Stvaranje

Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Stvaranje





STVARANJE

Sadržaj

Bog stvori svemir i čovječanstvo[uredi]

  • 1 1 Kad Bog započe stvaranje neba i zemlje[1],
  • 2 zemlja bijaše pusta i prazna i tmina na površini *bezdana; dah[2] Božji lebdio je na površini voda.
  • 3 I Bog reče: "Nek' bude svjetlost!" I bi svjetlost.
  • 4 Bog vidje da svjetlost bijaše dobra. Bog odvoji svjetlost od tmine.
  • 5 Bog nazva svjetlost "dan", a tminu "noć". Bi tako jedna večer[3], bi tako jedno jutro:
  • 6 Bog reče: "Nek' bude jedan svod[4] posred voda i da odijeli vode od voda!"
  • 7 Bog stvori svod nebeski i odijeli on vode donje svodu od gornjih voda. Učini on tako.
  • 8 Bog nazva svod "Nebo". I bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro; drugi dan.
  • 9 Bog reče: "Neka se skupe nebu donje vode na jedno jedino mjesto i nek' se pojavi kontinent!" Učini on tako.
  • 10 Bog nazva kontinent "zemljom"; on nazva masu voda "morem". Bog vidje da to bijaše dobro.
  • 11 Bog reče: "Nek' se zemlja prekrije zelenilom, travom koja se rasplođuje svojim sjemenom, plodonosnim drvećem koje, prema svojim vrstama, donosi na zemlju plodove kojI sadrže u sebi samima svoja sjemena!" Učini on tako.
  • 12 Zemlja proizvede zelenilo, trave koje čine plodnim svoje sjeme prema vrsti svojoj, drveće koje nosi plodove koji imaju u sebi samima sjeme svoje prema vrsti svojoj. vidje Bog da to bijaše dobro.
  • 13 Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro: treći dan.
  • 14 Bog reče: "Nek' budu svjetlila[5] u svodu nebeskom za odvojiti dan od noći, nek' služe kao znakovi, kako za blagdane tako i za dane i za godine,
  • 15 i nek' služe svjetlila nebeska za osvjetljavanje zemlje." I bi tako.
  • 16 Bog stvori dva velika svjetlila, veliko svjetlilo za gospodovati danom, malo svjetlilo za gospodovati noću, i zvijezde.
  • 17 Bog ih uspostavi u svodu nebeskom za osvjetljavati zemlju,
  • 18 za gospodovati danom i noću i odijeliti svjetlost od tmine. Bog vidje da to bijaše dobro.
  • 19 Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro: četvrti dan.
  • 20 Bog reče: » Nek' vode provrve životinjicama i nek' ptica poleti iznad zemlje spram nebeskom svodu.« 
  • 21 Bog stvori velike morske nemani, sva živa bića, i pokretna, prema njihovoj vrsti, koja provrvješe vodama, i krilata ptica prema svojoj vrsti. Bog vidje da to bijaše dobro. *22 Bog ih blagoslovi[6] govoreći: » Budite izobilni i plodni, ispunite vode morske, i nek' se ptica rasplodi zemljom! « 
  • 23 Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro: peti dan.
  • 24 Bog reče: » Nek' zemlja proizvede živa bića po njihovoj vrsti: životinje, sitnu zvjerad, i divlje zvijeri po svojoj vrsti! «  On učini tako.
  • 25 Bog stvori divlje zvijeri prema njihovoj vrsti, marvu prema njenoj vrsti i svu sitnu zvjerad prema njenoj vrsti. Bog vidje da to bijaše dobro.
  • 26 Bog reče: » Načinimo čovjeka na našu sliku, prema izgledu našoj i nek' podvrgne ribe morske, ptice nebeske, stoku, svu zemlju i svu sitnu zvjerad koja giba zemljom! «
  • 27 Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na sliku Boju on ga stvori; muškarcem i ženskom on njih stvori.
  • 28 Bog ih blagoslovi i Bog im reče: » Budite izobilni i plodni, ispunite zemlju i gospoduj te njome. Podvrgnite ribe morske, ptice nebeske i svu marvu koja giba zemljom!«
  • 29 Bog reče: » Evo, dajem vam svaku travku koja nosi svoje sjeme na čitavoj površini zemlje i svako drvo čiji plod nosi sjeme svoje; to će biti vaša hrana[7].
  • 30 Svakoj zemaljskoj zvijeri, svakoj ptici nebeskoj, svemu što giba zemljom i što ima dah života, dajem za hranu svaku hranljivu travku. « Bi tako.
  • 31 Bog pogleda sve što je bio stvorio. Evo, to bijaše dobro. Bi jedna večer, bi jedno jutro: dan šesti.
  • 2 1 Nebo, zemlja i svi njihovi elementi[8] biše načinjeni. Bog dovrši sedmog dana djelo koje bio stvorio, on zaustavi sedmog dana svako djelo[9] koje činjaše.
  • 2 Bog blagoslovi sedmi dan i posveti ga jer je bio tada zaustavio svako djelo koja on sam bijaše stvorio svojim djelovanjem.
  • 3 Takvo je rađanje neba i zemlje od njihovog stvaranja.

Edenski vrt[uredi]

  • 4 Dana, kad GOSPOD Bog stvori zemlju i nebo,
  • 5 ne bijaše još na zemlji nikakvog poljskog grmlja i nikakve trave poljske ne bijahu još iznikle,
  • 6 jer GOSPOD Bog nije još bio učinio da pada kiša i ne bijaše čovjeka za obrađivati tle; bijaše samo jedan izljev[10] iz zemlje i oblijevaše cijelu površinu tla.
  • 7 GOSPOD Bog oblikova čovjeka u blatu uzetom iz tla. On puhnu u njegove nozdrve dah života[11], i čovjek posta jedno živo biće.
  • 8 GOSPOD Bog zasadi jedan vrt u Edenu[12], na istoku, i stavi u njega čovjeka kojeg bijaše stvorio.
  • 9 GOSPOD Bog dade izniknuti svakovrsno drvo primamljivog izgleda i dobro za jesti, drvo života u sred vrta i drvo spoznaje sreće i nesreće.
  • 10 Jedna rijeka izlažaše iz Edena da bi natapala vrt; odatle ona se račvaše stvarajući četiri rukavca.
  • 11 Jedan od njih zvao se Pishôn; to je onaj koji okružuje svu teritoriju Hawile[13] gdje ima zlata.
  • 12 A zlato te zemlje dobro je kao i bdellium i onix kamen[14].
  • 13 Druga rijeka se zvala Guihôn; to je ona koja okružuje zemlju Koush[15].
  • 14 Treća se rijeka zvala Tigris; ona je tekla k istoku Asirije. Četvrta rijeka, bio je to Eufrat[16].
  • 15 GOSPOD Bog uze čovjeka i stavi ga u edenski vrt da obrađuje i čuva zemlju.
  • 16 GOSPOD Bog zapovjedi čovjeku: »Ti ćeš moći jesti sa svakog stabla u vrtu,
  • 17 ali ne ćeš jesti s drveta spoznaje sreće i nesreće jer, onog dana kad ga budeš jeo morat ćeš umrijeti. «
  • 18 GOSPOD Bog reče: » Nije dobro za čovjeka biti sam. Stvorit ću mu jednu pomoćnicu koja mu je dopuna[17] « 
  • 19 GOSPOD Bog oblikova od zemlje svu zvijer poljsku i svu pticu nebesku koje dovede čovjeku da vidi kako će ih nazvati. Sve što doznači čovjek imaše za ime "živo biće";
  • 20 čovjek označi njihovim imenima[18] svu marvu, svu pticu nebesku, ali sebi samom, čovjek ne nađe pomoćnice koja bi mu bila sukladna.
  • 21 GOSPOD Bog učini zapasti u jedno mrtvilo[19] čovjeka koji zaspa; on uze jedno od njegovih rebara i na njegovom mjestu sastavi meso.
  • 22 GOSPOD Bog promijeni rebro, koje je bio uzeo čovjeku, u jednu ženu koju mu dovede.
  • 23 Čovjek uskliknu: » Evo ovog puta kosti moje kosti i mesa mojeg mesa, ova ovdje, zvat će se ženom jer je od čovjeka stvorena[20]. «
  • 24 Tako ostavlja on svog oca i svoju majku da bi se priljubio ženi svojoj, i njih dvoje postaju jedno tijelo samo.

Adam i Eva istjerani iz Edenskog vrta[uredi]

  • 25 Oboje bijahu nagi, čovjek i njegova žena, ne imajući uzajamno stida.
  • 3 1 A zmija bijaše najlukavija od svih poljskih zvijeri koje GOSPOD Bog bijaše stvorio.
  • 2 Ona reče ženi: »Zaista! Bog vam je kazao: Ne jedite sa svakog drveta u vrtu[21]…« 
  • 3 Žena odgovori zmiji: »Mi možemo jesti sa stabala u vrtu, ali o plodu stabla koje je u sredini vrta, *4 Bog je rekao: Ne jedite ga i ne dirajte ga da ne biste umrli.« Zmija kaza ženi: » Ne, ne ćete umrijeti,
  • 5 već Bog zna da onog dana kad ga budete jeli otvorit će vam se oči i bit ćete kao bogovi koji raspoznaju sreću i nesreću. «
  • 6 Žena vidje da drvo bijaše dobro za jesti, primamljivog izgleda, dragocjeno za pronicljivo postupanje. Ona uze jedan plod kojeg pojede, dade također svojem mužu koji je bio s njom i on ga pojede.
  • 7 Njima se oboma oči otvoriše i oni spoznadoše da su nagi. Splevši lišće smokve načiniše sebi pregače.
  • 8 No oni začuše glas GOSPODA Boga koji se šetao vrtom u dahu dana[22]. Čovjek i žena se skriše pred GOSPODOM Bogom u sredini stabala u vrtu.
  • 9 GOSPOD Bog pozva čovjeka i reče mu: »Gdje si ti?« 
  • 10 On odgovori: » Čuo sam tvoj glas u vrtu, uplašio sam se, jer sam bio nag, pa sam se sakrio.« 
  • 11  »Tko ti je otkrio, reče on, da ti bijaše nag? Jesi li jeo s drveta s kojeg sam ti zabranio jesti?
  • 12 Čovjek odgovori: »Žena koju si ti postavio uz mene, dala mi je jesti plod drveta, i ja sam ga pojeo.« 
  • 13 GOSPOD Bog reče ženi : »Što si to učinila!« Žena odgovori: »Zmija me prevarila i ja sam jela.«
  • 14 GOSPOD Bog reče zmiji: »Zato što si to napravila, bit ćeš prokleta između svih zvijeri i svih poljskih životinja; ići ćeš na svojem trbuhu[23] i jest ćeš iz prašine svih dana svojeg života.
  • 15 Stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, između tvojeg potomstva i njenog potomstva. Ono njeno ubijat će tebe u glavu, ti ćeš njega u ubijati u petu. «
  • 16 On reče ženi: » Učinit ću da trudna, budeš u velikim mukama; sinove ćeš bolno rađati. Bit ćeš požudna spram čovjekom svojim, a on će tobom gospodovati. «
  • 17 On reče Adamu[24]: » Zato što si poslušao glas svoje žene i što si jeo s drveta s kojeg sam ti izrično zabranio jesti, tle će biti prokleto zbog tebe. U muci ćeš se hraniti sve dane svojeg života,
  • 18 nicat će za tebe trnje i stričak i ti ćeš jesti travu s polja[25].
  • 19 U znoju svojeg lica jest ćeš svoj kruh sve dok se ne vratiš tlu jer iz njega si bio uzet. Da, ti si prah i u prah ćeš se vratiti. «
  • 20 Čovjek nazva svoju ženu imenom Eva to će reći Živa, jer ona je bila majkom svakog živog.
  • 21 GOSPOD Bog načini za Adama i njegovu ženu dobedrice od kože kojima ih ogrnu.
  • 22 GOSPOD Bog reče: » Evo kako je čovjek postao jedan od nas[26] po spoznavanju sreće i nesreće. Sada nek' ne pruži ruku da bi uzeo također sa stabla života, jeo s njega i vječno živio! «
  • 23 GOSPOD Bog ga izgna iz vrta Edenskog da bi obrađivao tle iz kojeg je bio uzet.
  • 24 Budući izgnao čovjeka, on postavi *Kerubine na istok vrtu Edenskom s plamenom mača gromovitog za čuvati put k drvetu života.

Kain i Abel[uredi]

  • 4 1 Čovjek pozna Evu ženu svoju. Ona osta trudna, rodi Kaina i reče: »Ja rodih jednog čovjeka, s GOSPODOM[27]«.
  • 2 Ona rodi još njegovog brata Abela.
  • 3 Abel je napasao ovce, Kain je obrađivao zemlju. Na kraju sezone, Kain prinese GOSPODU jednu žrtvu od plodova zemaljskih;
  • 4 Abel mu prinese također *prvijence svojih životinja i njihovo masno. GOSPOD okrenu svoj pogled prema Abelu i njegovoj žrtvi,
  • 5 ali okrenu svoj pogled od Kaina i njegove žrtve. Kain bi time veoma razljućen i njegovo lice bi utučeno.
  • 6 GOSPOD reče Kainu : «Zašto se ti ljutiš? I zašto je tvoje lice utučeno? Ako uradiš dobro, ne će li ti se pokazati?
  • 7 Ako li ne uradiš dobro, grijeh, šćućuren na tvojim vratima, hlepi za tobom. Ali ti, svladaj ga[28]
  • 8 Kain porazgovara sa svojim bratom Abelom[29], kad biše u poljima, Kain napade svog brata Abela i ubi ga.
  • 9 GOSPOD reče Kainu: »Gdje je tvoj brat?«  »Ne znam odgovori ovaj. Jesam li ja čuvar svojem bratu?« 
  • 10 » Što si to učinio uzvrati on. Glas krvi[30] tvojeg brata jauče iz zemlje prema meni.
  • 11 Ti si sada proklet od zemlje koja je otvorila usta[31] da primi iz tvoje ruke krv tvojeg brata.
  • 12 Kad budeš obrađivao svoju zemlju ona ti više ne će dati svoju snagu[32]. Bit ćeš lutalica i potucalo na zemlji.«
  • 13 Kain reče GOSPODU: » Moja je grješka preteška za podnositi.
  • 14 Ako me ti danas istjeraš s površine ovog tla, ja ću biti skriven licu tvojem, bit ću lutalica i skitnica na zemlji i ako me tko nađe ubit će me.« 
  • 15 GOSPOD mu reče: » Pa, dobro! Ubije li tko Kaina, on će biti osvećen sedam puta[33].« GOSPOD stavi jedan znak na Kaina da ga nitko, susrevši ga, ne ubije.
  • 16 Kain se udalji iz nazočnosti GOSPODOVE i nastani se u zemlji Nod[34] na istoku Edena.

Kainovo potomstvo[uredi]

  • 17 Kain pozna ženu svoju, ona ostade trudna i rodi Henoha. Kain poče graditi jedan grad i nazva taj grad imenom sina svojega Henoha[35].
  • 18 Irad se rodi u Henoha, a Irad rodi Mehujaela; Mehujael[36] rodi Metušaela, a Metušael rodi Lameha.
  • 19 Lameh uze dvije žene: jedna se zvala Ada, a druga Sija.
  • 20 Ada rodi Jabala; taj bi ocem onima koji stanovahu u šatorima sa stadima.
  • 21 Njegov se brat zvaše Jubal; ovaj bi ocem svima onima koji su svirali citru i frulu.
  • 22 Sija, što se tiče nje, rodi Tubal-Kaina koji oštraše sav brončani raonik i nož; sestra Tubal-Kainova bijaše Nâma.
  • 23 Lameh reče svojim ženama: »Ado i Sijo, slušajte moj glas! Žene počujte moje riječi! Da, ja sam ubio jednog čovjeka zbog jedne rane i dijete zbog modrice.
  • 24 Da, Kain bit će osvećen sedam puta, ali Lameh 77 puta.«
  • 25 Adam opet pozna svoju ženu, ona rodi jednog sina i nazva ga Set, jer Bog mi stvori drugog potomka umjesto Abela, budući da ga je Kain ubio. « 
  • 26 Setu, njemu također, rodi se jedan sin kojeg on nazva imenom Enoš. On poče otad zazivati ime GOSPODOVO.

Predci od Adama do Noje[uredi]

  • 5 1 Evo spiska[37] obitelji Adamove:
  • 2 Onog dana kad Bog stvori čovjeka, stvori ga po sličnosti Bogu,
  • 3 muškarcem i ženom on ih stvori,
  • 4 blagoslovi ih i nazva imenom čovjekovim za njihovog stvaranja.
  • 5 Adam poživje 130 godina,
  • 6 sličan njemu i prema njegovoj slici on rodi sina kojeg nazva imenom Set.
  • 7 Po rođenju Setovom Adamovi dani potrajaše još 800 godina i narađa on sinova i kćeri.
  • 8 Set poživje u svemu 912 godina pa umrije.
  • 9 Enoš poživje 90 godina pa rodi Kebana.
  • 10 Po rođenju Kenanovom, Enoš poživje 815 godina i narađa sinova i kćeri.
  • 11 Enoš poživje u svemu 905 godina pa umrije.
  • 12 Kenan poživje 70 godina pa porodi Mahalaela.
  • 13 Pošto je rodio Mahalaela, Kenan življaše 840 godina i naizrađa sinova i kćeri.
  • 14 Kenan poživje u svemu 910 godina pa umrije.
  • 15 Mahalael poživje 65 godina i porodi Jereda.
  • 16 Po rođenju Jeredovom, Mahalael poživje 830 godina i narađa sinova i kćeri.
  • 17 Mahalael poživje u svemu 895 godina pa umrije.
  • 18 Jered poživje 162 godine i rodi Henoha.
  • 19 Po rođenju Henohovom, Jered poživje 800 i naizrađa sinova i kćeri.
  • 20 Jered poživje u svemu 962 godine pa umrije.
  • 21 Henoh poživje 65 godina pa rodi Metušelaha.
  • 22 Po rođenju Metušelahovom, Henoh iđaše putovima Božjim tijekom 300 godina, pa naizrađa sinova i kćeri.
  • 23 Henoh poživje u svemu 365 godina.
  • 24 Budući slijedio putove Božje, on nestade jer Ga Bog uze.
  • 25 Metušelah poživje 187 godina i porodi Lameha.
  • 26 Po rođenju Lamehovom Metušelah poživje 782 godine i naizrađa sinova i kćeri.
  • 27 Metušelah poživje u svemu 969 godina pa umrije.
  • 28 Lameh življaše 182 godine i rodi jednog sina. Nazva ga imenom Noja govoreći:
  • 29 »Ovaj ovdje okrijepit će nas od naših trudova i muke što ih nameće od GOSPODA prokleta[38] zemlja. « 
  • 30 Po rođenju Nojinom, Lameh poživje 595 godina i naizrađa sinova i kćeri.
  • 31 Lameh poživje u svemu 777 godina pa umrije.
  • 32 Noja bijaše u dobi od 500 godina kad porodi Sema, Šama i Jafeta…

Bog odlučuje uništiti čovječanstvo[uredi]

  • 6 1 Kako su se ljudi bili počeli množiti na površini zemlje i kako im se bijahu narađale kćeri,
  • 2 sinovi Božji[39] vidješe da kćeri ljudske bijahu lijepe i oni ih po svojem izboru uzimahu za žene.
  • 3 GOSPOD reče: »Moj Duh neće uvijek ravnati čovjekom, budući predan svojim grješkama: on je samo tijelo[40] i njegovi dani bit će 120 godina. «
  • 4 U te dane, na zemlji bijaše divova a bijaše ih tu opet jer nađoše kćeri ljudske i imađahu od njih djece. To su nekadašnji glasoviti polubogovi.
  • 5 GOSPOD vidje da se zlotvornost ljudska namnožila po zemlji: cijelim tijekom dana, njegovo srce ne smišljaše drugo do li zlo
  • 6 i GOSPOD se pokaja što je stvorio čovjeka na zemlji. Ražalosti se zbog toga
  • 7 i reče: » Izbrisat ću{{Refl|41} s površine zemlje čovjeka kojeg sam stvorio, čovjeka, pticu, zvjerad, sitnu marvu i čak ptice nebeske, jer se kajem što sam ih stvorio. « 
  • 8 Ali Noja nađe milost u GOSPODOVIM očima.

Bog odlučuje poštedjeti Noju[uredi]

  • 9 Evo Nojine obitelji: Noja, čovjek pravedan, bi neporočan usred naraštaja svojeg vremena. Slijeđaše on putove Božje,
  • 10 pa porodi tri sina: Sema, Šama i Jafeta.
  • 11 Zemlja bijaše iskvarena pred Bogom i puna nasilja.
  • 12 Bog pogleda zemlju i vidje ju iskvarenom, jer svako tijelo[42] bijaše izopačeno na zemlji.
  • 13 Bog reče Noji : » Za mene, svršetak svakom tijelu je stigao! Jer, zbog ljudi zemlja je ispunjena nasiljem i ja ću ih uništiti sa zemljom. «
  • 14 » Ti načini jednu lađu[43] od namoljenog drveta. Načinit ćeš lađu s pregradcima. Namolit ćeš ju dobro i s vana i iznutra.
  • 15 Tu lađu napravi dugom 300 lakata[44], širokom 50 i visokom 30.
  • 16 Napravit ćeš lađi jedan krov sa zabatom koji ćeš uzdignuti jedan lakat iznad nje. Ulaz u lađu stavit ćeš njoj sa strane, potom u njenoj unutrašnjosti napravit ćeš jedan kat pri dnu, jedan drugi i jedan treći.
  • 17 » Ja ću učiniti da dođe Potop to jest vode na zemlju, za uništiti pod nebesima svaki stvor s udahnutim životom; sve što je na zemlji izdahnut će.
  • 18 Ja ću uspostaviti svoj savez s tobom. » Uđi u lađu, ti, i s tobom, tvoji sinovi.
  • 19 Od svakog živog bića, od svakog tijela, uvest ćeš jedan par u lađu da prežive s tobom; nek' budu jedno muško i jedno žensko!
  • 20 Od svake vrste ptica, od svake vrste životinja, od svake vrste sitne stoke zemaljske, jedan par od svake vrste doći će k tebi za preživjeti.
  • 21 A ti, uzmi od svega što se jede i načini za sebe jednu rezervu; bit će to tvoja i njihova hrana.«
  • 22 Tu je ono što učini Noja; on učini točno ono što mu je Bog bio propisao.

Noja ulazi u lađu[uredi]

  • 7 1 GOSPOD reče Noji: » Uđi u lađu, ti i tvoja kuća, jer ti si jedini pravedan kojeg ja vidjeh u tvomu naraštaju.
  • 2 Uzet ćeš sedam parova od svake *čiste životinje, jedno muško i njegovu ženku i od jedne nečiste životinje jedan par, jedno muško i njegovo žensko
  • 3 kao i od ptica nebeskih, sedam parova, muško i žensko, za produžiti vrstu na svoj površini zemljinoj.
  • 4 Jer za sedam dana, ja ću načiniti da kiši 40 dana i 40 noći, ja ću obrisati[45] danas s površine zemlje sva bića koja sam stvorio. «
  • 5 Noja se složi sa svim što mu je GOSPOD bio propisao.
  • 6 Noja bijaše star 600 godina kad se dogodi Potop to jest vode na zemlji.

Potop[uredi]

  • 7 Zbog voda Potopa, Noa uđe u lađu sa svojim sinovima, svojom ženom i njihovim ženama.
  • 8 *Čiste životinje i nečiste životinje, ptice i od svega što giba zemljom,
  • 9 par po par, muško i žensko dođoše u Nojimu lađu kako je Bog bio propisao Noji.
  • 10 Sedam dana prođe i vode potopiše zemlju.
  • 11 U 600. godini Nojinog života, u drugom mjesecu, sedamnaestog dana mjeseca, tog dana sve zalihe velikog *Ponora biše razvaljene, a otvori[46] nebeski biše razjapljeni.
  • 12 Kiša se obarala na zemlju tijekom 40 dana i 40 noći.
  • 13 Istog dana, Noa uđe u lađu sa svojim sinovima, Semom, Šamom i Jafetom i trima ženama svojih sinova
  • 14 kao i sve vrste životinja, sve vrsta zvjeradi, sve vrste sitne marve koje gmižu zemljom, sve vrste ptica, sva perad, sve krilate životinje.
  • 15 One dođoše k Noi u lađu, par po par, svaki stvor s udahnutim životom.
  • 16 Bijaše to po jedno muško i jedno žensko od svakog tijela[47] koje uđe. Oni uđoše kako je Bog bio propisao Noji. GOSPOD zatvori vrata za njim.
  • 17 Potop se zbivao na zemlji tijekom 40 dana. Vode bujahu i uzdizahu lađu koja se podizala iznad zemlje.
  • 18 Vode biše u povodnju, stvoriše ogromnu masu na zemlji, a barka otplovi površinom voda.
  • 19 Povodanj ojača na zemlji i, pod svim širom nebeskim, i najviše planine bijahu potopljene vodom.
  • 20 visinom od petnaest lakata[48]. S povodnjem voda koje prekriše planine,
  • 21 izdahnu sve tijelo koje gibaše zemljom, ptice, zvijeri, divlje životinje, sva sitna zvjerad koja gmiže zemljom, i svaki čovjek.
  • 22 Svi oni koji udišu zrak u dahu života svi oni[49] koji življaše na čvrstoj zemlji umriješe.
  • 23 Tako GOSPOD izbrisa[50] sva bića s površine zemlje, ljude, životinje, sitnu stoku, i isto ptice nebeske. Oni biše istrijebljeni, osta samo Noa i oni koji bijahu s njim u lađi.
  • 24 Povodanj potraja 150 dana na zemlji.

Noja izlazi iz lađe[uredi]

  • 8 1 Bog se sjeti Noa, svih zvijeri i svih životinja koje bijahu s njim u lađi; on učini tada da zemljom puhne jedan dah i vode se umiriše.
  • 2 Skladišta *Ponora se zatvoriše kao i otvori[51] nebeski.
  • 3 Kiša bi zadržana u nebu a vode se povukoše sa zemlje s plimom i osekom. Po isteku 150 dana vode opadoše
  • 4 i, u sedmom mjesecu sedamnaestog dana u mjesecu, lađa se spusti na planinu Ararat[52].
  • 5 Vode nastaviše opadati sve do jedanaestog dana desetog mjeseca i vrhovi se planina pojaviše.
  • 6 Nakon 40 dana, Noa otvori prozor na lađi koju je bio načinio.
  • 7 On pusti gavrana koji odletje, odlazeći i vraćajući se, sve dok vode prekrivahu čvrstu zemlju.
  • 8 Potom on pusti golubicu da vidi da li su splahnule vode na zemlji.
  • 9 Ali golubica ne nađe gdje bi mogla spustiti nogu; ona se vrati njemu na lađu, jer vode pokrivahu svu površinu zemlje. On pruži ruku i prihvati ju da ju unese u lađu.
  • 10 On počeka još sedam novih dana pa ponovo pusti golubicu iz lađe.
  • 11 Navečer ona mu se vrati, i evo kako imaše u kljunu jednu zdravu maslininu grančicu! Noa znade tako da su vode splasnule na površini zemlje.
  • 12 On sačeka još sedam drugih dana i pusti golubicu koja mu se više ne vrati.
  • 13 Dakle, u godini 601., prvog dana prvog mjeseca, vode otkriše čvrsto tle. Noa skide krov s lađe i vidje tada da površina zemlje bijaše čvrsta.
  • 14 Desetog mjeseca, dvadeset i sedmog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
  • 15 Bog reče Noji: » Iziđi iz lađe, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
  • 16 Sve životinje koje su s tobom, od svega što je tijelo u stvari od ptica, zvijeri, sva sitna zvjerad koja giba površinom zemlje,
  • 17 izvedi ih sa sobom i nek provrve na zemlji, nek' budu plodni i namnoženi na zemlji. « 
  • 18 Noja iziđe, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova;
  • 19 sve zvijeri, sva sitna zvjerad, sve ptice i sve što giba zemljom iziđe iz lađe po obiteljima.
  • 20 Noja podiže jedan *žrtvenik za GOSPODA. On uze od svake *čiste životinje, od svake čiste ptice i prinese žrtve paljenice[53] na žrtveniku.
  • 21 GOSPOD udahnu utažujući miris i reče u sebi: » Noinih nikad prokleti zemlje radi čovjeka. Sigurno, srce je čovjekovo k zlu usmjereno od njegove mladosti, ali nikad više Noinih udariti sve živo kao što sam učinio.
  • 22 »Toliko koliko zemlja bude trajala;
sijanje i žnjevenje,
hladnoća i toplota,
ljeto i zima,
dan i noć
nikad ne će prestati. «

Bog ustanovljava savez s Nojom[uredi]

  • 9 1 Bog blagoslovi[54] Noju i njegove sinove i reče im: »Budite plodni i namnoženi, ispunite zemlju.
  • 2 Plašit ćete i biti strašni za sve životinje na zemlji i sve ptice nebeske. Sve što giba na površini zemlje i sve ribe morske stavljene su vam u ruke.
  • 3 Sve što giba i što živi služit će vam za ishranu kao što vam već dadoh sve trave sazrijevajuće[55], ja vam sve dadoh.
  • 4 Ipak vi ne jedite tijela s njegovim životom, to jest njegovu krv[56].
  • 5 I isti, od vaše krvi, koja je vaš vlastiti život, tražit ću račun u svake zvijeri i tražit ću račun u čovjeka: svakome ću tražiti račun o životu njegovog brata.
  • 6  » Tko prospe krv čovjekovu, po čovjeku bit će njegova krv prosuta;

jer po slici Boga, Bog stvori čovjeka.

  • 7 »Što se tiče vas, budite plodni i namnoženi, provrvite na zemlji, i umnažajte se na njoj. «
  • 8 Bog reče Noji praćenom od svojih sinova :
  • 9 » Ustanovit ću svoj *savez s vama, s vašim potomstvom poslije vas
  • 10 i a svim živim bićima koja su s vama: pticama, svim divljim zvijerima koje su s vama, ukratko sa svim što koji su izišli iz lađe s vama, i sa sami divljim zvijerima.
  • 11 Ustanovit ću svoj savez s vama: nijedno tijelo[57] ne će biti istrijebljeno vodama Potopa, ne će više biti potopa za opustošiti zemlju. «
  • 12 Bog reče: » Evo znaka saveza koji ustanovljavam između mene, vas i svega živog s vama, za sve buduće naraštaje.
  • 13 » Ja stavljam svoj luk[58]u oblake da postane znak saveza između mene i zemlje.
  • 14 Kad učinim da se pojavi oblak i kad se bude vidio luk u oblaku,
  • 15 ja ću se sjetiti svojeg saveza između mene, vas i svakog živog bića koje god da bude; vode ne će više nikada postati Potop koji bi uništio svako tijelo.
  • 16 Luk će biti u oblaku i ja ću ga gledati da bih se sjetio vječnog saveza između Boga i svakog živog bića, svakog tijela koje je na zemlji.«
  • 17 Bog reče Noji: » To je znak saveza koji ja ustanovljavam između sebe i svakog tijela koje je na zemlji.«

Tri Nojina sina[uredi]

  • 18 Sem, Šam i Jafet bijahu Noini sinovi koje Noa izvede iz lađe; Šam, to jest otac Kanaanaca.
  • 19 To biše tri Noina sina, i od njih sva zemlja bi napučena.
  • 20 Noa bi prvi ratar. On zasadi vinograd
  • 21 i pijaše mu vino, opi se i razgoliti u unutrašnjosti svojeg šatora.
  • 22 Šam, otac Kanaanaca, vidje golotinju svojeg oca i obavijesti svoja dva brata napolju.
  • 23 Sem i Jafet uzeše ogrtač Nojin i staviše ga na svoja oba pleća i, hodajući unatraške, oni pokriše golotinju svojeg oca. Okrenuti na drugu stranu, oni ne vidješe golotinju ocu svojem.
  • 24 Kad Noja, budući odspavao svoj mamurluk, saznade što je bio učinio njegov najmlađi sin,
  • 25 poviknu:
» Proklet da je Kanaanac,
nek' bude posljednji sluga svojoj
braći ! «
  • 26 Potom reče:» Blagoslovljen budi GOSPODE, Bože Semov, nek' mu Kanaanac bude slugom!
  • 27 Nek' Bog podijeli Jafetu[59], ali da ostane u šatorima Semovim, da mu Kanaanac bude sluga!«
  • 28 Noja poživi 350 godina poslije Potopa. On proživi u svemu 950 godina pa umrije.

Zemaljski narodi[uredi]

  • 10 1 Evo obitelji[60] sinova Nojinih, Sema, Šama i Jafeta. Rodiše im se sinovi poslije Potopa:
  • 2 Sinovi Jafetovi[61]: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešeh i Tiraz.
  • 3 Gomerovi sinovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
  • 4 Javanovi sinovi: Eliša, Tarsis, Hitim i Rodanim. Počev od njih vrši se podjela naroda u otočja.
  • 5 Svaki imaše zemlju svoju slijedeći jezik svoj i svoj narod prema plemenu svojem.
  • 6 Sinovi Šamovi[62]: Kuš, Misraim, Put i Kanaan.
  • 7 Sinovi Kušovi: Seva, Havila, Savta, Raema, Savtek. Sinovi Raemovi: Saba i Dedan.
  • 8 Kuš rodi Nimroda. On bi prvi junak na zemlji,
  • 9 on koji bi jedan smioni lovac pred GOSPODOM. Otud izreka: »Poput Nimroda, biti junački lovac pred GOSPODOM. « 
  • 10 Prijestolnice njegovog kraljevstva bijahu Babilon, Ereh, Akhad, sve gradovi[63] u zemlji Šinear.
  • 11 On iziđe iz te zemlje i ode u Asiriju i sagradi Ninivu, grad širokih trgova, Kalah[64]
  • 12 veliki grad, i Rezen između Ninive i Kalaha.
  • 13 Kanaan rodi Sidona svojeg prvijenca i Heta,
  • 16 Jebuzita, Amorita, Girgašita,
  • 17 Hivita, Arkita, Sinita,
  • 18 Arvadita, Semarita, Hematita. Kanaanska plemena se potom rasijaše
  • 19 i područje kanaansko se protegnu od Sidona prema Gueraru sve do Gaze, prema Sodomi i Gomori, Admai i Sevoimu sve do Lešae.
  • 20 Takvi bijahu sinovi Šamovi po svojim plemenima i njihovim jezicima, svrstani po zemljama i narodima.
  • 21 Od Sema, prvorođenog brata Jafetovog, rodi se također otac svih sinova Heberovih[65].
  • 22 Sinovi Semovi[66] Elam, Asur, Arpahšad, Lud i Aram.
  • 23 Sinovi Aramovi: Us, Hul, Gueter i Maš.
  • 24 Arpahšad rodi Šelaha, a Šelah rodi Hebera.
  • 25 Heberu se rodiše dva sina. Prvi se zvao Feleh, jer u njegovo doba zemlja bi podijeljena[67] a njegov se brat zvaše Joktan.
  • 26 Joktan rodi Almodada, Šelefa, Hasarmaveta, Jeraha,
  • 27 Hadorama, Uzala, Dikla,
  • 28 Ovala, Abimaela, Saba,
  • 29 Ofira, Havila, Jovava. To su sve sinovi Joktanovi;
  • 30 njihovo se stanište protezalo od Meša prema Sefaru, istočnoj planini.
  • 31 Takvi bijahu sinovi Semovi prema njihovim plemenima i njihovim jezicima, svrstani u zemlje i narode.
  • 32 Takva bijahu plemena sinova Nojinih prema svojim obiteljima svrstanim u narode. Počev od njih počinje podjela naroda na zemlji poslije Potopa.

