Deklaracija Sabora Hrvata srednje Bosne

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
                                                DEKLARACIJA
                                           Sabora Hrvata srednje Bosne

Mi, Hrvati srednje Bosne, okupljeni na svom saboru u Zagrebu 16. siječnja 1994. godine, na kojemu sudjeluju predstavnici svih općina (Sarajevo, Kiseljak, Kreševo, Fojnica, Busovača, Vitez, Travnik, Novi Travnik, Bugojno, Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Konjic, Prozor, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Jajce, Kotor Varoš, Zenica, Kakanj, Visoko, Vareš, Breza, Olovo, Žepče, Zavidovići, Maglaj, Tešanj, Teslić), sa čvrstim htijenjem da sami izrazimo svoju političku volju o svom položaju u okviru državne cjelovitosti Bosne i Hercegovine, donosimo slijedeću deklaraciju:

1. Srednja Bosna je jedinstven povijesni, zemljopisni, kulturni i politički prostor u okviru državne cjelovitosti Bosne i Hercegovine, na kojemu Hrvati obitavaju stoljećima. Sabor smatra da je i u sadašnjim povijesnim i političkim zbivanjima neophodno potrebno očuvati i potvrditi takav položaj srednje Bosne.

Svako dijeljenje prostora srednje Bosne po etničko-teritorijalnom načelu neprihvatljivo je i izaziva tragediju nesagledivih razmjera u životu ljudi i naroda koji obitavaju na njemu, kako to jasno pokazuje sadašnji krvavi rat.

2. Životni interes Hrvata srednje Bosne nije sukob i rat s bilo kojim narodom na tom prostoru - ni s Muslimanima, ni sa Srbima - nego stvarni mir i suživot u pravilno uredjenim medjusobnim odnosima i uz osiguranje istinske slobode za svakoga čovjeka i svaki narod.

Rat, koji je prouzročen velikosrpskom agresijom na srednju Bosnu kao i na cijelu Bosnu i Hercegovinu, a koji se potom, kao posljedica toga, pretvorio u tragični sukob izmedju samih žrtava te agresije, Hrvata i Muslimana, treba odmah prestati, treba odmah zajedničkim snagama pokopati sve ratne sjekire, osloboditi se od mržnje i neprijateljstva, prekovati mačeve u srpove i kompjutore, te strpljivim dijalogom postići mir u slobodi za svakoga čovjeka i narod u ovome kraju kao i cijeloj Bosni i Hercegovini.

3. Postizanje toga cilja, koji je sada najpreča politička potreba, može se postići osiguranjem ravnopravnosti i državotvornosti hrvatskoga naroda, kao i druga dva naroda na svakom dijelu državne cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

Sabor smatra da je to nemoguće postići teritorijalnom podjelom, kakva se sada nameće u obliku stvaranja samostalnih država u nekoj provizornoj uniji Bosne i Hercegovine, što konačno vodi diobi i rušenju ove zemlje i zločinu nad ljudima i narodima u njoj, nego jedino paritetnim sudjelovanjem svakog od tri državotvorna naroda u političkom životu i vlasti ove zemlje, na načelima suvremene demokracije i temeljnih prava ljudi i naroda.

4. Ovaj rat je donio i svakodnevno donosi neizrecivu patnju i ogroman broj ljudskih žrtava.

Sabor izražava duboki pijetet prema tim žrtvama, osudjuje sve počinitelje zlodjela bez obzira na naciju i vjeru, te zahtijeva njihovo neizostavno izvodjenje pred medjunarodni sud.

Istodobno, Sabor izražava svoju zahvalnost prema braniteljima hrvatskoga naroda na njegovim ognjištima.

5. Iz mnogih mjesta srednje Bosne Hrvati su posve ili djelomično protjerani iz svojih kuća i sa svoje zemlje, na kojoj su živjeli kao starosjedioci od pamtivjeka, te nasilno raseljeni u druge krajeve i države.

Sabor traži i zahtijeva povratak svih prognanih i raseljenih ljudi i naroda iz srednje Bosne i iz cijele Bosne i Hercegovine na svoja vjekovna ognjišta i poništavanje svih scenarija o njihovom etničkom čišćenju ili tzv. "humanom preseljenju" u druge krajeve ili države, te najstrožiju osudu tih zlodjela i njihovih nositelja.

6. U srednjoj Bosni je neprocjenjiva kulturna i povijesna baština hrvatskog naroda, istodobno veoma značajna za državu Bosnu i Hercegovinu, koja je u povijesno-političkom smislu jednako autentična i samosvojna kao i susjedne: Hrvatska, Srbija ili Crna Gora.

Sabor traži da se sačuva i obnovi sva povijesna i kulturna baština hrvatskoga naroda u srednjoj Bosni kao i cijeloj Bosni i Hercegovini.

7. Sabor Hrvata Bosanske Posavine, održan 18. prosinca 1993. godine u Slavonskom Brodu, medju ostalim je potakao takodjer održavanje Općeg sabora Hrvata Bosne i Hercegovine.

Sabor Hrvata srednje Bosne prihvaća taj prijedlog i zalaže se za što skorije održavanje takvoga Sabora na odgovarajućem mjestu u Bosni i Hercegovini.

8. Sabor izabire svoje Izvršno tijelo koje će imati zadaću i dužnost da provodi u djelo odluke i smijernice ovoga Sabora.

Isto tako, Sabor odredjuje dva svoja predstavnika za pregovore na medjunarodnoj konferenciji u Ženevi i na drugim konferencijama o statusu Hrvata srednje Bosne u Bosni i Hercegovini, te ih ovlašćuje da tu službu mogu vršiti samo u duhu odluka ovoga Sabora.

Zagreb, 16. siječnja 1994.

Dodatak:

Sabor traži da nitko ne smije potpisati podjelu Bosne i Hercegovine u kojoj će biti oštećeni Hrvati i Muslimani. To će se smatrati nevaljanim činom.

U Izvršni odbor Sabora izabrani su: Dr. Vjeko Barać, Ivan Lovrenović, prof. Marinko Pejić, dr. Božo Matić, akademik, dr. Berislav Topić, dr. Franjo Topić, Petar Jozelić, Pejo Spajić, dr. fra Luka Markešić.

Sabor opunomoćuje i obvezuje Izvršni odbor da u skladu s odlukama Deklaracije sudjeluje u pregovorima o političkom rješavanju krize u Bosni i Hercegovini i šalje svoje predstavnike na sveodgovarajuće konferencije o tome.

Za Izvršni odbor dr. fra Luka Markešić