Što mi čes prisudi, do groba da takoj

Što mi čes prisudi, do groba da takoj autor: Mavro Vetranović

Manjka početak.

što mi čes prisudi, do groba da takoj
   i cvijeli i trudi čemeran život moj,
u plaču tom stoje da budu strađati,
   radosti svakoje i tužbu zbrajati,
jaki sve človjek taj, komu se prigodi,
   za grijeh plačni vaj da sobom provodi;
a za toj, a za toj pokli ne bi zaman,
   uzdaše tužni moj, taj tvoja boljezan
i plačno cvijeljen'je i žalos i tuga
   i tvoje dresel'je tužnoga van kruga,
sa mnom se razdijeli, kamo znaš ter hodi,
   ter jadaj, ter cvijeli, ter tužbu provodi;
a ja ću sam plakat, bez tebe tužeći,
   i u trudu dni trajat, sve tužbe družeći,
neka se može rijet, da moj [-] uživa
   sve tužbe, ke saj svijet za poklon dariva,
neka se vas moj plač i moj trud krvavi
   s jadovi, vajmeh, tač napokon zaglavi,
neka se rijet može, da plačne me pjesni
   na on svijet projdoše s velikom boljezni.