Babilonska kula[uredi]

  • 11 1 Cijela se zemlja služila istim jezikom i istim riječima.
  • 2 Putujući na istok, ljudi otkriše jednu ravnicu u zemlji Šinear[68] i nastaniše ju.
  • 3 Jedni drugima rekoše: »Hajdemo! Salijmo cigle i ispecimo ih u peći.« Opeke im poslužit će umjesto kamenja a bitumen kao malter.
  • 4  »Hajdemo«! Rekoše oni, »sagradimo sebi jedan grad i jednu kulu čiji će vrh dosegnuti nebo. Stvorimo sebi jedno ime da ne budemo raspršeni po svoj površini zemlje. « 
  • 5 GOSPOD siđe da vidi grad i kulu koju sagradiše sinovi Adamovi[69].
  • 6 » Eh, reče GOSPOD, oni svi su tek jedan narod i jedan jezik i to je njihovo prvo djelo! Sada, što god da zamisle činiti ne će im biti nedostupno!
  • 7 Hajdemo, siđimo i smrsimo njihov jezik, da više ne razumiju jedni druge!« 
  • 8 Otuda, GOSPOD ih rasprši po površini zemlje i oni prestadoše graditi grad.
  • 9 Tako dade mu se ime Babilon jer to GOSPOD smrsi[70] jezik cijele zemlje, i otada GOSPOD rasprši ljude po cijeloj površini zemlje.

Lista praotaca od Sema do Abrama[uredi]

  • 10 Evo obitelji [71] Semove: Sem je bio star stotinu godina kad rodi Arpahšada dvije godine poslije Potopa.
  • 11 Po rođenju Arpahšadovom, Sem je poživi 5oo godina, pa narađa sinova i kćeri.
  • 12 Arpahšad je bio proživio 35 godina kad rodi Šelaha.
  • 13 Po rođenju Šelahovom Arpahšad poživi 403 godine, narađa sinova i kćeri.
  • 14 Šelah je bio živio 30 godina kad rodi Hebera.
  • 15 Po rođenju Heberovu, Šelah poživje 403 godine, on narađa sinova i kćeri.
  • 16 Heber je bio živio 34 godine kad rodi Feleha.
  • 17 Po rođenju Felehovu, Heber poživje 430 godina, on narađa sinova i kćeri.
  • 18 Feleh je bio živio 30 godina kad rodi Reua,
  • 19 po rođenju Reuovom Feleh poživje 209 godina, on narađa sinova i kćeri.
  • 20 Reu je bio živio 32 godine kad rodi Seruha,
  • 21 po rođenju Seruhovom Reu poživje 207 godina, on narađa sinova i kćeri.
  • 22 Seruh je bio živio 30 godina kad rodi Nahora.
  • 23 Po rođenju Nahorovu, Seruh poživje 200 godina, on narađa sinova i kćeri.
  • 24 Nahor je bio živio 29 godina kad rodi Teraha.
  • 25 Po rođenju Terahovom Nahor poživje 119 godina, on narađa sinova i kćeri.
  • 26 Terah je bio živio 70 godina kad rodi Abrama, Nahora i Harana.
  • 27 Evo obitelji Terahove: » Terah rodi Abrama, Nahora i Harana.
  • 28 Haram rodi Lota. Haran umrije prije svog oca Teraha u zemlji svoje obitelji, u Uru kaldejskom[72].
  • 29 Abram i Nahor uzeše žene: Abramova supruga zvala se Sarai a ona Nahorova Milka, kći Haranova, otac Milkin i Jiska.
  • 30 Sarai bijaše nerotkinja, nije imala djece.
  • 31 Terah uze svog sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranovog i svoju snahu Sarai, ženu svojeg sina Abrama, koji s njima iz Ura kaldejskog za otići u zemlju Kanaan. Oni dosegnuše Haran[73] gdje oni življaše.
  • 32 Terah življaše 205 godina pa umrije u Haranu.

Abraham

Bog poziva Abrama da napusti svoju zemlju[uredi]

  • 12 1 GOSPOD reče Abramu: » Idi iz svoje zemlje i kuće svojeg oca prema zemlji koju ću ti pokazati.
  • 2 Stvorit ću od tebe veliki narod i blagosloviti te. Velikim ću tvoje ime načiniti. Budi blagoslovljen.
  • 3 Blagoslovit ću one koji će tebe blagosloviti, tko ti se naruga ja ću ga prokleti; u tebi bit će blagoslovljene sve obitelji na zemlji. «
  • 4 Abram pođe kako mu GOSPOD bijaše rekao, i Lot krenu s njim[74]. Abram imaše 75 godina kad napusti Haran.
  • 5 On uze svoju ženu Sarai, svog nećaka Lota, sva dobra koja su bili stekli i bića[75] koja izdržavahu u Haranu. Oni pođoše u zemlju Kanaanaca. Oni stigoše u Kanaansku zemlju.

Abram u Kanaanskoj zemlji i Egiptu[uredi]

  • 6 Abram pređe zemlju sve do mjesta zvanog Sišem[76], sve do hrasta Morea. Kanaanci bijahu tada u zemlji,
  • 7 GOSPOD se pokaza Abramu i reče: » Tvojem ću potomstvu dati ovu zemlju«, ondje, ovaj podiže jedan *žrtvenik za GOSPODA koji mu se bijaše pokazao.
  • 8 Odande on stiže u planine istočno od Betela. Podiže šator između Betela na zapadu i Aia na istoku, i ovdje on diže žrtvenik za GOSPODA i načini jedno zazivanje u Njegovo ime[77].
  • 9 Potom, od odmorišta do odmorišta, Abram se premjesti prema Negevu[78].
  • 10 Bijaše glad u zemlji i Abram siđe u Egipat da ondje boravi, jer zemlju je pustošila glad.
  • 11 No u času kad je stigao u Egipat, on reče svojoj ženi Sarai : » Vidiš, ja znam da si ti jedna lijepa žena za vidjeti.
  • 12 Dakle, kad te Egipćani vide reći će : To je njegova žena, ubit će me, a tebe će ostaviti na životu.
  • 13 Reci, molim te, da si moja sestra[79] da postupe dobro prema meni radi tebe i da ostanem u životu zahvaljujući tebi. »
  • 14 U stvari, kad Abram dosegnu Egipat, Egipćani vidješe da Sarai bijaše jako lijepa žena.
  • 15 *Faraonovi časnici ju vidješe, izrekoše svoje pohvale Faraonu, i ta žena bi uzeta za njegovu kuću.
  • 16 Radi nje, postupiše dobro prema Abramu koji primi krupnu i sitnu stoku, magarce, robove i sluge, magarice i deve.
  • 17 Ali GOSPOD dosudi velike jade Faraonu i njegovoj kući radi Saraie, žene Abramove:
  • 18 Faraon pozva Abrama da bi mu rekao: » Što mi ti ono učini! Zašto mi nisi rekao da to bijaše tvoja žena?
  • 19 Zašto si mi rekao: To je moja sestra: I ja sam si je namijenio za ženu. Sada, evo ti tvoja žena, preuzmi ju i odlazi!« 
  • 20 Faraon naredi svojim ljudima da ga otpuste, njega, njegovu ženu, i sve što je posjedovao,
  • 13 1 i Abram se uspe iz Egipta u Negev, on, njegova žena i sve što je posjedovao Lot bijaše s njim.

Abram i Lot se razdvajaju[uredi]

  • 2 Abram bijaše veoma bogat stadima, srebrom i zlatom.
  • 3 On iđaše postupno od Negeva sve do Betela, sve do mjesta gdje ja bio najprije taborovao između Betela i Aia[80].
  • 4 Na mjestu gdje prethodno bijaše podigao *žrtvenik, Abram učini jedno zazivanje[81] u GOSPODOVO ime.
  • 5 Lot, koji je pratio Abrama, posjedovao je također krupnu stoku, kao i šatore.
  • 6 Zemlja nije davala dovoljno potrepština za njihov zajednički život, jer njihova dobra bijahu prevelika da bi mogli živjeti zajedno.
  • 7 Izbi svađa između Abramovih i Lotovih pastira Kanaanci i Periziti[82] nastanjivaše onda zemlju
  • 8 a Abram reče Lotu: » Nek' ne bude svađe između mene i tebe, mojih i tvojih pastira, mi smo braća[83].
  • 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se dakle od mene. Ako kreneš na sjever, ja ću ići na jug; ako ti kreneš na jug ja ću ići na sjever. « 
  • 10 Lot diže oči i vidje distrikt Jordaniju: bio je potpuno navodnjen. Prije no će GOSPOD uništiti Sodomu i Gomoru on bijaše sve do Soara[84] navodnjen kao vrt GOSPODNJI, kao zemlja egipatska.
  • 11 Lot izabra za sebe jordanski distrikt i promijeni smjer prema istoku. On se odvojiše jedan od drugog,
  • 12 Abram, stanovaše u zemlji kanaanskoj a Lot u gradovima Distrikta[85].
  • 13 Ovaj dođe taborovati u Sodomu koja strašno zgriješi protiv GOSPODA.
  • 14 GOSPOD reče Abramu nakon Lotovog odvajanja od njega: » Digni svoje oči i, s mjesta na kojem jesi pogledaj k sjeveru, k jugu, k istoku i zapadu.
  • 15 Da, svu zemlju koju vidiš, ja ti ju dajem kao i tvojem potomstvu, zauvijek.
  • 16 Ja ću umnožiti tvoje potomstvo kao prašinu zemaljsku toliko da ako je moguće prebrojiti prašinu zemaljsku, moći će se također prebrojati i tvoje potomstvo.
  • 17 Digni se, prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ti ju ja dajem.« 
  • 18 Abram dođe sa svojim šatorima stanovati u hrastovima Mambre koji su u Hebronu[86]; on tu podiže žrtvenik GOSPODU.

Abram, kraljevi i Melkisedek[uredi]

  • 14 1 A, u dane Amrafela, kralja Šinearskog, Ariok kralj Elazara, Kedorlaomer kralj Elama i Tideal kralj Goima[87];
  • 2 zaratiše protiv Birša kralja Gomore, Šineava kralja Adme, Šemevera, kralja Sevoima i kralja Bele, tj. Soara[88].
  • 3 Ovi posljednji trebali su se spojiti u dolini Sidim, tj. na Slanom moru[89].
  • 4 Tijekom dvanaest godina, oni su služili Kedarlaomera, ali su se pobunili trinaeste godine.
  • 5 Četrnaeste godine, Kedarlaomer dođe s kraljevima koji su ga pratili. Oni pobijediše Refaite[90] u Astarot-Karnaimu, Zuzite u Hamu, Emite u Šave-Kiriataimu,
  • 6 Horite u njihovoj planini u Seiru sve do Eil-Parana koji je blizu pustinje.
  • 7 Potom se vratiše prema Ein-Mišpatu, to jest Kadešu, opustošiše sva sela amalecitska i k tomu Amorite stanovnike Hasason-Tamara.
  • 8 Tad kralj Sodome, i kraljevi Gomore, Admae, Sevoima i Belae, tj. Soara napustiše boj protiv onih u dolini Sidima,
  • 9 protiv Kedorlaomera kralja Elama, Tideala kralja Goima, Amrafela kralja Šineara, Arioka kralja Elazara: četiri kralja protiv pet.
  • 10 Dolina Sidima bijaše izrovana oknima bitumena; u svojem bijegu, kraljevi Sodome i Gomore tu padoše, oni koji ostadoše pobjegoše u planinu.
  • 11 Uzeše se sva dobra Sodome i Gomore, sva njihova živež i ode.
  • 12 Uzeše Lota, nećaka Abramovog, sa svim njegovim dobrima, i odoše. Lot stanovaše u Gomori,
  • 13 a jedan bjegunac ode odnijeti novosti Abramu Hebreju, koji boraviše u hrastovima Mambre[91] Amorita, brata Eškolova i Anerova; oni bijahu saveznici Abramovi.
  • 14 Čim ovaj saznade za uhićenje svojeg brata, on podiže 318 svojih vazala, od rođenja vezanih za kuću njegovu. On povede potragu sve do Dana[92].
  • 15 On ode sa svojim ljudima izvesti noćni napad na neprijatelja. On ih potuče i progna sve do Hova koji je sjeverno od Damaska.
  • 16 On povrati sva dobra, on povrati također svog brata Lota i njegova dobra, kao i sve žene i rodbinu.
  • 17 Kralj Sodome se približi prema dolini Šave, tj. prema dolini kraljevoj, u susret Abramu koji pobjednički dođe od Kedarlaomera i kraljeva koji su ga pratili.
  • 18 Melkisedek, kralj Salema[93], opskrbi ga kruhom i vinom. On bijaše svećenik Boga Svevišnjeg,
  • 19 i blagoslovi Abrama govoreći: » Blagoslovljen budi Abrame od Boga Svevišnjeg koji stvori nebo i zemlju !
  • 20 Blagoslovljen budi Bog Svevišnji koji ti predade u ruke neprijatelje tvoje ! « Abram mu dade dîm[94] od svega.
  • 21 Kralj Sodome reče Abramu:

» Daj osobe, i preuzmi dobra.»

  • 22 Abram mu odgovori: » Ja dižem ruke prema GOSPODU, Bogu Svevišnjem koji stvori nebo i zemlju:
  • 23 ni jednog konca, ni jednog remena sa sandale! Ja prisežem da ništa Noinih uzeti što je tvoje. Ti ne ćeš moći reći: Ja sam taj koji obogati Abrama.
  • 24 To se ni u čemu ne odnosi na mene, izuzev u hrani za mlade moje; što se tiče ljudi koji su me pratili, Aner, Eškol i Mambre, oni će ju uzeti sami.«

Bog sklapa savez s Abramom[uredi]

  • 15 1 Poslije ovih događaja, riječ GOSPODOVA bi upućena Abramu u jednom priviđenju. On reče: » Ne boj se, Abrame, to sam ja, tvoj štit; tvoja plaća[95] bit će značajno uvećana.« 
  • 2 Abram odgovori: » Gospode BOŽE, što ćeš mi dati? Ja odlazim bez djeteta, i baštinika moje kuće, to je Eliezer iz Damaska[96]
  • 3 Abram reče: » Nisi mi dao potomstva i jedan će moj ukućanin baštiniti od mene. « 
  • 4 Tada mu GOSPOD kaza ovim riječima: » Nije on taj koji će baštiniti od tebe, već onaj koji će izići iz utrobe[97] tvoje baštinit će od tebe. « 
  • 5 Izvede ga napolje i reče mu: »Osmotri nebo, prebroji zvijezde ako ih možeš prebrojati. « Potom mu reče: » Takvo će biti tvoje potomstvo. « 
  • 6 Abram imaše vjere u GOSPODA, i zato ga GOSPOD ocijeni pravednim[98].
  • 7 On mu reče: » Ja sam GOSPOD koji te izveo iz Ura kaldejskog[99] da ti dam zemlju u posjed.« 
  • 8 GOSPODE Bože, odgovori on, kako ću znati da ću ju posjedovati? « 
  • 9 On mu reče: » Pribavi mi jednu junicu od tri godine, jednu kozu od tri godine, jednog ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.« 
  • 10 Abram mu pribavi sve te životinje, razdvoji ih po sredini i stavi svaki dio jedan naspram drugog[100]; on ne razdijeli ptica.
  • 11 Grabežljivci se sjuriše na leševe, ali Abram ih otjera.
  • 12 O zalasku sunca, jedna obamrlost zahvati Abrama. Kad užas i gusta tama padoše na njega. *13 On reče Abramu: » Znaj dobro da će tvoje potomstvo stanovati u zemlji koju ne će posjedovati. Načinit ću robove od njih, koje će se tlačiti tijekom 400 godina[101].
  • 14 Ja ću također biti sucem sa svim narodu kojem će služiti, oni će izići[102] s velikim dobrima.
  • 15 Ti, ćeš u miru pridružiti se ocima[103] svojim i bit ćeš pokopan poslije jedne sretne starosti. *16 U četvrtom naraštaju, tvoje će potomstvo vratiti se ovamo jer nepravda *Amorita nije dosegla svoju puninu.« 
  • 17 Sunce zapade, a u tami jedna dimeća vatra i jedna zublja vatrena prođoše između komada{{Refl|104}.
  • 18 U taj dan GOSPOD, zaključi *savez s Abramom ovim riječima :

» Tvojem ću potomstvu dati ovu

zemlju,
od rijeke Egipatske, do velike ri-
jeke, rijeke Eufrata
  • 19 Keniti, Kenizit, Kadmoniti,
  • 20 Hititi, Periziti, Refaiti,
  • 21 Amoriti, Kanaanci, Girgašiti i Jebuziti.

Rođenje Ismaelovo[uredi]

  • 16 1 Sarai, žena Abramova, nije mu dala potomstva. Ona je imala jednu sluškinju Egipćanku imenom Hagara,
  • 2 i Sarai reče Abramu: » GOSPOD me spriječio rađati. Idi dakle prema mojoj sluškinji, možda ću putem nje imati jednog sina[105]. Abram posluša prijedlog Sarain.
  • 3 Deset godina nakon što se Abram bio smjestio u Kanaanskoj zemlji, Sarai njegova žena uze Hagara, svoju egipćansku sluškinju, i dade ju kao ženu svojem mužu Abramu.
  • 4 On iđaše prema Hagara koja posta trudna. Kad se vidi nosećom ona svoju gospodaricu ne udostoji više pogleda svojeg.
  • 5 Sarai reče Abramu: » Ti si odgovoran zbog uvrede koja mi je na nesena. Ja sam ta koja ti je na grudi stavila svoju sluškinju. Čim se opazila trudnom, ja sam prestala biti u njenim očima dostojna štovanja. Nek' GOSPOD odluči između tebe i mene!« 
  • 6 Abram odgovori Sarai: » Evo ti sluškinja na tvoju volju, učini s njom što je dobro u očima tvojim. « Sarai postupi zlo s njome i ova pobježe.
  • 7 *Anđeo GOSPODOV ju nađe blizu jednog izvora u pustinji, onaj koji je na cesti Šurskoj[106], i reče joj: » Hagaro, Saraina sluškinjo, otkud dolaziš i kamo to ideš?« 
  • 8 Ona odgovor: » Bježim ispred Saraie, gospodarice svoje.« 
  • 9 Anđeo GOSPODOV joj reče: »Vrati se gospodarici svojoj i povij se zapovijedima njenim.«
  • 10 Anđeo GOSPODOV joj kaza: » Umnožit ću toliko potomstvo tvoje da se prebrojati ne će moći.« 
  • 11 Anđeo Gospodov joj reče:

» Ti si trudna i rodit ćeš sina, dat ćeš mu ime Ismael jer GOSPOD je opazio[107] tvoju nevolju.

  • 12 Istinsko divlje magare, taj
čovjek!
Njegova ruka na svakoga, svi
ruku na njega,
sučelice svoj svojoj braći,
on staje.«
  • 13 Hagaraa zazva ime GOSPODOVO koji joj je bio govorio: » Ti si Bog koji me vidi.« Ona je u stvari bila rekla: » Je li to ovdje da sam ja vidjela nakon što me on vidio? « 
  • 14 Zbog toga se taj zdenac zove: » Zdenac Lahai koji me vidi«; nalazi se između Kadeša i Bereda[108].
  • 15 Hagara rodi jednog sina Abramu; on nazva Ismaelom sina što mu rodi Hagara.

Abram postaje Abraham[uredi]

Abram imaše 86 godina kad mu Hagara dade Ismaela.

  • 17 1 On imade 99 godina kad mu se GOSPOD prikaza i reče mu:» To sam ja Bog Svemogući[109]. Hodaj i budi neporočan u mojoj nazočnosti.
  • 2 Ja ti hoću dati dar svojeg *saveza između tebe i mene, ja ću ti učiniti da se plodiš preko svake mjere.«
  • 3 Abram pade ničice, Bog govoraše s njim i reče:
  • 4 » Za mene, evo mog saveza s tobom: ti ćeš postati ocem jednog mnoštva naroda.
  • 5 Ne ćete se više zvati imenom Abram, već će tvoje ime biti Abraham, jer ću ti ja dati postati ocem jednog mnoštva[110] naroda
  • 6 i ja ću te učiniti plodnim preko svake mjere: učinit ću da ti dadneš rođenje narodima, i kraljevi će izići iz tebe.
  • 7 Ja ću ustanoviti svoj savez između tebe i mene, ti, i poslije tebe naraštaji koji će poteći od tebe; taj vječni savez učinit će od mene tvojeg Boga i Onog tvojeg potomstva poslije tebe.
  • 8 Dat ću u vječno vlasništvo tebi i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju tvojih seoba[111], svu zemlju Kanaanaca. Ja ću biti njihov Bog «.

Obrezanje, znak saveza[uredi]

  • 9 Bog reče Abrahamu:» Ti, ti ćeš čuvati moj *savez, i poslije tebe, naraštaji koji će poteći od tebe.
  • 10 Evo mojeg saveza kojeg ćete čuvati između mene i vas, tj. tvoje potomstvo poslije tebe: svi vaši muški bit će *obrezani:
  • 11 imat ćete obrezano meso kapice na glaviću, što će postati znak saveza između mene i vas.
  • 12 Bit će obrezani u dobi od 8 dana, svi vaši muški svakog naraštaja kao i robovi rođeni u kući ili stranog podrijetla zadobijeni novcem koji god da jesu, koji nisu od tvojeg potomstva.
  • 13 Robovi rođeni u kući ili stečeni novcem trebaju biti obrezani. Moj savez postat će na vašem tijelu jedan vječni savez,
  • 14 ali neobrezani, muško koje ne će imati obrezano meso kapice na svojem glaviću, taj će biti isključen između svojih[112]. On je raskinuo savez moj.«
  • 15 Bog reče Abrahamu: » Ti više ne ćeš zvati svoju ženu Sarai imenom Sarai, jer ona će imati za ime Sara.
  • 16 Ja ću ju blagosloviti i isto ću ti po njoj dati jednog sina. Ja ću ju blagosloviti, ona će dati rođenje narodima; kraljevi naroda poteći će od nje.« 
  • 17 Abraham pade ničice i nasmija se; on reče u sebi: » Jedno dijete rodit će se u čovjeka od stotinu godina? Ili, Sara sa svojih 90 godina hoće li moći roditi?« 
  • 18 Abraham reče Bogu:» Može li Ismael živjeti u nazočnosti tvojoj! « 
  • 19 Bog reče: » Ali ne! Tvoja žena Sara rodit će ti sina i ti ćeš mu dati ime Izak[113]. Ustanovit ću svoj savez s njim kao jedan vječni savez za potomstvo poslije njega.
  • 20 Za Ismaela ja te uslišavam[114]. Vidiš, ja ga blagosiljam, ja ga činim izobilnim, krajnje plodnim; on će roditi dvanaest prinčeva i ja ću učiniti da od njega potekne jedan veliki narod.
  • 21 Ali ja ću ustanoviti svoj savez s Izakom kojeg će ti Sara dati slijedeće godine u ovo vrijeme.« 
  • 22 Kad Bog prestade govoriti s Abrahamom, on se uzdiže daleko od njega.
  • 23 Abraham uze svojeg sina Ismaela, sve robove rođene u svojoj kući ili stečene novcem, sve svoje muške ukućane; on im obreza meso kapice na njihovom glaviću istog dana kad je Bog bio govorio s njim.
  • 24 Abraham imaše 99 godina kad im obreza meso kapice na glaviću.
  • 26 Istog dana Abraham i njegov sin Ismael biše obrezani;
  • 27 sva njegova kućna čeljad, robovi rođeni u kući ili zadobijeni novcem, podrijetlom stranci, biše obrezani s njim.

Bog najavljuje da će Sara imati sina[uredi]

  • 18 1 GOSPOD se prikaza Abrahamu u hrastovima Mambre[115] dok je sjedio na ulazu u šator po najvećoj vrućini dana.
  • 2 On diže oči i ugleda trojicu ljudi[116] osovljenih tik do njega. Ugledavši ih on otrča od ulaza u šator njima u susret, prostre se po zemlji
  • 3 i reče: »Moj Gospodaru, ako ja mogu naći milosti u tvojim očima, nastoj ne proći daleko od svog sluge[117].
  • 4 Da se donese malo vode da vam se operu noge, i odmorite se pod tim stablima.
  • 5 Ja ću donijeti komad kruha da vas okrijepi prije no što nastavite dalje, pošto ste prošli pokraj vašeg sluge.« Oni odgovoriše: » Učini kako si rekao.«
  • 6 Abraham pohiti prema šatoru i reče Sari: » Brzo! Zamijesi tri mjere brašna i načini pogače!«, a on otrča do stada i uze jedno mlado tele.
  • 7 Dade ga momku koji pohiti pripremiti ga.
  • 8 On uze grušeline, mlijeka i pripravljeno tele koje stavi pred njih; a sam zadrža se pod drvećem, stojeći blizu njih. Oni jedoše,
  • 9 a njemu rekoše:» Gdje je Sara tvoja žena? « On odgovori: » Tamo, u šatoru.«
  • 10 GOSPOD preuze:» Ja trebam nanovo naići u vrijeme obnavljanja[118], a Sara tvoja žena imat će jednog sina.« A, Sara to slušaše na ulazu u šator, iza njega.
  • 11 Abraham i Sara bijahu stari, u dubokoj starosnoj dobi, i Sara već bijaše prestala imati ono što imaju žene.
  • 12 Sara se poče smijati[119] u sebi pa reče:» Sva istrošena kakva jesam mogu li još imati? A i moj gospodar je tako star!« 
  • 13 GOSPOD reče Abrahamu: » Zašto se Sara smije? A i to pitanje: Mogu li uistinu rađati, ja koja sam tako stara ?
  • 14 Ima li ijedna stvar nemoguća za GOSPODA? U dan kad se ja vratim k tebi, u vrijeme obnove, Sara će imati jednog sina.« 
  • 15 Sara zanijeka[120] govoreći: » Ja se nisam nasmijala« jer se uplašila. » Da! preuze on, ti se istinski nasmijala.«

Abraham se zalaže za Sodomu[uredi]

  • 16 Ljudi se digoše odatle i usmjeriše svoj pogled na Sodomu[121]; Abraham je išao s njima da bi ih otpustio.
  • 17 GOSPOD reče: » Hoću li sakriti Abrahamu ono što činim?
  • 18 Abraham treba postati jedan narod velik i moćan u kojem će biti blagoslovljeni svi narodi zemaljski,
  • 19 jer ja sam ga htio upoznati[122] da bi on propisao sinovima svojim i kući svojoj poslije njega poštovati put GOSPODOV primjenjujući pravdu i pravo; tako da će GOSPOD izvršiti za Abrahama ono što je o njemu prorekao.«
  • 20 GOSPOD reče: » Tužba protiv Sodome i Gomore tako je snažna, njihov grijeh tako je težak
  • 21 da sam ja morao sići vidjeti radi li se u svemu kako je u tužbi sve do mene stiglo. Da ili ne, ja ću saznati.«
  • 22 Ljudi se okrenuše k Sodomi. Abraham je još stajao pred GOSPODOM,
  • 23 on se primaknu i reče: » Hoćeš li ti uistinu uništiti pravednog[123] s krivcem?
  • 24 Možda u gradu ima 50 pravednika! Hoćeš li ti zaista uništiti to mjesto? Ili mu oprostiti zbog 50 pravednika koji se tu nađu?
  • 25 Daleko od tebe takvo ravnanje! Učiniti da umre pravednik s krivcem? Ne bi li bilo isto biti pravednikom kao i krivcem? Daleko od tebe! Sud čitave zemlje ni je li primjenjivati pravo?« 
  • 26 GOSPOD reče: » Ako li ja u Sodomi nađem 50 pravednika u njedrima grada, zbog njih oprostit ću cijelom mjestu.«
  • 27 Abraham preuze pa reče: » Ja ću se odlučiti govoriti svojem Gospodaru, ja koji nisam nego prah i pepeo.
  • 28 Možda na 50 pravednika bude manjkalo 5! Za petoricu, zar ćeš uništiti cijeli grad? « On reče: Noinih ga uništiti nađem li 45 pravednika.«
  • 29 Abraham preuze opet riječ i reče mu: » Možda se ondje nađe 40! « On reče: » Noinih to učiniti radi tih 40.«
  • 30 On preuze: » Nek' se moj Gospodar ne srdi ako ja kažem; možda se ondje nađe 30! « On reče: »Neću to učiniti ako u njemu nađem tih 30.«
  • 31 On preuze: » Ja ću se odlučiti reći svojem Gospodaru: možda se ondje nađe dvadeset. « On reče: »Neću ga uništiti zbog tih dvadeset.«
  • 32 On preuze: »Nek' se moj Gospodar ne srdi ako ja govorim po posljednji put: Možda se ondje nađe deset!«  »Neću uništiti zbog tih deset.«
  • 33 GOSPOD ode pošto bi završio govoriti s Abrahamom a Abraham se vrati kući.

Lot izmiče uništenju Sodome[uredi]

  • 19 1 Dva anđela na večer stigoše u Sodomu dok Lot bijaše sjedio na vratima Sodome[124].
  • 2 On ih ugleda, diže se i pođe k njima u susret i prostrije se ničice po zemlji.
  • 3 On reče: » Po milosti, gospodari moji, skrenite u kuću vašeg sluge, provedite ovdje noć, operite noge i u rano jutro otiđite svojim putem.« 
  • 4 Ali, oni mu odgovoriše: » Ne! Mi ćemo provesti noć na trgu.« On ih nutkaše tako da oni skrenuše k njemu i dođoše u kuću njegovu.
  • 5 On im pripremi jedan objed, ispeče kruh bez *kvasa i oni jedoše. Nije se još bilo leglo kad kuća bi okružena gradskim ljudima, ljudima iz Sodome, od najmlađih do najstarijih, sav narod bez izuzetka.
  • 6 Oni pozvaše Lota i rekoše mu: »Gdje su ljudi koji su došli sinoć kod tebe? Izvedi ih da ihpoznamo[125].« 
  • 7 Lot iziđe pred njih na prag svojih vrata, on zatvori vrata za sobom i reče: » Boga radi, braćo moja, ne činite nesreće.
  • 8 Ja imam dvije kćeri djevice za dati ih vam na raspolaganje, mogu vam njih izvesti pa učinite što vam se čini dobro.
  • 9 Ali ne činite ništa ovim ljudima jer oni su došli u sjenu mojeg krova[126].« Oni odgovoriše: »Vuci se odatle!« I rekoše: »Ovaj je došao kao iseljenik, a igra ispravljača krivde[127]! Načinit ćemo mu gore no onima.« Žestoko gurnuše Lota i primaknuše se da bi provalili vrata.
  • 10 Ali dvojica ljudi pružiše ruku da uvedu Lota u kuću, pokraj sebe. Oni zatvoriše vrata,
  • 11 i udariše sljepilom one ljude koji bijahu pred ulazom u kuću, od najmanjeg do najvećeg; oni ne mogaše pronaći ulaza.
  • 12 Dvojica ljudi rekoše Lotu: » Koga još imaš ovdje? Zeta? Svoje sinove? Svoje kćeri? Sve što imaš u gradu izvedi iz ovog mjesta.
  • 13 Mi ćemo ga uništiti, jer je velika pred GOSPODOM, tužba koju je izazvao. On nas je poslao da ga uništimo.« 
  • 14 Lot iziđe govoriti svojim zetovima, onima koji su oženili njegove kćeri, i reče im:» Ustajte! Iziđite iz ovog mjesta jer GOSPOD će uništiti grad.« Ali u očima svojih zetova on se učini kao da zbija šalu.
  • 15 Pošto svanu zora, anđeli ustrajaše kod Lota govoreći: »Ustaj! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje se nalaze ovdje od straha da ti ne propadneš krivicom ovog grada.« 
  • 16 Kako je on kasnio, dvojica ljudi ga povukoše za ruku, njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri jer GOSPOD je bio imao samilosti za njega; oni ga izvedoše izvan grada.
  • 17 Kako su ga izveli van, oni rekoše Lotu: » Odlazi, spasi svoj život. Ne osvrći se unatrag, ne zaustavljaj se nigdje u Distriktu[128]. Bježi prema planini od straha da ne propadneš.« 
  • 18 Lot im reče: » Bogu ne godilo[129]!
  • 19 Evo, tvoj sluga nađe milost u tvojim očima i ti si pokazao jedno veliko prijateljstvo prema meni čuvajući mi život. Ali ja, Noinih moći pobjeći u planinu, a da ne budem dosegnut mlatilom i ne umrem.
  • 20 Evo ovaj grad, dovoljno blizu za pobjeći, i beznačajan. Ja bih se želio ondje skloniti. Nije li to tražiti sitnicu za ostati u životu? « 
  • 21 On mu odgovori: » Gledaj! Još ti taj dar činim i Noinih prevrnuti grad o kojem mi govoriš.
  • 22 Skloni se najhitnije onamo, jer ja ne mogu ništa učiniti sve dok ti ne budeš onamo stigao. « Zato se taj grad zove Soar[130].
  • 23 Sunce se dizalo nad zemljom i Lot je ulazio u Soar
  • 24 kad GOSPOD učini da kiši nad Sodomom i Gomorom od sumpora i vatre. To je dolazilo s neba i od GOSPODA.
  • 25 On poruši te gradove, sav Distrikt, sve stanovnike gradova i raslinje zemaljsko.
  • 26 Lotova žena pogleda unatrag i posta jednim stubom od soli[131].
  • 27 Abraham se nađe u rano jutro na mjestu gdje je stajao pred GOSPODOM,
  • 28 on pogleda prema Sodomi, Gomori i cijeloj teritoriji Distrikta, on pogleda i vidje kako se jedan dim diže sa zemlje kao dim iz jedne peći.
  • 29 Dakle, kad Bog uništi gradove Distrikta, on se sjeti Abrahama, i povuče Lota ispred mlatila kad prevrnu gradove gdje Lot stanovaše.

