9 Ako danas bivamo istraživani za dobro djelo, koje učinismo bolesnu čovjeku, te on ozdravi,
10 To neka je na znanje svima vama i svemu narodu Izraelovu: U ime Isusa Krista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog oživi od mrtvih, po njemu stoji ovaj pred vama zdrav.
11 Ovo je kamen, koji vi graditelji odbaciste, a koji postade kamen ugaoni.
12 I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima, u kojem treba da se spasimo."
13 A kad vidješe smjelost Petrovu i Ivanovu i razabraše, da su ljudi neškolovani i prosti, divili su se, a znali su ih, da su bili s Isusom.
14 Jer vidješe i iscijeljenoga čovjeka, gdje stoji s njima, nijesu mogli ništa da odvrate.
15 Onda im zapovjediše, da izađu iz vijeća, i stadoše vijećati jedan s drugim,
16 Govorili su: "Što da učinimo ovim ljudima? Jer da su očito čudo učinili, poznato je svima, koji stanuju u Jerusalemu, i ne možemo tajiti.
17 Ali da se dalje ne raširi po narodu, oštro im zaprijetimo, da više ne govore za ime ovo nikome!"
18 Dozvaše ih i zapovjediše im, da ništa ne govore niti uče u ime Isusovo.
19 Petar i Ivan odgovoriše Im: "Je li pravo pred Bogom, da vas većma slušamo negoli Boga, sudite!
20 Jer ne možemo ne govoriti, što vidjesmo i čusmo."
21 A oni im zaprijetiše i pustiše ih, ne našavši ništa, kako bi ih kaznili zbog naroda, jer su svi slavili Boga za ono, što se je bilo dogodilo.
22 Jer onome čovjeku, koji je tako čudesno ozdravio, bilo je više od četrdeset godina.
23 A kad su bili otpušteni dođoše k svojima i javiše im, što su im bili sve rekli glavari svećenički i starješine.
24 A oni kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega, što je u njima!
25 Ti si Duhom Svetim na usta našega oca Davida, sluge svojega, rekao: 'Zašto se bune neznabošci, i narodi smišljaju prazne osnove?
26 Dižu se kraljevi zemaljski, i skupljaju se knezovi protiv Gospodina i Pomazanika njegova.'
27 Jer se zaista ujediniše u ovome gradu Herod i Poncije Pilat s neznabošcima i sa plemenima Izraelovim protiv tvojega svetoga Sluge Isusa, tvojega pomazanika.
28 Oni učiniše, što su bile unaprijed odredile ruka tvoja i odluka tvoja.
29 I sad, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojim, da govore sa svom smjelošću riječ tvoju!
30 Pružaj ruku svoju, da se po imenu tvojega svetoga Sluge Isusa događaju iscijeljena, znaci i čudesa!"
31 Iza ove molitve potrese se mjesto, gdje su bili skupljeni. Svi se napuniše Duha Svetoga, i navješćivali su riječ Božju sa smjelošću.
32 A mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. I ni jedan nije govorio za imanje svoje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.
33 I apostoli su s velikom silom svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa Krista, i velika je milost bila na svima njima.
34 Jer ni jedan među njima nije bio siromašan. Tko je posjedovao njive ili kuće, prodavao bi ih i donosio novce, što su uzimali za to,
35 I stavljali su pred noge apostolima, A davalo se svakome, koliko je tko trebao.
36 Tako je Levit Josip iz Cipra, koji je od apostola bio prozvan Barnaba, što znači sin utjehe",
37 Imao njivu, prodao ju i donio novce i stavio ih apostolima pred noge.
← Glava 3.
|
Djela apostolska (Šarić) |
Glava 5. →
|