Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/34

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je potvrđena

(od god. 1806.—1856.) i njegov brat Petar (od godine 1808. do godine 1856.), poznati sabirač narodnih pjesama ruskih. Od slavjanofila napominjemo još Jurja T. Samarina i Dm. Valujeva.

Medju zapadnike ide jedan od najboljih ruskih prozaika i najoštroumnijih pisaca Aleksandar N. Hercen (pseudonim: Iskandar) (od god. 1812.—1870.), koji se je pod konac života prislonio uz ideje, veoma blizke slavjanofilstvu; njegov drug i sutrudnik Nikolaj P. Ogarev (od god. 1813.—1877.), pjesnik dosta darovit; Vas. P. Botkin, kritik i putnik, profesor obće povjesti u moskovskom sveučilištu Timofej N. Granovski (od g. 1813. do g. 1855.), jedna od najplemenitijih ličnosti u povjesti ruske inteligencije, i slavni kritik Visarion Grigorjević Bjelinski (od godine 1810.—1848.), koji je silno utjecao na razvoj ruskoga družtva i književnosti. Bjelinski je umio ocieniti svako novo djelo književnosti ne samo sa gledišta estetične kritike, nego je ujedno pokazivao svezu djelâ sa svjetskim pojavima. Njega možemo nazvati uzgojiteljem ruskoga družtva u najvišem smislu ove rieči. Svi pisci i pjesnici novoga perioda izkusili su njegov utjecaj. On je oborio lažni auktoritet književnikâ predjašnjega doba i prvi procienio značenje novih pjesnika i spisatelja. Njegovo estetično osjećanje bijaše tako golemo, da su njegovi prigovori u većini slučajeva ostali definitivni, pa se i sada ne mogu promieniti. On je utemeljio književnu reputaciju mnogih pisaca, prokazao i proslavio neke talente, kao na priliku Aleksandra V. Koljcova (od godine 1809.—1842.), silnoga samobitnog lirika, tvorca pjesama, koje su potekle iz dubine narodnoga srca; neke od njegovih pjesama pjevaju se danas po narodu. Od pjesnika, koji su donekle pošli stopama spomenutoga Koljcova, napominjemo Ivana S. Nikitina (od godine 1824.—1864.). Predšastnicima Koljcova mogu se na polju pjesme držati profesor moskovskoga sveučilišta Aleksej T. Merzljakov (od godine 1778.—1830.) i glumac N. S. Cyganov († g. 1833.).

Uporedo sa Puškinom stoji genijalni pjesnik Mihajlo Jurjević Lermontov (od godine 1814.—1841.), jedan od naj-