Lot i njegove kćeri[uredi]

  • 30 Lot se uspe iz Soara da bi se smjestio u planini, a njegove ga dvije kćeri praćaše. On se u stvari plašio nastaniti u Soaru i on se smjesti u jednu pećinu, on i njegove dvije kćeri.
  • 31 Prvorođena reče mlađoj: » Naš je otac star i nema čovjeka u zemlji da dođe k nama prema običaju cijele zemlje.
  • 32 Hajdemo! Opijmo vinom našeg oca i lezimo s njim i dajmo jedno potomstvo poteklo od našeg oca.« 
  • 33 One opiše vinom svojeg oca te noći, i starija leže s ocem svojim koji ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni njenom ustajanju.
  • 34 No, sutradan, prvorođena reče mlađoj: »Vidi! Ja sam posljednje noći legla sa svojim ocem. Opijmo ga i ove noći vinom, a ti ćeš ići leći s njim. Mi ćemo dati život jednom potomstvu poteklom od njega. « 
  • 35 Te noći opet, one opiše vinom svojeg oca. Mlađa ode leći s njim; on ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni o njenom ustajanju.
  • 36 Obje kćeri Lotove zatrudnješe od svog oca.
  • 37 Prvorođena rodi jednog sina kojeg nazva Moab; to je otac današnjim Moabitima[132].
  • 38 Mlađa, ona također, porodi jednog sina kojeg nazva Benammi; to je otac današnjim Ammonitima[133].

Abraham i Abimeleh[uredi]

  • 20 1 Odatle Abraham ode za područje Negeva, on se nastani između Kadeša i Šura potom dođe boraviti u Geraru[134].
  • 2 Abraham reče o svojoj ženi Sari: » To je moja sestra « i Abimeleh, kralj Gerar, nju otme.
  • 3 Ali Bog pronađe Abimeleha u snu tijekom noći i reče mu:  » Ti ćeš umrijeti zbog žene koju si oteo, jer ona pripada svojem mužu.« 
  • 4 Abimeleh, koji se njoj još ne bijaše približio uzviknu: »Gospodaru moj! Hoćeš li uništiti jedan narod, čak i ako je pravedan?
  • 5 Nije li on taj koji mi je rekao: To je moja sestra? Ja sam postupio čistog srca i nedužnih ruku.« 
  • 6 Bog njemu odgovori u snu: »Ja također, ja znam da si ti postupio čistog srca, i to sam opet ja koji te zadržao da ne zgriješiš protiv mene; zbog toga te nisam pustio da ju dirneš.
  • 7 Vrati sada tom čovjeku njegovu ženu, jer to je jedan prorok[135] koji će se zauzeti u tvoju korist da bi ti živio. Ako li ju ne vratiš, znaj da ćeš morati umrijeti, ti i svi tvoji.«
  • 8 Abimeleh se diže rano izjutra, pozva sve svoje sluge i obavijesti ih o svemu glede te stvari; ljudi se jako uplašiše.
  • 9 Potom Abimeleh pozva Abrahama i reče mu: » Što si nam učinio? Što sam ja zgriješio protiv tebe da si nas izložio, mene i moje kraljevstvo, jednom tako strašnom grijehu? Postupio si sa mnom kako se ne postupa.« 
  • 10 Abimeleh preuze: »Što si imao u vidu čineći to? « 
  • 11 Abraham odgovori: » Ja sam si bio rekao: nema ni najmanje bojazni od Boga u ovom mjestu, oni će me ubiti zbog moje žene.
  • 12 Uostalom ona jest moja sestra, kćer mojeg oca koja nije i kćer moje majke, i ona je postala moja žena.
  • 13 Otkad me božanstvo[136] naputilo lutati daleko od kuće mojeg oca, ja sam rekao Sari: Učini mi ljubav govoreći posvuda gdje budemo išli: To je moj brat.« 
  • 14 Abimeleh uze sitne i krupne stoke, sluga i sluškinja; on ih dade Abrahamu, njemu vrati njegovu ženu Saru
  • 15 i reče:» Evo pred tobom moje zemlje, stanuj gdje ti se čini dobro.« 
  • 16 Potom reče Sari: »Dao sam tisuću sikala[137] srebra tvojem bratu; to će biti kao jedan veo za oči svih tvojih pratitelja i, pred svima, ti ćeš biti ponovo časna. «
  • 17 Abraham se zauze kod Boga, i Bog ozdravi Abimeleha, njegovu ženu i njene sluškinje, koje imaše djecu.
  • 18 U stvari, Bog je bio učinio nerotkinjama sve žene kuće Abimelehove radi Sare, žene Abrahamove.

Izakovo rođenje[uredi]

  • 21 1 GOSPOD učini za ljubav Sari kao što je bio rekao, on joj učini prema svojoj riječi..
  • 2 Ona osta noseća i dade sina Abrahamu u svojoj starosti u doba koje joj je Bog bio rekao[138].
  • 3 Abraham nazva Izakom sina koji mu bijaše rođen.
  • 4 On *obreza svog sina Izaka u dobi od osam dana kako mu Bog bijaše propisao.
  • 5 Abraham imade stotinu godina kad mu se rodi sin Izak.
  • 6 Sara uzviknu! » Bog mi je dao povod za smijeh! Tko god dozna nasmijat će se[139] glede moje stvari.«
  • 7 Ona preuze: »Tko bi bio rekao Abrahamu da će Sara dojiti sinove? A ja sam dala sina u svojoj starosti! «

Hagara i Ismael su otjerani[uredi]

  • 8 Dijete naraste i bi odbijeno od sise. Abraham priredi veliku gozbu u dan kad Izak bi odbijen od sise.
  • 9 Sara vidje zabavljati se sina kojeg Hagara Egipćanka bijaše dala Abrahamu.
  • 10 Ona reče ovom posljednjem: » Otjeraj sluškinju i njenog sina, jer sin te sluškinje ne treba baštiniti s mojim sinom Izakom.« 
  • 11 Ovaj govor rasrdi jako Abrahama jer to bijaše njegov sin.
  • 12 Ali Bog mu reče: » Ne srdi se radi dječaka i svoje sluškinje. Poslušaj sve što ti Sara kaže, jer je Izak taj po kojem će jedno potomstvo nositi tvoje ime. « 
  • 13 Ali od sluškinjinog sina, ja ću također načiniti jedan narod, jer je iz tvog potomstva. « 
  • 14 Abraham se diže u rano jutro, uzme kruha i mješinu vode koje dade Hagarai. On stavi dijete na njena pleća i otpusti ih. Ona ode lutati pustinjom kod Ber-Ševe[140].
  • 15 Kad voda iz mješine bi iscrpljena, ona baci dijete pod jedan od grmova.
  • 16 Potom ode sjesti u stranu, na udaljenost dometa luka. Ona je u stvari rekla: »Nek' ja ne sudjelujem u smrti djeteta! Sjedeći po strani, ona diže glas i zaplaka.
  • 17 Bog ču glas dječakov i, s neba, *anđeo Božji pozva Hagara. On joj reče: » Što ti je, Hagaro ? Ne boj se, jer Bog je čuo glas dječakov, ondje gdje jest.
  • 18 Digni se! Probudi dijete i drži ga za ruku, jer od njega stvorit ću jedan veliki narod. « 
  • 19 Bog joj otvori oči i ona opazi jedan bunar s vodom. Ona ode napuniti mješinu i napoji dječaka.
  • 20 Bog bi s dječakom koji naraste i nastani se u pustinji. Bio je strijelac;
  • 21 i stanovaše u on pustinji u Paranskoj[141], a njegova ga majka oženi jednom ženom iz Egipta.

Abraham sklapa savez s Abimelehom[uredi]

  • 22 No, u ono vrijeme, Abimeleh[142] s Pikolom, zapovjednikom njegove vojske, reče Abrahamu: » Bog je s tobom u svemu što ti činiš.
  • 23 Prisegni mi Bogom, ovdje i sada, da ne ćeš izdati ni mene, ni moje pleme, ni moje potomstvo; da ćeš postupati prema meni i mojoj zemlji gdje boraviš s istim prijateljstvom koje sam ja primijenio prema tebi. « 
  • 24 Abraham odgovori:» Ja ti prisežem to. « 
  • 25 Abraham podnese žalbu Abimelehu zbog bunara koje sluge ovog posljednjeg bijahu prigrabili.
  • 26 Abimeleh podviknu: » Ja ne znam tko je to napravio; ti me nisi bio čak ni obavijestio i ja nisam o tome čuo govoriti do danas. »
  • 27 Abraham uze sitne i krupne stoke koju dade Abimelehu i njih dvojica zaključiše savez.
  • 28 Abraham odvoji sedam ovčica iz stada.
  • 29 Abimeleh reče Abrahamu: »Što radi ovdje sedam ovčica koje si odstranio? « 
  • 30 On odgovori: » Da ti primiš od mene sedam ovčica. One će mi služiti kao svjedočenje da sam ja iskopao sedam bunara. «
  • 31 To je ono zbog čega se to mjesto zove Ber-Ševa[143]« jer ondje smo obojica dali prisegu.
  • 32 Oni sklopiše savez u Ber-Ševi. Abimeleh se diže i, s Pikolom, zapovjednikom svoje vojske, vrati se u zemlju Filistinaca[144].
  • 33 On zasadi jednu tamarisku u Ber-Ševi gdje bi jedno zazivanje u ime GOSPODA[145], Boga vječnog.
  • 34 Abraham proboravi mnogo vremena u zemlji Filistinaca.

Abraham je spreman žrtvovati Izaka[uredi]

  • 22 1 No, poslije tih događaja, Bog stavi Abrahama na kušnju i reče mu: » Abrahame!«; on odgovori: » Evo me.« 
  • 2 On preuze: »Uzmi svog sina, svog jedinca, Izaka, kojeg voliš. Idi u zemlju Morija i ondje, ti ćeš ga ponuditi kao žrtvu paljenicu na onoj planini koju ću ti ja označiti[146].« 
  • 3 Abraham se diže u rano jutro, zaulari svojeg magarca, uze sa sobom dvojicu svojih mladih ljudi i svog sina

Izaka. On nacijepa cjepanica za holokaust[147]. On ode prema k mjestu koje mu Bog bijaše naznačio.

  • 4 Trećeg dana, on podiže oči i iz daljine ugleda to mjesto.
  • 5 Abraham reče mladim ljudima: »Ostanite ovdje, vi, s magarcem; ja i mladić, mi ćemo ići onamo klanjati[148] se; potom vratit ćemo se k vama.« 
  • 6 Abraham uze cjepanice za holokaust i natovari ih na svog sina Izaka; on uze u ruku kamen kremen[149] i nož, i odoše obojica zajedno.
  • 7 Izak kaza svojem ocu Abrahamu:» Oče moj «  reče on, a Abraham odgovori: » Evo me, sine moj. « On preuze: »Evo vatre i cjepanica; gdje je janje za holokaust?« 
  • 8 Abraham odgovori: »Bog će znati vidjeti janje[150], sine moj.« Obojica nastaviše ići zajedno.
  • 9 Kad stigoše na mjesto koje mu je Bog bio naznačio, Abraham tu podiže jedan *žrtvenik i rasporedi cjepanice. On sveza svojeg sina Izaka i stavi ga na žrtvenik povrh cjepanica.
  • 10 Abraham pruži ruku da uzme nož i žrtvuje svog sina.
  • 11 Tad *anđeo GOSPODOV pozva s neba i povika:  » Abrahame! Abrahame! « On odgovori: » Evo me. « 
  • 12 On preuze: »Ne pružaj ruku na mladića. Ne čini mu ništa, jer sad ja znam da se ti bojiš Boga, ti koji nisi ni svog sina jedinca štedio za mene.« *13 Abraham podiže oči, pogleda, kad evo kako jedan ovan bijaše svezan za rogove u jednom guštiku. On ode uzeti ga za ponuditi u holokaustu umjesto svojeg sina.
  • 14 Abraham imenova to mjesto » GOSPOD vidi «; također kaže se danas: » To je na planini GOSPOD viđen[151]. «
  • 15 Anđeo GOSPODOV pozva Abrahama s neba po drugi put
  • 16 i kaza: » Ja ti prisežem sobom samim, proročanstvo GOSPODOVO. Jer si to učinio i nisi poštedio sina svoga jedinog,
  • 17 ja se zauzimam blagosloviti te, i rasploditi tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i pijesak na morskoj obali. Tvoje će potomstvo Vrata tvojih neprijatelja zauzeti{Refl|152};
  • 18 u njemu će se blagosloviti svi narodi zemaljski jer si ti poslušao moj glas.« 
  • 19 Abraham se vrati prema mladim ljudima; oni se digoše i pođoše zajedno u Ber-Ševu[153]. Abraham nastanjivaše Ber-Ševu.

Nahorovo potomstvo[uredi]

No, poslije tih događaja, najavi se Abrahamu : » Evo kako je Milka, ona također, dala sinove tvojem bratu Nahoru:

  • 20 Uza svog prvorođenog, Buza, njegovog brata, Kemuela oca Aramovog,
  • 21 Kezeda, Hazoa, Pildaša, Jidlafa i Betuela. « 
  • 22 Betuel rodi Rebeku. To je osmoro koje Milka dade Nahoru, bratu Abrahamovom.
  • 23 Njena konkubina, imenom Reuma, imade također djece: Tevaha, Gahama, Tahaša i Mâka[154].

Sarina smrt. Abraham kupuje grob[uredi]

  • 23 1 Život Sarin potraja 127 godina.
  • 2 Sara umrije u zemlji Kanaanaca, u Kirijat-Arbau, tj. U Hebronu[155]. Abraham svečano obavi obred Sarinog pogreba i oplaka ju.
  • 3 Potom se podiže i udalji se od pokojnice da bi govorio sa sinovima Hetovim.
  • 4 » Ja živim s vama kao jedan iseljenik i gost. Ustupite mi jedno grobište među vama da ukopam pokojnicu koja me napustila.« 
  • 5 Sinovi Hetovi odgovoriše Abrahamu ovim riječima: » Slušaj nas, moj gospodaru.
  • 6 Bog je od tebe načinio jednog poglavara u našoj sredini, ukopaj svoju pokojnicu u najboljem od naših grobova. Ni jedan od nas ne će ti zabraniti svoju gronicu za pogreb tvoje pokojnice.« 
  • 7 Abraham se diže da bi se poklonio pred pukom, sinovima Hetovim.
  • 8 On im se obrati ovim riječima: » Ako stvarno pokojnica koja me napustila treba biti s vama u jednom grobištu, slušajte me i posredujte za mene kod Efrona, sina Soharevog da mi ustupi spilju Makpela koja mu pripada na kraju njegovog polja.
  • 9 Da mi ju ustupi po punoj njenoj vrijednosti kao vlasniku grobišta među vama. « 
  • 10 Efron bijaše sjedio među sinovima Hetovim; Efron Hitit odgovori Abrahamu na očigled sinova Hetovih, tj. pred svima koji su došli na vrata njegovog grada[156], i reče:
  • 11  » Ne, moj gospodar, slušaj me: polje, ja ti ga dajem! Spilja koja se tu nalazi, ja ti ju dajem! Pred očima sveg mog puka ja ti ju dajem, ukopaj svoju pokojnicu.« 
  • 12 Abraham se pokloni pred pukom:
  • 13 i kaza Efronu pred svim pukom: » O ti, da si me samo htio slušati! Ja bih da ti dam cijenu polja ! Primi od mene to, i ja ću ondje ukopati pokojnicu. « 
  • 14 Efron odgovori Abrahamu i reče mu:
  • 15 Moj Gospodaru, poslušaj me. Jedna zemlja od 400 sikala[157] srebra, što je to između tebe i mene? Tvoja pokojnice, ukopaj ju! « 
  • 16 Abraham se sporazumje s Efronom. On mu izmjeri cijenu koju su Hetovi sinovi bili čuli oglasiti, 400 sikala srebra, po tržišnoj cijeni
  • 17 Polje Efronovo Makpela, ispred :Mambre[158],
polje i spilju uključivši,
uračunavši sva drveta u polju,
u svom svojem opsegu,
garantirajući
  • 18 kupnju Abrahamu, pred licem sinova Hetovih, svih onih koji dođoše k vratima gradskim.
  • 19 Poslije čega, Abraham pokopa svoju ženu Saru u spilju na polju Makpela ispred Mambre; tj. u Hebronu u zemlji Kanaan.
  • 20 Sinovi Hetovi garantiraju Abrahamu vlasništvo grobišno nad poljem i spiljom koja se tu nalazi.

Izakova i Rebekina svadba[uredi]

  • 24 1 Abraham bijaše star, u dubokoj starosti, i GOSPOD ga bijaše blagoslovio u svemu.
  • 2 Abraham reče najstarijem sluzi u svojoj kući, koji ravnaše svim njegovim dobrima: » Položi ruku na moje bedro[159]
  • 3 i prisegni mi GOSPODOM, Bogom neba i Bogom zemlje, da ne ćeš oženiti mojeg sina jednom od kćeri Kanaanaca[160] među kojima ja obitavam.
  • 4 Već ćeš otići u moju zemlju i u moju obitelj i uzeti jednu djevojku za mog sina Izaka.« 
  • 5 Sluga mu odgovori: » Možda ta žena ne privoli pratiti me u ovu zemlju; trebam li ja odvesti tvojeg sina onamo otkud si ti potekao? « 
  • 6 Abraham mu reče: Pazi da ne odvedeš mog sina onamo.
  • 7 GOSPOD, Bog nebeski, me uzeo iz kuće mojeg oca i zemlje moje obitelji, on mi je rekao i dao ovu prisegu: Ja ću tebi dati tu zemlju tvojem potomstvu; i on je taj koji će poslati svojeg anđela ispred tebe; onamo, uzet ćeš jednu ženu za mojeg sina.
  • 8 Ne pristane li ta žena slijediti te, ti si oslobođen onog što si mi prisegao, ali ne vodi mojeg sina onamo. « 
  • 9 Sluga stavi svoju ruku na bedro svojeg gospodara Abrahama i prisegnu mu u toj stvari.
  • 10 Sluga uze deve gospodareve i pođe. Imajući u rukama najbolje što je njegov gospodar posjedovao, on se diže za ići u Aram-od-dviju-rijeka u grad Nahorov[161].
  • 11 On pokleknu deve izvan grada u blizini bunara, u večernji sat, u sat kad žene izlaze crpiti otud vodu.
  • 12 On reče: » GOSPODE, Bože mojeg gospodara Abrahama, dozvoli da ja danas načinim sretan susret i pokaži svoje prijateljstvo prema mojem gospodaru Abrahamu.
  • 13 Evo me kako stojim pokraj izvora i kćeri ljudi iz grada izlaze za crpiti vodu.
  • 14 Eh dobro! Mlada djevojka kojoj ću ja reći: Nagni tvoj krčag da se napijem i koja će odgovoriti: Pij, a ja ću također napojiti i tvoje deve, to je ona dosuđena tvojem sluzi Izaku; po tome ja ću znati da si ti pokazao prijateljstvo prema mojem gospodaru. «
  • 15 No, on još nije bio završio govoriti kad Rebeka[162] ona bijaše kćer Betuelova sina Milkainog, one iste žene Nahorove, brata Abrahamovog iziđe s jednim krčagom na plećima.
  • 16 Mlada djevojka bijaše vrlo dražesna za vidjeti; bijaše djevica i ni jednog čovjeka ne bijaše poznala[163]. Ona siđe prema izvoru, napuni krčag i uspe se.
  • 17 Sluga joj požuri u susret i reče: » Za ime Boga, daj mi popiti jedan gutljaj vode iz tvog krčaga. «
  • 18 »Pij, gospodaru moj « odgovori ona i, rukom spusti krčag što brže da mu utaži žeđ.
  • 19 Kad završi napajati ga, ona reče: » Za tvoje deve također, ići ću također crpiti vodu sve dok ne budu popile toliko da ugase žeđ. « 
  • 20 Ona se požuri isprazniti krčag u pojilo i otrča ponovo zahititi vode u bunaru; ona nacrpi vode za sve deve.
  • 21 Taj čovjek ju praćaše očima, tiho, da bi saznao da li jest ili nije GOSPOD učinio uspješnim njegovo putovanje.
  • 22 Čim deve bijahu završile piti, čovjek uzme jedan zlatni prsten težine od pola sikla[164] i dvije narukvice od deset sikala zlata za njene zglavke
  • 23 i reče joj: » Čija si ti djevojko? Molim te, upoznaj me da li bi kuća tvojeg oca mogla za nas biti mjesto ugošćenja. « 
  • 24 ona mu odgovori: » Ja sam kćer koju Milka dade Nahoru. « 
  • 25 Potom ona njemu reče: » Slame i sijena u nas ima u izobilju, a isto tako i mjesta za konačiti.« 
  • 26 Čovjek kleknu i pokloni se pred GOSPODOM
  • 27 govoreći: » Blagoslovljen budi GOSPODE, Bože mojeg gospodara Abrahama, čije prijateljstvo i vjernost nisu napustili mojeg gospodara dok sam ja putovao, doveden GOSPODOM u kuću braće mojeg gospodara. «
  • 28 Mlada djevojka otrča najaviti u kući svoje majke o tome što se upravo dogodilo.
  • 29 Rebeka imaše brata imenom Laban. On otrča u susret čovjeku, napolje, k izvoru.
  • 30 Čim on vidje prsten i narukvice na rukama svoje sestre i začu svoju sestru Rebeku njemu govoriti: » Tako mi je rekao «, on ode k čovjeku koji je ostao pokraj deva kod izvora. *31 Dođi, blagoslovljen od GOSPODA. Zašto si ti ostao napolju dok sam ja u kući već pripremio čisto mjesto za deve. « 
  • 32 Čovjek uđe u kuću i rasedla deve. Dade im slame i krmiva a, za njega i njegove pratitelje, vode da si operu noge.
  • 33 ponudi im za jesti, ali on uzviknu: » Ja neću jesti prije nego što kažem što imam za reći. «  » Govori «, odgovoriše mu.
  • 34 On preuze: » Ja sam sluga Abrahamov.
  • 35 GOSPOD je ispunio svoj blagoslov mojeg gospodara koji je postao jedna velika osoba. Dano mu je sitne i krupne marve, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca.
  • 36 Sara, žena mojeg gazde, najzad mu je rodila sina u svoje stare dane. Moj gazda je njemu prenio sve imanje
  • 37 a meni je zatražio da mu prisegnem ovim riječima: Ti ne ćeš oženiti mojeg sina jednom curom Kanaankom u čijoj ja zemlji stanujem.
  • 38 Prisegni da ćeš ići u moju obitelj, prema kući mojeg oca, uzeti jednu ženu za mojeg sina.
  • 39 Tada ja rekoh svojem gazdi: » Možda me ta žena ne bude slijedila?
  • 40 On mi odgovori: GOSPOD u čijoj nazočnosti sam ja hodio poslat će svojeg anđela s tobom i učinit će uspješnim tvoje putovanje: uzet ćeš za mog sina ženu iz moje obitelji i kuće mojeg oca.
  • 41 Ne ćeš biti oslobođen mojeg zaklinjanja osim ako ne ideš kod mojih; isto tako, ako ti ju i ne daju, ti si od nje oslobođen.
  • 42 Danas, ja sam došao kod tog izvora i rekao: » GOSPODE, Bože Abrahama gazde mojega, ako se ti zaista udostojavaš učiniti uspješnim putovanje koje obavljam,
  • 43 evo me pokraj izvora: eh dobro! Mlada djevojka koja iziđe crpiti vodu i kojoj ja kažem: Daj mi piti malo vode iz tvog krčaga,
  • 44 ako mi odgovori: Ti pij, a ja ću zahititi također za tvoje deve, to će biti žena koju je GOSPOD namijenio sinu mojeg gazde.
  • 45 Ja još nisam bio završio u sebi kad je Rebeka izišla s krčagom na ramenu; ona je sišla k izvoru za naliti. Ja sam joj rekao: U ime Boga daj mi piti
  • 46 Ona se požurila spustiti krčag i rekla: Pij, a ja ću također napojiti tvoje deve. Ja sam pio, a ona je napojila deve.
  • 47 Ja sam je upita: Čija si ti djevojko? Ona je odgovorila: Ja sam kćer Betuelova, sina kojeg Milka dade Nahoru. Ja tad stavih prste u njene nosnice i narukvice na njene zglavke.
  • 48 Ja sam kleknuo i poklonio se pred GOSPODOM; blagoslovio sam GOSPODA, Boga Abrahama mojeg gazde, koji je vjerno vodio moje putovanje da ja uzmem nećakinju mojeg gazde za njegovog sina.
  • 49 A sada, ako mi hoćete iskazati prijateljstvo i vjernost prema mojem gazdi iskažite mi ga. Ako ne, dajte mi na znanje i ja ću se otputi bilo lijevo bilo desno. «
  • 50 Laban uze riječ. On i Betuel uskliknuše: » Od GOSPODA je ova stvar i mi ti u tome nemamo što reći, ni dobro ni loše.
  • 51 Rebeka je pred tobom: uzmi ju i idi. Nek' bude žena sinu tvojeg gazde kako je GOSPOD rekao. « Kad Abrahamov sluga ču te riječi, pade ničice na zemlju pred GOSPODOM. *52 Sluga izvadi srebrninu, zlatninu i odjeću i dade Rebeki, kao i bogate poklone što ponudi njenom bratu i njenoj majci.
  • 53 Oni jedoše i piše, on i njegovi pratitelji, i provedoše noć.
  • 54 Ujutro kad se digoše, on reče: » Pustite me otići mojem gazdi. « 
  • 55 Brat i majka mlade djevojke odgovoriše: » Neka ona ostane neko vrijeme s nama, kakvih desetak dana, potom će ići. « 
  • 56  » Ne činite da kasnim! Reče im on. GOSPOD je učinio uspješnim moje putovanje, pustite me dakle otići mojem gazdi. « 
  • 57 Oni preuzeše: » Pozovimo djevojku i tražimo njeno mišljenje. « 858 Oni pozvaše Rebeku: » Hoćeš li otići s ovim čovjekom?«  Ona odgovori: » Da.« 
  • 59 Oni pustiše otići svoju sestru Rebeku i njenu dojilju, slugu Abrahamovog i njegove ljude.
  • 60 Oni ju tada blagosloviše govoreći joj: » Ti, naša sestra,  :postani silnim mnoštvom,
nek' tvoje potomstvo ovlada
Vratima neprijatelja svojih[165]! « 
  • 61 Rebeka se diže sa svojim sluškinjama. One se uspeše na deve i slijeđaše ljude. Sluga uze Rebeku i pođe.
  • 62 O zalasku sunca, Izak se vraćao s bunara Lahai-Roi. On je tada obitavao u području Negeva[166]
  • 63 i bijaše izišao prošetati se[167] u polje o zalasku sunca. On diže oči i ugleda deve koje dolažahu.
  • 64 Rebeka podiže oči, vidje Izaka, skoči s deve
  • 65 i reče sluzi: » Tko je taj čovjek koji hodi poljem nama u susret? «  » To je moj gazda «, odgovori on. Ona uze svoj veo i zastrije se.
  • 66 Sluga ispriča Izaku sve što je bio učinio.
  • 67 Izak ju uvede u svoj šator. On imaše Saru za majku; on uze Rebeku i ona postade njegovom ženom. Izak je zavolje i bi utješen poslije nestanka majke svoje.

Smrt Abrahamova. Njegovi drugi potomci[uredi]

  • 25 1 Abraham uze još jednu ženu; zvala se Ketura.
  • 2 Ona mu dade Zimrana, Jokšana, Medana, Madiana, Jišbaha i Šuaha.
  • 3 Jokšan rodi Sabu i Dedana. Dedan imade za sinove Ašurite, Letušite i Leumite.
  • 4 Median imade za sinove Eifa, Efera, Hanoha, Avida i Elda. To su svi sinovi Keturini[168].
  • 5 Abraham sva svoja dobra dade Izaku.
  • 6 Sinove svojih konkubina, Abraham darova.

Ali, još za svog života, on ih udalji od svog sina Izaka, u zemlju Kedem[169].

  • 7 Evo godina života Abrahamovog: 175 godina.
  • 8 Potom Abraham izdahnu; on umrije u sretnoj starosti, ostario i presretan. On bi pridružen k svojima[170].
  • 9 Njegovi sinovi Izak i Ismael ukopaše ga u spilju Makpela[171], u polje Efrona sina Soharovog, Hitita, nasuprot Mambre,
  • 10 u polje koje Abraham bijaše stekao od sinova Hetovih. To je gdje ukopaše Abrahama i njegovu ženu Saru.
  • 11 Poslije smrti Abrahamove, Bog blagoslovi njegovog sina Izaka. On obitavaše pokraj bunara Lahai-Roi [172].
  • 12 Evo obitelji Ismaelove, sina Abrahamovog, onog kojeg Abrahamu dade Hagara, Egipćanka, sluškinja Sarina.
  • 13 Evo imena sinova Ismaelovih, njihovih imena prema obiteljima njihovim: Nebajot prvijenac Ismaelov, Kedar, Adbel, Mivsam,
  • 14 Mišma, Duma, i Massa,
  • 15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
  • 16 To su oni sinovi Ismaelovi, i takva su njihova imena; nastanjeni u duarima[173] i taborima, oni imadoše dvanaest poglavara za isto toliko grupa.
  • 17 Evo godina života Ismaelovih: 137 godina; potom on izdahnu. On umrije i bi sjedinjen k svojima.
  • 18 Ismaeliti borave od Havilae do Šura, od međama Egipta, sve do Ašura[174], svaki nasuprot svojoj braći spreman mu zaskočiti.

Jakov

Ezav i Jakov[uredi]

  • 19 Evo obitelji Izakove, sina Abrahamovog. Nakon što Abraham bi rodio Izaka, 20 ovaj, u 40. godini, uze za ženu Rebeku, kćer Betuelovu, Aramejku iz ravnice Arama[175], i sestru Labana Aramejca.
  • 21 Izak zamoli GOSPODA za svoju ženu, jer ona bijaše nerotkinja. Gospod imade milosti za njega, njegova žena Rebeka ostade noseća,
  • 22 ali njeni se sinovi sukobiše u krilu njenom i ona uskliknu: » Ako je to tako, čemu sam ja tu[176]? « Ona ode pitati GOSPODA
  • 23 koji joj odgovori:
» Dva su naroda na tvojim
prsima,
dva će se naroda odvojiti iz
utrobe tvoje.
Jedan bit će jači od drugog
a veći će služiti manjem. «
  • 24 Kad bi ispunjeno vrijeme kad je ona trebala poroditi blizanci se nađoše u njenom krilu.
  • 25 Prvi koji iziđe bijaše riđ, sav rutav kao krzno životinjsko: ona ga nazva Ezav[177]:
  • 26 Njegov brat iziđe potom, ruke zakačene za petu Ezavovu: njega nazva Jakov[178]. Izak imaše 60 godina u vrijeme njihovog rođenja.
  • 27 Dječaci narastoše. Ezav bijaše jedan iskusan lovac koji je krstario poljima; Jakov je bio jedno pametno

dijete koje je boravilo pod šatorima.

  • 28 Izak je više volio Ezava, jer je cijenio divljač: Rebeka je voljela Jakova.
  • 29 Jednog dana dok je Jakov pripremao juhu, Ezav se vrati s polja. Bio je iscrpljen
  • 30 i reče Jakovu: » Pusti me progutati od tog riđeg, tog umaka tamo, jer sam iscrpljen. « Zato ga nazva Edom tj. Riđi[179].
  • 31 Jakov odgovori: »Prodaj mi danas tvoje pravo prvenstva[180]«. Ezav preuze: »Evo ja ću umrijeti, čemu moje pravo prvorođenstva?« 
  • 32 Jakov reče: » Pa makar i danas, prisegni mi. « Ezav mu prisegnu, on prodade svoje pravo prvorođenstva Jakovu,
  • 33 koji njemu dade kruha i juhe od sočiva. On pojede i popi, diže se i ode. Ezav prezrije svoje pravo prvorođenstva.

Izak i Abimeleh[uredi]

  • 26 1 Vladaše glad u zemlji, različita od one prve koja se dogodi u vrijeme Abrahamovo. Izak pođe u Gerar kod Abimeleha, kralja Filistinaca[181].
  • 2 GOSPOD mu se prikaza i reče: »Ne silazi u Egipat, već ostani u ovoj zemlji koju ti ja označim.
  • 3 Boravi u toj zemlji, ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te. Tebi i tvojem potomstvu, u stvari, dat ću te zemlje i održat ću prisegu koju sam dao tvojem ocu Abrahamu.
  • 4 Učinit ću da se rasplodi tvoje potomstvo toliko kao zvijezde na nebu, ja ću mu dati sve te zemlje i, u njemu blagoslovit će se svi narodi zemlje,
  • 5 jer je Abraham poslušao moj glas i čuvao moja pravila i moje zapovijedi, moje propise i moje zakone. «
  • 6 Izak obitavaše u Geraru.
  • 7 Mještani su ga ispitivali o njegovoj ženi. »To je moja sestra «, odgovarao bi on. Plašio se reći da je ona njegova žena iz straha da ne bude ubijen od mještana radi Rebeke koja je bila mila za pogledati.
  • 8 Bio je ondje proboravio već dosta dugo vremena kad Abimeleh, kralj Filistinaca, pogleda kroz svoj prozor i vidje da se Izak zabavlja s Rebekom svojom ženom.
  • 9 Abimeleh pozva Izaka i reče mu: » To je sigurno tvoja žena! Zašto si rekao: To je moja sestra? « Izak mu odgovori: ja sam to rekao iz straha da ne umrem zbog nje. « 
  • 10 Abimeleh preuze: » Što si nam to učinio! Malo je nedostajalo da jedan čovjek ovog puka ne legne s tvojom ženom i ti bi nas učinio krivima.« 
  • 11 Abimeleh dade ovu zapovijed cijelom pučanstvu: » Tko dirne u ovog čovjeka i ovu ženu bit će kažnjen smrću. « 
  • 12 Izak obavi sjetvu u toj zemlji i prožnje stostruko te godine. GOSPOD ga blagoslovi,
  • 13 i on postade velika osoba; on se nastavi uzdizati sve dok nije dosegao jednu visoku poziciju.
  • 14 On posta vlasnikom stada sitne i krupne stoke, i brojne služinčadi.

