Utjeha kose

Izvor: Wikizvor

← Naslovnica

Utjeha kose Autor: Antun Gustav Matoš

Matošev prvi sonet, Utjeha kose napisana je u veljači 1906. u Beogradu. Šaljući ga nedavno pokrenutome Savremeniku, Matoš je napisao da šalje burgiju, kad ne može "što bolje". Danas se smatra kao jedan od njegovih najboljih soneta, ako ne najpoznatijih.

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.

U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,

Na visokom odru, u agoniji svijeća,

Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,

Sumnjajući da su tamne oči jasne

Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,

Sve što očajanjem htjedoh da oživim

U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

Samo kosa tvoja još je bila živa,

Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.