Razgovor ugodni/Murat poče grad biti

Izvor: Wikizvor
Murat iđe s vojskom na Skenderbega. Razgovor ugodni naroda slovinskoga —  Murat poče grad biti.
autor: Andrija Kačić Miošić
Ban Kastriotić opet čini juriš na Turke.


Murat poče grad biti.

Murat rasrđen puno, ne mogući grada na privari imati, zapovidi, da se bije s topovim. I tako bihu izvedena dva najveća topa na jednu glavicu, ter ga počeše biti i u malo dana probiše beden od grada toliko široko, da bi mogla kola kroz proboj proći. Videći Murat, da se grad mogaše s jurišem osvojiti, dade naredbu, da se čini juriš. Turci izvršiše zapovid carevu ter zorom rano na grad udariše, jedni noseći grede, daske, maškline, motike i poluge oliti ćuskije, a drugi skale oliti listve, ter ji sa svi strana uz grad prisloniše i uza nje uzlazeći na bedene od grada sabljom u ruci skakaju. Ma koliko ji uzlazaše, on'liko ji sunovratice na zemlju padaše, koji brez glave, koji brez ruku oli brez nogu. Na puno mista, ne mogući listve podniti tegoću od Turaka, pod njima pukoše ter se š njima niz planinu zakotrljaše. Bihu Turci načinili od greda i saratiča nike kaštele i kule uz bedene grada, koje jadnim građanom težak strah zadadoše. Ali građani s vrilim paklom, katramom i uljem rečene kule polijući brzo sažegoše i s velikim kamenjem grede izlomiše. Tri debela sata juriš činiše Turci, a i veće bi, da ban Jure ne bude udario na turske čadorove i konjike, koji bihu na polju. Gledajući dakle Turci izpod grada, kako Arbanasi siku konjike po polju, bihu usilovani grad ostaviti i dat jim sa svom vojskom pomoć. Ostade mrtvi Turaka na jurišu prvomu oko tri iljade izvan onizi, koji na polju od Arbanasa posičeni bihu. Svetigrađana pogibe četrdeset, a sto ji ranjeni ostade. Posli toga juriša Turci za nikoliko dana počinuše, ma topovi ne pristaše nigda grad biti.