Izak sklapa savez s Abimelehom[uredi]

Filistinci[182] mu biše zavidni,

  • 15 oni zatrpaše sve bunare koje su bile iskopale sluge njegovog oca, u vrijeme njegovog oca Abrahama, a napuniše ih zemljom.
  • 16 Abimeleh reče Izaku: »Idi daleko od nas, jer postao si mnogo moćniji od nas. « 
  • 17 Izak ode odatle i utabori se uz ued[183] kod Gerara i nastani se ondje.
  • 18 Izak iskopa ponovo bunare koji su bili iskopani u vrijeme njegovog oca Abrahama i koje su Filistinci bili zatrpali poslije smrti Abrahamove. On im dade ista imena koja im je njegov otac bio dao.
  • 19 Sluge Izakove kopaše u uedu i nađoše ondje žive vode.
  • 20 Pastiri gerarski uđoše u spor s Izakovim pastirima govoreći im:  »Ove su vode naše. « On nazva te bunare Ezek jer su mu osporavali koristiti ih[184].
  • 21 Oni iskopaše jedan drugi bunar koji im također bi osporen; on ga nazva Sitna.
  • 22 Odatle on se premjesti da bi iskopao jedan drugi bunar koji ne bi osporavan i koji nazva Rehovot govoreći: » Sada u stvari, GOSPOD nam dade slobodno polje i mi smo imali plodova zemaljskih[185]. « 
  • 23 Odatle, on se uspe u Ber-Ševau[186].
  • 24 GOSPOD mu se prikaza te noći
i reče:
» Ja sam Bog Abrahama,
tvojeg oca;
ne boj se, jer ja sam s
tobom.
Ja ću te blagosloviti i učiniti
plodonosnim tvoje potomst-
vo radi mojeg sluge Abraha-
ma. «
  • 25 Ondje, Izak podiže jedan *žrtvenik i izvrši zazivanje u ime GOSPODOVO[187]. On uspravi svoj šator a sluge Izakove tu izbušiše jedan studenac.
  • 26 Abimeleh pođe u Gerar da bi susreo Ahuzata svojeg savjetnika i Pikla zapovjednika svoje vojske.
  • 27 Izak im reče: » Zašto ste vi došli k meni? Vi me prezirete i vi ste me otjerali od sebe. « 
  • 28 Oni odgovoriše: »Mi smo obvezni ustanoviti da GOSPOD jest s tobom i mi smo si rekli: Nek' ima jedna zakletva s jedne i druge strane, između tebe i nas; sklopimo jedan savez s tobom!
  • 29 Prisegni da ne ćeš zlo postupati prema nama, a isto tako mi da ne ćemo tebi zla nanositi, kao što smo ti činili samo dobro i otposlali te živog i zdravog, tebe koji si sada blagoslovljeni od GOSPODA. « 
  • 30 On im priredi jednu gozbu; oni jedoše i piše,
  • 31 digoše se u rano jutro, i svaki od njih dade prisegu onom drugom. Izak ih otpusti i oni ga napustiše u miru.
  • 32 No, istog tog dana, sluge Izakove dođoše donoseći novosti o bunarima koje su iskopali. Rekoše mu:  » Nismo našli vode.« 
  • 33 On nazva te bunare Šivea; to je ono zbog čega, još i danas grad ima ime Ber-Ševa, to jest Bunar od Prisege[188].

Ženidba Ezavljeva[uredi]

  • 34 Ezav imaše 40 godina kad oženi Jehudit, kćer Berije Hitita[189], i Bazamat, kćer Elona Hitita.
  • 35 One učiniše mučnim život Izaku i Rebeki.

Jakov preotima blagoslov obećan Ezavu[uredi]

  • 27 1 Izak je ostario, njegove se oči ugasiše i on ne vidješe više. On pozva Ezava, svojeg prvorođenog sina i reče mu: » Sine moj! «  » Evo me « odgovori on.
  • 2 On preuze: » Ti vidiš da sam ja ostario i ne znam dan svoje smrti.
  • 3 Vrijeme je, donesi dakle svoje oružje, svoj tobolac i svoj luk; pohiti u polje i nalovi divljači za mene.
  • 4 Pripremi mi jedno jelo kao što ja volim, donesi mi ga i ja ću ga pojesti pa tebe blagosloviti prije no što umrem. «
  • 5 Rebeka je slušala dok je Izak govorio svojem sinu Ezavu. Ovaj ode u polje da ulovi i donese divljači.
  • 6 Rebeka reče Jakovu svojem sinu: » Upravo sam čula tvog oca govoriti Ezavu tvojem bratu; on mu je rekao: *7 Donesi mi divljači i pripremi mi jelo da ga pojedem. Ja ću te blagosloviti u nazočnosti GOSPODOVOJ prije no što umrem.
  • 8 Sada, sine moj, slušaj me i učini ono što ti zapovjedim:
  • 9 idi dakle kod stada, uzmi mi dva lijepa jareta, a ja ću pripremiti za tvog oca jelo kakvo on voli.
  • 10 Ti ćeš ga donijeti svojem ocu, a on će jesti da bi te blagoslovio prije svoje smrti. «
  • 11 Jakov odgovori Rebeki svojoj majci: » Ako je moj brat Ezav jedan runjav čovjek[190], ja nemam dlaka.
  • 12 Moguće je da me moj otac opipa i shvati, kao jednog prevaranta. Ja bih navukao na sebe jedno prokletstvo, a ne blagoslov. « 
  • 13 » Na mene nek' padne tvoje prokletstvo, sine moj, reče mu majka njegova. Samo me poslušaj, idi mi uzeti ono što sam ti rekla. « 
  • 14 On ode to uzeti i vrati se svojoj majci koja pripravi jedno jelo kako je njegov otac volio.
  • 15 Rebeka uze potom odjeću Ezava svojeg prvorođenog sina, najskupocjeniju koju je imala kod sebe u kući, i odjenu svojeg mlađeg sina Jakova.
  • 16 Ona prekri kozjom kožom njegove ruke i glatki dio njegovog vrata.
  • 17 U ruke svojem sinu Jakovu, ona položi jelo i kruh koje je bila pripravila.
  • 18 On uđe kod svog oca i reče: » Moj oče! « »Evo me, odgovori on; koji si ti sine moj? « 
  • 19 Jakov odgovori svojem ocu: » Ja sam Ezav, tvoj prvijenac. Učinio sam ono što si mi rekao. Digni se, molim te, sjedi i jedi moje divljači da bi me blagoslovio. « 
  • 20 Izak odgovori svojem sinu: » Kako si brzo našao, sine moj! «  » To je zato što mi je GOSPOD, tvoj Bog donio sreću. « 
  • 21 Izak tada reče Jakovu: » Dođi bliže k meni, sine moj, da te opipam. Jesi li ti zaista moj sin Ezav ili ne? « *22 Jakov se primaknu svojem ocu Izaku koji ga opipa i reče: »Glas je onaj Jakovljev, ali ruke su Ezavljeve.« 
  • 23 On ga ne prepozna jer njegove ruke bijahu rutave kao one u Ezava njegovog brata; on ga blagoslovi.
  • 24 On mu reče: » To si zaista ti, sine moj Ezave? «  » To sam ja «, odgovori on.
  • 25 On preuze: »Posluži me, sine moj, da jedem divljači i da te blagoslovim ja osobno. « Jakov ga posluži i on pojede; on mu donese vina i ovaj ga popi.
  • 26 Tada mu njegov otac Izak reče:  » Dođi dakle bliže i zagrli me, sine moj. « 
  • 27 On se primaknu i zagrli ga. Izak udahnu miris njegove odjeće i :blagoslovi ga govoreći:
» Oh ! Miris je mojeg sina kao
miris polja, što ga je GOSPOD
blagoslovio.
  • 28 Nek' ti Bog dadne rose
nebeske i mrsa zemaljskog,
žita i novog vina u izobilju!
  • 29 Nek' te puci služe i nek'
se pučanstva klanjaju pred
tobom!
Budi poglavar svoj svojoj braći
i da sinovi tvoje majke
padaju ničice pred tobom!
Proklet koji tebe prokune,
blagoslovljen tko te blagoslovi!« 
  • 30 Jedva je Izak završio blagosljivati Jakoba, i tek što je Jakov napustio svojeg oca, kad njegov brat Ezav vrati se iz lova.
  • 31 On također pripravi jedno jelo svojem ocu. Potom mu reče:  »Da se moj otac digne i jede divljači od svojeg sina; tako ćeš moći ti osobno blagosloviti me.« 
  • 32 Njegov otac Izak odgovori: » Koji si ti? «  » Ja sam Ezav, tvoj sin prvijenac «, reče on.
  • 33 Izak bi obuzet jednim krajnje strašnim uznemirenjem i reče: »Tko je dakle onaj koji je bio u lovu i donio mi divljači? Ja sam jeo malo prije nego što ćeš ti ući. Njega sam blagoslovio i on će biti blagoslovljen[191]
  • 34 Kad Ezav ču riječi svojeg oca, strašno kriknu, glasom punim gorčine, i reče svojem ocu: » O moj oče, blagoslovi me, mene također! « 
  • 35 On odgovori: » Tvoj brat je došao krijumčarski i lukavstvom uzeo tvoj blagoslov[192].« 
  • 36 Ezav preuze: » Da li je to zato što se on zove Jakov da, dva puta, on me istisnuo[193]? On je uzeo prijevarom moje pravo prvorođenca a evo sada mi preote i moj blagoslov. Nisi li ti meni namijenio blagoslov?« 
  • 37 Izak uze riječ i reče Ezavu: »Vidiš! Ja sam od njega načinio tvojeg šefa, njemu sam da svu njegovu braću za sluge. Njega sam opskrbio žitom i novim vinom. Što još mogu učiniti za tebe sine moj?« 
  • 38 Ezav odgovori ocu svojem: » Nemaš li ti nego jedan blagoslov, oče moj? Blagoslovi me, mene također! Ezav diže svoj glas i zaplaka.
  • 39 Tad Izak uze riječ i reče:
» Vidiš, izvan plodne zemlje
bit će stanište tvoje
i daleko od rose koja je u ne-
bu.
  • 40 Od svojeg mača živjet ćeš,
ali bratu ćeš svojem služiti
i, tijekom svojih dugotrajnih
krstarenja slomit ćeš *jaram
na svom vratu. «

Jakov bježi kod svog strica Labana[uredi]

  • 41 Ezav postupi neprijateljski prema Jakovu zbog blagoslova kojeg je dobio od svog oca. On reče u sebi: » Doba žalosti se primiče i ja ću moći ubiti svojeg brata Jakova. « 
  • 42 O riječima Ezava, njenog sina prvorođenog obavijestiše Rebeku. Ona dade pozvati Jakova, svog mlađeg sina, i reče mu: » Evo, tvoj brat Ezav hoće ti se osvetiti ubivši te.
  • 43 Sada, sine moj, slušaj me; diž' se ! Bježi kod mog brata Labana u Haran[194].
  • 44 Obitavat ćeš neko vrijeme s njim sve dok tvoj brat ne povrati se iz svog gnjeva.
  • 45 Kad se jarost tvojeg brata bude okrenula od tebe i kad on bude zaboravio što si mu učinio, ja ću poslati po tebe onamo. Zašto bih ja bila lišena obojice svojih sinova u isti dan[195]
  • 46 Rebeka reče Izaku: » Zgadio mi se život zbog tih kćeri Hetovih[196]. Ako Jakov oženi jednu kao ove između kćeri ovdašnjih, čemu uopće živjeti? «
  • 28 1 Izak pozva Jakova i blagoslovi ga. On mu dade ovu zapovijed: » Ti ne ćeš oženiti kćer Kanaanovu[197], on mu reče.
  • 2 Ustani! Idi u ravnicu Arama u kuću Betuelovu, oca svoje majke. Uzmi ondje za ženu jednu od kćeri u Labana[198], brata svoje majke.
  • 3 Nek' te Bog :Svemogući blagoslovi,
učini plodnim i brojnim
da postaneš
jedna narodna zajednica !
  • 4 Nek' ti da blagoslov
Abrahamovljev,
tebi i tvojem potomstvu,
da posjeduješ zemlju
svojih seoba,
zemlju koju je Bog dao
Abrahamu. «
  • 5 Izak otpravi Jakova u ravnicu Arama kod Labana, sina Betuela Aramejca, brata Rebeke, majke Jakovljeve i Ezavljeve.
  • 6 Ezav vidje da je Izak blagoslovio Jakova i poslao u ravnicu Aram za uzeti otud ženu i da ga je blagosiljajući dao ovu zapovijed: » Ti ne ćeš oženiti jednu od kćeri Kanaanovih. « 
  • 7 A Jakov bijaše pokoran ocu svojem i majci svojoj i otputova u ravnicu Arama.
  • 8 Ezav shvati da kanaanske cure ne gode njegovom ocu Izaku,
  • 9 on ode pronaći Ismaela i, pored svojih žena, on oženi, Mahalatu, kćer Ismaela sina Abrahamovog, sestru Nebajotovu.

Jakovljev san[uredi]

  • 10 Jakov iziđe iz Ber-Ševe i pođe za Haran[199].
  • 11 Zateče ga zalazak sunca na jednom mjestu i on tu provede noć. Uze jedan kamen s tog mjesta, načini uzglavlje i leže na tom mjestu.
  • 12 Usni jedan san: na zemlji biše podignute ljestve[200]čije sljeme dodirivaše nebo; *anđeli Božji tuda uspinjahu se i silažahu.
  • 13 Pojavi se GOSPOD pred njim i reče mu: » Ja sam GOSPOD, Bog Abrahama, tvojeg oca i Boga Izaka. Zemlju na kojoj spavaš, dat ću tebi i tvojem potomstvu.
  • 14 Tvoje će potomstvo biti jednako prašini zemaljskoj. Rasut ćeš se na zapad, na istok, na sjever i na jug; u tebi i u potomstvu tvojem bit će blagoslovljene sve obitelji zemaljske.
  • 15 Vidi ! Ja sam s tobom i ja ću te čuvati posvuda gdje ćeš ići i učinit ću da se vratiš prema toj zemlji jer te ja nikad napustiti Nojinih sve dok ne budem ispunio sve što sam ti rekao.«
  • 16 Jakov se probudi iz svog sna i uskliknu: » Uistinu, to je GOSPOD koji je ovdje, a ja nisam znao to! « 
  • 17 On se uplaši i uskliknu: » Kako je ovo mjesto strašno! To je sama kuća Boga, to su vrata neba. « 
  • 18 Jakov se diže u rano jutro, uze kamen od kojeg je načinio uzglavlje, diže ga kao stelu[201] i posu ulje na njeno sljeme.
  • 19 On nazva to mjesto Bethel[202] tj. Kuća Božja ali otprije se to mjesto zvaše Luz.
  • 20 Potom Jakov načini zavjet :»Ako je Bog sa mnom i ako me čuva na putovanju koje provodim, ako mi da kruha za jesti,
  • 21 ako se ja vratim živ i zdrav u kuću svojeg oca GOSPOD će postati moj Bog
  • 22 ovaj kamen koji sam uspravio kao stelu bit će kuća Božja i, od sveg što ćeš mi dati ja ću ti računati dîm[203]

Jakov susreće Rahelu[uredi]

  • 29 1 Jakov se stavi na put i ode u zemlju sinova Kedemovih[204].
  • 2 On pogleda, i evo kako bijaše jedan studenac u polju. Bijahu ondje tri stada ovaca, poleglih okolo bunara, jer stada se tu napajahu. Jedan je veliki kamen zatvarao otvor bunara.
  • 3 Kad sva stada tu bijahu prikupljena, otkotrljao bi se kamen s otvora bunara, napojila sitna stoka i vratio kamen na svoje mjesto na otvoru studenca.
  • 4 Jakov reče ljudima:»Braćo moja, odakle ste?«»Mi smo iz Harana[205]«, odgovoriše oni.
  • 5 On im reče: »Poznajete li vi Labana, sina Nahorova[206]«  »Poznajemo ga«, odgovoriše oni.
  • 6 On im reče: » Da li je dobro on? «  » Dobro je, odgovoriše oni, evo njegove kćeri Rahele koja upravo dolazi s ovcama. «
  • 7 On preuze: » Gledajte! Još je uveliko dan; nije ovo čas za prikupljanje ovaca. Napojite ovce i idite ih još napasati. « 
  • 8 Oni odgovoriše: » Mi to ne možemo dok ne budu sve ovce prikupljene; tad se otkotrlja kamen s otvora studenca i mi napajamo ovce. «
  • 9 On je još govorio s njima kad stiže Rahela s ovcama koje pripadahu njenom ocu, jer on bijaše pastir.
  • 10 Čim Jakov ugleda Rahel, kćer Labana, brata svoje majke, on se primaknu, otkotrlja kamen s otvora studenca i napoji ovce Labanove, brata svoje majke.
  • 11 Jakov zagrli Rahel, podiže glas i zaplaka.
  • 12 Jakov obznani Raheli da je rođak njenog oca i sin Rebekin. Ona otrča priopćiti to svojem ocu.
  • 13 Čim Laban ču govoriti o Jakovu, sinu svoje sestre, on mu požuri u susret. On ga zagrli, poljubi, odvede ga k sebi; Jakov mu ispriča sve što je bilo.
  • 14 Laban mu reče: »Ti si zasigurno moje kosti i moje meso[207],« i Jakov ostade jedan mjesec s njim.

Dvostruko vjenčanje Jakovljevo[uredi]

  • 15Laban reče Jakovu: » Hoćeš li me ti besplatno služiti, jer si moj brat[208]? Reci mi što će biti tvoja plaća. « 
  • 16 A Laban imaše dvije kćeri, prvorođena se zvala Lea a mlađa Rahela.
  • 17 Lea imaše pogled nježan[209] a Rahela bijaše lijepa za vidjeti i gledati.
  • 18 Jakov je volio Rahelu, on reče: » Ja ću te služiti sedam godina za Rahelu, tvoju mlađu kćer. « 
  • 19 Laban preuze: » Za mene je bolje dati ju tebi nego nekom drugom; ostani sa mnom. « 
  • 20 Jakov odsluži sedam godina za Rahelu, a one mu se učiniše kao nekoliko dana, toliko ju je volio.
  • 21 Jakov tada reče Labanu: »Daj mi moju ženu. Moje je vrijeme isteklo i ja hoću ići prema njoj. «
  • 22 Laban prikupi sve ljude iz mjesta i napravi jednu gozbu.
  • 23 Po dolasku večeri, Laban uze svoju kćer i odvede ju Jakovu da ovaj ide prema njoj.
  • 24 Laban dade svojoj kćeri svoju sluškinju Zilpu koja postade sluškinja njegove kćeri Leae.
  • 25 A u jutro… iznenađenje, bijaše to Lea! A Jakov reče Labanu: Što si mi to učinio? Nisam li ti ja služio za Rahelu? Zašto si me prevario? « 
  • 26 Laban odgovori: » Nije kod nas običaj davati mlađu prije prvorođene.
  • 27 Ispuni tjedan svadbeni s ovom, a druga će ti biti također dana za službu koju ćeš ti obavljati kod mene
  • 28 tijekom sedam narednih godina.«  Jakov i to učini.
  • 29 On završi svadbeni tjedan s Leaom, i Laban mu dade svoju kćer Rahelu za ženu. Laban dade za sluškinju svojoj kćeri Raheli svoju sluškinju Bilhu.
  • 30 Jakov dođe također prema Raheli i voljaše Rahelu više no Lea: on služaše Labana tijekom još sedam drugih godina.

Jakovljeva djeca[uredi]

  • 31 Kad GOSPOD vidje da Lea nije ljubljena, on ju učini plodnom dok Rahela ostade nerotkinjom.
  • 32 Lea ostade trudna i rodi jednog sina kojeg nazva Rubne jer, reče ona, »GOSPOD je gledao[210] moje poniženje i sada moj će me suprug voljeti.« 
  • 33 Ona ponovno ostade noseća, rodi jednog sina i uskliknu: »Da, GOSPOD je opazio da ja nisam bila voljena i on mi je također dao ovog ovdje «, i ona ga nazva Simeon[211].
  • 34 Ona ponovo zatrudnje, rodi jednog sina i reče: » Ovog put, moj suprug će se od sada privrgnuti k meni, jer mu dadoh tri sina «; zato ga ona nazva Levi[212].
  • 35 Ona ponovo zanese, rodi jednog sina i uskliknu: » Ovog puta ja ću slaviti GOSPODA! « Zato ga ona nazva Juda[213]. Ona prestade rađati.
  • 30 1 Vidjevši kako ona sama ne daje djece Jakovu, Rahela posta ljubomorna na svoju sestru. Ona reče Jakovu: » Daj mi sina ili umirem! « *2 Jakov se rasrdi na Rahelu i povika: » Jesam li ja na mjestu Božjem? Njega koji nije dopustio tvojem krilu ponijeti ploda! « 
  • 3 Ona preuze: » Evo moje sluškinje Bilhe, idi prema njoj, pa nek' ona rodi na mojim koljenima; od nje, imat ću, ja također, jednog sina[214]. « 
  • 4 Ona mu dade za ženu Bilhu svoju sluškinju i Jakov pođe k njoj.
  • 5 Bilha zatrudnje i dade jednog sina Jakovu.
  • 6 Rahela uskliknu: » Bog mi je učinio pravdu! On me je također uslišio i dao mi sina. « Zato ga ona nazva Dan[215].
  • 7 Bilha, sluškinja Rahelina, zatrudnje nanovo i dade drugog sina Jakovu.
  • 8 Rahela uskliknu: »Bih privezana sestri svojoj u saveze od Boga; ja sam pobijedila«, i ona ga nazva Neftali[216].
  • 9 Kad Lea vidje da je prestala rađati, ona uze svoju sluškinju Zilpu koju dade za ženu Jakovu.
  • 10 Zilpa, sluškinja Leina dade jednog sina Jakovu.
  • 11 Lea uskliknu: » Koja sreća! « Ona ga nazva Gad[217].
  • 12 Potom Zilpa, sluškinja Leina dade drugog sina Jakovu,
  • 13 a Lea uskliknu: » Koja sreća za mene! Jer će me djevojke proglasiti sretnom «, i ona ga nazva Ašer[218].
  • 14 U vrijeme žetve žita, Ruben ode u polja u potrazi za rajčicom[219]. On ju odnese svojoj majci Leai. Rahela reče Lei; » … daj mi rajčica od tvog sina. « 
  • 15 Lea odgovori: » Nije li ti dosta da si mi uzela supruga nego mi uzimaš također i rajčice od mog sina? « Rahela preuze: » Eh dobro! Nek' Jakov noćas legne s tobom u zamjenu za rajčice tvojega sina. « 
  • 16 Na večer, Jakov se vrati s polja, Lea mu iziđe u susret i reče: Ti ćeš doći k meni, jer sam te platila rajčicama mojeg sin. On leže te noći s njom.
  • 17 Bog usliša Leu, ona zatrudnje i dade petog sina Jakovu.
  • 18 Lea uskliknu: » Bog mi dade moju plaću jer sam ja dala svoju sluškinju svojem mužu. « Ona ga nazva Isakar[220].
  • 19 Lea zatrudnje nanovo i dade šestog sina Jakovu.
  • 20 Ona povika: » Bog mi dade lijep dar! Ovog puta moj će suprug priznati moj položaj jer sam mu ja dala šest sinova « i nazva ga Zabulon[221].
  • 21 Potom ona rodi jednu kćer koju nazva Dina.
  • 22 Bog se sjeti Rahele, Bog je usliša i učini ju plodnom.
  • 23 Ona zatrudnje, rodi jednog sina i uskliknu: » Bog je je najzad skinuo moju ljagu! « 
  • 24 Ona ga nazva Josip[222] govoreći: » Nek' mi GOSPOD doda drugog sina! «

Jakov se bogati[uredi]

  • 25 Čim je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: » …Pusti me otići u moju zemlji.
  • 26 Daj mi moju djecu i moje žene, one za koje sam ti služio, i ja ću otići. Ti dobro znaš koji sam posao obavio u tvojoj službi. « 
  • 27 Laban mu reče: » Ako sam ja dakle našao milosti u tvojim očima… ja sam doznao putem gatki[223] da me GOSPOD blagoslovio radi tebe. « 
  • 28 Laban preuze: » Utvrdi mi tvoju plaću i ja ću ti je dati; « 
  • 29 On mu odgovori: » Ti znaš i sam kako sam te ja služio i što je tvoje stado postalo sa mnom.
  • 30 Tvoje je dobro bilo tek jedna malenkost prije mene, ono je iznenađujuće poraslo pod mojim ravnateljstvom i GOSPOD te u njemu blagoslovio. A sada, kad ću ja raditi, ja također, za svoju kuću? « 
  • 31 Laban reče: » Što ću ti dati? «  » Ti mi ne ćeš dati ništa, odgovori Jakov. Ako mi odobriš ono što ću ti reći, ja ću se vratiti napasati i čuvati tvoje ovce.
  • 32 Ja ću pregledati danas svu sitnu stoku i povući svako šareno ili pjegavo janje svaku plodnu ovčicu[224] između ovaca svaku pjegavu ili šarenu kozu, i to će biti moja plaća
  • 33 Sutra, kad budeš došao provjeriti moju plaću, sve što ne bude pjegavo ili šareno između koza i plodno između ovaca dokazat će moju nepravednost; bit će to kod mene ukradeno. « 
  • 34 Laban reče: » To je dobro, nek' bude kako si ti rekao.«
  • 35 Tog istog dana, Laban povuče sve prugaste i pjegave jarčeve, sve pjegave i šarene koze; sve to je Laban dograbio i plodne životinje među ovcama on ih povjeri svojim sinovima
  • 36 i odmaknu ih tri dana hoda od Jakova. Jakov je napasao ostatak Labanovog stada.
  • 37 On si priskrbi svježih topolovih, bademovih i plataninih prutova. On načini bijele pruge na njima ostavljajući golu bijeliku na prutovima.
  • 38 Položi isprugane prutove pred životinje u korita za napajanje gdje su ovce dolazile piti.
  • 39 Životinje se sparivaše pred prutovima; ženke kotiše mlade isprugane, pjegave ili šarene.
  • 40 Što se tiče ovaca koje Jakov odstrani, on ih usmjeri prema onima koje bijahu prugaste sve što bijaše plodno u stadu Labanovom i stvori se posebno stado u kojem nije bilo životinja Labanovih.
  • 41 Svaki put kad se krepka stoka sparivala, Jakov je stavljao prutove pred njene oči, u korita, da bi se sparivala pred prutovima;
  • 42 on ih ne stavljaše kad se radilo od kržljavim životinjama. Kržljave životinje bijahu za Labana a krepke za Jakova.

Jakov bježi od Labana[uredi]

  • 43 Taj čovjek nagomila dobara, on posjedovaše brojna stada, sluškinje i sluge, deve i magarce.
  • 31 1 On saznade da Labanovi sinovi govore: » Jakov se dočepao svega što je pripadalo našem ocu, i o trošku je našeg oca dao sebi to izobilje. « 
  • 2 Jakov osmotri Labanovo lice i vidje da njihovi odnosi nisu više bili oni od prethodnih dana.
  • 3 GOSPOD reče Jakovu: » Vrati se u zemlju svojih otaca i tvoje obitelji : ja ću biti s tobom. « 
  • 4 Jakov dade pozvati Rahelu i Leu u polja gdje on bijaše sa stokom.
  • 5 On im reče: » Ja vidim da lice vašeg oca nije više prema meni kao prije; ali Bog mojeg oca je bio sa mnom.
  • 6 Vi znate, da sam ja služio vašeg oca svim svojim snagama.
  • 7 Vaš se otac poigrao sa mnom, on je promijenio deset puta moju plaću, ali mu nije pustio naškoditi mi.
  • 8 Kad je izjavio: Ti ćeš imati za plaću pjegave životinje, sva stoka se kotila pjegava; a kad je izjavio: Ti ćeš za plaću imati prugastu, sva se stoka kotila prugasta.
  • 9 Bog je uzeo vašem ocu stado i dao ga meni.
  • 10 No, u vrijeme kad se stoka sparuje, ja sam digao pogled i vidio u snu prugaste, pjegave i šarene jarčeve koji su zaskakivali životinje.
  • 11 *Anđeo Božji mi reče u snu: Jakove Evo me, odgovorio sam ja.
  • 12 On preuzme: Digni oči i pogledaj sve te prugaste, pjegave i šarene jarčeve koji zaskaču životinje, jer ja sam vidio što ti je Laban uradio.
  • 13 Ja sam Bog za kojeg, u Bethelu, ti si podigao jednu stelu[225] i ti si mi načinio jedan zavjet. Sada, digni se, napusti ovu zemlju i vrati se u zemlju svoje obitelji. «
  • 14 Rahela i Lea mu dadoše ovaj odgovor: » Imamo li mi još uvijek svoj udio u baštini kod našeg oca?
  • 15 Nije li nas držao za strankinje, jer nas je prodao i čak pojeo naš novac[226]?
  • 16 Također nije li sve bogatstvo, koje je našem ocu uzeto, naše i naših sinova. Učini sada sve što ti je Bog rekao. «
  • 17 Jakov se diže i odvede svoje sinove i svoje žene na devama.
  • 18 On povede sve svoje stado i sva dobra koja je bio stekao, stado koje je bilo sva tekovina koju je načinio u ravnici Aram[227] za vratiti se kod svojeg oca Izaka u zemlju Kanaanaca.
  • 19 Laban je bio otišao strići svoju stoku kad Rahela ukrade idole[228] koji pripadahu njenom ocu.
  • 20 Jakov izmače nadziranju Labana Aramejca čuvajući se obavijestiti ga o svojem bijegu.
  • 21 On pobježe sa svim što mu je pripadalo, on se diže, prijeđe Rijeku i usmjeri se prema planinama Galada[229].
  • 22 Treći dan obavijestiše Labana da je Jakov bio utekao.
  • 23 On uze sa sobom svoju braću[230], progonio ga tijekom sedam dana i sustigao u planinama Galaga.

Laban hvata Jakova[uredi]

  • 24 Bog nađe u snu Labana *Aramejca, on mu reče: » Čuvaj se da ne kažeš ništa Jakovu dobro ili zlo. «
  • 25 Laban uhvati Jakŕova koji je bio podigao svoje šatore u planini; Laban učini isto sa svojom braćom u planini Galada[231].
  • 26 Laban reče Jakovu:  » Što si to učinio! Ti si izmakao mojoj budnosti i odveo si moje kćeri kao ratne zarobljenice.
  • 27 Zašto si sakrio svoj bijeg i prevario me umjesto da si me upozorio? Ja bih te bio pustio otići u radosti i uz pjesmu lira i tamburina! *28 Ti me nisi pustio zagrliti moje sinove i moje kćeri[232]. Tu si postupio glupo
  • 29 i u mojoj je vlasti nanijeti vam zlo. Ali Bog vaših otaca rekao mi je protekle noći: Čuvaj se da ne kažeš ništa Jakovu ni dobro ni zlo!
  • 30 Sada kad si već otišao jer ti čezneš za kućom svojeg oca, zašto si ukrao moje bogove[233]?« 
  • 31 Jakov odgovori Labanu[233a]: » Jer sam se plašio da mi ti ne oduzmeš svoje kćeri.
  • 32 Onaj kod koga ti nađeš tvoje bogove izgubit će život. U nazočnosti naše braće, prepoznaj što je tvoje kod mene i preuzmi to. « Jakov nije znao da ih je Rahela bila uzela.
  • 33 Laban uđe u Jakovljev šator, potom u onaj Leain, potom one dviju sluškinja, i ne nađe ništa. On iziđe iz Leinog šatora da bi ušao u onaj Rahelin.
  • 34 Rahela je bila uzela idole i stavila ih u samar kod deva. Ona je sjedila odozgo a Laban prekopa sav šator ne našavši ništa.
  • 35 Ona tada reče svojem ocu: » Nek' se moj gospodar ne ljuti na mene što se ne dižem pred njim jer sam dobila ono žensko. « On prekopa ne našavši idola.
  • 36 Jakov se raspali i uze Labana u stranu; on uzviknu: » Što je moja greška? Što je moj prekršaj, da ti me grdiš?
  • 37 Rujući po svim mojim stvarima, je si li našao bar jednu od svojih stvari iz tvoje kuće? Iznesi u nazočnosti moje braće i tvoje braće[234], i nek' odluče između nas dvojice!
  • 38 Dvadeset sam godina s tobom, i nikad tvoje ovce ili koze nisu pobacivale! Ja nisam jeo ovnova od tvoje stoke.
  • 39 Ja ti nisam donosio rastrgane životinje, ja sam podnosio štetu[235]! Životinja koju su ukrali, danju kao i noću, ti si meni iskao!
  • 40 Bio sam danju proždiran vrućinom, noću hladnoćom, a san mi je bježao s očiju!
  • 41 Dvadeset sam godina u tvojoj kući, četrnaest sam te godina služio za tvoje dvije kćeri i šest godina za tvoju stoku! Deset si puta promijenio moju plaću!
  • 42 Da Bog mojeg oca, Bog Abrahama i Strava Isakova[236], ne bijaše sa mnom, ti bi me pustio praznih ruku otići. Ali Bog je gledao moje ponižavanje i umor mojih ruku; posljednje noći on je odlučio. «

Laban i Jakov sklapaju savez[uredi]

  • 43 Laban odgovori Jakovu i reče: »Te kćeri su moje kćeri, ti sinovi su moji sinovi, te ovce su moje ovce, sve što ti vidiš je moje. Što ću ja učiniti mojim kćerima? Za njih danas ili za sinove koje su one rodile?
  • 44 Hajdemo, vrijeme je sklopiti jedan savez, ti i ja, i da bude jedan svjedok između mene i tebe. « 
  • 45 Jakov uze jedan kamen i podiže ga kao stelu[237].
  • 46 Jakov reče svojoj braći: »Nakupite kamenja«, i oni uzeše kamenja od kojeg načiniše jednu gomilu. Oni jedoše na toj gomili.
  • 47 Laban ga nazva Jegar Sahaduta, a Jakov ga nazva Galed[238].
  • 48 Laban reče: » Ova je gomila danas svjedok između mene i tebe «; zato se zove Galed to jest Gomilasvjedok
  • 49 i Mispa[239] to jest Vrebalište o čemu on reče: »Nek' GOSPOD vreba između mene i tebe kad budemo jedan drugome izvan vidika.
  • 50 Ako poniziš moje kćeri, i ako uzmeš još žena osim mojih kćeri, vidiš da, čak i ako nitko nije s nama, Bog je svjedok između nas. « 
  • 51 Laban reče Jakovu: » Evo ove hrpe kamenja koje sam ja bacio između mene i tebe, evo te stele.
  • 52 Ta je hrpa kamenja svjedokom, ova je stela svjedok. Ja, ja prisežem da Noinih prijeći tu hrpu u pravcu prema tebi, ti prisežeš da tu gomilu ne ćeš prijeći u mom smjeru tu stelu pod prijetnjom nesreće[240]. Nek' Bog Abrahamov i Bog Nahorov štite pravicu između nas. «  Bio je to Bog njihovog oca Jakov priseže Stravom Izakovom[241], svojeg oca.
  • 53 Jakov ponudi jednu *žrtvu u planini. On pozva svoju braću[242] na objed; oni pojedoše objed i provedoše noć u planini.
  • 32 1 Laban se diže u rano jutro, zagrli svoje kćeri i svoje sinove[243], blagoslovi ih i vrati se kući.

