Stranica:Pjesnička djela (1894).djvu/9

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je potvrđena

Podpuno se podudara sa smjerom sve hrvatske književnosti u doba absolutizma, što u Bogovićevim pripoviestima preteže povjest. Prikazujući slavnu prošlost hrvatsku, odvraćali su književnici pogled svojih čitatelja od tamne sadašnjosti, iznoseći na vidik velika djela naših pradjedova pripremali su tlo za bolju budućnost. Dični uzori davne prošlosti hrvatske bili su one zviezde, koje su rodoljubima sjale u mrkoj noći i navješćivale im skoro svanuće.

Od sviju je Bogovićevih pripoviesti najviše ugodila čitateljima »Slava i ljubav«, a nije tomu zadnji uzrok, što je pisac ovdje umio spojiti prošlost hrvatsku s ruskom i iztaknuti duševno i plemensko srodstvo slavenske braće. U ugodnu obliku novele iznio je ovdje pisac ideju slavensku, koju su toliki ilirski pjesnici proslavili stihom. A »Crnogorska osveta« svjedoči, da je bila budna i ideja o južnom Slavenstvu. Sve ostale pripoviesti crpene su iz hrvatske prošlosti, pa su nastojale bar u ulomcima naknaditi čitateljima podpunu povjest hrvatskoga naroda, za kojom su do osamdesetih godina uzalud uzdisale tisuće rodoljubnih srdaca. Samo humoristična pripoviest »Šilo za ognjilo« kreće se u okviru najskorije prošlosti, gotovo suvremenosti, te se ne može ubrajati medju historijske pripoviesti. Poradi boljega razumievanja nekih mjesta u ovoj noveli valja iztaknuti, da je pisac rodom iz Varaždina.

Dvie od ovih pripoviesti dobile su nagrade, a četiri su prevedene na češki jezik još pod absolutizmom. Ove