K pravilima dodao sam i rječnik (na str.
73. — 133.), koji sam sastavio prema onomu,
što spominjem na strani 72. Znam i sam, da
rječnik nije potpun, a dopustit ću, da bi se
mogao i drukčije udesiti. Što kritika i praksa
pokaže da je nedostatno, to ču ja u drugom
izdanju poboljšati. Radeći oko rječnika bili su
mi jednako pred očima najveći uglednici u je-
ziku hrvatskome, a kad su me oni ostavili, onda
sam se posegao za teorijom.
Dužan sam spomenuti na ovome mjestu, da
sam se u velike koristovao Naukom o pravo-
pisu, koju je štampao u Dubrovniku vrstan zna-
lac jezika hrvatskoga, g. M. Kušar: priznajem,
da bez njegove knjige ne bi u koječemu bila
moja knjiga onakova kao što jest.
Želim, da bi se ovaj moj trud prokušao u
dvojakoj vatri : u vatri prakse i kritike. Napose
preporučam svoje djelce kritici ne tražeći ni od
koga blagohotne kritike : meni je stalo samo do
ozbiljne kritike, pa bila ona i najoštrija.
* * *
Visoka kr. zem. vlada, odio za bogoštovlje i
nastavu, naredila je naredbom od 20. listopada
1892. br. 13.863., da valja u hrvatskim ško-
lama pišući latinskim slovima, upotrebljavati
pravopis, kako se određuje u ovoj knjizi. Nema
sumnje, da će naredba naše visoke vlade najpo-
voljnije uspjeti. Za to mi je ponajtvrđe jamstvo,
što se ova knjiga u nas prijatno primila i ocije-
nila. Koliko sam razabrao iz javnih listova i pri-
vatnih pisama i drukčije, mogu pouzdano reći,