Jakov se priprema za susresti Ezava[uredi]

  • 2 Jakov kročiše svojim putem kad glasonoše[244] Božje naiđoše.
  • 3 Čim ih opazi, on povika: » Ovo je Božji tabor« i on nazva to mjesto Mahanaim[245].
  • 4 Jakov posla pred sobom tekliće prema svojem bratu Ezavu u zemlju Seir u polje Edoma[246].
  • 5 On im dade zapovijedi i reče: » Ovako ćete vi govoriti mojem gospodaru Ezavu: Ovako govori tvoj sluga Jakov: Ja sam boravio kod Labana i zadržao sam se sve do sada.
  • 6 Posjedujem bikove i magarce, sitnu stoku, sluge i sluškinje, i smatrao sam nužnim poslati glasonoše i obavijestiti svog gospodara Ezava da bih našao milost u njega. « 
  • 7 Glasonše se vratiše Jakovu i rekoše: » Išli smo kod tvojeg brata Ezava. On također ide tebi u susret, ima 40 ljudi sa sobom. « 
  • 8 Jakova zahvati strah i zebnja ga spopade[247]. On razdijeli ljude koji su bili s njim u dva tabora, sitnu i krupnu stoku, i deve,
  • 9 govoreći: » Ako Ezav naiđe na jedan od ova dva tabora i uništi ga, preostali tabor moći će se izbaviti. «
  • 10 Potom Jakov povika: » Bože mojeg oca Abrahama, Bože mojeg oca Izaka, Ti GOSPODE koji si mi rekao: Vrati se u zemlju svoju i svoje obitelji i ja ću ti učiniti dobro,
  • 11 ja sam suviše mali za sve te naklonosti i svu tu vjernost koju si primijenio prema svojem sluzi! Jer ja nisam prešao Jordan s ničim drugim osim sa svojim štapom a sada sam formirao dva tabora.
  • 12 Milost, spasi me iz ruku mojeg brata, ruke Ezava jer ja ga se bojim, ja se bojim da ne dođe i ne udari nas, mene, majku s djecom.
  • 13 Ti, ti si mi rekao: Ja ću ti učiniti dobro i umnožiti tvoje potomstvo kao pijesak u moru koji se ne može prebrojati koliko ga ima! « 
  • 14 On ostade te noći u tom mjestu. Od životinja s kojima je raspolagao, Jakov pripremi jedan poklon za svog brata Ezava:
  • 15 dvije stotine koza, dvadeset jaraca, dvadeset ovaca i dvadeset ovnova,
  • 16 trideset devinih ženki sa svojim mladim, četrdeset krava i deset volova, dvadeset magarica i deset magaraca.
  • 17 On dade svojim slu gama svako stado posebno i reče im: » Pođite ispred mene i načinite jedan razmak između svakog stada. « 
  • 18 potom dade ovu zapovijed prvom sluzi: » Kad te moj brat Ezav susretne i upita govoreći: Čiji si ti? Kamo ideš ? Čije je stado koje ide pred tobom?
  • 19 Ti ćeš odgovoriti: Tvojeg sluge Jakova. To je jedan poklon koji on šalje svojem gospodaru Ezavu a on sam dolazi iza nas. « 
  • 20 On dade istu zapovijed drugom sluzi, potom trećem, potom svima koji su išli iza svojih stada: » Svi ćete to, reče on, govoriti na isti način Ezavu kad ga susretnete i njemu ćete reći: Tvoj sluga Jakov također dolazi iza nas. « 
  • 21 On je u stvari rekao: »Ja ću ublažiti njegovo raspoloženje presrećući ga ovim poklonom; poslije toga ja ću ga vidjeti osobno i možda će me dobro primiti. « 
  • 22 Poklon pođe naprijed, on sam ostade te noći u taborištu.

Jakov se bori s Bogom[uredi]

  • 23 Te iste noći, on se diže, uze svoje dvije žene, svoje dvije sluškinje, svojih jedanaestero djece, i prijeđe gaz na Jaboku[248].
  • 24 On ih uze i prevede preko rijeke, potom on prevede ono što je pripadalo njemu,
  • 25 a Jakov osta sam. Jedan čovjek [249] hrvao se s njim u prašini sve do u osvit dana.
  • 26 On vidje da ga ne može nadmašiti, udari ga u kuk[250] koji se iščaši dok se hrvao s njim po prašini.
  • 27 On mu reče: »Pusti me jer je svanulo.« »Noinih te pustiti, odgovori on, dok me ne blagosloviš.«
  • 28 On mu reče: » Koje je tvoje ime? «  » Jakov «, odgovori on.
  • 29 On preuze: » Ne ćete se zvati više Jakov, već Izrael[251], jer si se borio s Bogom i s ljudima i ti si ih nadmašio. « 
  • 30 Jakov ga zamoli: » Milost, označi mi svoje ime. «   » A zašto, reče on, pitaš me ti za moje ime ? « 
  • 31 Jakov nazva to mjesto Peniel to jest Lice-od-Boga, jer »ja vidjeh Boga licem u lice i moj život bi spašen. «
  • 32 Sunce se dizaše kad on prođe Penuel[252]. Hramao je u kuku.
  • 33 Zbog tog sinovi Izraelovi ne jedu mišića s buta koji je na bedrenom kuku, još i danas. U stvari on bijaše udario Jakova u kuk, u bedreni mišić.

Jakov susreće Ezava[uredi]

  • 33 1 Jakov diže pogled i ugleda Ezava koji je dolazio, imajući uza se svojih 400 ljudi. On podijeli djecu između Leae, Rahel i dviju sluškinja.
  • 2 Na čelo stavi dvije sluškinje i njihovu djecu, potom Leu i njenu djecu, potom Rahel i Josipa.
  • 3 On sam pođe ispred njih i pokloni se sedam puta do zemlje sve dok se nije primaknuo bratu svojem.
  • 4 Ezav mu potrča u susret i stegnu ga, baci se o njegov vrat i poljubi ga, oni zaplakaše.
  • 5 Potom Ezav podiže pogled i vidje žene i djecu. On reče: » Što to imaš tamo? «  » Djecu koju je Bog podijelio sluzi[253] tvojem «, odgovori Jakov.
  • 6 Sluškinje se primaknuše, one i njihova djeca, potom se pokloniše.
  • 7 Lea se primaknu također sa svojom djecom, oni se pokloniše. Potom Josip se primaknu s Rahelom i oni se pokloniše također.
  • 8 Ezav reče: » Što ti to činiš sa svim tim taborom koji sam ja susreo? «  » Htio sam naći milosti u očima gospodara svoga[2254], odgovori Jakov.
  • 9 Ezav preuze: »Ja obilujem u svemu, brate moj; ono što je tvoje, tvojim ostaje! « 
  • 10 Jakov uskliknu: » Ne, molim te! Ako mogu naći milosti u tvojim očima, ti ćeš prihvatiti moj poklon. U stvari, budući da sam ja vidio tvoje lice kao da sam vidio lice Božje, a da si me ti tako prihvatio,
  • 11 prihvati dakle od mene ovaj milodar, jer je on od Boga poklonjen; ja imam dosta za sebe. « On navaljivaše na njega i onaj drugi prihvati.
  • 12 Ezav reče: » Dignimo tabor i pođimo. Ja ću ići pokraj tebe. « Jakov mu odgovori: »
  • 13 Moj gospodar zna da su djeca osjetljiva i da ja imam na brizi ovce i krave koje sisaju; ako ih ispreturam, makar i za samo jedan dan, sva sitna stoka će pogibati.
  • 14 Nek' moj gospodar pođe ispred svojeg sluge. A ja, ja ću putovati polako hodom konvoja koji mi prethodi i hodom djece sve dok ne stignem pred svog gospodara u Seir[255].« 
  • 15 Ezav reče: »Želim ostaviti nekoliko ovih koji me prate.«  »Čemu? Odgovori on. Dostaje mi pronaći milosti u očima mojeg gospodara! «
  • 16 Tog istog dana, Ezav se vrati prema Seiru
  • 17 dok Jakov dosegnu Sukot[256] gdje sebi sagradi kuću i načini staje od granja za svoje stado; zato se to mjesto zove Sukot to jest Kolibe.

Jakov se smješta u blizini Sišema[uredi]

  • 18 Jakov, vraćajući se iz ravnice Aram, stiže živ i zdrav u grad Sišem[257] koji je u zemlji Kanaanaca i utabori se pred gradom.
  • 19 Za sto srebrenjaka, on steče iz ruku sinova Hamorovih, oca Sišemova, jednu poljsku dionicu gdje postavi svoj šator.
  • 20 On ondje poodiže jedan *žrtvenik koji nazva » El, Bog Izraelov. «

Simeon i Levi osvećuju svoju obeščašćenu sestru[uredi]

  • 34 1 Dina, kćer koju je Lea dala Jakovu, iziđe da bi susrela domaće djevojke.
  • 2 Sišem, sin Hamora Hivita[258], poglavar te zemlje, vidje nju, otme ju, leže s njom i silova ju.
  • 3 On se privrgnu svim svojim bićem k Dini, kćeri Jakovljevoj, on se zaljubi u mladu djevojku i otvorena srca joj govoraše.
  • 4 Sišem govoriše svojem ocu Hamoru i reče mu: » Uzmi mi ovo dijete za ženu. « 
  • 5 Jakov saznade da je ovaj bio obeščastio njegovu kćer Dinu; ali kako njegovi sinovi bijahu u polju sa stadima, on se ušuta sve do njihovog povratka.
  • 6 Hamor, otac Sišemov, iziđe da bi govorio s Jakovom.
  • 7 Sinovi Jakovljevi vratiše se iz polja. Čim to doznadoše, ti se ljudi osjetiše uvrijeđeni i žestoko se rasrdiše, jer Sišem je počinio jedno besramno djelo u Izraelu legavši s kćeri Jakovljevom; ne treba se tako činiti.
  • 8 Hamor govoraše s njima ovim riječima: » Sišem, sin moj, je zaljubljen u vašu kćer svim svojim bićem, dajte ju njemu za ženu.
  • 9 Srodite se tim vjenčanjem s nama: i vi ćete nama davati vaše kćeri a vi ćete uzimati naše za sebe.
  • 10 Stanovat ćete s nama, zemlja će vam biti otvorena: nastanite ju, obavljajte vaše poslove i postanite joj vlasnicima. «
  • 11 Sišem se obrati ocu mlade djevojke i njenoj braći: » Da bih ja našao milost u vašim očima ja ću vam dati sve što zatražite.
  • 12 Nametnite mi veliku dotu i darivanje[259], ja ću platiti točno to što mi vi kažete, ali dajte mi djevojku za ženu. « 
  • 13 Sinovi Jakovljevi odgovoriše Sišemu i Hamoru, ocu njegovom. Ne bez skrivanja, oni govoriše onom koji je obeščastio njihovu sestru Dinau.
  • 14 Oni rekoše njima: » Mi ne možemo učiniti to što si ti rekao i dati našu sestru jednom neobrezanom čovjeku jer bi to za nas bila ljaga.
  • 15 Mi vam možemo dati našu privolu samo ako postanete jednaki nama izvršivši obrezanje svih vaših muških.
  • 16 Mi ćemo vam davati naše kćeri, mi ćemo uzimati vaše za sebe, stanovat ćemo s vama i bit ćemo jedan narod.
  • 17 Ako vi ne prihvaćate od nas obrezanje, mi ćemo uzeti našu kćer i otići. « 
  • 18 Njihov govor ugodi Hamoru i njegovom sinu Sišemu.
  • 19 Mladi čovjek ne zakasni izvršiti sve što je rekao, jer je htio Jakovljevu kćer. On je bio najutjecajniji u kući svojeg oca.

20 Hamor i njegov sin Sišem se vratiše na vrata svojeg grada[260] i rekoše ovim riječima:

  • 21 » Ovi su ljudi u miru s nama, nek' nastane se u našoj zemlji i nek' obavljaju poslove i nek' im zemlja bude širom otvorena; ženimo njihove kćeri i dajimo im naše.
  • 22 Ipak ti ljudi ne prihvaćaju živjeti s nama da bi stvo rili jedan narod osim ako svi naši muški nisu obrezani kao i njihovi.
  • 23 Njihova stada, njihova dobra i sva njihova stoka ne će li biti i naša ako im damo odobrenje da mogu stanovati s nama? « 
  • 24 svi koji iziđoše k gradskim vratima saslušaše Hamora i njegovog sina Sišema; svi muški biše obrezani, svi oni koji iziđoše k gradskim vratima.
  • 25 No, treći dan, dok ljudi još bijahu bolesni, dva Jakovljeva sina, Simeon i Levi braća Dinina, odoše s mačem u ruci u grad i pobiše sve muške.
  • 26 Oni posijekoše Hamora i njegovog sina Sišema, povratiše Dinu iz kuće Sišemove i izvedoše je.
  • 27 Sinovi Jakovljevi udariše na ranjene i opljačkaše grad jer bijaše njihovu sestru obeščastio.
  • 28 Dočepaše se njihove sitne i krupne stoke, njihovih magaraca, svega što bijaše u polju i u gradu;
  • 29 zarobiše sva njihova bogatstva, svu njihovu djecu, njihove žene i opljačkaše sve što je bilo u kući.
  • 30 Jakov reče Simeonu i Leviju: » Vi ste mi donijeli nesreću i omrazili kod stanovnika ove zemlje, Kanaanaca i Perizita. Mi smo malobrojni, oni će se ujediniti protiv mene i ubiti me, ja ću biti istrijebljen, ja i kuća[261] moja. « 
  • 31 Oni mu odgovoriše: » Trebalo li je s našom sestrom postupati kao s prostitutkom? «

Jakov napušta Sišem put Bethela[uredi]

  • 35 1 Bog reče Jakovu: » Ustaj, uspni se u Bethel[262] i zaustavi se ondje. Podigni jedan *žrtvenik za Boga koji ti se pokazao dok si bježao ispred svojeg brata Ezava. « 
  • 2 Jakov reče svojim ukućanima i svima koji su ga pratili: » Odbacite strane[263] bogove koji su kod vas. *Očistite se i presvucite svoju odjeću.
  • 3 Ustajte! Popnimo se u Bethel a ja ću ondje podići je dan žrtvenik Bogu koji mi je odgovorio u dane moje nevolje. On je bio sa mnom na cesti kojom sam išao. « 
  • 4 Oni predadoše Jakovu strane bogove koje su imali u rukama i obruče koje su nosili u ušima; Jakov ih zakopa pod smrdljiku kod Sišema[264].
  • 5 Oni napu stiše mjesto a Bog posija užas u okolne gradove: nitko nije progonio sinove Jakovljeve.
  • 6 Jakov stiže u Luz koji je u zemlji Kanaanaca tj. u Bethel on i svi njegovi ljudi koji ga pratiše.
  • 7 On podiže jedan žrtvenik i nazva to mjesto » El Bethel « jer ondje mu se božanstvo[265] bijaše pokazalo kad je bježao pred svojim bratom.
  • 8 Debora, dojilja Rebekina, umrije i bi ukopana niže Bethela, u podnožju hrasta kojeg Jakov nazva Hrastom Plača.
  • 9 Bog se opet pokaza Jakovu kad se on vrati iz ravnice Aram[266] i blagoslovi ga.
  • 10 Bog mu reče:
» Tvoje je ime Jakov.
Ne ćete se više zvati imenom
Jakov,
već Izrael bit će ime tvoje. « 
  • 11 Bog mu reče:
»Ja sam Bog :Svemogući[267].
Budi mnogobrojan i plodan:
jedan narod i jedan skup naro
da doći će od tebe i
kraljevi će izići iz tvoje
utrobe.
  • 12 Zemlju koju sam dao :Abrahamu i Izaku, tebi ju :dajem;
tvojem potomstvu poslije tebe
dat ću tu zemlju.
  • 13 Bog se diže daleko od njega, od mjesta gdje mu je bio govorio.
  • 14 Jakov uspravi jednu stelu na mjestu gdje je bio govorio s njim, jednu stelu od kamena na koju obavi libaciju[268] i posu uljem.
  • 15 Jakov nazva Bethel mjesto gdje Bog je bio govorio s njim[269].

Rođenje Benjaminovo i smrt Rahelina[uredi]

  • 16 Oni napustiše Bethel. Još je bilo dosta daleko od dolaska u Eufrat[270] kad Rahela se porodi; a njeno porađanje bi teško.
  • 17 No, kako je ona teško porađala primalja joj reče: » Ne boj se, jer ti imaš jednog sina više. « 
  • 18 Svojim posljednjim dahom, u momentu kad će umrijeti, ona ga nazva Ben-Oni, tj. Sin-Žalosti ali njegov ga otac nazva Benjamin to jest Sin pravice[271].
  • 19 Rahel umrije i bi pokopana uz cestu Eufrata, to jest Betlehema.
  • 20 Jakov uspravi ondje jednu stelu[272] na njenom grobu: to je ona stela još i danas na grobu Rahelinom.
  • 21 Izrael napusti mjesto i uspravi svoj šator s one strane MigdalEdera[273].
  • 22 No, dok Izrael boraviše u tom području, Ruben leže s Bilhaom, konkubinom svojeg oca, i Izrael to dozna.

Bijaše dvanaest sinova Jakovljevih[uredi]

  • 23 Sinovi s Leom: Ruben, prvo- rođenac Jakovljev, Simeon, Levi, Juda, Isakar, Zabulon.
  • 24 Sinovi s Rahelom: Josip i Benjamin.
  • 25 Sinovi s Bilhom, sluškinjom Rahelinom: Dan i Neftali.
  • 26 Sinovi sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gad i Ašer. Ovo su sinovi Jakovljevi koji mu se rodiše u ravnici Aram[274].
  • 27 Jakov stiže kod svojeg oca Izaka, u Mambre Kirat-Arba, to jest u Hebron[275], gdje je bijahu boravili Abra ham i Izak.
  • 28 Dani Izahovi činiše 180 godina;
  • 29 Izak izdahnu, on umrije i bi sjedinjen k svojima[276], ostario i nasićen vremenom. Njegovi sinovi Ezav i Jakov ga ukopaše.

Ezav se nastanjuje u zemlji Edom[uredi]

  • 36 1 Evo obitelji Ezavljeve koja je Edom.
  • 2 Ezav oženi kćeri Kanaaneve: Ada, kćer Elona Hitita, Oholibama, Kćer Ananovu, kćer Civeona Hivita[277],
  • 3 i Basmat kćer Ismaelova i sestra Nabajotova
  • 4 Ada dade Ezavu Elifaza a Basmat mu dade Reuela.
  • 5 Oholibama mu dade Jeuša, Jaelama, Koraha. Ovo su sinovi Ezavljevi koji mu se rodiše u zemlji Kanaanovoj.
  • 6 Ezav uze svoje žene, svoje sinove, svoje kćeri, sve svoje ukućane, svoje blago, svu svoju stoku i svu tečevinu koju steče u zemji Ka naan, potom on pođe u zemlje gdje nema njegovog brata.
  • 7 Njihova dobra ustvari bijahu prevelika da bi mogla obitavati zajedno i zemlja gdje su iselili ne mogaše namirivati njihove potrebe radi njihovih stada.
  • 8 Ezav obitavaše u planini Seir: Ezav, to jest Edom[278].

Ezavljevi potomci[uredi]

  • 9 Evo obitelji Ezavljeve, oca Edomovog u planini Seir:
  • 10 Evo imena sinova Ezavljevih: Elifaz, sin Adin, žene Ezavljeve i Reuel, sin Basmatin, žene Ezavljeve.
  • 11 Sinovi Elifazovi biše Teman, Omar, Cefo, Gaetam i Kenaz.
  • 12 Timna bi konkubina Elifazova, sina Ezavljeva, i ona mu dade sina Amaleka. Ovo su sinovi Ade, žene Ezavljeve.
  • 13 Evo sinova Reuelovih: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Ovo su sinovi Basmatini, žene Ezavljeve.
  • 14 Evo koji bijahu sinovi Oholibamini, kćeri Anine, kćeri Civeonove i žene Ezavljeve; ona mu dade Jeuša, Jaelama i Koraha.
  • 15 Evo poglavara sinova Ezavljevih[279]: Sin Elifazov, prvorođenog Ezavljevog: poglavar Teman, poglavar Omar, poglavar Cefo, poglavar Kenaz,
  • 16 poglavar Korah, poglavar Gaetam, poglavar Amalek. Ovo su poglavari Elifazovi u zemlji Edom, to su sinovi Adini.
  • 17 Evo sinova Reuelovih, sina Ezavljeva: poglavar Nahat, poglavar Zerah, poglavar Šama, poglavar Miza. To su poglavari Reuelovi u zemlji Edom; to su sinovi Basmate, žene Ezavljeve.
  • 18 Evo sinova Oholibaminih, žene Ezavljeve: poglavar Jeuš, poglavar Jaelam, poglavr Korah. To su poglavari Oholibamini, kćeri Anaove, žene Ezavljeve.
  • 19 To su sinovi Ezavljevi i to su njihovi poglavari. To je Edom.
  • 20 Evo sinova Seira Horita[280], stanovnika zemlje: Lotan, Šoval, Civeon, Ana,
  • 21 Dišon, Eser i Dišan. To su poglavari horitski, sinovi Seirovi, u zemlji Edom.
  • 22 Sinovi Lotanovi biše Hori i Hemam, sestra Lotanova bi Timna.
  • 23 Evo sinova Šovalovih: Alvan, Manahat, Eval, Šefo i Onam.
  • 24 Evo sinova Civeonovih: Aja i Ana. Ana bi onaj koji nađe vode[281] u pustinji napasajući magarce za Civeona, svojeg oca.
  • 25 Evo sinova Dišanovih: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
  • 27 Evo sinova Eserovih: Bilhan, Zavan, Akan.
  • 28 Evo sinova Dišanovih: Us i Aran.
  • 29 Evo poglavara horitskih: pog lavar Lotan, poglavar Šoval, poglavar Civeon, poglavar Ana,
  • 30 poglavar Dišon, poglavar Eser, poglavar Dišan. To su poglavari horitski prema njihovim zadrugama u zemlji Seir.
  • 31 Evo kraljeva koji su vladali u zemlji Edom prije no što je kraljevao jedan izraelitski kralj:
  • 32 Bela, sin Beorov, vladaše nad Edomom, a ime njegovog stolnog grada bijaše Dinhava.
  • 33 Bela umrije, a Jovav, sin Zehara od Bosre, zavlada na njegovom mjestu.
  • 34 Jovav umrije a Hušam, iz zemlje Temanita, zavlada na njegovom mjestu.
  • 35 Hušam umrije a Hadad, sin Bedadov, zavlada na njegovom mjestu. On izgradi Median u polju Moab; ime tog grada bijaše Avit.
  • 36 Hadad umrije a Samla od Masreka zavlada na njegovom mjestu.
  • 37 Samla umrije a Šaul od Rehovota na Eufratu zavlada na njegovom mjestu.
  • 38 Šaul umrije, a Bal-Hanan, sin Akborov, zavlada na njegovom mjestu.
  • 39 Bal-Hanan, sin Akborov, umrije, a Hadar zavlada na njegovom mjestu; ime njegovog stolnog grada biješe Pau. Ime njegove žene bijaše Mehetavel, kćer Matreda, kćer Me-Zahava.
  • 40 Evo imena poglavara Ezavljevih prema njihovim zadrugama i njihovim mjestima, to jest: poglavar Timna, poglavar Alva, poglavar Jetet,
  • 41 poglavar Oholivama, poglavar Ela, poglavar, poglavar Pinon,
  • 42 poglavar Kenaz, poglavar Teman, poglavar Mivsar,
  • 43 poglavar Magdiel, poglavar Iram. To su poglavari Edomovi prema njihovim nastambama u zemlji kojoj su bili vlasnici. Ezav je otac Edomov[282].

Josip[uredi]

Josipovi snovi[uredi]

  • 37 1 Jakov obitavaše u zemlji gdje njegov otac bijaše izbjeglicom.
  • 2 Evo obitelji Jakovljeve[283]. Josip, star sedamnaest godina, napasaše ovce sa svojom braćom. Josip je bio dijete koje je pratilo sinove Bilhaine i sinove Zilpine, žena svojeg oca. On izvješćivaše svog oca o njihovim ogovaranjima[284].
  • 3 Izrael je pretpostavljao Josipa svoj njegovoj braći jer ga je stekao u starosti svojoj. On mu dade načiniti jednu prinčevsku[285] tuniku
  • 4 a njegova braća uvidješe da ga on pretpostavlja njima svima; oni ga zamrzješe i ne mogoše s njim više razgovarati prijateljski.
  • 5 Josip usni san koji ispriča svojoj braći a oni ga još više zamrzješe.
  • 6 » Poslušajte dakle, reče im on, san koji sam usnio.
  • 7 Upravo smo povezivali snoplje usred polja kad se moj snop uzdiže i osta uspravan. Vaše snoplje ga okruži i pokloni se pred njim. « 
  • 8 Njegova braća mu odgovoriše: » Želiš li ti vladati nad nama kao kralj ili nam gazdovati kao gospodar ? « Oni ga zamrzješe još više zbog njegovih snova i njegovih riječi.
  • 9 Josip imade još jedan drugi san koji ispriča svojoj braći: » Evo, reče on, ja sam usnio još jedan san: sunce, mjesec i jedanaest zvijezda se pokloniše preda mnom. « 
  • 10 On ga ispriča svojem ocu kao i svojoj braći; njegov otac ga izgrdi i reče mu: » Koji si to san imao! Hoćemo li, ja, tvoja majka i tvoja braća, doći pokloniti se pred tobom do zemlje? «
  • 11 Njegova ga braća omrznuše ljubomorno, no njegov otac sustegnu stvar.

Josip je prodan od svoje braće[uredi]

  • 12 Njegova braća odoše u Sišem[286] napasati stado svojeg oca.
  • 13 Ovaj tada reče Josipu: » Nisu li tvoja braća na ispaši u Sišemu? Idi, ja te šaljem s njima. «  » Evo me «, odgovori on
  • 14 » idi vidjeti, reče mu on, kako se ponašaju tvoja braća, kako je stado, i izvijesti me o novostima. « Bila je to dolina Hebrona[287] kamo ga on otposla, a Josip ode u Sišem.
  • 15 Jedan ga čovjek nađe kako luta poljem i taj ga čovjek upita:»Što tražiš ti? « 
  • 16  » Tražim svoju braću, odgovori on. Pokaži mi dakle gdje oni napasaju. « 
  • 17 Čovjek mu odgovori: » Oni su otišli odavde jer ja sam ih čuo reći: » Hajdemo u Dotan[288].« Josip slijediše svoju braću koju nađe u Dotanu.
  • 18 Oni ga ugledaše iz daljine. Prije no što je bio blizu njih oni mu snovaše smrt.
  • 19 Rekoše jedni drugima: » Evo dolazi čovjek koji sanja.
  • 20 Sad je čas! Hajde! Ubijmo ga i bacimo u jame[289].
  • 21 Reći ćemo da ga je jedna od divljih zvijeri požderala pa ćemo vidjeti što je bilo od njegovih snova! »
  • 22 Ruben to ču i htjede ga izbaviti iz njihovih šaka: »Ne dirajmo njegov život «, reče on.
  • 23 Za izbaviti ga iz njihovih ruku i vratiti ga njegovom ocu, Ruben im reče: » Ne prolijevajte krvi, bacite ga u tu jamu u pustinji, i ne nanosite ruku na njega. «
  • 24 Dakle, u času kad Josip stiže k svojoj braći, ona mu strgoše tuniku, prinčevsku tuniku koju je imao na sebi.
  • 25 Dočepaše ga se i baciše u jamu; ta jama bijaše prazna, ne bijaše u njoj vode.
  • 25 Potom sjedoše jesti. Digavši oči, oni vidješe jednu karavanu Ismaelita koji su dolazili iz Galada i čije deve su prenosile tragantovu, terpentinsku i ladanumovu smolu za prodaju u Egiptu[290].
  • 26 Juda reče svojoj braći: »Koje koristi ako bi ubili svojeg brata i skrili njegovu krv[291]?
  • 27 Hajdemo ga prodati Ismaelitima i ne nosimo ruke na njega, jer naš je brat, to jest naše meso. « Braća ga njegova poslušaše.
  • 28 Madijanitski trgovci koji prolažaše izvukoše Josipa iz ruke i prodadoše ga za dvadeset srebrenih sikala[292] Ismaelitima, koji ga odvedoše u Egipat.
  • 29 Kad se Ruben vrati k Jami, Josip više nije bio u njoj. On *rastrga svoju odjeću,
  • 30 i okrenu se k svojoj braći govoreći: » Dijete nije više ondje! A ja, kamo ću ja ići? «
  • 31 Oni uzeše Josipovu tuniku i, zaklavši jednog jarca, natopiše ju njegovom krvlju.
  • 32 Oni poslaše odnijeti prinčevsku tuniku svojem ocu i reći mu: » Ovo smo našli. Prepoznaješ li ti tuniku svojeg sina ili ne. « 
  • 33 On ju prepozna i povika: »Tunika mojeg sina! Jedna ga je divlja zvijer požderala, Josip je raskomadan! « 
  • 34 Jakov rastrga svoju odjeću, opasa *kostrijet i uze žaliti svojeg sina za dugo vrijeme.
  • 35 Kad svi njegovi sinovi i njegove kćeri dođoše ga tješiti, on se odbi tješiti jer, govoraše on » u žalosti ja ću sići k svojem sinu u *boravište mrtvih «. Njegov ga otac oplaka,
  • 36 a Madianiti ga prodadoše u Egiptu Potifaru, *eunuhu *Faraonovom, velikom ključaru[293].

Juda i Tamara[uredi]

  • 38 1 No, u ono vrijeme, Juda siđe od svoje braće i nađe se kod jednog čovjeka iz Adulama[294], po, imenu Hira.
  • 2 Ondje, Juda vidje kćer jednog Kanaanca imenom Šua. On ju uze i pođe prema njoj,
  • 3 ona zatrudnje i rodi sina kojeg nazva Er.
  • 4 Ona ponovo zatrudnje i rodi sina kojeg nazva Onan.
  • 5 Potom, još jednom, ona rodi sina kojeg nazva Šel.
  • 6 Juda bijaše u Kezivu[295]kad ona rodi Šelu
  • 7 a on uze za Era, svog prvorođenog sina, jednu ženu imenom Tamara. Er, Judin prvorođeni, uvrijedi GOSPODA koji ga usmrti.
  • 8 Juda tada reče Onanu: » Idi prema ženi svojeg brata. Postupi prema njoj kao prema bliskoj rodbini umrlog i podigni jedno potomstvo svojem bratu[296]. « 
  • 9 Ali Onan je znao da potomstvo ne bi bilo njegovo; kad je išao prema ženi svojeg brata puštao je sjeme padati na tle da ne bi dao potomstva svojem bratu.
  • 10 To što je činio razljuti GOSPODA koji ga također usmrti.
  • 11 Juda reče tada Tamari svojoj snasi: »Ostani udovicom u kući svojeg oca sve dok moj sin Šela ne bude odrastao. « On je u stvari rekao: » Ne bi trebalo da i on umre kao njegova braća! « Tamara ode boraviti u kući svojeg oca.
  • 12 Dosta je dana prošlo i kćer Šuaina, žena Judina, umrije. Kad se on utješi, Juda se uspe u Timnau[297] sa svojim prijateljem Hiraom iz Adulamite kod strigača svojeg stada.
  • 13 Obavijestiše Tamaru ovim riječima: » Evo tvoj svekar uspinje se u Timnu radi striženja svojeg stada. « 
  • 14 Ona skinu svoju udovičku odjeću, pokri se jednim velom, i načini se neprepoznatljivom, sjede na ulaz u Einaim[298] koji je na putu prema Timni. Ona je dobro vidjela da je Šela odrastao a da ju nisu njemu dali za ženu.
  • 15 Juda ju ugleda i uze za jednu prostitutku budući da je bila prekrila lice.
  • 16 On skrenu prema njoj s puta i reče: » Eh! Ja idem k tebi! « Jer nije u njoj bio preoznao svoje snahe. Ona odgovori: » Što ćeš mi dati da dođeš k meni? « 
  • 17 Poslat ću ti jedno jare iz stada «, reče on. Ona preuze: » U redu, ako mi ti daš jedan zalog do to pošiljke. « *18 Koji zalog da ti dam? « Reče on. Tvoj pečat, tvoje kordone i štap koji imaš u ruci «, odgovori ona. On ih joj dade, pođe k njoj, a ona osta trudna od njega.
  • 19 Ona se diže, ode, skide svoj veo i odjenu svoju udovičku odjeću.
  • 20 Juda posla jare po svojem prijatelju iz Adulama da preuzme zalog iz ruku žene. Ovaj ju ne nađe
  • 21 pa upita mještane: » Gdje je prostitutka koja bijaše na putu za Einaim? « Nije ondje nikad bilo kurtizane «, odgovoriše mu.
  • 22 On se vrati Judi i reče mu: » Ja ju nisam našao, a mještani su mi rekli da ondje nije bilo kurtizane. « 
  • 23 Juda preuze: » Ona je znala svoje[299]! Ne pravimo se smješnima, ja koji sam joj poslao jare i ti koji ju nisi našao! «
  • 24 No, tri mjeseca kasnije, obavijestiše Judu: » Tvoja snaha Tamar se pristituirala. Što više, ona je trudna od svojeg prostituiranja! «  » Nek' se izbaci napolje i da se spali! « uzvrati Juda.
  • 25 Dok su je izbacivali, ona poruči svojem svekru: » Čovjek kome pripada ovo je onaj od kojeg sam trudna. « Potom ona kaza: » Prepoznaješ li dakle kome pripadaju ovaj pečat, ovi kordoni, ovaj štap! « 
  • 26 Juda ih prepozna i reče: » Ona je bila više u pravu no ja, jer, u stvari, ja ju nisam bio dao mojem sinu Šeli. « Ali on je ne pozna[300] više.
  • 27 No, u vrijeme svojeg porađanja, on imade dva blizanca u krilu svojem.
  • 28 Tijekom porođaja, jedan od njih ispruži ruku koju prihvati primalja; ona na nju priveza. Jedan skerletni konac govoreći: » Ovaj je izišao prvi.« 
  • 29 Potom on uvuče svoju ruku a njegov brat iziđe. » Što li će ti se dogoditi za brešu koju si načinio! «  Reče ona. Nazvaše ga imenom Peres to jest Breša.
  • 30 Njegov brat iziđe poslije, onaj koji je imao skerletni konac na ruci; njega nazvaše Zerah.

