Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/64

Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži
Ova stranica nije ispravljena


BONAPARTE

G. 1870 ubija sekundanta, koji ga poziva na dvoboj zbog jedI1'Oga novinskog članka, bude zatvoren i oslobođen. Po­ slije toga živi u Londonu, Bruxellesu i Versaillesu.
13. Mathilde Laetitia Wilhelmine, * Trst 27. V. 1820 , t Pariz 2. I. 1904 , kći Jeromea, bivšeg westfalskog kralja i Katarine wiirtemberške. Dobra je slikarica; izlagala je u Salonu. Udata za ruskoga kneza Anatola Demidova, rastavi se doskora od njega i nastani u Parizu, gdje je njezin sa­ lon bio jedan od najsjajnijih.
14. Napoléon Joseph, * Trst 9. IX . 1822, t Rim 18. III . 1891, sin westfalskoga kralja Jeromea, nazvan princ Jerome. G . 1848 zastupnik je u konstituanti i sudjeluje živo u raspravama kao odlučni republikanac (»prince de la Montagne«). G. 1849 odlazi kao poslanik u Madrid, a 1849-1851 član je zakonodavne skupštine. Protivan drža­ vnom udaru 1851 ostaje i dalje u teoriji opozicionalac, ali surađuje s Napoleonom III. G. 1854-55 sudjeluje kao general u krimskom ratu, a 1858 ministar je Alžira. Velik je italofil i utječe mnogo na Napoleona III. u njegovoj talijanskoj politici, a 1859 uzima za ženu Klotildu, kćer kralja Viktora Emanuela II. Poslije pada carstva 1870 živi povučeno, ali se 1876 baca opet u politički život kao de­ mokrat i liberal. G. 1879 izabran je glavom porodice Bo­ naparte i nasljednikom njihova prava na prijestolje. Kad je došlo do razdora između njega i njegova najstarijeg sina, zbog čega je stranka propadala, povuče se u svoj dvorac Prangins u Švicarskoj. Od njegovih se spisa ističe: Napoleon et ses detracteurs (Pariz 1887), u kojem pole­ mizira s Taineom. G. N.
Od svih je B. uz Napoleona I. i Luja Napoleona samo princ Jerome imao veza s Hrvatima. U ožujku 1849 prima izaslanika bana Jelačića mladog A. T. Brlića (v.), ali odbija svako službeno upletanje u unutrašnja pitanja Austrije. G. 1859 doiazi k njemu posredovanjem Cavourovim Eugen Kvaternik. On ga posjećuje u tri maha, predaje mu jednu spomenicu i nudi mu, štoviše, prijestolje »sveukupnog hr­ vatskog kraljevstva«. Suzdržljivi Jerome izbjegne četvrti sastanak; osamljeni prognanik Kvaternik nije tada značio nikakvu političku snagu. U jeku svoga revolucionarnog rada za stvaranje nezavisne Hrvatske ponovno se obraća Kvaternik na Jeromea 1863, u vrijeme drugoga progon­ stva. G. 1864 sastavlja za nj svoju Promemoriju s na­ crtom podunavske federacije, u kojoj bi Hrvatska tre­ bala tvoriti središnji stup u savezu francusko-hrvatsko­ poljskom s izrazito katoličkim obilježjem. U svibnju 1869 prolazi Jerome kroz Zagreb, gdje ga oduševljeno dočekuje pravaška mladež. Kvaternik se tom prilikom nije sastao s princom, ali je prinčev posjet pobudio u njemu daleko­ sežne nade u pomoć Francuske.
LIT. F. Bučar, Eugen Kvaternik: Promemorija princu Jeromeu Napoleonu, MaIa knjižnica M. H . 2, Zagreb 1936: K. Segvić. Prvo progonstvo t.ugena Kvaternika, Zagreb 1907, 3. izd.; Isti, Drugo pro­ gonstvo Eugena Kvaternika, Zagreb 1907; M. Nehajev, Rakovica, Zagreb 1932; I. Brlić-Mažuranić, A. T. Brlić kao banovemisar u Pa.rizu, Za~reb 1935: R. Maixner, A. T. Brlić emissaire du ban Je­ {ac IĆ en France (AnnaJes de J'Institut fran,ais de Zagreb. janvier - mars 1939). J.S-k.
15. Eugene Louis Jean Joseph, * Pariz 16. III . 1856, t u L~ncl 1. YI. 1879, Jedmac Napoleona III. i carice Euge­ nIJe. PoslIje očeve smrti proglašen je od bonapartistIl pretendentom. Kao engleski časnik pade 1879 u borbi protiv Zulua u južnoj Africi.
LIT.: G. Sforza, Gli antenati di Napoleone I. in Lunigiana u Mi­ sceII~nea d~ storia italiana, XLVIII. , Turin 1915; U. Fomenlini, La »nobIUs« dl Napoleone, u Archivio StariCa di Corsica 1928' P. Fer­ rari, U n ramo dei Buonaparte a Pontremali, u La Giovane ~ontagna, Parma 1937; La stori . • genealogica della tamiglia Bonaparte, Firenca 1846; C. Leynadier, Histoire de la tamille B., Bruxelles 1866' A . KJeinschmidt, Die EUern und Geschw/ster Napoleons I., Berlin '1876; A. Lumbroso, Napoleone. La Sua carte, La sua tamiglia, Rim 1911; H. Larrey, Madame MIlre (Napoleonis mater), 2 sv., Pariz 1892; Du Casse, Memozres et correspondance polit/que et militaire du roi .loseph B., 2. izd. 1856 -58, 10 sv.; J. S . C . Abbott, History ot Joseph d:, . New York 1869; Du Cas~e, Memaires et correspondance du roi Jerome et de la rezne Catherzne, Pariz 1861-66, 5 sv.; A. Martinet, .~r6me Napoleon, roi de Westphalie, Pariz 1902; Le prince Lucien