Svit se konča
| Svit se konča autor: nepoznat |
|
Pjesma je satira na život klera i redovnika u vrijeme opačina i prodavanja oprosta grijeha, kad se približava sudnji dan. Zapisana je u Pariškom kodeksu iz 1380. Sastoji se od deset katrena i tri tercine s dvanaestercima, pri čemu je u posljednjim tercinama iskvarena rima i stih. Podsjeća na poeziju verberanata (bičevalaca) i talijanske laude iz 13. stoljeća. Budući da se spominju brojni crkveni redovi, pjesma nije mogla nastati prije posljednjih desetljeća 13. stoljeća, a vjerojatno je nastala u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog obilježja miješanja ikavskog i ekavskog govora.
|
Svět se konča i slnce jur zahodi,
pravda gine, ljubav stine, tma ishodi.
Djaval jure svoju vojsku kupno vodi,
gda se svrši Sveto pismo dan prihodi.
Isuhrst je danas zabljen i njegov sluga,
vsaki ki je z Babilona njim se ruga.
Gda to slišah, obuje mi srce tuga,
ar [je] nesklad, krivo gleda drug na druga.
V redovnicih ki čtu sveto evan'jelje
iměla bi pravda biti i svršen'je,
a sada je opačen'je i prevraćen'je
i vsakomu dobru dělu razoren'je.
Ot istini oči svoji ukloniše,
u pohoteh sego světa zabljudiše,
k bezakon'ju srce svoje prikloniše
svojmu tělu, a ne Bogu ugodiše.
Grdinali, biskupi i opati
misle, Boga ostavivše, lě o zlati.
Duhovna rěč ot njih se ne more imati
ako im se pěnezi prije ne plati.
Simuna v tomu naslěduju ki to zače.
Kako mnoga duša sada v mukah plače,
nijedan to ne razmišlja, ji, pje, skače.
Gdo bi rekal: zlo činite! – zlo ga vlače.
Mala bratja i koludri, predikavci,
remetani, karmeliti, kavčenjaci,
vsi popove, koludrice i vsi djaci,
vsi se nazad obratiše kako raci.
Mnozi ot njih ki ako bi v světě stali,
skot bi pasli i kopali i orali,
a sada su prevtil trbuh podpasali
komu kako Bogu služe veli i mali.
Liceměri, vražji posli, světom hine,
zlato, srebro i čto mogu moćno pline.
Antihristu put gotove, zlo v tom čine.
Se su oni kěmi duš mnogo gine.
Ki bi hotěl božju pravdu udržati
i Isusa njegova sina slědovati,
u pokori i ubožastvi grěh plakati,
povele ga svojim gněvom zlo sprognati.
Prave: Ti si pokrita i šarbuita,
a to tomu blědo lice i ostra svita.
Vlecite ga kvižituru da ga vspita.
Sveti oče kvižituru, ov ti bljudi.
Lačan, žejan, nag, bos hodi, a nas sudi.
Prosimo te da se ov hinac lě osmudi.
Ako nam se svrhu zemlje ne potrěbi,
slava naša i počten'je nam pogine.
Krate nam dohodak slatka vina i pečene i morske ribe.