Josip kod Egipćanina Potifara[uredi]

  • 39 1 Josipa budući sišao u Egipat, od Ismaelita koji su mu ga doveli[301], prihvati Potifar, *eunuh *Faraonov, veliki ključar Egipta.
  • 2 GOSPOD bi s Josipom koji se pokaza jednim uspješnim čovjekom. On bi na stanu kod svog gazde Egipćanina.
  • 3 Ovaj vidje da GOSPOD bijaše s njim i da čini uspješnim u njegovim rukama sve čega se on poduzimaše.
  • 4 Josip nađe milost u očima svojeg gazde koji ga stavi u svoju službu. On ga uze za domoupravitelja i stavi mu sva svoja dobra na raspolaganje.
  • 5 No, čim ovaj bi pretpostavljen njegovoj kući i njegovim dobrima, GOSPOD blagoslovi kuću Egipćaninovu radi Josipa; blagoslov GOSPODOV se prenese na sva njegova dobra, u njegovoj kući kao i u njegovim poljima.
  • 6 On prepusti tada sva svoja dobra u ruke Josipu i, imajući ga uza se, on se ne zanimaše više ničim osim hranom koju je jeo[302].

Josip i žena njegovog gospodara[uredi]

No, Josip bijaše lijep za vidjeti i gledati

  • 7 i, poslije tih događaja, žena njegovog gospodara podiže oči spram njega i reče mu: » Lezi sa mnom. « 
  • 8 Ali on odbi i reče ženi svojeg gospodara: » Moj gospodar me drži uza se i ne bavi se više ničim u kući. On je stavio sva dobra meni u ruke.
  • 9 U toj kući sam on mi nije nadređen u ničemu osim spram tebe koja si njegova žena. Kako mogu počiniti jedno tako veliko zlo i zgriješiti protiv Boga? « 
  • 10 Svaki dan ona govoraše Josipu da legne kraj nje i da se sjedini s njom ali on je ne slušaše.
  • 11 No, onog dana kad se on vrati kući izvršiti svoju dužnost i kad se tu nije nalazio ni jedan od slugu,
  • 12 ona ga zgrabi za njegovu odjeću govoreći: » Lezi sa mnom! « On joj ostavi svoju odjeću u ruci, pobježe i iziđe iz kuće.
  • 13 Kad vidje u svojim rukama odjeću koju je on ostavio bježeći napolje,
  • 14 ona pozva svoje sluge i reče im: » Tako ! Doveli su nam jednog Hebreja da se zabavlja s nama. On je došao k meni da legne sa mnom, a ja sam pozvala kričeći.
  • 15 Tada, čim je on čuo kako podižem glas zovući u pomoć, on je ostavio svoju odjeću pokraj mene, on je pobjegao i izišao iz kuće. « 
  • 16 Ona stavi Josipovu odjeću pokraj sebe sve dok ne dođe njen muž k njoj.
  • 17 Ona mu održa isti govor rekavši: » On je došao k meni da se zabavlja sa mnom, taj hebrejski rob kojeg si nam ti doveo.
  • 18 Čim sam ja podigla glas i pozvala, on je ostavio svoju odjeći pokraj mene i pobjegao napolje. « 
  • 19 Kad gazda ču ovo što mu je žena njegova rekla  » evo kako je tvoj rob postupio sa mnom «, zapali se od srdžbe.
  • 20 On dade uhititi Josipa i staviti u tvrđu[303], mjesto zatvora za kraljeve zatvorenike.

Josip u zatvoru[uredi]

Dok je on bio ondje, u tvrđi,

  • 21 GOSPOD bi s njim. On mu se prikloni prijateljski i udesi mu naklonost zapovjednika tvrđe.
  • 22 Taj zapovjednik dade Josipu u ruke sve zatvorenike iz tvrđe; sve što se radilo u tvrđi radio je on.
  • 23 Zapovjednik tvrđe ne gledaše ništa od onoga što je bio povjerio Josipu jer GOSPOD bijaše s njim; sve što je poduzimao GOSPOD je činio uspješnim.
  • 40 1 No, poslije tih događaja peharnik i hlibar kralja Egipta počiniše jednu grješku spram svog gospodara, kralja Egipta.
  • 2 *Faraon se rasrdi protiv dvojice svojih *eunuha, velikog peharnika i velikog hlibara,
  • 3 i on ih stavi u zatvor u kući velikog ključara, u tvrđi, na istom mjestu gdje Josip bijaše zatvoren.
  • 4 Veliki ključar im predstavi Josipa koji bijaše dodijeljen u njihovu službu.

Josip tumači snove dvojice zatvorenika[uredi]

Oni već bijahu stanovito vrijeme u zatvoru

  • 5 kad obojica, peharnik i hlibar kralja Egipta, zatvoreni u tvrđi, usniše iste noći jedan san. Svaki je sanjao svoj vlastiti san s vlastitim značenjem.
  • 6 U jutro, Josip dođe k njima i nađe ih mrzovoljnima.
  • 7 On ispita *eunuhe *Faraonove koji bijahu s njim u zatvoru u kući njegovog gazde: » Zašto jutros imate tužan izraz lica? « 
  • 8 Sanjali smo jedan san, odgovoriše oni, a nitko nam ga ne može protumačiti.« Tada im Josip reče: » Nije li u Boga da rastumači? Ispričajte mi ga. « 
  • 9 Veliki Peharnik ispriča san koji je on usnio: » Sanjao sam, jedan vinograd bijaše preda mnom
  • 10 s tri loze na čokotu. On propupa, njegov se cvijet otvori, a njegovo grožđe dade zrelo grožđe.
  • 11 Imao sam u rukama kupu Faraonovu. Uzbrah grozdove, iscijedih ih iznad kupe Faraonove koju sam vratio u njegove ruke. «
  • 12 Josip mu reče: » Evo tumačenja. Tri loze znače tri dana.
  • 13 Još tri dana i Faraon će ti zadignuti glavu[304]. On ćete ponovo postaviti na tvoje mjesto i ti ćeš stavljati kupu u ruke Faraonove prema statusu peharnika koji si uživao prije.
  • 14 Ali da se sjetiš da sam ja bio s tobom, kad budeš u dobrom, iskaži mi prijateljstvo i govori o meni Faraonu i izvedi me iz ove kuće.
  • 15 Oteli su me iz zemlje Hebreja a, ovdje, ja nisam ništa učinio da me se stavi u tamnicu. «
  • 16 Videći da je Josip dao jedno povoljno tumačenje, veliki hlibar mu reče: » Ja sam također sanjao tri kotarice kolača bijahu na mojoj glavi.
  • 17 U gornjoj kotarici, bilo je svih slastica koje jede Faraon, a ptice su kljucale u kotarici postavljenoj na mojoj glavi. « 
  • 18 Josip uze riječ i reče: » Evo tumačenja. Tri kotarice znače tri dana.
  • 19 Još tri dana i Faraon će ti skinuti glavu s ramena. Objesit ćete na jedno drvo a ptice će kljucati tvoje tijelo. «
  • 20 A, trećeg dana, koji je bio obljetnicom[305] Faraonovom, ovaj priredi jednu gozbu svim svojim slugama, a među njima istaknute velikog peharnika i velikog hlibara.
  • 21 On vrati u službu velikog peharnika koji mu stavljaše kupu u ruke,
  • 22 a objesi velikog hlibara. Tako je i Josip bio protumačio;
  • 23 ali veliki Peharnik ne progovori o Josipu i zaboravi ga.

Faraonovi snovi[uredi]

  • 41 1 Ali, na izmaku dviju godina, *Faraon usni jedan san. Bio je na obali Nila
  • 2 kad od Nila dolazi sedam krava lijepog izgleda i dobro uhranjenih. One počeše pasti u šikari.
  • 3 Potom sedam drugih krava dođe od Nila poslije njih, ružnog izgleda i izmršavjele. One se postaviše pokraj onih prvih na obali Nila,
  • 4 i sedam ružnih i izmršavjelih krava prožderaše sedam lijepih i ugojenih krava. Tad se Faraon probudi.
  • 5 On ponovo zaspa i usni po drugi put. Sedam klasova izraste na jednoj jedinoj stabljici, jedrih i zdravih.
  • 6 Potom sedam slabašnih i sparušenih od vjetra istočnjaka[306] isklija poslije njih,
  • 7 i sedan slabašnih klasova pojedoše sedam zdravih i jedrih klasova. Tad se Faraon probudi: bio je to san.
  • 8 U jutro, Faraon, uznemirenog duha, pozva sve svećenike i sve mudrace Egipta. On im ispriča svoje snove, ali nitko ih nije znao protumačiti Faraonu.
  • 9 Tad se veliki peharnik obrati Faraonu: »Ja moram danas priznati svoju grešku.
  • 10 Faraon se bio rasrdio protiv svojih slugu i stavio me u zatvor u kući velikog ključara, mene kao i velikog hlibara.
  • 11 Mi smo sanjali jedan san iste noći, a svaki je od njih imao vlastito značenje.
  • 12 Bio je ondje s nama jedan mladi Hebrej, rob velikog ključara. Mi smo mu ispričali naše snove. On ih protumači i dade svakom svoje tumačenje.
  • 13 I zbi se sve onako kako nam je on bio protumačio: ja, mene si vratio na moje mjesto, onaj drugi, njega si objesio.

Josip tumači Faraonove snove[uredi]

  • 14 *Faraon dade pozvati Josipa kojeg na vrat na nos izvukoše iz tamnice. Obrijaše ga, presvukoše i on se nađe kod Faraona.
  • 15 Ovaj reče Josipu: » Sanjao sam jedan san a nitko ga ne zna protumačiti. Ali čuo sam pričati o tebi kako čuvši ispričati san, ti ga mogaše isto i protumačiti. « 
  • 16 Josip ovako odgovori Faraonu: » I bez mene, Bog će znati dati jedan spasonosan odgovor Faraonu.
  • 17 Faraon tad reče Josipu: » Sanjah i vidjeh sebe stojati na obali Nila.
  • 18 Kad evo kako sedam ugojenih i lijepih krava uzlaze od Nila. One počeše pasti u guštiku.
  • 19 Potom sedam drugih krava uspe se iza njih, mršavih, vrlo i iznurenih, kakvih ja nikad nisam vidio tako ružnih u cijelom Egiptu.
  • 20 Iznurene krave i ružne požderaše iz osnove sedam ugojenih krava.
  • 21 Jednom kad su ušle u trbuhe njihove, nitko ne bi posumnjao da su ondje, toliko njihov izgled ostrade ružan kao i prije. Tad sam se ja probudio,
  • 22 ali za vidjeti opet u snu sedam klasova koji su se uzdizali na istoj stabljici, jedri i zdravi.
  • 23 Potom sedam skorjelih, slabašnih i sparušenih vjetrom, kako klijaju nakon njih.
  • 24 Sedam slabašnih progutaše sedam dobrih klasova! Govorio sam sam to svećenicima i nitko mi nije mogao objasniti. «
  • 25 Josip odgovori Faraonu: » Za Faraona, to je samo jedan san. Bog je obavijestio Faraona o onom što će učinit.
  • 26 Sedam dobrih krava čine sedam godina, sedam dobrih klasova čine sedam godina: Ima samo jedan san.
  • 27 Sedam iznurenih i ružnih krava koje se uspinju poslije čine sedam godina, kao i sedam slabašnih klasova i sparušenih istočnjakom vjetrom; to će biti sedam godina gladi.
  • 28 Evo riječi koju sam imao za reći Faraonu, Bog je otkrio Faraonu što će učiniti.
  • 29 Sedam godina velikog obilja će doći u cijeli Egipat.
  • 30 Potom će nadoći sedam godina gladi i zaboravit će se ono obilje u Egiptu. Glad će iscrpiti zemlju
  • 32 i i ne će se više znati da je to obilje uzrokom gladi koja će slijediti, tako će ona nemilosrdno pustošiti.
  • 33 To što je san bio Faraonu ponovljen dva puta znači da je Bog odlučio o toj stvari i da će se Bog pohititi da ju ispuni.
  • 33 » A sada, nek' Faraon otkrije jednog pametnog i mudrog čovjeka i nadredi ga Egiptu.
  • 34 Nek' Faraon postavi povjerenike nad zemljom za ubirati takse u petini po Egiptu tijekom sedam godina obilja!
  • 35 Oni će prikupljati svu živež tih sedam dolazećih dobrih godina uskladištit će žito pod vlast Faraona kao zalihu živeži u gradovima.
  • 36 To će biti jedna zaliha za cijelu zemlju glede sedam godina gladi koje će naići u Egiptu: tako glad ne će uništiti pučanstva u zemlji. «

Josip postaje Faraonov ministar[uredi]

  • 37 Ovaj prijedlog ugodi *Faraonu i svim njegovim slugama.
  • 38 Faraon im reče: » Hoćemo li mi pronaći čovjeka kao ovog ovdje da bude Duh Božji u njemu? « 
  • 39 I Faraon reče Josipu: » Budući da te je Bog poučio u svemu tome, nema nitko drugi tko bi mogao biti tako pametan i tako mudar kao ti.
  • 40 Ti si taj koji će biti moj domoupravitelj. Sav moj pukl podvrgnut će se tvojim zapovijedima i po tronu samo ću ja biti tebi nadređen. « 
  • 41 Faraon reče Josipu:  »Evo: postavljam te nad cijelom zemljom Egipta. «
  • 42 On svuče sa svoje ruke obruč[307] i prenese ga na Josipovu ruku, ogrnu ga ogrtačem od finog lana i o vrat mu stavi zlatnu ogrlicu.
  • 43 Potom ga postavi na svoja druga kola i dade da se pred njim izvikuje[308]: » Pažnja! « Faraon ga dakle postavi nad cijelim Egiptom
  • 44 i reče Josipu: » Ja sam Faraon. Ali, bez tebe, nitko ne će ni malim prstom maknuti u cijelom Egiptu. « 
  • 45 Potom Faraon dade Josipu ime Kafnat Paneah i dade mu za ženu Asenat kćer PotiFera svećenika iz Onea[309]. Josip pođe nadgledati zemlju Egipat.
  • 46 Josip imaše 30 godina kad stade u nazočnosti Faraona, kralja Egipta. On uze dopust od njega da bi prošao svu zemlju Egipat.
  • 47 Tijekom sedam godina obilja, zemlja je davala u izobilju.
  • 48 Josip prikupi svu živež tijekom sedam godina koje su slijedile jedna drugu u Egiptu i uskladišti ih po gradovima; on uskladišti u gradskim središtima živežne proizvode iz okolnih polja.
  • 49 Potom Josip prikupi žito u ogromnim količinama, kao pijeska u moru, do te mjere da se prestalo računati, jer je bilo nemjerljivo.
  • 50 Prije godina kojima će uslijediti glad, dva se sina rodiše Josipu, koje porodi Asenat, kćer PotiFera, svećenika iz Onea.
  • 51 Prvorođenog on nazva Manase jer, reče on, » Bog mi otpisao sve moje muke [310] i svu kuću oca svojeg.« 
  • 52 Mlađi, njega nazva Efraim jer, reče on, »Bog me učinio plodnim[311] u zemlji mojeg jada.«
  • 53 Sedam godina obilja u Egiptu istekoše,
  • 54 a sedam godina gladi počeše dolaziti kako je Josip bio prorekao. Glad pohara svu zemlju ali u cijelom Egiptu bijaše kruha.
  • 55 Sav Egipat bijaše izgladnjen i puk iskaše snažnim kricima kruha u Faraona. Svim Egipćanima on odgovori: » Idite naći Josipa, učinite kako vam on kaže. « 
  • 56 Glad haraše po svoj površini zemlje. Josip otvori sva skladišta smještena u gradovima za prodavati žito Egipćanima. Glad se pokaza surovom u zemlji Egipat.
  • 57 Svi su dolazili u Egipat za kupovati žito u Josipa, jer glad bijaše nemilosrdna u cijeloj zemlji.

Jakov šalje svoje sinove u Egipat[uredi]

  • 42 1 Vidjevši da ima žita u Egiptu, Jakov reče svojim sinovima: » Što se zgledate? « 
  • 2 On povika: Čuo sam govoriti da ima žita u Egiptu. Siđite onamo, i ondje, kupite žita za našu opskrbu i da izbjegnemo smrti. « 
  • 3 Desetero braće Josipove siđoše kupiti žita u Egiptu,
  • 4 ali Jakov ne posla s braćom svojom Benjamina, brata Josipovog, jer, govoraše on, da ga ne treba stići nesreća. « 
  • 5 Kao što su i drugi radili, sinovi Izraelovi dođoše kupiti žita, jer glad haraše u zemlji Kanaanovoj.

Josip grubo postupa s braćom[uredi]

  • 6 Josip bijaše neograničeni vladar zemlje i prodavaše žito svom pučanstvu. Josipova braća stigoše i pokloniše se pred njim[312], licem prema zemlji.
  • 7 Josip vidje svoju braću i prepozna ih, ali im sakri svoju osobnost i grubo progovori s njima: » Otkud dolazite? « Reče im on.  » Iz zemlje Kanaanaca « odgovoriše oni, » za kupiti živeži. «
  • 8 Josip prepozna svoju braću, ali oni ne prepoznaše njega.
  • 9 Tad se Josip sjeti snova[313] koje je imao u svezi s njima i reče im: » Vi ste špijuni i došli ste otkriti slabe točke zemlje. « 
  • 10 »Ne, moj gospodine, odgovoriše oni, tvoje sluge su došle za kupiti živeži.
  • 11 Mi smo svi sinovi istog čovjeka, mi smo dostojni vjere, tvoje sluge nisu špijuni. « 
  • 12 » Ne! Uzvrati im on; vi ste došli otkriti slabe točke zemlje. «
  • 13 Oni preuzeše: » Mi, tvoje sluge, bilo nas je dvanaest braće, sinovi jednog čovjeka u zemlji Kanaan. Najmlađi je danas s našim ocem, a jednog od nas nema više.
  • 14 » Ja vam jasno kažem da ste vi bili špijuni, povika Josip.
  • 15 Evo provjere koju ćete vi podnijeti: kao što je *Faraon živ [314] vi ne ćete izići odavde dok vaš najmlađi brat ne dođe ovamo.
  • 16 Pošaljite jednog između vas uzeti vašeg brata. Za to vrijeme, ostanite zatvorenicima, a vaše riječi bit će provjerene: hoće li istina biti u vas? Inače, isto tako istinito kao što je Faraon živ, vi ste špijuni! «
  • 17 On ih zajedno stavi u zatvor tijekom tri dana.
  • 18 Treći dan Josip im reče: » Evo što vam je činiti da biste ostali živima. Ja se bojim Boga, ja.
  • 19 Da li ćete vi biti dostojni vjere? Nek' jedan od vaše braće ostane u zatvoru u kući gdje ste u zatvoru. Vi drugi, idite odnijeti žito vašoj izgladnjeloj čeljadi.
  • 20 Potom, dovedite mi vašeg najmlađeg brata. Vaše će riječi biti provjerene i vi ne ćete umrijeti. « Oni to učiniše.
  • 21 Oni rekoše između sebe: » Na žalost! Mi smo krivi spram našeg brata kad smo vidjeli njegovu vlastitu nevolju. On nam je iskao milost, a mi ga ne slušasmo. Evo zašto nas je ova nevolja dosegnula. «
  • 22 Ruben se obrati njima: » Nisam li vam govorio: Ne činite ništa nažao tom djetetu! A vi me niste slušali. Sada je zatražen račun za njegovu krv[315].
  • 23 Oni ne znadoše da ih Josip razumije, jer tumač im služiše kao posrednik.
  • 24 Tad se Josip odvoji od njih za isplakati se, potom on se vrati i i govoraše im.

Jakovljevi sinovi vraćaju se u Kanaan[uredi]

On uzme izmeđi njih Simeona i dade ga svezati na njihove oči.

  • 25 Potom Josip naredi da napune njihove tovare žitom, i da u svaku od vreća stave natrag njihov novac i da im daju opskrbu za put. Tako on učini prema njima.
  • 26 Oni natovariše svoje žito na svoje magarce i pođoše.
  • 27 Na stajalištu jedan od njih otvori svoju vreću da bi dao krmiva svojem magarcu i ugleda svoj novac! Bio je na samom otvoru vreće!
  • 28 » Vratili mi moj novac, reče on svojoj braći. Evo ga u mojoj vreći sa žitom! « Srce im stade i, užasnuti, oni rekoše između sebe: » Što nam je to Bog učinio? « 
  • 29 Oni stigoše k svojem ocu Jakovu u zemlju Kanaan i obavijestiše ga o svemu što im se dogodilo.
  • 30 Čovjek koji je gospodar zemlje, rekoše oni, surovo nam je govorio. Postupao je s nama kao da smo mi špijunirali zemlju.
  • 31 Mi smo mu odgovorili: Mi smo ljudi dostojni vjere, a ne špijuni.
  • 32 Mi bijasmo dvanaestorica braće sinovi svog oca; jednog od nas nema više a najmlađi je danas s ocem u Kanaanu.
  • 33 Taj čovjek, gospodar zemlje, nam tada reče: Evo kako ću ja znati da li ste dostojni vjere: ostavite sa mnom jednog od svoje braće, uzmite što treba za vašu izglednjele ukućane i idite.
  • 34 Dovedite mi tada vašeg najmlađeg brata, tako ću ja znati da niste špijuni, već ljudi dostojni vjere. Vratit ću vam vašeg drugog brata i vi ćete moći obavljati poslove u zemlji.«
  • 35 Oni počeše prazniti svoje vreće; u svakoj vreći, nalaziše se kesa s novcem svakog od njih. Kad vidješe, oni i njihov otac, kese sa svojim novcem, zahvati ih strah.
  • 36 Njihov otac Jakov im reče: » Vi me hoćete lišiti djeteta! Josipa više nema, Simeona više nema, i Benjamina mi uzimate! Sve je protiv mene. « 
  • 37 Ruben tada reče svojem ocu: » Moći ćeš ubiti moja dva sina ako ti ga ja ne dovedem. « 
  • 38 Moj sin ne će sići s vama, odvrati on. Njegov je brat mrtav, on je ostao sam. Ako bi se njemu dogodila nesreća na cesti kojom ćete otići, vi biste učinili da u žalosti moja sijeda glava siđe u *boravište mrtvih. «

Benjamin odlazi u Egipat sa svojom braćom[uredi]

  • 43 1 Glad se oborila na zemlju.
  • 2 Kad oni pojedoše žito koje su donijeli iz Egipta, otac im njihov reče: » Vratite se kupiti nam kakve živeži. « 
  • 3 Juda mu odgovori: » Čovjek nam je izričito odredio: Ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti ako vaš brat nije s vama.
  • 4 Ako ti odlučiš poslati s nama našeg brata, mi ćemo sići kupiti ti živeži;
  • 5 ali ako ga ne pošalješ, mi ne ćemo sići jer nam je čovjek rekao: vi ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti ako vaš brat nije s vama.«
  • 6 Izrael preuze: » Zašto ste mi napravili štetu obavještavajući tog čovjeka da imate još jednog brata? « 
  • 7 Oni odgovoriše: »Čovjek nas je pritisnuo pitanjima o nama i našoj obitelji: Vaš otac da li je još živ? Govorio je on. Imate li vi jednog brata? Morali smo ga obavijestiti o tome. Jesmo li mogli znati da će reći: Svedite vašeg brata ovdje! ? « 
  • 8 Juda tada reče svojem ocu Izraelu: »Pusti dečka ići sa mno. Ustaj! Pođimo želimo li preživjeti, a ne umrijeti, mi, ti, i naša djeca.
  • 9 Ja sam garancija, ja, a ti ćeš moći meni tražiti račun ako ti ga ne dovedem; ako li ga ne vratim u tvoju nazočnost, sav život nosit ću grijeh pred tobom.
  • 10 Da nismo toliko kasnili, već bismo po drugi put se bili vratili. «
  • 11 Njihov otac Izrael uzviknu: » Ako je tako, učinite ovo. Uzmite za snijeti domaću berbu za pokloniti tom čovjeku: malo grožđa, malo meda, terpentinske, tragantove i ladanumove[316] smole, pistacija i badema.
  • 12 uzmite jednu drugu sumu novca sa sobom sadržavajući i novac odložen u vaše vreće sa žitom; bila je to možda jedna grješka.
  • 13Uzmite vašeg brata i pođite, vratite se kod tog čovjeka.
  • 14 Nek' Bog Svemogući[317] vam učini sklonim tog čovjeka, da pusti otići vašeg drugog brata, i Benjamina! Ja, ja ću ostati lišen djeteta kao da ga nikad nisam ni imao. «

Josip priređuje gozbu svojoj braći[uredi]

  • 15 Ti ljudi odnesoše poklone, uzeše sa sobom drugu sumu novca i Benjamina. Oni odoše, siđoše u Egipat i predstaviše se Josipu.
  • 16 Videći Benjamina s njima, Josip reče svojem domoupravitelju: » Odvedi ove ljude u kuću, ubij jednu životinju i pripravi ju, jer ti će ljudi jesti sa mnom u podne. « 
  • 17 Čovjek izvrši što mu je Josip bio rekao i uvede ljude u Josipovu kuću.
  • 18 Oni biše prestrašeni uvođenjem u Josipovu kuću. » To je zbog novca vraćenog u naše vreće za žito prilikom prvog putovanja, povikaše oni. Vodi nas s našim magarcima da bi nas zlostavljao, napao i postupao s nama kao s robovima.« 
  • 19 Oni se približiše Josipovom domoupravitelju i obratiše mu se na ulazu u kuću:
  • 20 »Oprostite, moj gospodine, rekoše oni. Mi smo sišli prilikom prethodnog puta za kupiti živež.
  • 21 No, kad smo stigli na odmorište i otvorili svoje vreće sa žitom, novac svakog od nas nalazio se pri samom otvoru vreće. To je naš novac svakog od nas, dobro odvagnut, koji smo donijeli sa sobom
  • 22 mi smo došli imajući sa sobom jednu drugu sumu za kupovinu živeži. Ne znamo tko je vratio naš novac u naše vreće sa žitom. « 
  • 23 » Smirite se i ne bojte se ničega, odgovori on. To je vaš Bog, Bog vašeg oca, koji vam je blago stavio u vaše vreće. « Potom im on oslobodi Simeona.
  • 24 Čovjek uvede naše ljude u Josipovu kuću. Donese im vodu da si operu noge i dade krmiva njihovim magarcima.
  • 25 Oni pripraviše poklon čekajući podne kad će doći i Josip; bili su u stvari razumjeli da će ondje uzeti svoj objed.
  • 26 Kad se Josip vrati kući, oni mu predadoše dar koji su imali sa sobom u toj kući i pokloniše se pred njim[318] sve do zemlje.
  • 27 On ih upita kako su, potom im reče: »Kako je vaš stari otac o kojem ste mi govorili? Je li još živ?
  • 28  » Tvoj sluga, naš otac, dobro je, odgovoriše oni; još je živ. « Oni se poviše i nakloniše.
  • 29 Dignuvši oči Josip vidje Benjamina svojeg brata, sina svoje majke. Ovaj ovdje, je li, to vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili? « Potom reče: » Bog da ti podari milost, sine moj. « 
  • 30 Osjećajući uzbuđenje u svojoj nutrini pri pogledu na svojeg brata, on se požuri potražiti mjesto gdje će zaplakati. Dođe u svoju vlastitu sobu. Ondje, zaplaka.
  • 31 On umi lice i ponovo iziđe. Budući se svladao, on reče: » Služite objed. « 
  • 32 On, jeo je odvojeno, a oni sa strane. Egipćani su jeli s njim, po strani, jer Egipćani nisu imali opravo jesti s Hebrejima. Za njih je to bila jedna gnusnost.
  • 33 Ovi Hebreji su sjedjeli pred njim, prvorođeni prema svojem pravu prvijenstva, a najmlađi prema svojoj mladoj dobi, gledajući sa zaprepaštenjem jedni druge.
  • 34 On im dade donijeti pladnjeve koji su bili pred njim, ali pladanj za Benjamina bi pet puta obilatiji no oni svi drugi. S njim oni piše do mile volje.

Benjamin je optužen za krađu[uredi]

  • 44 1 Josip izdade zapovijedi domoupravitelju: »Napuni vreće žitom ovim ljudima, reče on, toliko koliko mogu ponijeti, i stavi novac svakog od njih uz sam otvor vreće.
  • 2 Uz otvor vreće najmlađeg stavit ćeš moju pliticu, srebrenu pliticu, kao i novac od žita. « On izvrši što mu je Josip bio rekao.
  • 3 Čim sinu sunce, on pusti ljude otići, njih i njihove magarce.
  • 4 Oni su bili napustili grad ne odmakavši još daleko kad Josip reče svojem domoupravitelju: » Ustaj! trči k onim ljudima, uhvati ih i reci im: Zašto ste vratili zlim za dobro?
  • 5 Nema li ovdje nešto što mojem gospodaru služi za piti i vršiti obred obožavanja[319]? To što ste učinili zlo je. « 
  • 6 Domoupravitelj ih zgrabi i prigovori tim riječima.
  • 7 Oni mu odgovoriše: » Kako možete, moj gospodine, izreći takve riječi? Tvoje sluge su[320] daleko od toga da mogu počiniti takvu stvar!
  • 8 Novac koji si našao pri otvoru vreća za žito nismo li donijeli iz Kanaana? Kako bismo mogli ukrasti srebrninu ili zlatninu iz kuće tvojeg gospodara?
  • 9 Onaj od tvojih slugu kod kojeg nađeš traženi predmet, nek' umre! A mi ćemo biti robovi našem gospodaru. «
  • 10  » Eh dobro, reče on, nek' bude kako vi kažete. Onaj kod kojeg se pronađe postat će mojim robom, a vi ćete biti oslobođeni. « 
  • 11 Brzo, oni staviše svoje vreće na tle, svaki svoju, i otvoriše ih.
  • 12 Domoupravitelj poče prekapati po najvećoj, a završi s najmanjom i nađe vrč u Benjaminovoj vreći.
  • 13 Oni *rastrgaše svoju odjeću, svaki rastereti svojeg magarca i vratiše se u grad.

