Cvietak k suncu, srdce k tebi

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
Cvietak k suncu, srdce k tebi
autor: Petar Preradović




Je li poznaš, ljubo, ono cvieće,
   Čto se vidi svako pramaljeće
   U obilju po naših livada'?

Žuti cvietki, sitni k'o iskrice,
   K dragom suncu viek okreću lice,
   Gledajuć ga s jutra do zapada.

A kad sunce zamakne za gore,
   Mahom ty se cvietki svi zatvore
   Od žalosti, čto se 'e sunce skrilo.

A kad sunce opet iza gore
   Pomoli se, cvietki se otvore
   Od radosti, čto se 'e pomolilo.

Tako, ljubo, i ono srdce vjerno,
   Čto te ljubi, ljubeć neizmjerno,
   Svaki časak i u doba svaka

Tamo kreće goruće zjenice,
   kdje mu sjaje tvoje krasno lice,
   Gledajuć te od jutra do mraka.

A kad zadješ ty u tvoje dvore,
   I gledati više te ne more,
   Tad se sklopi, u noć tužnu pa'ne.

A kad opet, silazeć pred dvore,
   Ti se ukažeš, ter te vidjet more,
   Tad se odtvori, jer mu sunce grane!