Anonimnom pjesniku

Anonimnom pjesniku

Sve što čovjek treba je: hrana, piće

i krov nad glavom.

I malo zabave izvan kuće.

Što ti treba više? Mercedes,

Be-em-ve? Audi?

Sve to više samo će

tvojoj duši da naudi.

Sva su ta pretjerivanja ništa drugo

nego za tvoju dušu utvaranja,

za um zavaravanja

da si više nego što jesi.

Tehnologija, kompjutori, napredak:

sve je to ništa više nego

jedan običan raspadak.

Obmanjuj sebe, ako moraš,

da si slavan i vječan;

ja znam da si s tom vrećom

kostiju svojih vjenčan.

Sve ide svome kraju: pjesnike hrvatske

tamna zemlja krije.

Sve što je bilo jednom,

sada više nije.

Ne tjeraj me da te poštujem

jer si bio, kao, anoniman;

tek možda tašt i sebeljuban.

Prihvatiš li istinu pravu,

kruna ti s glave neće pasti;

s maglama vremena u travu

i tvoj će spomenik zarasti.

Mi nismo hindusi da štujemo

svete krave; teletinu tamanimo

k'o od šale.

Mi puk smo – hrvatski!