Šta je zapovijed, zapovijed je
Šta je zapovijed, zapovijed je autor: nepoznat |
Živila baba u velikoj zadruzi, u punoj kući, imala sinove i snahe, unuke, momke i djevojke i druge srodnike. Svake nedjelje i srijede išli su momci iz kuće po zapovijed seoskoj straži.
Kadgod bi momci došli sa zapovijedi, pitala ih baba:
- Kakva je, djeco, zapovijed?
Morali su joj sve potanko ispripovijedati. Već se momcima bilo dosadilo babino popitkivanje, pak se dogovore njih trojica, kako će babu nasaditi.
Došavši opet sa zapovijedi, upita baba po svojoj navadi:
- Djeco, kakva je zapovijed?
- Čudnovata, bako, došla zapovijed od cara, ne smijemo ti ni kazati.
- Pa neka, kažite vi meni slobodno, bilo što bilo.
- E, bako, stid nas je, čudna zapovijed.
- Pa čudna, čudna, svakog čuda za tri dana dosta; kažite vi slobodno svojoj baki.
- Pa baš, kad ti se hoće, a ti čuj: car zapovijeda da odsele momci, kad se žene, moraju uzimati babe udovice, a djevojke, kad se udaju, moraju polaziti za starce udovce.
Nato se prisutne djevojke grohotom nasmiju, a baba se osiječe na njih:
- A što se vi, djevojčure, smijete; što je zapovijed, zapovijed je, mora se poslušati.