U spomen osamstogodišnjice krunidbe hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira

Izvor: Wikizvor

U SPOMEN OSAMSTOGODIŠNJICE KRUNIDBE HRVATSKOGA KRALJA DMITRA ZVONIMIRA

Zastavu diž’te, hrvatski ljudi,

danas je našeg kraljevstva god,

grmite gromom, junačke grudi,

neka vas čuje nebeski svod:

Kraljevstvo mi smo,

robovi nismo,

korijena starog zelena grana,

osam vjekova stoji nam hrast;

ali mu vjenča današnjeg dana

vrhe visoke slava i čast.

Osam vjekova burnih uminu,

kraljevski otkad sjajio Spljet,

otkada krunu hrvatskom sinu

na glavu stavi hrvatski svijet,

na oči svijetu

zakletvu svetu

Zvonimir složi naše slobode,

dignuo mač od Boga nam dan;

sjećaj se časa svetog, oj rode,

u srcu piši slavni taj dan!

Tisuće ljutih snađe nas muka,

sto puta zla nas šibala kob,

i već da klone junačka ruka,

i već da stijeg naš padne u grob:

ali se opet

trgnuo popet,

da nam se vije staroj u slavi,

i da nas vodi sveti u boj,

nikada Hrvat ne zaboravi,

da je slobodnjak, na svome svoj.

Grmite u grom, ljudi Hrvati:

proklet da bude svaki od nas,

u srcu komu umrla mati,

iz grla nesto hrvatski glas,

ledna kom’ duša

nehajno sluša,

zavičaj kad mu kuka i plače;

svakog poharo gromovnik Bog,

kojemu srce ne igra jače,

slavu kad čuje spomena tog.

Majčice, sinci, kćerke i oci,

u kolo složno stanite tuj,

more i gore nek su svjedoci,

i ti nas, sjeno Dmitre, čuj:

ma ni do vijeka

majčina mlijeka

ne će nam sahnut s usnice kaplja –

bilo nam dobro, bilo nam zlo,

dokle se grob nad nama ne sklaplja,

branit ć’mo sveto hrvatsko tlo!

A ti, oj Bože, caru gromova,

svetoj nam zemlji srećice daj;

skupi nam narod hrvatski snova,

neka je jadom, razdoru kraj,

zraka visoka

tvojega oka

neka nas grije, neka nam sijeva

k sreći povedi, k ljubavi nas,

cijeli da narod hrvatski pjeva:

Slava ti, Bože, dođe nam spas!

[uredi] Izvor

1. ↑ Ujević, Mate. Prve brazde : hrvatska čitanka za I. i II. razred srednjih škola, Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, Zagreb, 1942., str. 339-341.