B. et sa familie, anon., Pariz 1888; F. Masson, Napoleon et sa fimille,
Pariz 1897-1914, II sv.; R. Bonghi, Il principe Napoleone, u Nuova
Antologia 1891; O. Aubry, Napoleon 1I1., Pariz 1929; H. D'Almer.s ,
Une amoureuse, Pa·oline Bonaparte, Pariz 1907; H. Fleischmann, Paoline
Bonaparte et ses aman ts, Pariz 1910; E. Lavisse, La princesse Mathilde,
u Revue de Paris 1904; J. de La Rocca, Pierre-Napoleon Bonaparte, sa
VIe et ses oeuvres, AJaccio 1867; G. Lacour-Gayet, Napoleon, sa vie,
son oeuvre, son temps, Pariz 1921.
G. N.
BONAPARTISTI su bili pristaše francuske stranke, koja
je tražila, da se u Francuskoj uspostavi carstvo i da na
prijestolje dođu članovi porodice Bonaparte. Osobitu su
djelatnost razviH u 1. polovini 19. st.; 1850 uspjelo im je
obnoviti carstvo pod Napoleonom III. (v.). Poslije njegova
pada 1870 nastavili su rad, ali su izgledi za uspjeh posta
jali sve manji. Kako je pretendent princ Jerome Napoleon
bio vrlo liberalan i demokratskih načela, došlo je do ras
cjepa u stranci, u kojoj su pristaše protivne struje uzeli
kao pretendenta njegova sina Viktora Napoleona (t 1926).
Stranka je radi toga znatno oslabila. G. 1883 izmiriše se
oba krila, ali princ Viktor nije uspio stranku opet podići
i ojačati; ona je time izgubila svako veće političko zna
čenje.
G. N.
BONAR LAW, Andrew → Law.
BONARELLI, 1. Guidobaldo, * Urbino 1563, t Fano 8. I .
1608, talijanski književnik, Prosperov brat (v. niže). Poznat
je po svojoj pastirskoj igri Filii di Seira, Ferrara 1607, naj
boljoj imitaciji novoga pastirskog teatra, kojemu su za
četnici Torquato Tasso (Aminta, 1573) i Giambattista Gua
rini (Pastor fido, 1590). To je ujedno po svojim vanjskim
odlikama najljepša talijaI1lSka pastorala 17. st. , iako nije
originalna. Mnogo se sviđala i u Italiji i u inozemstvu,
gdje su je prevodili i imitirali. Čini se, da ju je kod nas
preveo Dživo F. Gundulić (-+ I. Đurđević, S. Crijević) u
svojoj izgubljenoj drami Koraljka od Šira (prije 1620)
ili Filida.
BIBL.: G. B .. La Filii di Seira, u knjizi l drammi dei boschi e delle
marine, Biblioteca classia economica, Milan.
LIT.: C. Malagali, Studi, amori e lettere inedite di G. B., u Gior·
nale storico della letteratura italiana, XVII.,
1891; A. BelJoni, Il Sei·
cento, 2. izd.,
Milan 1929; M. Deanović,
. Filomena", tragedija nepo
znatog autora, Nastavni vjesnik, XX., 1912.
2. Prospero, * Novellara 5. II. 1582, t Ancona 1659, tali
janski dramatik, Guidobaldov brat. Od svih njegovih
sečentističkih kazališnih djela najviše se spominje tragedija
II Soliman° (1619), premda ni ona nema književne vrije
dnosti.
LIT.: A. Bell.)ni, Il Seicento, 2. izd., Milan 1929.
M. D-ić.
BONATELLI, Francesco, * Iseo 1830, t Padova 1911, od
1867 profesor u Padovi, talijanski filozof, stoji u glavnom
uz one mislioce, koji kao Rosmini i Gioberti nastoje izmiriti
crkvenu nauku s novijim filozofijskim nazorima. Pod utje
cajem njemačke filozofije, napose Herbarta ilotzea,
uzima, da se znanost zadržava na pojavama, filozofija i re
ligija da idu do osnova stvari, a umjetnost da posreduje
između pričina i bitka. Umna se svijest uzdiže do apsolut
noga carstva, i po njoj duša ima besmrtnost i blaženstvo
po zasluzi, koliko se slobodnom voljom zalaže za postiza
vanje duhovnoga smisla i duhovnih vrednota (-+ Talijanska
filozofija).
BIBL.: Pensiero e conoscenza, Bologna 1864; La coscienza e il mecca
nismo interiore, Padova 1872; La fi/osofia dell'inconscio, Rim 1872; Il
concetta della vita, Udine 1904.
LIT.: G. Gentile, Le origini della filosofia contemporanea in Italia, 1.,
Messina 1917.
A.B-a.
BONATZ, Paul Michael Nikolaus, * Sologne kod Metza
u Lotaringiji 6. XII. 1877, njemački arhitekt. Svršivši gim
IJaziju u Hagenauu u Elzasu učio je arhitekturu u Teh
ničkoj visokoj školi u Miinchenu. Od 1902 do 1906 bio
je asistent Theodora F,ischera u Tehničkoj visokoj školi
u Stuttgartu, gdje je 1908 postao nasljednikom svoga
učitelja. G. 1935 postaje savjetnikom pri građenju nje
mačkih državnih automobilskih cesta. Neko je vrijeme
radio u zajednici s F. E. Scholerom. Važnija su njegova
djela: Henkelovo pivničarstvo u Wiesbadenu-Biebrichu
(19Q5); sveučilišna knjižnica u Tiibingenu (1910-1912);
bolnica u Strassburgu (1905-1914); gradska dvorana u
Hannoveru (1912-1914); novi kolodvor u Stuttgartu (1913
do 1927); građevine za Stummov koncern u Diisseldorfu
(1923-1925); kanalizacija rijeke Neckara; spomenik pa
lim vojnicima za svjetskoga rata u Heilbronnu (1931-1936);
umjetnički muzej u Baselu (1931-1936) i brojne privatne
zgrade. U najnov,ije vrijeme istakao se svojim mostovima:
preko Neckara u Heidelbergu i Heilbronnu, preko Labe
kod Dessaua i Hamburga, preko Rajne kod Frankenthala i
Kolna, preko Lahne kod Limburga. Iz njegove škole II
Stuttgartu, koja je odlučno utjecala na razvoj suvremene
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/65
Ova stranica nije ispravljena