Juda posreduje u korist Benjaminovu[uredi]

  • 14 Juda i njegova braća stigoše u Josipovu kuću, Josip je još bio ondje, oni padoše na zemlju pred njim.
  • 15 » Koji ste to čin počinili ovdje! Reče im on. Niste li znali da jedan čovjek poput mene obavlja obred obožavanja[321]?« 
  • 16 Juda preuze: » Što bismo mi mogli reći gospodaru? Koje riječi izgovoriti? Koje pravdanje pružiti? Bog je taj koji je ogolio grijeh tvojih slugu[322]. Evo nas robovima mojeg gospodina, mi i onaj kod kojeg je nađena plitica. « 
  • 17 »Daleko od mene da bih ja tako postupio, odgovori on. Čovjek kod kojeg je nađena plitica bit će moj rob; Vi, vratite se živi i zdravi svom ocu. «
  • 18 Juda se opribliži i povika: » Oprosti gospodine moj! Dopusti si sas lušati jednu riječ tvojeg sluge, a da se ne ražestiš protiv njega! Kakav je *Faraon, takav si i ti.
  • 19 Moj je gospodin taj koji je ispitivao svoje sluge i rekao im: Imate li vi oca i brata?
  • 20 Mi smo odgovorili mojem gospodaru: Imamo jednog starog oca i dijete koje je on stekao u starosti svojoj sasvim je mlado. Njegov je brat mrtav, on je ostao sam od svoje majke i ocu je veoma drag.
  • 21 Tada ti si rekao svojim slugama: Dovedite mi ga, ja hoću bdje ti nad njim.
  • 22 Mi smo odgovorili mojeg gospodinu: Taj dječak ne može napustiti svojeg oca, jer ovaj će umrijeti ako li ga on napusti.
  • 23 Tad si ti rekao svojim slugama: Ako li vaš najmlađi brat ne siđe s vama, vi nikad ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti.
  • 24 » Dakle, kad smo se uspeli k mojem ocu, tvojem sluzi, mi smo ga obavijestili o riječima mojeg gospodina.
  • 25 Naš je otac rekao: Vratite se kupiti nam živeži.
  • 26 Mi ne možemo ići, odgovorili smo mu mi; ako naš najmlađi brat nije s nama, mi ne ćemo ići;
  • 27 jer ne ćemo biti primljeni u nazočnost onog čovjeka, ako naš najmlađi brat nije s nama. Moj otac, tvoj sluga tad nama reče: Vi znate da je moja žena[323] meni dala samo dva sina.
  • 28 Jedan me napustio, a ja sam rekao: On je sigurno raskomadan. I ja ga nikad više nisam vidio.
  • 29 Vi mi hoćete opet oduzeti i ovoga! Ako li mu se dogodi kakva nesreća, vi ćete bijednički spustiti moju sijedu glavu u *boravište mrtvih. « 
  • 30 » Ako ja sad dođem k mojem ocu, tvojemu sluzi, a da dječak nije s nama, njegov je život toliko vezan s dječa kovim
  • 31 da će umrijeti, čim bi zapazio njegovo odsustvo. Tvoje bi sluge spustile u boravište mrtvih, u žalosti, sijedu glavu našeg oca, tvojeg sluge.
  • 32 Znaj da se tvoj sluga stavio na mjesto garanta dječakovog pred ocem njegovim: » Ako li ga ne dovedem, rekao sam, nosit ću zauvijek grijeh pred svojim ocem.
  • 33 Pusti sada svojeg slugu ostati robom mojeg gospodina[324] umjesto dječaka! Neka se on vrati sa svojom braćom!
  • 34 Kako, u stvari, mogao bih ja otići k svojem ocu ako dječak nije sa mnom? Ne vidio ja nesreću koju bi dočekao moj otac! « 

Josip se dao prepoznati[uredi]

  • 45 1 Josip se nije mogao svladati pred svima njima koji su stajali pred njim.  » Izvedite sve moje ljude «, prodera se on. Nitko od njih nije bio nazočan kad se on dade prepoznati svojoj braći.
  • 2 On zajeca tako jako da ga Egipćani začuše, čak i kuća *Faraonova.
  • 3 »Ja sam Josip, reče on svojoj braći. Moj otac da li je još u životu? « Ali njegova braća ne mogoše mu odgovoriti, toliko su drhtali pred njim
  • 4 Josip reče svojoj braći: » Dođite do mene. « Oni se približiše. » Ja sam Josip, vaš brat, reče on, ja kojeg ste prodali u Egipat.
  • 5 Ali ne žalostite se sada i ne budite uznemireni što me vidite prodanog ovdje, jer je Bog taj koji me poslao pred vama da bih vam spasio živote.
  • 6 Ovo je u stvari druga godina kako glad pustoši po zemlji i, tijekom još pet godina, ne će biti ni oranja ni žnjevenja.
  • 7 Bog me poslao ispred vas da bih vam stvorio zalihe hrane u zemlji, i vama dopustio živjeti i mnogima između vas izbjeći.
  • 8 Niste, dakle vi, koji ste me poslali ovamo, već Bog. On me promaknuo Ocem Faraona, gazdom sve kuće i namjesnikom sve zemlje Egipat[325].
  • 9 Požurite se vratiti k' mojemu ocu i reći mu: Ovako govori tvoj sin Josip: Bog me promaknuo na čast gospodara sve zemlje Egipat, siđi k meni bez zaustavljanja.
  • 10 Ostat ćeš u zemlji Gošenovoj[326] i bit ćeš kod mene, ti, tvoja djeca i tvoji unuci, tvoja sitna stoka i tvoja krupna stoka i sve što je s tobom.
  • 11 Tu ću ja pribavljati tvoju opskrbu kako ti ne bi bio lišen izvora, ti, tvoja kuća i svi tvoji, jer ima još pet godina gladi.
  • 12 » Vi to vidite vlastitim očima, a moj brat Benjamin vidi svojim, da ja govorim vlastitim ustima.
  • 13 Obznanite mojem ocu svu važnost koju ja imam u Egiptu i sve ono što ste mogli vidjeti; požurite se svesti mojeg oca ovamo. «

Jakov je pozvan doći u Egipat[uredi]

  • 14 On se plačući baci o vrat svojem bratu Benjaminu.
  • 15 On zagrli svu svoju braću i obli ih suzama, potom njegova se braća zapričaše s njim.
  • 16 Žamor se dao čuti u kući *Faraonovoj: » Braća Josipova su stigla!«  Bi rečeno. No, Faraon i njegove sluge sagledaše to dobrim pogledom
  • 17 i Faraon reče Josipu: » Reci svojoj braći: Učinite ovako: podbodite vašu stoku, hajde, stignite i zemlju Kanaan
  • 18 uzmite vašeg oca i vaše, potom vratite se k meni da vam ponudim ugodnosti zemlje Egipat i da vi jedete srž zemaljsku[327].
  • 19 » Što se tiče tebe, prenesi ovu zapovijed: učinite ovako: uzmite kola egipatska za vašu djecu i vaše žene, prevezite vašeg oca i dođite;
  • 20 ne bacajte ožalošćenih pogleda na svoje stvari[328], jer ugodnosti sve zemlje egipatske bit će vaše. «
  • 21 To je ono što učiniše sinovi Izraelovi. Po zapovijedi Faraonovoj, Josip im dade kola i hranu za put.
  • 22 Svakom od njih dade odjeće za presvlaku, ali Benjaminu dade 300 sikala srebra i pet odijela za presvlaku.
  • 23 On jednako posla svojem ocu deset magaraca natovarenih slasticama Egipta i deset magaraca natovarenih žitom, hranom i živežom za putovanje svojeg oca.
  • 24 Tada on pusti otići svoju braću i reče im u odlasku: » Ne dopustite se pokolebati na putu[329]. «
  • 25 Vraćajući se iz Egipta, oni stigoše u zemlju Kanaan kod svojeg oca Jakova
  • 26 i javiše mu: » Josip je još živ i evo kako vlada svom zemljom egipatskom! « Ali srce Jakovljevo ostade bezosjećajno, jer im nije vjerovao.
  • 27 Oni mu tada ponoviše sve riječi koje im je Josip rekao. Potom on vidje kola koja je Josip poslao za njegov prijevoz, i duh se njihovog oca probudi.
  • 28 » Dosta je, povika Izrael, moj sin Josip još je u životu; ja hoću otići i vidjeti ga prije što umrem. «

Jakov ponovo pronalazi svojeg sina Josipa[uredi]

  • 46 1 Izrael se stavi na put sa svim što mu je pripadalo. Stiže u BerŠebu[330] i ponudi * žrtve Bogu svojek oca Izaka.
  • 2 U svojoj noćnoj viziji, Bog se obrati Izraelu: » Jakove, Jakove. «   » Evo me «, odgovori on.
  • 3 On tad reče: » Ja sam El, Bog je tvoj otac. Ne plaši se ići u Egipat, jer ću ondje od tebe načiniti jedan veliki narod.
  • 4 Ja, ići ću s tobom u Egipat i ja sam taj koji ćete također vratiti nazad[331]. Josip će ti zaklopiti oči. « 
  • 5 Jakov napusti Ber-Ševu. Sinovi Izraelovi prevezoše svojeg oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kolima koje im je bio poslao Faraon za prevesti ih.
  • 6 Oni uzeše svoja stada i svoja dobra koja su bili stekli u zemlji Kanaan. Jakov se nađe u Egiptu sa svim svojim potomcima,
  • 7 njegovi sinovi i sinovi njegovih sinova s njim, njegove kćeri i kćeri njegovih sinova. On dovede sa sobom svo svoje potomstvo u Egipat.
  • 8 Evo imena sinova[332] Izraelovih koji dođoše u Egipat:
Jakov i njegovi sinovi:
prvorođeni Jakovljev: Ruben.
  • 9 Sinovi Rubenovi: Hanoh, Palu, Hesron, Karmi.
  • 10 Sinovi Simeonovi: Jemuel, Jamin Ohad, Jakin, Sohar, Šaul, sinovi Kanaankini.
  • 11 Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari.
  • 12 Sinovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres, Zerah. Er i Onan umriješe u zemlji Kanaan Peresovi sinovi biše Hesron i Hamoul.
  • 13 Issakarovi sinovi: Tola, Puva, Jov, Šimron.
  • 14 Sinovi Zabulonovi: Sered, Elon, Jahlel.
  • 15 Ovo biše sinovi koje Lea dade Jakovu u dolini Aram[333], kao i njena kćer Dina. Njeni sinovi i njene kćeri brojaše ukupno 32 osobe.
  • 16 Sinovi Gadovi: Sifion i Hagui, Šuni i Ešbon, Eri, Arodi i Areli.
  • 17 Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi, Beria, i njihova sestra Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel.
  • 18 To biše sinovi Zilpaini koju Laban bi ustupio svojoj kćerki Lei da bi ona dala njih Jakovu: šesnaest osoba.
  • 19 Sinovi Rahelini, žene Jakovljeve: Josip i Benjamin,
  • 20 Rodiše se Josipu u Egiptu Manase i Efraim koje mu je dala Asenat, kćer PotiFera, svećenika iz Onea[334].
  • 21 Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker i Ašbel, Guera i Naman, Ehi i Roš, Mupim, Hupim i Ard.
  • 22 To biše sinovi Rahelini koje ona dade Jakovu, sveukupno četrnaest osoba.
  • 23 Sinovi Danovi: Hušim.
  • 24 Sinovi Neftalijevi: Jahcel, Guni, Jecer, Šilem.
  • 25 To biše sinovi Bilhini koju Laban ustupi svojoj kćeri Raheli da ona dadne njih Jakovu. Sveukupno: sedam osoba.
  • 26 Ukupan broj osoba pripadajućih Jakovu i poteklim od njega, koji dođoše u Egipat, ne računajući žene njegovih sinova: 70 sveukupno.
  • 27 Sinovi Josipovi koji mu biše dani u Egiptu: dvije osobe. Ukupan broj osoba kuće Jakovljeve koji dođoše u Egipat bi 70 osoba[335].
  • 28 Jakov posla pred sobom Judu prema Josipu da mu prethodi u Gošen[336]. Kad oni stigoše u zemlju Gošena,
  • 29 Josip upregnu svoja kola i uspe se u Gošen u susret svojem ocu Izraelu. Samo što je vidio Josipa baci mu se o vrat njegov, i opet o njegov vrat, on zaplaka.
  • 30 Izrael mu tada reče: » Ovog puta, kad sam ponovo vidio tvoje lice, ja prihvaćam umrijeti jer ti si u još životu. « 

Jakov se nastanjuje u Egiptu[uredi]

  • 31 Josip reče svojoj braći kući oca svojeg: » Ja ću se vratiti obavijestiti * Faraona i njemu reći: Moja braća i kuća mojeg oca koji bijahu u Kanaanu došli su k meni.
  • 32 Ti su ljudi *pastiri i uzgajivači stada. Oni su doveli svoju sitnu i svoju krupnu stoku, i sve što imahu svoje.
  • 33 Također, kad vas Faraon bude pozvao i pitao koje je vaše zanimanje,
  • 34 vi ćete odgovoriti: Tvoje sluge su bile odgajivači stada od svoje mladosti sve do danas; mi smo to kao i naši očevi što su bili. Vi ćete moći tako obitavati u zemlji Gošen[337], jer Egipćanin prezire sve pastire. «
  • 47 1 Josip dođe dakle upozoriti Faraona i reći mu: » Moj otac i moja braća su došli iz zemlje Kanaan sa svojom sitnom i svojom krupnom sto kom i svim što bijaše njihovo; oni se nalaze u zemlji Gošen. « 
  • 2 Potom, u grupi svoje braće, on uze pet ljudi da ih predstavi Faraonu.
  • 3 Ovaj reče braći Josipovoj: » Koje je vaše zanimanje? «  » Tvoje su sluge pastiri, odgovoriše oni, mi smo to kao i naši očevi što su to bili.«
  • 4 Oni rekoše Faraonu: » Mi smo došli da bi boravili u zemlji, jer nema više ispaše za ovce tvojih slugua glad pritišće zemlju Kanaan. Dozvoli da tvoje sluge sada obitavaju u zemlji Gošen. «
  • 5 Faraon reče Josipu: » Tvoj otac i tvoja braća su došli k tebi.
  • 6 Zemlja Egipat je pred tobom, nastani svojeg oca i svoju braću u najboljem mjestu. Nek' obitavaju u zemlji Gošen. Ako poznaješ među njima sposobne ljude, uzmi ih u napolicu za moja vlastita stada. «
  • 7 Josip dovede svojeg oca Jakova i predstavi ga Faraonu. Jakov blagoslovi Faraona
  • 8 koji mu reče : » Koliko je godina trajao tvoj život ? « 
  • 9 » Trajanje mojih seoba bijaše 130 godina! odgovori Jakov. To bi jedno kratko i zlo vrijeme tako da godine mojeg života nisu dosegle ono trajanje godina koje su proživjeli moji očevi u vrijeme njihovih seoba. « 
  • 10 Nakon što je blagoslovio Faraona Jakov uze otpust u njega.
  • 11 Josip smjesti svojeg oca i svoju braću i dade im jedno imanje na najboljem mjestu u cijelom Egiptu, u zemlji Ramzesovoj[338], kako je bio propisao Faraon.
  • 12 Josip opskrbi hranom svojeg oca, svoju braću i svu kuću oca svojeg, prema broju njihove djece za ishranu.

Josipova politika tijekom gladi[uredi]

  • 13 Ne bi više nikakve hrane u cijeloj zemlji jer glad ju je teško pritiskivala. Zemlja Egipat i zemlja Kanaan nisu više znale što činiti pred tom glađu.
  • 14 Josip pokupi sav novac koji se nalazio u zemljama Egipat i Kanaan prodajući[339] im žito i privuče sav taj novac u *Faraonovu palaču.
  • 15 Novac nestade iz zemalja Egipta i Kanaana. Svi Egipćani dođoše naći Josipa i rekoše mu: » Daj nam što za jesti. Zašto bismi mi trebali umrijeti pred tobom, radi nedostatka novca? «
  • 16  » Dajte mi vaša stada, odgovori Josip, a ako manjka novca, tad ću vam po cijeni stada isporučiti što za jesti. « 
  • 17 Oni dovedoše stada Josipu koji im isporuči što za jesti u zamjenu za konje, stada sitne i krupne stoke i magaraca. Po cijenu svih njihovih stada, on im osigura što te godine jesti.
  • 18 Ta godina isteče, oni ga dođoše tražiti ponovo iduće godine i rekoše mu: » Mi ne krijemo našem gospodinu da je novac nestao i da stada životinjska pripadaju mom gospodinu. Ne preostaje pred našim gospodinom ništa osim naših tijela i naša zemlja.
  • 19 Zašto bismo mi trebali umrijeti na tvoje oči? Naša zemlja nije više ništa bez nas. Kupi nas, nas i našu zemlju; mi i naša zemlja bit ćemo u službi Faraona. Daj sjemena, mi hoćemo živjeti, a ne umrijeti, zemlja ne će biti ožalošćena. « 
  • 20 Josip kupi u korist Faraona svu zemlju Egipta, jer svaki Egipćanin prodade svoje polje, tako neumoljiva bijaše za njih glad. Zemlja pripade Faraonu.
  • 21 Ipak Josip ne kupi zemlju svećeničku jer je imao jednu naredbu Faraonovu njima u korist. Oni se prehranjivaše od obroka koje im davaše Faraon i oni ne prodaše svoje zemlje.
  • 22 Josip reče narodu: » Danas dakle, ja sam vas stekao u korist Faraonovu, vas i vašu zemlju. Imat ćete sjemena i moći ćete zasijati zemlju.
  • 23 Po žetvama davat ćete jednu petinu Faraonu, a vi ćete imati četiri druge za zasijati polja i prehraniti sebe kao i one koji s vama žive, i vašu djecu. « 
  • 25  » Ti si nam spasio život, odgovoriše oni. Možemo li naći milost u očima mojeg gospodara i biti robovi Faraonovi. « 
  • 26 Josip izdade jedan dekret, na snazi još i danas, namećući jednu petinu od zemlje Egipat u korist Faraonovu. Samo zemlja svečenička ne pripadaše Faraonu.

Posljednja volja Jakovljeva[uredi]

  • 27 Izrael stanovaše u zemji Egipat u području Gošena[340], Izraeliti tu postadoše posjednicima, biše plodni i namnožiše se.
  • 28 Jakov poživje sedamnaest godina u Egiptu, a trajanje života Jakovljevog bi 147 godina.
  • 29 Kad se približiše dani smrti Izraelove, on pozva svojeg sina Josipa i reče mu: » Ako sam našao milosti u tvojim očima, stavi svoju ruku pod moje bedro[341], učini dokaz prijateljstva prema meni i ne zakopaj me u Egiptu.
  • 30 Ja ću leći s mojim očevima[342], ti ćeš me iznijeti iz Egipta i ukopati u njihov grob. «  » Učinit ću kao što si ti rekao «, odgovori on. Josip mu prisegnu, a Josip se prostrije po uzglavlju svojeg kreveta[343].

Jakov blagoslovi sinove Josipove[uredi]

  • 48 1 No, poslije ovih događaja rekoše Josipu: » Tvoj je otac bolestan. « On uze sa sobom svoja dva sina, Manasea i Efraima.
  • 2 Obavijestiše Jakova govoreći: »Evo tvoj sin Josip ti dolazi. » Izrael učini napor i sjede na krevet.
  • 3 Jakov reče Josipu: » Bog Svemogući mi se prikazao u Luzu[344] u zemlji Kanaan.
  • 4 On me blagoslovio i rekao mi: Ja ću te učiniti plodnim i razmnoživim da bih načinio od tebe jednu zajednicu naroda. Dat ću ovu zemlju tvojem potomstvu poslije tebe u vječni posjed.
  • 5 A sada, ta dva sina koja su ti rođena u Egiptu prije no što sam ja došao k tebi u Egipat, oni su moji. Efraim i Manase bit će moji kao Ruben i Simeon[345].
  • 6 Ali djeca koju si porodio poslije njih[346] bit će tvoji, a to je u ime njihove braće što će biti pozvani s njihove strane u baštini.
  • 7 Što se tiče mene, pri mojem povratku iz ravnice, smrt Rahelina me udari u zemlji Kanaan na cesti, nešto dalje od ulaza u Eufratu.
  • 8 Ondje sam ju ukopao na cesti Eufrata, koje je u Betlehemu[347]. « Izrael vidje Josipove sinove i uskliknu: » Tko je to? « 
  • 9 Josip odgovori svojem ocu: »To su djeca koju mi je Bog dao ovdje.«  »Drži ih dakle kod mene da ih blagoslovim«, preuze on.
  • 10 Starost je oteščala pogled Izraelov, on više nije mogao vidjeti. Kad Josip njih približi, Izrael ih zagrli i stegnu uza se,
  • 11 potom reče Josipu: »Bio sam ocijenio nemgućim vidjeti ponovo tvoje lice, a evo kako Bog mi dade vidjeti čak i tvoje potomstvo! « 
  • 12 Josip ih skinu s očevih koljena[348] i prostrije se licem prema zemlji.
  • 13 Josip uze svoja dva sina, Ef raima sebi desno, dakle lijevo Izrael, a Manasea sebi lijevo, dakle Izraelu desno. On ih približi njemu.
  • 14 Izrael pruži svoju desnu ruku i stavi ju na glavu Efraimu koji je bio mlađi, a svoju lijevu na glavu Manaseu. On bijaše zamijenio svoje ruke[349], jer je Manase bio prvorođeni.
  • 15 On blagoslovi Josipa govoreći:
» Bog, u čijoj nazočnosti su išli
moji očevi Abraham i Izak,
Bog koji bi moj *pastir odkad ja
postojim pa sve do ovog dana,
  • 16 *anđeo koji me oslobodio sveg
zla,
nek' blagoslovi ove momke,
nek' zahvaljujući njima moje ime
bude zazivano kao i mojih otaca
Abrahama i Izaka,
i nek' se množe u množine
usred zemlje.
  • 17 Josip je vidio kako njegov otac bijaše položio desnu ruku na glavu Efraimu i to ga naljuti. On zgrabi ruku svojem ocu da ju skloni s glave Efraimove prema Manaseovoj.
  • 18 » Ne tako oče moj, reče on, jer to je prvorođeni. Položi svoju desnu ruku na njegovu glavu. « 
  • 19 Ali njegov otac odbi govoreći:  » Znam sine moj. Ja znam da će on tako postati jedan puk, on će također biti velik. Ipak njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo potomstvo bit će punina naroda. «
  • 20 On ih blagoslovi tog dana govoreći: » Putem tebe Izrael će izgovarati ovaj blagoslov :
Nek' te Bog učini kao Efraima
i
kao Manasea ! «
On stavi Efraima prije :Manasea.
  • 21 Izrael reče Josipu: »Ja ću umrijeti, ali Bog bit će s vama i vratit će vas u zemlju vaših otaca.
  • 22 Ja, ja ti dajem Sišem[350], jedan dio više nego tvojoj braći, koji sam oteo vlasti *Amorita mačem i lukom. «

Jakov blagoslovljava svojih dvanaest sinova[uredi]

  • 49 1 Jakov sazva svoje sinove i reče im: „Prikupite se da vam priopćim što će vam se dogoditi u budućnosti.
  • 2 Prikupite se i slušajte, sinovi Jakovljevi, slušajte Izraela oca svojega.
  • 3 Ruben, ti si moj prvorođeni, moja silnost i prvina moje muškosti, obilovat ćeš silom, obilovat ćeš moćju.
  • 4 Ne prelijevaj se kao kipuća voda! budući da si se bio uspeo na ležaj oca svojega[351],
ti si dakle oskvrnuo krevet na
kojem
sam.
  • 5 Simeon i Levi su braća,
njihova složnost[352] je
sredstvo
nasilja.
  • 6 Ja neću da mene upliću,
ja se neću radovati njihovim

zborovima; jer u svojoj srdžbi pobili su ljude, i u svojoj mahnitosti osakatili bikove[353].

  • 7 Prokleta bila njihova srdžba,

njihova žestina!

I njihova prenagljenost, tako
surova!
Ja ću ih razdijeliti u Jakovu,
rasut ću ih u Izraelu[354].
  • 8 Juda, ti si taj kojeg će braća
tvoja slaviti[355].
Tvoja će ruka pritiskivati šiju
neprijateljima tvojim,
sinovi oca tvojega klanjat će
se pred tobom.
  • 9 Ti si jedan lavić, o Judo,
o sine moj, ti si se okoristio
od
pokolja!
On je savio koljeno i zalegao
kao kakav lav i kao kakvog
lava,
tko će ga dići?
  • 10 Skiptar ne će izmaći Judi,
ni palica zapovjednička
između njegovih nogu
sve dok ne prispije onom
kojem pripada[356] i
kome puci
duguju poslušnost.
  • 11 On koji privezuje svoje
magare
u vinogradu i o trsje
magarčića,
on je pokvasio svoju odjeću u
vinu i svoju tuniku u krvi
grožđa.
  • 12 Njegove su oči tamnije od vi-
na a zubi bijelji od
mlijeka[357].
  • 13 Zabulon će imati svoje boravi-
šte na obali mora.
On ima brodove uz obalu, a
međe njegove vladaju
Sidonom[358].
  • 14 Isakar je jedan koščati
maga-
rac koji liježe u obor s
dvostrukim
zidom.
  • 15 On je vidio da je objed bio
ukusan i zemlja ugodna,
pa je pružio hrbat svoj pod
samar,
on je dobar za robovsku tlaku.
svojem puku
kao jednom od plemena
Izraelo-
vih.
  • 17 Dan će biti zmija na putu, gu
ja na stazi,
koja ujeda koljenicu konju a
njegovom jahaču pada
otraga[360].
  • 18 U tvojem spasu, ja se nadam
ô GOSPODE [361],
  • 19 Gad, jedna ga trupa napadne

a on, on joj zaskoči zalaznicu[362].

  • 20 Od Ašera potječe masno, nje-
gova hrana,
i on pravi kolače
kraljevske[363].
  • 21 Neftali je jedna košuta u
slobodi koja daje
lanad[364].
  • 22 Josip je jedan mladi bik,
mladi bik pokraj izvora.
Na pašnjacima, on prelazi
zid[365]
  • 23 oni su ga izazvali, oni su ga
karali,
strijelci s njim zaratiše,
  • 24 ali njegov luk osta zatvoren
dok
se on igrao rukama i šakama.
Snaga Neukrotivog
Jakovljevog,
imenom Pastira,
Oca Izraelova,
  • 25 El, tvoj otac nek' On ti dođe
u pomoć
po Bogu Svemoćnom[366],
nek' te
On blagoslovi!
Blagoslov nebesa odozgo
blagoslovi *ponora prostrtih
ispod zemlje,
blagoslovi dojki i grudi,
  • 26 blagoslovi tvojeg oca
nadmašili su
blagoslove antičkih planina,
žudnju starih brežuljaka.
Nek' dođu na glavu Josipovu,
na kose posvećenom[367]
između braće.
  • 27 Benjamin je jedan vuk, on
rastrgava,
s jutra još on jede,
a navečer on dijeli
plijen[368].“

Smrt Jakovljeva[uredi]

  • 28 Bilo je ukupno dvanaest plemena Izraelovih. Evo što im reče njihov otac kad ih blagoslovi dajući pripadajući blagoslov.
  • 29 On im dade potom svoje zapovijedi i reče im: » Ja ću biti sjedinjen svojem puku. Ukopajte me kod mojih otaca, u pećini u polju Efrona Hitita{{Refl|}369},
  • 30 u pećini, prema Mambreu u polju u Kanaanu, polju stečenom po Abrahamu od Efrona Hitita s naslovom vlasnika grobišta.
  • 31 To je gdje su ukopani Abraham i njegova žena Sara, to je gdje su ukopani Izak i njegova žena Rebeka, to je gdje je ukopana Lea.
  • 32 Polje i pećina koji se tu nalaze stečeni su od sinova Hetovih. «

Pogreb Jakovljev[uredi]

  • 50 1 Josip se baci na lice oca svoga, obli ga suzama i zagrli.
  • 2 Potom naredi liječnicima u svojoj službi da balzamiraju njegovog oca. Liječnici balzamiraše Izraela,
  • 3 to je trajalo 40 punih dana, vrijeme potrebno za balzamiranje. Egipćani ga oplakaše, 70 dana.
  • 4 Kad bi prošlo vrijeme plača, Josip reče kući *Faraonovoj : » Ako sam ja našao milosti u očima vašim, recite ovako Faraonu:
  • 5 Moj me otac zakleo ovako govoreći: Evo ja ću umrijeti. U grob koji sam iskopao u zemlji Kanaan to je ondje gdje ćeš me zakopati.
  • 6 Ja bih želio sada otići pokopati svojeg oca i poslije vratit ću se.« Faraon dade svoj odgovor: » Idi pokopati svojeg oca kako te je zakleo. « 
  • 7 I Josip ode pokopati svojeg oca. Sve sluge Faraonove, starješine njegove kuće i sve starješine Egipta odoše s njim,
  • 8 kao i sva kuća Josipova, njegova braća i kuća njegovog oca. U zemlji Gošen[370] oni ostaviše samo svoju djecu, sitnu i krupnu stoku svoju.
  • 9 Čak i kola i zaprege odoše s njim. Tabor je bio vrlo upečatljiv.
  • 10 Oni stigoše u Krajinu Ostruž nica[371] preko Jordana. Ondje, oni sve čano i vrlo dojmljivo obaviše pogreb. Josip ispuni za svog oca korotu od sedam dana.
  • 11 Kanaanci koji tu stanovahu vidješe to oplakivanje u Kraju Ostružnica i rekoše: » To je grdna žalost za Egipat! « Tako se nazva to mjesto preko Jordana » Žalost Egipta. « 
  • 12 Sinovi Jakovljevi postupiše spram njega prema njegovim zapovijedima.
  • 13 Odnesoše ga u zemlju Kanaan i ukopaše gau pećini u polju Makpela, polju stečenom po Abrahamu od Efrona Hitita, s naslovom vlasnika grobišta, naspram Mambre.
  • 14 Poslije ukopa svojeg oca, Josip se vrati u Egipat, on njegova braća i svi oni koji bijahu došli s njim radi ukopa.

Konac Josipovog života[uredi]

  • 15 Vidjevši da njihov otac bijaše mrtav, braća si Josipova rekoše: » Mogao bi Josip s nama postupiti kao s neprijateljima i nanijeti nam zlo koje smo mu načinili! « 
  • 16 Oni zaprosiše u Josipa: » Tvoj je otac dao ovu zapovijed prije smrti svoje:
  • 17 Ovako ćete reći Josipu: Milost, oprosti nedjelo i grijeh svojoj braći. Sigurno, oni su ti prouzročili zlo, ali po milosti, oprosti sada nedjelo slugama Boga oca tvojeg. « Kad mu oni tako rekoše Josip zaplaka.
  • 18 Njegova se braća baciše pred njega i rekoše: » Evo nas tvojih robva!« 
  • 19 Josip im odgovori: » Ništa se ne bojte. Jesam li ja u stvari na Božjem mjestu?
  • 20 Vi ste mi htjeli nanijeti zlo, Bog mi je htio učiniti dobro: sačuvati život jednom brojnom puku kao što se to ostvaruje danas.
  • 21 Od sada, ne bojte se, ja ću pribavljati hranu vama i vašoj djeci.
  • 22 Josip obitavaše u Egiptu, on i kuća[372] oca njegovog. Josip poživje 110 godina
  • 23 i vidje treće pokoljenje sinova Efraimovih. I k tomu sinovi Makirovi, sinovi Manaseovi, rodiše se na Josipovim[373] koljenima.
  • 24 Josip reče svojoj braći: » Ja ću umrijeti. Bog će postupiti u vašu korist i vratiti vas iz ove zemlje prema zemlji koju je prisegom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu[374]. « 
  • 25 Potom Josip dade prisegnuti sinovima Izraelovim: » Kad Bog bude postupio u vašu korist, vi ćete odnijeti moje kosti odavde[375]. «
  • 26 Josip umrije u dobi od 110 godina. Balzamiraše ga i staviše u jedan lijes u Egiptu.

Podrubnice uz Stvaranje[uredi]

[1]Drugi prijevod U početku, Bog stvori nebo i zemlju

[2]dah ili duh Božji ili još siloviti vjetar.

[3]Za Izraelite dan je počinjao o zalasku sunca.

[4]Čvrsti luk koji, prema jednoj staroj koncepciji, odjeljuje donje od gornjih voda.

[5]Dajući zvijezdama ime svjetlila, biblijski tekst indicira njihovu esencijalnu funkciju, koja je osvjetljavanje zemlje. Ono se tako suprotstavlja religijama koje diviniziraju zvijezde.

[6]Blagoslov Božji je shvaćen kao jedna moć koja daje život (30.27, 30; Jb 1.10; 42,12).

[7]Hrana dana čovjeku ovdje je predstavljena kao isključivo vegetalna od postanka. Poslije potopa, ona će obuhvaćati također i meso.(9.3).

[8]Riječ elementi treba biti shvaćena ovdje u jednom vrlo širokom smislu i označava sve što nebo i zemlja sadržavaju.

[9]Drugi prijevod: sedmog dana on se odmori od svakog djela

[10]Vjerojatno se radi o vodi koju je Bog učinio da izbija na suhu i ne obrađenu zemlju, za učiniti život mogućim.

[11]Čovjek (na hebrejskom âdâm) je stvoren iz tla (na hebrejskom adâmâ). Dah života pokreće prirodni život čovjekov ( Jb 27.3; Po 20.27).

[12]Ta hebrejska riječ, koja označava jedno neodređeno područje ili zemlju, ima jedan homonim koji znači uživanje; posjed, pa otud ideja da je vrt u Edenu "raj".

[13]Pishôn: nepoznata rijeka; Hawila prema 10.29 radi se o jednom području u Arabiji; prema 25.18 o jednom području blizu Egiptu, na jugu Palestine.

[14]bdellium: prirodna mirišljiva smola žute boje; onyx: dragi kamen ( vid. Izl 28.20; Jb 28.16).

[15]Guihôn: nepoznata rijeka, treba ju razlikovati od izvora Guihôn u blizini Jeruzalema ( 1

[16]Tigris i Eufrat su dvije velike rijeke između kojih se prostire Mezopotamija

[17]accordée ,fr.= složna, suglasna, dodijeljena ili sukladna, slična. ovdje može još značiti raznovrsna, skladna, opskrbljena (assortie) ili slična (semblable)

[18]}Dajući jedno ime životinjama, čovjek manifestira svoju superiornost i svoje gospodstvo nad njima (vidjeti 1.16, 28).

[19]Mrtvilo ili dubok san.

[20]Ova kratka pjesma izražava na dva načina srodnost čovjeka i žene: prvi putem izraza kost mojih kostiju, meso mojeg mesa (usporediti 2 S 5.1); drugi putem upotrebe rječnika, jer na hebrejskom čovjek se kaže ish ,a žena isha.

[21]Može se također razumjeti: ne jedite (plodova) ni s jednog stabla u vrtu. Na taj drugi način žena razumije riječ, namjerno dvosmislenu, izrečenu od zmije.

[22]Glas ili šum (korake, usp.2S 5.24; Kr 14.5)

[23]ići ćeš na svojem trbuhu: činjenica da puzi, što je prirodno za zmiju, ovdje je predstavljena kao prokletstvo.

[24]Adamu: drugi prijevod čovjeku; ali odsustvo člana pred hebrejskom riječju pokazuje da se ovdje radi o jednom vlastitom imenu.

[25]Trava poljska ili ono što raste u poljima (uključivši i žetvu) suprotno plodovima drveta (2.16). Redci 17-19 opisuju mučno stanje palestrinskog seljaka.

[26]Jedan od nas tj. Bog i njegova nebeska svita (Kr 22.19; Jb 1.6).

[27]pozna(ženu): hebrejski oblik koji znači imade seksualni odnos (sa ženom).

[28]Hebrejski tekst retka 7 neproziran je i prijevod je nesiguran.

[29]Stare verzije imaju razvijeniji tekst: Kain reče svojem bratu Abelu:  » Pođimo u polja «, i, kad su…

[30]Glas krvi: drugi prijevod Slušaj ! Krv.

[31]koje je otvorilo usta…, krv, to jest koje je upilo krv ili koje je natopljeno krvlju.

[32]svoju snagu ili svoje plodove.

[33]To je antički zakon osvete koji je tako formuliran ( usp. redak 24); zatim, zakon odmazde ( vid. Egz. 21.23

[34]Nod: Nepoznata zemlja; na hebrejskom, ima igra riječi između tog imena i adjektiva prevedenog s vagabund u redcima 12 i 14.

[35]pozna: vidjeti 1 i bilješke. Henok, nepoznati grad

[36]Mehujael i Mehujijael dvije su varijante pisanja istog imena ( Francuski tekst donosi Mehouyael i Mehouyael).

[37]U francuskom tekstu stoji le livret de famille ,to jest jedna lista potomaka. Ta lista uspostavlja svezu između povijesti Adama i one Noine.

[38]okrijepiti ; na francuskom réconforter . na hebrejskom ima jedna igra riječi između imena Noja i na naš način prevedenog glagola – za prokleti zemlju (tle), vidjeti 3.17

[39]Sinovi božji su vjerojatno bića nadmoćna ljudskim, od kojih su pogani načinili bogove, ali koje biblijski autor podvrgava Bogu jedinom.

[40]budući predan svojim grješkama: on je samo tijelo: drugi prijevod budući da nije ništa drugo do tijelo

[41]Ili istrijebit ću.

[42]tj. svako ljudsko biće.

[43]Tradicionalni prijevod arka sačinjava jedna hebrejska riječ koja znači sanduk sposoban ploviti na površini vode; isti hebrejski izraz označava također predmet u koji Mojsije bi stavljen prije no što će ga pustiti niz Nil ( vidjeti Izl 2.3). Nasuprot tome, jedna druga hebrejska riječ se tradicionalno podrazumijeva u arka (savez), svetinja opisana u Izl. 25.10

[44]Vidjeti u Glosaru pod MJERE.

[45]Ili iskorijeniti.

[46]Ti otvori dozvoljavaju vodi zadržanoj svodom (vidjeti 1.6

[47]svako tijelo, to jest svaka živuća životinjska vrsta (usp. 6.19).

[48]lakat – Vidjeti u Glosaru MJERE

[49]Svi oni… od života ili Svi oni koji bijahu nadahnuti dahom života.

[50]Ili iskorijeni.

[51]otvori: vidjeti 7.11

[52]planina Ararat ili planine araratske: planinsko područje na sjeveru Asirije, na jugozapadu sadašnjeg Kavkaza.

[53]Holocaustes: žrtve paljenice: vidjeti u Glosaru pod Žrtvovanja.

[54]Vidjeti 1.22

[55]Trave sazrijevajuće ili vegetacija. Usporediti 1.29,30 i bilješke.

[56]Lev. 17.11

[57]nikakvo tijelo tj. niti jedno živo biće.

[58]U fr. tekstu l'arc [luk] misleći na l'arc-en-ciel tj. duga

[59]Na hebrejskom ima igra riječi između imena Jafet i glagola prevedenog na predloženi način.

[60]Ova lista potomstva Nojinog (usporediti 5.1 I bilješku) predstavlja jednu raspodjelu u etničkim i geografskim grupama među nekadašnjim narodima.

[61]U mjeri u kojoj se može identificirati vlastita imena koja slijede, sinovi Jafetovi su narodi koji se nastanjuju naročito sjeverno od Mediterana.

[62]Prema odlomku koji slijedi, sinovi Šamovi su puk koji nastanjuje jug i istok Mediterana, i sve do ravnine Mezopotamije .

[63]sve gradovi: drugi prijevod Kalne, jedan nepoznati grad u Mezopotamiji.

[64]Niniva: grad u blizini sadašnjeg Mosula (Irak); Kalah, grad smješten jugoistočno od Ninive.

[65]Eber (koji će se ponovo pojaviti u retku 24) je predak Hebreja.

[66]Sinovi Semovi su narod koji nastanjuje istok Mediterana ( Siriju, Jordaniju, sadašnju Saudijsku Arabiju).

[67]U hebrejskom ima igra riječi između Peleh i zemlja bi podijeljena.

[68]Zemlja Šinear, stari naziv za Mezopotamiju.

[69]Sinovi Adamovi, tj. potomci. Ova lista, u istom stilu kao ona u 5. Pogl., uspostavlja vezu između povijesti Noje i Abrahama.

[70]U hebrejskom ima igra riječi između imena Babilon i glagola prevedenog sa smrsiti.

[71]obitelj, tj. potomci. Ta lista, u istom stilu kao ona u poglavlju 5 uspostavlja vezu između povijesti od Sema do Abrahama.

[72]Ur ili Kaldejci (Babilonci) grad u Donjoj Mezopotamiji, oko 230 km jugoistočno od Babilonije.

[73]Haran: grad u Gornjoj Mezopotamiji, oko 180 km sjevero

[74]Lot: nećak Abramov iz obnitelji Saraine (v. 5, vidjeti također 11.27

[75]bića: sluge, robove i stada.

[76]Sišem: lokalitet smješten na oko 50 km sjeverno od Jeruzalema.

[77]Betel i Air: lokaliteti smješteni oko 15 km na sjever od Jeruzalema.

[78]Negev: polupustinjska regija na jugu Palestine, otprilike između Hebrona i Kadeša.

[79]Prema 20.12, Sarai bijaše Abramova polu-sestra

[80]Negev: vidjeti 12.9 i bilješku Betel, Air vidjeti 12.8 i bilješku.

[81]Vidjeti 12.8.

[82]Vidjeti u Glosaru pod Amoriti.

[83]Riječju braća, Abram podcrtava blisko srodstvo koje ih sjedinjuje, budući da su bili stric i nećak (vidjeti 12.5).

[84]Sodomu i Gomoru: dva grada smještena vjerojatno na jugu od Mrtvog mora, čije je uništenje opisano u pogl. 18

[85]o Distriktu (Jordanskom, vidjeti redak 11), čini se da je to opće ime ovdje korišteno kao vlastito zemljopisno ime, usp. 19.17

[86]Hebron: lokalitet smješten jugo

[87]Samo neka od tih imena su identificirana: Šinear: Mezopotamija; Eleaza, možda Larsa, grad u Donjoj Mezopotamiji; Elam, kraljevstvo smješteno istočno od Babilonije; Tideal: vjerojatno Tudhalija, hititski kralj.

[88]Bera, Birša: ova dva vlastita imena imaju vjerojatno jednu simboličnu vrijednost, jer bi mogli značiti "u zlu", odnosno "u opakosti" .

[89]Slano more: Mrtvo more.

[90]U redcima 5-8 lokaliteti smješteni između Damaska i juga Negeva, prolazeći Moab. Spomenuti narodi su starinci na tom području. Vidjeti također u Glosaru AMORITI.

[91]Vidjeti 13.18 i bilješku.

[92]njegov brat: vidjeti 13.8 i bilješku.

[93]Melkisedek bijaše ujedno kralj i svećenik, kao i brojni suvereni na Orijentu.

[94]U SZ, dîm (desetina) bijaše žrtva od poljoprivrede ( u početku) i uzgoja (po tome ). Ova je žrtva ponuđena Bogu, posredovanjem svećenika i *levita. Ovdje, Abram daje dîm od svega što ima.

[95]tvoja plaća; drugi prijevod: tvoja naknada.

[96]i baštinika …Damask : hebrejski je tekst nejasan; vjerojatno je da redak 3 daje opći smisao.

[97]onaj koji će izići iz utrobe tvoje: hebrejski izraz koji označava dijete koje će se roditi.

[98]Hebrejski izraz preveden s pravednim znači potpuno slaganje s Božjom voljom prije no moralnu ispravnost.

[99]Ur Kaldejanski: vidjeti 11.28 i bilješku.

[100]O ceremonijalu vidjeti Jr 34.18.

[101]robovi – tijekom 400 godina aluzija na događaje ispričane u Izl 1-12; Izl 12.40 govori preciznije o 430 godina.

[102]oni će izići: vidjeti Izl 12.37-15.21

[103]ti ćeš pridružiti se svojim ocima (ili predcima) ili umrijet ćeš ( usp. Brj 20.24; i 1Kr 1.21 i bilješke)

[104]oganj i zublja simboliziraju nazočnost Božju.

[105]Usp. 30.1 Taj običaj je također potvrđen u mezopotamijskom pravu.

[106]Šur: vidjeti Izl 15.22

[107]Na hebrejskom ima jedna igra riječi između imena Ismael (što znači "Bog čuje") i glagola prevedenog s opazio ( ili čuo).

[108]Lahai koji me vidi (hebrejski Lahai Rei) : to je vjerojatno staro ime za taj zdenac, što biblijski autor objašnjava jednom igrom riječi na hebrejskom glagolu koji znači vidjeti (redak 13). Kadeš: lokalitet smješten oko 150 km jugo-zapadno Jeruzalemu; Bered: Još neidentificiran lokalitet, vjerojatno u blizini Kadeša.

[109]Smisao hebrejske riječi prevedene sa Moćni sporran je; prijevod ovdje slijedi interpretaciju danu po starim grčkim I latinskim verzijama.

[110]Na hebrejskom ima igra riječi između imena Abraham i izraza koji znači otac jednog mnoštva.

[111]zemlju tvojih seoba (les miogrations, fr.) ili zemlju gdje ti boraviš.

[112]isključen između svojih: taj izraz opisuje isključenje iz plemenske i religiozne zajednice. Isto vrijedi i za susjedne izraze: isključen iz Izraela (Izl 12.15), isključen iz svoje rodbine (Izl 30.33).

[113]Na hebrejskom ima jedna igra riječi između imena Izak i glagola prevedenog s on se nasmija u retku 17 (usp; 18.12

[114]Za Ismaela: ja te uslišavam : ista igra riječi kao u 16.11

[115]Vidjeti u 13.18 i bilješku.

[116]trojicu ljudi: u nastavku izvješća, pitanje je čas o trojici ljudi (redci 16,22), čas o GOSPODU (redci 10, 20, 33), čas o dvojici anđela (19.1). Radi se dakle o Gospodu praćenom od dvojice anđela, koje je Abraham držao običnim putnicima i koje je primio uz gostoljubivu nomadsku uzrečicu.

[117]tvoj sluga, to jest ja.

[118]u vrijeme obnavljanja, to jest u proljeće, ili možda u jesen, doba kiša koje dopuštaju obnavljanje prirode; drugi prijevodi iduće godine, ili u isto doba (iduće godine).

[119]poče se smijati: vidjeti 17.19 i bilješku.

[120]zaniječe ili slaga.

[121]Sodoma: vidjeti 13.10 i bilješku.

[122]ja sam ga htio upoznati: drugi prijevod ja sam ga odlikovao ili ja sam ga izabrao.

[123]pravednik, vidjeti 15.6 i bilješku.

[124]Dva anđela: vidjeti 18.2

[125]da ih poznamo: hebrejski izraz znači da imamo seksualni odnos s njima.

[126]Sveti zakon gostoprimstva za Lota je nadmašivao svaki drugi razlog.

[127]ispravljača krivde: drugi prijevod suca (nap. prev.).

[128]Distrikt: vidjeti 13.12

[129]Bogu ne godilo!: drugi prijevodi Oh ! ne, Gospode ili Nemoj Gospodaru!

[130]Soar: vidjeti 13.10 i bilješku. Na hebrejskom, ima igra riječi između imena Soar i pridjeva prevedenog po značenju iz retka 20.

[131]stubom od soli: na jugu Mrtvog mora, određene geološke formacije podsjećaju na kipove.

[132]otac ili predak

[133]Sinovi Amonovi ili Amoniti zaposjedaju jedno područje smješteno na istoku Jordana, na transjordanijskoj ravni.

[134]Negev: vidjeti 12.9 i bilješku; Kadeš, vidjeti 16.14 i bilješku; Šur: vidjeti Izl. 15.22

[135]božanstvo: drugi prijevod Bog.

[136]sikl: vidjeti u Glosaru pod MJERE.

[137]koje joj je Bog bio rekao Vidjeti 18.10; 18.14 i bilješke.

[138]Vidjeti 17.19 i bilješku.

[139]kruha …otpusti ju: drugi prijevod kruha i mješinu vode koje povjeri Hagari, stavljajući ih na njena pleća. On njoj također povjeri dijete i otpusti ju.

[140]pustinja Paranska: pustinja poluotoka Sinajskog, na jugu od Kadeša (vidjeti 16.14 i bilješku).

[141]O Abimelehu, vidjeti poglavlje 20.

[142]O tom lokalitetu, vidjeti redak 14 i bilješku. Na hebrejskom ima jedna dvostruka igra riječi u redcima 28-31, jer Ber-Ševa se može prevesti kao Bunari-od-Sedmoro ili Bunari-od-Prisege.

[143]zemlja Filistinaca, t. j. zemlja gdje se Filistinci trebaju kasnije smjestiti ; vidjeti 26.1 i bilješku.

[144]učini zazivanje -: drugi prijevod: Zazva ime Gospodovo.

[145]Ne zna se gdje se točno nalazi ta zemlja Morija; stara sirijska verzija govori o zemlji *Amorita, dok jedna židovska tradicija , već predstavljena u 2 Krn 3.1 identificira to podružje s područjem Jeruzalema, naznačenu planinu budući brežuljkom *Siona.

[146]holokaust, hebrejska riječ: Daničičev prijevod govori žrtva ili žrtva paljenica (nap.prev.).

[147]klanjati se ili samo - klanjati: francuski prijevod ima glagol se prosterner što se prevodi s padati ničice, klanjati [pred], nap. prev.

[148]uze…: drugi prijevod on odnese vatru (tj. žeravice u posudi).

[149]Bog će znati vidjeti janje: drugi prijevod Bog će sebi sam priskrbiti janje. Vidjeti redak 14 i bilješku.

[150]Gospod vidi … Na planini je Bog viđen: drugi prijevod Gospod će si priskrbiti … Na planini Gospodovoj bit će pribavljeno (vidjeti redak 8. ).

[151]Vrata svojih neprijatelja, tj. upravljački autoritet kod svojih neprijatelja.

[152]Ber-Ševa – vidjeti 21.14 I bilješku.

[153]Glavni interes redaka 20-24 čini se počiva u spominjanju Rebeke (redak 23) koja igra važnu ulogu počevši od 24. poglavlja.

[154]Hebron, vidjeti redak 13.18 i bilješku.

[155]Hitit: vidjeti u Glosaru AMORITI. – Na vrata njegovog grada: trg smješten uz gradska vrata bijaše mjesto javnih sastanaka gdje su se ugovarali poslovi i vršila pravda.

[156]sikala, vidjeti u Glosaru MJERE.

[157]Mambre: vidjeti redak 13.18 i bilješku.

[158]položi ruku na moje bedro: gesta koja je mogla biti popraćena svečanom prisegom : usp 47.29.

[159]Kanaanci: vidjeti u Glosaru pod AMORITI.

[160]Aram-od-dviju-rijeka : često odredište u području Gornje Mezopotamije, smješteno između Eufrata i Tigrisa. Također zove se i ravnica Aram (redci 25.20 ; 28.2).

[161]Vidjeti 22.43.

[162]poznala; vidjeti 4.1

[163]sikl: vidjeti u Glosaru pod MJERE.

[164]Vratima neprijatelja svojih: vid. 22.17 i bilješku.

[165]Lahai-Roi: vidjeti 16.14 i bilješku. – Negev: vidjeti 12.9 i bilješku.

[166]prošetati se : nesiguran prijevod jednog hebrejskog glagola koji se samo ovdje pojavljuje. Stara latinska verzija ima mediter (fr., smišljati, misliti, promišljati, razmatrati, etc.

[167]Od svih imena spomenutih u redcima od 1-4 samo je Madian dobro poznato: vidjeti Izl 2.15 i bilješku.

[168]zemlja Kedem označava možda jedno područje južno od Damaska. Drugi prijevod zemlja na Istoku.

[169]pridružen k svojima: izraz izveden iz svojeg korijena činjenice da mrtvac bijaše po običaju ukopan u obiteljsku grobnicu.

[170]Makpela: vidjeti pogl. 23

[171]Vidjeti 16.14 i bilješku .

[172]duari: sela od šatora kod nomada.

[173]Havila: vidjeti 2.11 ; Šur: vidjeti Izl 15.22 ; Ašur: nreutvrđeno područje jednako spomenuto u Br. 24.22

[174]ravnica Aram: vidjeti 24.10 i bilješku.

[175]čemu sam ja tu: smisao ovog izraza na hebrejskom nije jasan; drugi prijevod -na što?

[176]Na hebrejskom ima igra riječi između imena Ezav i adjektiva prevedenog s rutav.

[177] Na hebrejskom ima igra riječi između imena Jakov i riječi prevedene s peta.Vidjeti također 27.35 i bilješku.

[178]od tog riđeg: od tog umaka (redak 29) boje riđe (sočivo, redak 34) pripremljenog od Jakova. Na hebrejskom, ima igra riječi između imena Edom (riđ, pridjev) i imena prevedenog s Riđ, Umak.

[179]Pravo provorođenstva impliciralo je pravo na jedan dio privilegiranosti u obiteljskoj baštini (Deuterenomij 21.17) i na jedan posebni očinski blagoslov(vid. pogl. 27).

[180]prva: vidjeti 12.10 – Gerar, Abimeleh: vidjeti poglavlje 20, posebice 20.1 i bilješku. Abimeleh, preciznije, bijaše kralj Gerara (20.2) u zemlji kamo će Filistinci doći kasnije i ondje se nastaniti (usporediti 21.32). Ustvari, Filistinci, podrijetlom s Krete ili Male Azije došli su oko 12. st. Pr.I.Kr. i nastanili se na mediteranskoj obali, u području koje se nalazi između današnje Jaffe i Gaze.

[181]Vidjeti redak 1 i bilješku. Tekst naziva Filistincima žitelje tog područja.

[182]ued (oued, fr.), pustinjska rijeka koja teče u sezoni kiša.

[183]U hebrejskom tekstu od redaka 20-22 ima igra riječi između imena različitih studenaca i korištenih glagola: Ezek (faire echec – spriječiti u postupanju); Sitna – osporavati (redak 21); Rehovot – dati slobodno polje, tj. Dati slobodu djelovanja (redak 22).

[184]i mi smo imali plodova zemaljskih: drugi prijevod: da bismo prosperirali u zemlji.

[185]vidjeti 21.14 i bilješku.

[186] tu učini zazivanje: drugi prijevod: zazva ime Gospodovo.

[187]Šivea; Ber: vidjeti 21.31 i bilješku

[188]Hititi: vidjeti u Glosaru pod AMORITI.

[189]Ezav: rutav: vidjeti 25.25 i bilješku.

[190]blagoslovljen on će biti: očinski blagoslov bio je smatran učinkovitim po sebi i zato neopozivim.

[191]tvoj blagoslov: to jest blagoslov koji je trebao pripasti tebi.

[192]Na hebrejskom, ima igra riječi između imena Jakov i glagola prevedenog s istisnuo. Vidjeti također 25.26 i bilješku.

[193]Vidjeti 11.31.

[194]Pošto bi ubio svojeg brata, ubojica bi morao napustiti svoj porodični klan i dakle svoju majku.

[195]tih kćeri Hetovih: Rebeka aludira na žene Ezavljeve, vidjeti 26.34

[196]jednu kćer Kanaanovu ili jednu Kanaanku.

[197]Ravnica Aram: vidjeti 24.10 i bilješku

[198]Ber-Ševa: vidjeti 21.14 i bilješku. Haran: Vidjeti 11.31 i bilješku.

[199]ljestve: tradicionalni prijevod jednog hebrejskog teksta koji prije da označava jedno monumentalno stubište.

[200]stela: jedan uspravljeni kamen koji je simbolizirao nazočnost božanstva. Posipajući ulje odozgo Jakov ju je posvetio i učinio od tog mjesta jedno kultno mjesto.

[201]Vidjeti 12.8 i bilješku.

[202]dîm: vidjeti 14.20 i bilješku.

[203]Kedem: vidjeti 25.6 i bilješku. Sinovi Kedemovi su stanovnici tog područja.

[204]Vidjeti 11.31

[205]sin ili potomstvo; Laban bijaše unuk Nahorov.

[206]moje kosti i moje meso: vidjeti 2.23 i bilješku.

[207]moj brat ili moj rođak.

[208] nježan pogled: drugi prijevod slabašne oči ili ugodne slabašne.

[209]U toj priči (29.31-30.24) o rođenju svakog dječaka ima jedna igra riječi na hebrejskom u imenu djeteta. Ovdje igra riječi smjera na Ruben i glagol preveden s gledao.

[210]Igra riječi između Simeon i opazio (usp. 16.11 i bilješku)

[211]Igra riječi između Levi i privrgnuti se.

[212]Igra riječi između Juda i slaviti.

[213]Uzeti jedno dijete na koljena bio je također ritual adopcije (vidjeti 48.12); od nje imat ću jednog sina: vidjeti 16.2 i bilješku.

[214]Igra riječi između Dan i učiniti pravdu.

[215]Igra riječi između Neftali i bila sam svezana u saveze.

[216]Igra riječi između Gâd i koja sreća!

[217]Igra riječi između Ašer i koja sreća, sretnom!

[218]rajčica, u fr. tekstu pomme d'amour što je moguće prevesti, s tommate = rajčica ili mandragora, za koju se u antičko doba vjerovalo da pospješuje plodnost.

[219]Igra riječi između Isakar i moju plaću ( i ja sam te platila).

[220]Igra riječi između Zabulon i priznati moj položaj (rang).

[221]Igra riječi između Josip i dodao (i skinuo ) redak 23.

[222]ako sam ja dakle našao milosti u tvojim očima… :rečenica nije završena; može se podrazumijevati nešto kao: slušaj me ! ili ne odlazi !

[223]plodnu: drugi prijevod crnu (isto u redcima 33, 35, 40 ). U redcima 32-42 detalji koji se odnose na boju dlake u životinja i radnji koje je poduzeo Jakov nisu uvijek jasni, ali opći smisao je bez dvojbe: tim potezuima Jakov se pokazao lukaviji od svojeg punca koji "mijenjao deset puta moju plaću" (31.7, 41).

[224]stelu: vidjeti 28.16 i bilješku.

[225]pojeo moj novac: čini se da Laban nije dao svojim kćerima uobičajeni miraz.

[226]ravnica Aram: vidjeti 24.10 i bilješku.

[227]Idoli spomenuti ovdje su male figurine koje predstavljaju bogove zaštitnike obiteljske kuće.

[228]Rijeka, tj. Eufrat; planine Galada: planinska oblast na istoku Jordanije.

[229]svoju braću, vjerojatno ljude iz svoje svojte (usp. 13.8 i bilješku).

[230]svojom braćom :: vidjeti red.23 i bilješku. - planine Galada: planinska oblast na istoku Jordanije.

[231]moje sinove i moje kćeri: tj. moje potomke.

[232]moje bogove: vidjeti red. 19 i bilješku.

[233]U Red. 31, Jakov odgovara na pitanje od r.27 ;u r. 32 onom od r. 30.

[234]mojoj braći i tvojoj braći: vidjeti r. 23, trebalo bi se raditi o istim osobama glede srodstva Jakova s Labanom.

[235]Usp. Izl 22.12; Am 3.12: pastir koji donese ostatke od jedne rastrgane životinje nije podnosio štete, tj. namirivao.

[236]Strava Izakova: drugi prijevod Rođak Izakov; radi se o jednom naslovu danom Bogu.

[237]stela: vidjeti 28.18 i bilješku.

[238]Igra riječi između imena Galad (red. 25 ) i … (nedostaje nastavak teksta na francuskom).

[239]Na hebrejskom, ima igra riječi između imena Mispa i glagola prevedenog s da vreba s jedne strane, i s druge strane Mispa i riječi prevedene sa stelu redcima 45, 51, 52.

[240]pod prijetnjom nesreće: drugi prijevod za nanijeti zlo.

[241]Stravom Izakovom: vidjeti red. 42

[242]svoju brać: vidjeti r. 23

[243]svoje sinove i svoje kćeri, tj. svoje potomke.

[244]glasonoše ili *anđeli.

[245]Ime mjesta Mahanaim znači dva tabora; biblijski autor ga približava uskliku koji prethodi, kao i od r. 8

[246]zemlja Seir i polje Edom su odredišta ekvivalentna regiji smještenoj na jugu i jugo-istoku Crnog mora.

[247] Jakov se boji odmazde Ezavljeve, poslije onog što mu je učinio dvadeset godina ranije (vidjeti 25.29

[248]Jabok: istočna pritoka Jordana.

[249]Jedan čovjek: prema Oz 12.5, radi se o jednom *anđelu; ovaj tekst (r.31) dopušta misliti da se radi o Bogu osobno.

[250]u fr. tekstu a` la courbe de femure (doslovce krivina od bedra = kuk; bedrenica): drugi prijevod u zglob kuka, boka.

[251]Na hebrejskom, ima igra riječi između imena Izrael i izraza prevedenog s ti si se borio s Bogom.

[252]Penuel: ortografska varijanta od Peniel (red. 31).

[253]To jest koju je meni podijelio.

[254]To jest u tvojim očima.

[255]Seir: vidjeti 32.4 i bilješku.

[256]Lokalitet smješten na istoku od Jordana (otprilike 55 km sjevero

[257]ravnica Aram: vidjeti 24.10 i bilješku. Sišem: vidjeti 12.6 i bilješku.

[258]Hiviti: vidjeti u Glosaru pod AMORITI.

[259]Dota (miraz) se davala od ženika mladinim roditeljima: darivanje se sastoji od njenih vlastitih dobara.

[260]na vrata svojeg grada: vidjeti 23.10 i bilješku.

[261]Kanaanci, Periziti: vidjeti u Glosaru pod A

[262]Bethel: vidjeti 12.8 i bilješku; 28.10

[263]svojim ukućanima ili svojoj obitelji.

[264]Obruči ili naušnice mogli su biti simboli božanstava. Sišem: vidjeti 12.6 i bilješku.

[265]božanstvo ili Bog.

[266]ravnica Aram: vidjeti 24.10 i bilješku.

[267]Svemogući: vidjeti 17.1

[268]libacija – obredno škropljenje žrtava- stela, ulje – vidjeti 28.18 I bilješku.

[269]Vidjeti 28.19.

[270]Bethel: vidjeti r. 1. – Eufrata. Drugo ime za Betlehem, 8 km južno od Jeruzalema.

[271]Jakov je promijenio ime loše simbolike u ime dobrog predznaka.

[272]stela ili uspravljeni kamen.

[273]Migdal-Eder se nalazi , prema Mi 4.8, tik do padina Siona, u Jeruzalemu. Ime znači “Kula (toranj) od stada”.

[274]ravnica Aram: vidjeti 24.10 i bilješku.

[275]Mambre, Habron: vidjeti 13.18 i bilješku.

[276]…sjedinjen k svojima : vidjeti 25.8 i bilješku.

[277]kćer Kanaana ili Kanaanka:

[278]Seir, Edom: vidjeti 32.4 i bilješku.

[279]Radi se o poglavarima edomitskih plemena.

[280]Horit: potomak puka koji je prethodno dominirao zemljom Kanaanovom. Usporedi u Glosaru pod AMORITI.

[281] vode: prema staroj sirijskoj verziji; stara latinska verzija: vrele vode; smisao korespondentne hebrejske riječi je nepoznat.

[282]Ezav je otac Edomov, to jest Ezav je predak Edomitima.

[283]Evo obitelji Jakovljeve: te riječi, koje uvode u sklop poglavlja 37-50, ekvivalentne su onima Evo povijesti Jakovljevih sinova.

[284]njihova ogovaranja: bilo "način na koji oni ogovarahu druge", bilo "način na koji on njih ogovaraše «.

[285]prinčevsku: nesiguran prijevod jedne riječi koja se pojavljuje samo u tom poglavlju i u 2S 13.18 gdje je prevedena s dugih rukava.

[286]Vidjeti 12.6 i bilješku.

[287]Vidjeti 13.18 i bilješka.

[288]Lokalitet smješten oko 25 km sjeverno od Sišema.

[289]u jame ili jednu od ovih jama.

[290]tragantova, terpentinska i ladanumove, smola: prijevod triju hebrejskih tehničkih termina čiji precizan smisao nije više poznat. U svakom slučaju radi se o mirišljivom bilju koje se koristilo u Egiptu za medicinsku skrb i balzamiranje mumija. Daničićev prijevod je: mirisno korijenje, tamjan i smirna.

[291]skriti njegovu krv: da ne bi kričao prema Bogu (vidjeti 4.10), tj. da ne traži pravdu.

[292]dvadeset srebrenih sikala: vidjeti u Glosaru NOVAC.

[293]veliki ključar: titula visokog egipatskog funkcionara.

[294]Lokalitet smješten 25 km jugo

[295]Keziv: vjerojatno se radi o istom lokalitetu kao što je Akziv citiran u Mi 1.14, smješten u okolici Adulama.

[296]Primjena zakona o "leviratu" (brak djevera i zaove) formuliranog u Dt 25.5

[297]Timna: lokalitet smješten oko 20 km jugo

[298]budući se učinila neprepoznatljivom ili budući se dotjerala. Einaim: vjerojatno isti lokalitet kao onaj nazvan Einam u Joz 15.34, smješten u okolici Adulama.

[299]Ona je znala svoje!: drugi prijevod Nek' joj bude što je dobila!

[300]više u pravu: Tamara je imala više razloga no Juda poštovati zakon "levirata" (vidjeti redak 8 i bilješku ).

[301]Vidjeti redak 37.36 i bilješku.

[302]prehrambenim preokupacijama Egipćana vidjeti 43.32.

[303]tvrđa: smisao odgovarajućeg hebrejskog termina je slabo poznat, ali je objašnjen slijedećim riječima: mjestu gdje su zatvarali kraljeve zatvorenike.

[304]zadignut će ti glavu: gesta kojom nadređeni izražava odobravanje oproštenja podređenom ničice položenim pred njim.

[305]obljetnica: vjerojatno krunidbe.

[306]vjetar istočnjak: suh i snažan vjetar iz pustinje.

[307]obruč: vjerojatno kraljevski pečat koji je mogao imati oblik prstena (vidjeti Izl. 28.11)

[308]pred njim izvikuje: pred visokim egipatskim dostojanstvenicima su trčali sluge koje su skretale pažnju na dolazak važne osobe. Primjerice: Pažnja! Ili: Na koljena!

[309]Safnat – Paneah: ne zna se precizan smisao tog imena, u kojega ulazi jedan element koji označava život. – One je egipatsko ime grada Heliopolisa blizu Kaira, koje tada nije postojalo, a bijaše slavan taj grad po kultu sunca.

[310]Na hebrejskom, ima igra riječi između imena Manase i glagola prevedenog sa otpisao mi (drugi prijevod: učinio da zaboravim ).

[311]Igra riječi između Efraim i učinio me plodnim.

[312]pokloniše se pred njim: vidjeti 37.7,9.

[313]snova: vidjeti 37.5

[314]kao što je Faraon živ: je jedna egipatska formula koja uvodi u prisegu; ona podsjeća na čestu formulu kod Izraelitskih proroka kao što je Gospod živ ); 1

[315]..sada je zatražen . ..: braća vjeruju da je Josip mrtav i da "njegova krv jauče prema Bogu" (vidjeti 37.26 i bilješku ).

[316]terpentinske, tragantove i ladanumove smole: vidjeti 37.25 i bilješku.

[317]Svemogući: vidjeti 17.1

[318]pokloniše se pred njim: vidjeti 337.7,9;42.;6.

[319]srebrena plitica Josipova služila je jednom obliku obožavanja, nazivan "lecanomacie", što se osnivalo na interpretaciji forme uzete po jednoj kapi ulja ostavljenoj u posudi koja sadržava vodu.

[320]moj gospodin može li izreći ili možeš li ti reći ili zar možeš; Tvoje sluge su ili Mi smo.

[321]vidjeti red. 5 i bilješku.

[322]Reći mojem gospodaru ili reći tebi; grijeh tvojih slugu ili naš grijeh.

[323]moja žena: Rahela, žena miljenica Jakovljeva.

[324]To jest dopusti mi ostati tvojim robom.

[325]Tri naslova kojima je Josip odlikovan poznata su po egipatskim tekstovima. Oni odgovaraju vrlo visokim funkcijama na kraljevskom dvoru.

[326]Tradicionalno Gošen se smješta u istočno područje delte Nila, iako ime nije bilo pronađeno na siguran način u egipćanskim tekstovima.

[327]ugodnost Egipta, srž zemlje: Faraon je obećao Jakovu da će ih nastaniti u ugodnoj i bogatoj oblasti.

[328]tj. na ono što ne možemo ponijeti sa sobom.

[329]smisao ove preporuke nije potpuno jasan; prevodi se također: Ne svađajte se (ili ne izazivajte ) putem.

[330]Vidjeti 21.14 i bilješku.

[331]uspeti nazad: aluzija na priču iz 50.5

[332]sinovi ili potomci.

[333]ravnica Aram: vidjeti 24.10 i bilješku.

[334]One.., vidjeti 41.45 i bilješku.

[335]Sedamdeset: u retku 26., nalazi se ukupan broj od 66 osoba, što se može objasniti tim što cifra ne ubraja ni Era, ni Onana, umrle u Kanaanu (r. 12), Manaseja, ni Efraima, rođene u Egiptu (r. 20). Pored toga, stara grčka verzija daje u 27. retku jednu sumu od 75 osoba; to dolazi otuda što u retku 20. dodaju se imena petoro potomaka Manaseja i Efraima. Ova posljednja cifra od 75 nalazi se u jednom dijelu tradicije Izl. 1.5 (vidjeti bilješku ) i u Djela Apostolska 7.14.

[336]prethoditi: drugi prijevod: upozoriti ga da on dolazi. Gošen: vidjeti 45.10 i bilješku.

[337]Gošen: vidjeti 45.10 i bilješku.

[338]Ramzes: vidjeti 1.11

[339]prodajući im: žiteljima tih zemalja.

[340]Gošen: vidjeti 45.10 i bilješku.

[341]Izrael ili Jakov.

[342]leći sa svojim očevima: vidjeti 1Kr 1.21

[343]na uzglavlje svojeg kreveta: stara grčka verzija predstavlja jedan tekst prilično različit: oslonjen o kraj svojeg štapa; to je tekst citiran u He. 11.21.

[344]Svemogući: vidjeti 17.1

[345] Aluzija na činjenicu da Efraim i Manase bit će preci dvaju Izraelskih plemena u istom naslovu kao i Ruben i Simeon, dok nikad neće biti plemena Josipovog.

[346]Biblija nigdje drugdje ne spominje druge Josipove sinove.

[347]iz ravnice, tj. iz ravnice Aram: vidjeti 24.10 i bilješku.

[348]Jakov, uzimajući Efraima i Manasea na svoja koljena, izvršavao je u njihovom pogledu ritual adopcije (usvajanja); usporediti 30.3; 48.5 i bilješke.

[349]Josip je stavio Manaseja, svog sina prvijenca, desno od Jakova (vidjeti 13), jer je ovaj po prirodi stvari primao bolji dio blagoslova davanog desnom rukom (usp. 35.18 i bilješkupa Jakovljev poret rukom nije bio u skladu s naravi stvari (usp. 17).

[350]Sišem: vidjeti 12.6 i bilješku; to jest grad, u srcu budućih teritorija Efraima i Manasea, gdje će Josip biti ukopan (Jos 24.32); ali autor igra također na smisao imena (Sišem: plećka), jer plećka (ili but) jedne životinje bijaše jadan odabrani dio (1Sam 9.24). Ideja je, dakle da je Jakov dao Josipu jedan privilegirani dio.

[351]Vidjeti 35.22.

[352]složnost: drugi prijevod njihovi mačevi.

[353]pobili ljude: vidjeti 34.25, osakatili bikove- aluzija na neki nepoznati događaj; o toj vrsti sakaćenja vidjeti Jos 11.6, 2S 8.4.

[354]raspršili po Izraelu: Simeonovo pleme, smješteno na jugu Palestine, vrlo je rano nestalo s političke scene asimilirano od moćnijeg susjeda Jude; Levijevo pleme nije nikad imalo vlastite teritorije, već će svećenička uloga, koja se ovdje ne spominjre, biti glavna za cjelinu puka (Vidjeti Dt 33.8-11)

[355]kojeg će braća slaviti: na hebrejskom ima igra riječi između Juda i slaviti (Vidjeti 29.35 i bilješku).

[356]Skiptar neće izmaknuti Judi: aluzija na činjenicu da su David i njegovi nasljednici potekli iz Judinog plemena.

[357]vino i mlijeko, to jest vinogradi i stoka, bogatstvo su Judinog plemena.

[358]Važan grad u Feniciji na mediteranskoj obali.

[359]Na hebrejskom ima igra riječi između imena Dan i glagola prevedenog sa suditi (usp. 30.6 i bilješku ).

[360]Redak 17 možda pravi aluziju na ulogu čuvara granica koja pripada najsjevernijem plemenu u Izraelu.

[361]Vrsta usklika usred molitve.

[362]Na hebrejskom ima igra riječi između Gad i riječi prevedenih s trupa i napadne.

[363]Ašer (znači sretni, vidjeti 30.13 i bilješku) Podsjeća na blagostanje jednog plemena smještenog u plodnom pribrežnom području sjeverno od karmela.

[364]Pleme Neftali je bilo smješteno u šumovitom području u podnožju Libana što je dopuštalo jednu usporedbu s košutom.

[365]Drugi prijevod: Josip je krošnja jednog plodnog stabla, krošnja plodnog stabla pokraj izvora; njegove se grane dižu iznad zida.

[366]Redci 24-25 daju Bogu različite titule podcrtavajući njegovu moć (Nesavladivi, Svemoćni), njegov autoritet (Pastir ili Pastor, kraljevska titula) ili još njegovu bliskodt (El, tvoj otac).

[367]posvećenom ili naziru, vidjeti Br 6.1-5 i bilješke).

[368]vjerojatno aluzija na ratnički karakter i surovost plemena Benjamin, vidjeti Sud. 3.15-23 i 19-20).

[369]biti sjedinjen svojem puku: ( ili k svojima, redak 33); vidjeti 25.8 i bilješku.

[370]kuća ili obitelj.

[371]l'Aire-de’Epone: (trnovito područje) – neidentificirano mjesto u Transjordaniji ( s druge strane Jordana).

[372]kuća ili obitelj. – Gošen, vidjeti 45.10 i bilješku.

[373]roditi se nekom na koljenima: vidjeti 30.3; 48.12

[374]Vidjeti 12.7; 26.3; 28.13.

[375]Vidjeti Izl. 13.19; Još 24.32.

Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif