Prva knjiga Makabejaca

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Prva knjiga Makabejaca

PRVA KNJIGA MAKABEJACA

Vladavina Aleksandra Velikog[uredi]

1 1 Nakon što Aleksandar, sin Filipa, Makedonac podrijetlom iz zemlje Ketim, bi potukao Dariusa, kralja Perzijanaca i Medejaca, i bi postao kraljem umjesto njega, najprije nad Heladom^[1],
2 on zametnu brojne ratove, ote mnogo tvrđa i pogubi kraljeva tih krajeva.
3 On stiže do na kraj svijeta i uze plijen od jednog mnoštva naroda. Zemlja umuknu pred njim. Njegovo se srce uznese i napuhnu od oholosti;
4 on sakupi jednu veoma moćnu vojsku i pokori zemlje, narode i dinastije, koji moraše njemu plaćati danak.
5 Nakon toga, on leže u krevet i shvati da je na umoru.
6 On sazva svoje plemenite časnike, one koji bijahu odgojeni s njim od njegove mladosti i podijeli između njih svoje kraljevstvo prije nego što će umrijeti.
7 Aleksandar bijaše vladao dvanaest godina kad umrije.
8 Njegovo plemeniti časnici uzeše vlast svaki u svom lenu^[2].
9 Svi se ovjenčaše dijademom^[3] poslije njegove smrti i njihovi sinovi poslije njih jednim dugim tijekom godina. Oni umnožiše zla na zemlji.

Židovi usvajaju grčke običaje[uredi]

(2 Mak 4.7-17)

10 Iziđe od njih jedan bezbožni izdanak: Antiohus Epifan, sin kralja Antiohusa, koji nakon što bijaše talac u Rimu, postade kraljem 137. godine grčkog kraljevstva^[4].
11 U one dane iskrsnuše ništarije Izraelove, i oni zavedoše mnoge ljude govoreći: »Hajdemo, načinimo savez s narodima koji nas okružuju jer, otkada smo odijeljeni od njih, dosta nas je zla snašlo.«
12 Ta im je besjeda godila,
13 i mnogi između naroda se požuriše naći kod kralja koji im dade dopuštenje^[5] paziti običaje neznabožaca,
14 prema navadama ovih istih. Oni dakle podigoše jedan gimnazium^[6] u Jeruzalemu,
15 oni si prepraviše prepucij^[7], učiniše istupanje iz *svetog saveza, da bi se združili s poganima i prodaše se za činiti zlo.

Kralj Antioh IV pljačka Templ[uredi]

(2 Mak 5.11-21)

16 Kad vidje svoju vladavinu učvršćenom, Antioh naumi postati kraljem Egipta da bi zavladao nad obama kraljevstvima^[8].
17 Ušao je u Egipat^[9] s jednom golemom vojskom, s kolima, slonovima i jednom velikom flotom,
18 on zametnu boj protiv Ptolomeja, kralja Egipta, koji uzmaknu pred njim i pobježe ostavljajući brojne ranjenike.
19 Egipatske gradske utvrde biše zauzete i Antioh se dočepa egipatskog plijena.
20 Budući pobijedio Egipat, on se vrati 143. godine^[10] i uspe protiv Izraela i Jeruzalema s jednom moćnom vojskom.
21 Ušavši drsko u svetište, on uze zlatni oltar, kandelabre sa svjetiljkama i svim priborima,
22 stol za žrtvovanje, posude za libacije, zlatne kadionice^[11], zavjesu i krune; što se tiče zlatnog ukrasa na pročelju templa, on ga cijelog skide.
23 On uze također i srebro, zlato, dragocjene predmete, i opljačka on skrivena blaga koja pronađe.
24 Uzevši sve, on ode u svoju zemlju. On bijaše počinio jedan pokolj i izrekao riječi krajnje drskosti.
25 Bi velika žalost nad Izraelom posvuda u zemlji,
26 Poglavari i starješine jecaše, mladići i djevojke oslabiše, a ljepota žena se pokvari.
27 Mladoženja zapjeva žalopojku a nevjesta sjede u svoju sobu sva u žalosti.
28 Zemlja zadrhta zbog svojih stanovnika, i sva kuća Jakovljeva bi pokrivena sramom.

Izgradnja jeruzalemske tvrđe[uredi]

( 2 Mak 5.24-26)

29 Dvije godine^[12] poslije, kralj posla jednog poreznika u Judine gradove; on dođe u Jeruzalem s jednom ogromnom vojsko.
30 On uputi stanovnicima lažne riječi mira i oni mu povjerovaše. Potom se on nenadano baci na grad, nanese mu težak udarac i dade pobiti mnogo Izraelovih ljudi.
31 On opljačka grad, zapali ga, uništi kuće i bedem.
32 Oni porobiše žene i djecu i prisvojiše si stoku,
33 potom oni obnoviše Davidov grad s jednim povišenim i jakim bedemom, moćnim kulama, i to postade njihova tvrđa^[13].
34 Oni tu smjestiše jednu iskvarenu pasminu, ljude bez vjere i zakona, i tu se utvrdiše.
35 Oni uskladištiše oružja i živeži, i odložiše plijen iz Jeruzalema koji bijahu sakupili i načiniše jednu veliku klopku.
36 To postade jedan zasjeda za *svetište i jedan zao protivnik za Izrael u svako doba.
37 Oni proliše *krv nedužnih uokolo svetišta i uprljaše sveto mjesto.
38 Stanovnici Jeruzalema pobjegoše zbog njih a varoš postade jedna naseobina stranaca, ona postade strana svojem potomstvu i njena vlastita djeca nju napustiše.
39 Njeno svetište bi opustošeno kao pustinja, njene svetkovine se pretvoriše u žalost, njeni *šabati u porugu, njena čast u prijezir.
40 Primjereno njenoj slavi bi njeno beščašće i njena veličina ustupi mjesto žalosti.

Antioh zabranjuje židovsku religiju[uredi]

( 2 Mak 6.1-11)

41 Kralj zapovjedi da, u svem njegovom kraljevstvu, svi njegovi narodi postaju jedan narod i odriču se svi svojih običaja;
42 svi narodi se pokoriše kraljevim propisima.
43 Mnogo Izraelita dobrovoljno privolje njegovom vjerovanju^[14], žrtvujući idolima i skrnaveći šabat.
44 Kralj također posla u Jeruzalem i u Judine gradove pisma po glasonošama, pripisujući im slijediti običaje tuđe zemlji,
45 odstraniti *svetište holokausta, *žrtvovanja i libacije, oskrnaviti *šabate i blagdane,
46 uprljati svetište i svete stvari,
47 podići *oltare, svetišta i temple idolima, žrtvovati svinje^[15] i *nečiste životinje,
48 ostavljati njihove sinove *neobrezane i učiniti se gnusan po svim vrstama nečistoća i skrnavljenja,
49 zaboravljajući tako Zakon i kvareći sve primjene.
50 Tko ne bude postupao prema kraljevoj zapovijedi bit će pogubljen.
51 To tim riječima kralj napisa svim svojim podanicima. On dade obučiti nadzornike za sav narod i zapovjedi gradovima Jude ponuditi žrtve u svakom gradu.
52 Mnogo ljudi iz naroda - mislimo svi oni koji napustiše Zakon -, povezaše se s njima. Oni naniješe zlo zemlji
53 i prinudiše Izrael sakriti se u sva svoja mjesta za skloništa.
54 Petnaestog dana Kisleva godine 145., kralj podiže Užas ožalošćenja na oltar holokausta, i u gradovima Jude uokolo on podiže oltare^[16].
55 Na vratima kuća i na trgovima, spaljivao se tamjan.
56 Knjige Zakona, koje bi bile nađene, razderale bi se, potom bacale u vatru.
57 Ako bi se kod koga uspjela pronaći knjiga saveza^[17], i ako bi se netko priklanjao Zakonu, nalog kraljev uzrokovao bi smrt njegovu.
58 Oni bjesniše svakog mjeseca protiv onih od Izraelita koji bi bili uhvaćeni u prekršaju.
59 Dvadeset i petog u mjesecu^[18], prinosilo se na oltaru holokauste.
60 Žene koje bijahu obrezale svoju djecu, bijahu - sukladno propisu - pogubljivane,
61 njihova dojenčad vješana za vrat, kao i njihovi bližnji i oni koji bijahu obavili obrezanje.
62 Ipak, većina u Izraelu ostade postojana i imaše snage da ne jedu nečiste stvari.
63 Oni radije prihvaćaše umrijeti nego jesti nečista jela i skrnaviti sveti savez i oni umirahu.
64 To bijahu dani velikog gnjeva nad Izraelom.

Žalopojka svećenika Matatiasa[uredi]

2 1 U one dane, podiže se Matatias, sin Ivana, sina Simeonova, svećenik između sinova Joaribovih; on napusti Jeruzalem za nastaniti se u Modinu^[19].
2 On imaše pet sinova: Ivan zvani Gadi,
3 Simeon zvani Tasi,
4 Juda zvani Makabejac^[20]
5 Eleazar zvani Avarn, Jonatan zvani Apfus.
6 On vidje svetogrđe počinjeno u Judi i Jeruzalemu
7 i reče:

”Nesreća meni! Jesam li ja rođen

za gledati propast mog naroda

i razaranje svetog grada

i ostati sjedjeti ondje dok je grad

predan u ruke neprijateljima

i dok je *svetište predano u

ruke strancima?

8 Njegov je Templ postao kao

čovjek bez slave,

9 predmeti koji odražavahu njegovu

slavu odneseni su u plijen,

na njegovim trgovima poklana

su mala djeca njegova

i njegovi mladići popadali

pod mačevima neprijateljevim.

10 Koji narod nije baštinio jedan

dio njegovog kraljevstva

i nije se domogao njegovog

plijena?

11 Sav njegov ukras bijaše otet,

od slobodnog, evo ga robom.

12 I evo kako sveto mjesto, naša

ljepota i naša slava, pretvoren

je u pustinju

a neznabošci su ga oskrnavili.

13 Čemu još uopće živjeti?“
14 Matatias i njegovi sinovi

*rastrgaše svoju odjeću,

oviše se kostrijetima

i padoše u veliku žalost.

Matatias započinje ustanak u Modinu[uredi]

15 Kraljevi izaslanici zaduženi za nametnuti otpadništvo, dođoše u Modin za žrtvovanje^[21].
16 Mnogi od Izraelita dođoše k njima, ali Matatias i njegovi sinovi ostadoše zajedno po strani.
17 Kraljevi izaslanici uzeše riječ i rekoše Matatiasu: ” Ti si slavni poglavar i veliki u ovom gradu, podupiran od sinova i od braće.
18 Istupi dakle prvi za ispuniti ono što je bilo propisano od kralja, kako su to učinili svi narodi, ljudi Judini i oni koji su bili napustili Jeruzalem. Ti ćeš biti ti i tvoji sinovi, među prijateljima kraljevim^[22], vi ćete biti počašćeni darovima u srebru i zlatu i brojnim poklonima.“
19 Matatias odgovori snažnim glasom: ” I ako svi narodi carstva kraljevog njega slušaju, udaljujući se svaki od vjerovanja svojih otaca i priklanjaju se njegovim zapovijedima,
20 ja, moji sinovi i moja braća, mi ćemo ići u *savezu naših otaca^[23].
21 Nek' nam^[24] dodijeli milost da ne napuštamo Zakon i njegove propise.
22 Mi nećemo poslušati naloge kraljeve za izbjeći naše vjerovanje, ni desno ni lijevo.“
23 Kako on završi tu besjedu, jedan se Židov primaknu na očigled svih za žrtvovati na *oltaru u Modinu, prema zapovijedi kraljevoj.
24 Pri pogledu na to, žar se u Matatiasu razbukta i njegova nutrina zatrepta; jedan pravi gnjev planu u njemu, on pritrča i zakla ga na oltaru.
25 Glede kraljevog čovjeka, koji ga je obvezao žrtvovati, on ga smjesta ubi i prevrnu oltar.
26 On bi zapaljen od gorljivosti za Zakon kao što to bijaše Pinhas prema Zimriju sinu Saluvljevom.
27 Potom Matatias poče vikati jednim snažnim glasom kroz grad: ” Svi oni koji imaju gorljivosti za Zakonom i koji podržavaju savez nek' me slijede.“
28 On sam i njegovi sinovi pobjegoše u planine^[25], napustiše sve što imaše u gradu.

Vjerni Židovi organiziraju otpor[uredi]

29 Tada mnogo ljudi koji tražaše pravdu i pravednost siđoše u pustinju za ondje se nastaniti,
30 oni, njihovi sinovi, njihove žene i njihova stoka, jer se nesreća bijaše oborila na njih.
31 Najavi se kraljevim ljudima i snagama koje bijahu smještene u Jeruzalemu, u gradu Davidovu, da ljudi koji su odbacili kraljevu zapovijed bijahu sišli prema skrovitim mjestima u pustinji^[26].
32 Jedna snažna postrojba pojuri u progon za njima i, budući ih stigla, podiže tabor nasuprot njih, i rasporedi se napasti ih dan uoči *šabata.
33 Rekoše im: E, sada, dosta! izlazite, pokorite se naredbi kraljevoj i imat ćete spašen život.“
34 ” Mi nećemo izići, rekoše oni, i nećemo paziti zapovijedi dane po kralju, povrijediti dan šabata^[27].“
35 Odmah napadnuti, oni se suzdržaše uzvratiti, bacati kamenje, zaprečivati svoja skloništa.
37 ” Umrijet ćemo u našoj pravednosti, govoraše oni; *nebo i zemlja su nam svjedoci da nas vi ubijate nepravedno.“
38 Napadoše ih u sred šabata, i oni izgiboše^[28], oni, njihove žene, njihova djeca i njihova stoka, u svemu jedna tisuća osoba.
39 Kad to doznaše, Matatias i njegovi prijatelji gorko ih oplakaše
40 i rekoše jedni drugima: ” Ako mi svi učinimo kao naša braća, ako se mi ne budemo borili protiv neznabožaca za svoj život i naše zakone, oni će uskoro nas istrijebiti sa zemlje.“
41 Istog dana, oni donesoše ovu odluku: ” Svakog čovjeka koji nas dođe napasti u dan šabata, borimo se s njim i nećemo dakle umrijeti svi kao što su umrla naša braća u svojim skloništima.“
42 Tad im se pridruži grupa Asidijaca^[29], hrabrih ljudi u Izraelu i sve ono što bijaše privrženo Zakonu.
43 Svi oni koji su htjeli izmaknuti tim zlima dođoše povećati njihov broj i njihovu snagu.
44 Oni sakupiše jednu vojsku, udaraše grješnike^[30] u svojem gnjevu i bezbožnike u svojoj jarosti. Ostatak se spasi kod bezbožnika.
45 Matatias i njegovi prijatelji izvedoše jedan obilazak za poobarati *oltare
46 i oni nasilno obrezaše neobrezane dječake koje nađoše na Izraelovom području.
47 Oni potjeraše sinove drskosti^[31] i poduhvat uspjede u njihovim rukama.
48 Oni oteže Zakon iz ruke neznabožaca i kraljeva i ostaviše ga više grješnicima^[32].

Oporuka i smrt Matatiasova[uredi]

49 Matatiasovi dani se primakoše svom svršetku,

i on reče svojim sinovima:

Evo sada vladavine drskosti

i uvrjeda,

vremena nemira i

i provala gnjeva^[33].

50 Vama je sada, djeco

moja, imati gorljivosti

spram Zakona,

i davati svoje živote za

*savez vaših otaca^[34].

51 Sjećajte se djela

ispunjenih po našim ocima

u njihovo vrijeme,

i vi ćete dobiti jednu veliku

slavu i vječni ugled.

52 Nije li Abraham bio vjeran

u kušnji,

i nije li mu to bilo

uračunano kao pravednost?

53 Josip, u času svoje nevolje,

paziše Zakon

i postade gospodar Egipta.

54 Pinhas, otac naš^[35], svojom

žestokom gorljivošću

primio je savez jednog

vječnog svećenstva.

55 Jozue zato što je ispunio

svoju zadaću

postade sucem u Izraelu.

56 Kaleb za svoje vjerodostojno

svjedočenje

primi od sabora jednu zemlju

u baštinu.

57 David za svoju pobožnost

baštini prijestolje kraljevsko za

stoljeća.

58 Eli zato što je plamtio gorljivošću

za Zakonom

bi uznesen u nebo.

59 Ananias, Azarias, Mizael za

svoje povjerenje u Boga

izmakoše Plamenu.

60 Danijel za svoju pravednost

bi spašen ralja lavljih.

61 Shvatite da, iz pokoljenja

u pokoljenje,

svi oni koji se uzdaju u Zakon

neće oslabiti.

62 Ne bojte se prijetnji

čovjeka grješnika,

jer njegova slava ide k truleži

i k crvima^[36].

63 Danas se on uzdiže

a sutra ga se više ne nalazi,

jer on će biti vraćen u

svoju prašinu

a njegovi će naumi biti uništeni.

64 Djeco moja, budite ljudi

i postojano držite Zakon,

jer on je taj koji će vas

ispuniti slavom.

65 Evo Simeona vašeg brata, ja znam da je od dobrog savjeta, i on će biti za vas otac.
66 Juda Makabejac, smion od svoje mladosti, bit će glava vašoj vojsci i vodit će rat protiv naroda.
67 Što se tiče vas, okupit oko sebe sve one koji paze Zakon i osigurajte osvetu vašeg puka.
68 Vratite poganima zlo koje su vam nanijeli i prionite uz propise Zakona.“
69 Potom on ih blagoslovi i bi sjedinjen s očevima svojim^[37].
70 On umrije 146. godine i bi pokopan u obiteljsku grobnicu u Modinu^[38] a sav Izrael provede jednu veliku žalost nad njim.

Juda Makabejac poglavar židovskih privrženika[uredi]

3 1 Njegov sin Juda, zvani Makabejac^[39], podiže se na njegovo mjesto;
2 sva njegova braća i sve pristaše njegovog oca pružiše mu pomoć i tukoše se s radošću za Izrael.
3 On rasprostrani slavni ugled

svog naroda,

odjenu oklop kao jedan

div,

pripasa ratničko oružje

i zapodjenu bojeve,

štiteći tabor svojim

mačem.

4 Kao kakav lav na djelu,

lavić ričući, prema svojoj

žrtvi,

5 on proganjaše bezbožnike kojima

ulažaše u trag,

on predavaše ognju

smutljivce svog naroda.

6 Bezbožnici biše ušutkani

strahom koji on ulijevaše,

svi pokretači bezbožništva

biše zahvaćeni strahom

i oslobođenje u njegovoj ruci

bi dovedeno k dobrom svršetku.

7 On zagorča život mnogim

kraljevima,

njegovi podvizi obradovaše Jakova^[40]

i njegova uspomena bit će jedan

vječni hvalospjev.

8 On prekrstari gradovima Jude

i istrijebi bezbožnike.

On odvrati gnjev^[41] od Izraela.

9 on bi ugledan sve do

krajeva zemlje

i on sakupi one koji

bijahu izgubljeni^[42].

Juda odnosi dvije pobjede[uredi]

10 Apolonius^[43] unovači pogane i jedan jak udio iz Samarije za zavojštiti protiv Izraela.
11 Juda bi izvješten o tome, iziđe mu u susret, potuče ga i ubi ga. Mnogi padoše smrtno ranjeni a preživjeli pobjegoše.
12 Pokupiše njihov plijen, Juda se dočepa mača Apoloniusova i služaše se njime svih dana u boju.
13 Seron, zapovjednik sirijske vojske, doznade da Juda bijaše rasporedio uokolo njega jednu postrojbu bojovnika i jedan zbor vjernika
14 i on sebi reče: ” Ja ću sebi stvoriti ime i ovjenčat ću se slavom u kraljevstvu, pobijedit ću Judu i njegove ljude koji prezreše zapovijed kraljevu.“
15 On dakle pođe i, s njim, uspe se jedan jak odred bezbožnika za osvetu nad Izraelovim sinovima.
16 On se približi usponu iz Bethorona^[44] a Juda iziđe njemu u susret s jednom šakom ljudi.
17 Pri pogledu na vojsku koja im se uspinjala u susret, oni rekoše Judi: ” Kako možemo mi, budući ovako malobrojni, boriti se protiv jednog tako brojnog mnoštva? Mi smo iznureni i u postu.“
18 Juda odgovori: ”Lako se dogodi da jedno mnoštvo padne u ruke jednom malom broju, i nije važno *Nebu^[45] hoće li dati spasenje uz pomoć mnogo ili malo ljudi.
19 Jer pobjeda ne ovisi o veličini vojske, već o snazi koja dolazi s Neba.
20 Oni ondje dolaze protiv nas, prepuni oholosti i bezbožnosti, za uništiti nas, nas, naše žene, našu djecu, i oplijeniti nas.
21 Ali mi, mi se borimo za naše živote i naše zakone
22 i On će ih skršiti pred nama. Što se tiče vas, ne bojte ih se, dakle.“
23 Čim završi govoriti, on se iznenadno baci na njih. Seron i njegova vojska biše skršeni pred njim.
24 Oni ih proganjaše po spustu iz Bethorona sve do ravnice. Osam stotina ljudi otprilike ade, a ostatak pobježe u zemlju Filistejaca^[46].
25 Juda i njegova braća počeše ulijevati strah i izazivati trepet kod okolnih naroda.
26 Njegovo ime stiže sve do kralja i svaki narod prepričavaše Judine bojeve.

Kralj zadužuje Liziasa uništiti Izrael[uredi]

27 Kad sasluša ta izvješća, Antioh bi obuzet velikim gnjevom i dade sakupiti sve snage svog kraljevstva, jednu veoma moćnu vojsku.
28 On otvori svoju riznicu, razdijeli jednogodišnju plaću postrojbama i naloži im stajati pripravnima za svaku priliku.
29 On opazi kako manjka novca^[47] i njegovim kovčezima i da učinak poreza u pokrajini bijaše mršav, zbog nesloge i nesreće koju bijaše prouzrokovao u zemlji ukidajući zakone koji oduvijek postojaše.
30 On se bojao da neće moći trošiti i biti darežljiv kao što je činio prije jednom darežljivom rukom, nadilazeći u tome svoje predšasnike.
31 Zabrinutost zahvati njegovu dušu, i on odluči otići u Perziju i podići poreze u pokrajinama, i sakupiti mnogo novca.
32 On ostavi Liziasa, glasovitog čovjeka i kraljevskog rođaka, na čelu svojih poslova^[48], od Eufrata sve do egipatskih krajina,
33 i zaduži ga odgojem svojeg sina Antioha^[49], sve do svog povratka.
34 On mu povjeri polovicu postrojbi i slonova^[50] i dade mu uputstva glede svih odluka njegovih; o onome što se tiče stanovnika Judeje i Jeruzalema,
35 trebalo je protiv njih poslati jednu vojsku za uništiti snagu Izraelovu i mali ostatak Jeruzalema i za izbrisati sjećanje na njih iz tog mjesta.
36 Trebalo je smjestiti sinove tuđinaca na sve njihovo područje i razdijeliti njihovu zemlju^[51].
37 Kralj uze sa sobom polovicu preostalih postrojbi i pođe iz Antiohije, prijestolnice svojeg kraljevstva, godine 147.; prijeđe Eufrat i prođe kroz gornje pokrajine^[52].

Liziasova vojska napada Jeruzalem[uredi]

(2Mak 8.815)

38 Lizias izabra Ptolomeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiasa, moćne osobe među kraljevim prijateljima^[53].
39 On posla s njima 40.000 ljudi i 7.000 konjanika za otići u zemlju Judu i opustošiti ju prema zapovijedi kraljevoj.
40 Otišli sa svom svojom vojskom, oni stigoše blizu Emausa^[54] i smjestiše svoje konačište u ravnici.
41 Područni trgovci su ga poznavali po slavi; oni se opskrbiše zlatom i srebrom u velikoj količini, kao i okovima i dođoše u tabor za odvesti sinove Izraelove kao robove. Jedan odred iz Sirije i zemlje Filistine spoji se s njima^[55].
42 Juda i njegova braća vidješe da se nevolja pogoršava, i da vojske taboruju na njihovom području. Oni također doznaše odluku kraljevu kojom zapovijedaše predati narod jednom korjenitom uništenju.
43 Oni rekoše jedni drugima: ”Otkrijmo našem narodu njegovu propast i borimo se za njega i naše *sveto mjesto.“
44 Sazvaše zajednicu^[56] za pripremiti se za rat, za moliti i preklinjati milost i milosrđe.
45 Jeruzalem bijaše pust,

od njegovih sinova, nitko ne ulažaše

niti ne izlažaše,

*svetište bijaše zgaženo,

tuđinac zauzimaše Tvrđu^[57],

poganin se tu nastanio.

U Jakovu krici radosti su

umukli,

zvuk frula i lira

bijaše se utišao.

Židovi se pripremaju za boj[uredi]

(2 Mak 8.1623)

46 Oni se sakupiše i dođoše u Masfu^[58], nasuprot Jeruzalemu, jer bijaše nekada u Masfi jedno mjesto molitve za Izrael.
47 Oni tog dana postiše, oviše se *kostrijetima i, glave pokrivene pepelom, oni *rastrgaše odjeću svoju.
48 Oni razmotaše knjigu Zakona, za pročitati iz nje ono što pogani išću u idola svojih lažnih bogova.
49 Oni donesoše svećeničku odjeću, *prvine i dimove, pokazaše nazire^[59] koji upravo bijahu ispunili dane svojih zavjeta.
50 Oni podigoše glas spram *Neba govoreći: ” Što učiniti od tih ljudi tamo i gdje ih odvesti^[60]?
51 Tvoje je *sveto mjesto bilo zgaženo i oskrnavljeno, tvoji su svećenici u žalosti i poniženju
52 i evo kako su se neznabošci svrstali protiv nas da bi nas uništili. Ti dobro poznaješ njihove naume glede nas.
53 kako mi možemo opstati nasuprot njima, ako nam ti ne dođeš u pomoć?“
54 Oni potom zasviraše u trublje i snažno zakričaše.
55 Nakon toga, Juda postavi poglavare narodu; tisućinke, stotnike, pedesetnike i desetnike.
56 Onima koji izgradiše svoju kuću ili su se upravo vjerili, posadili jedan vinograd, ili koji osjećaše strah, on reče da se vrate ku'ama svojim, sukladno Zakonu ^[61].
57 Vojska se tada stavi u pokret i dođe taborovati u Emaus^[62].
58 ”Opremite se, reče Juda, ponašajte se smiono i držite se spremnim tući sutra te neznabošce sakupljene za naše uništenje i našeg *svetišta,
59 jer bolje je za nas umrijeti u boju nego vidjeti nevolje našeg naroda i našeg svetog mjesta.
60 Volja nebeska bit će izvršena.“

Juda odnosi pobjedu u Emausu[uredi]

(2 Mak 8.2329, 3436)

4 1 Gorgias^[63] uze sa sobom 5.000 pješaka i tisuću probranih konjanika, i taj odred pođe noću,
2 da bi napravio prodor u tabor Židova i bacio se nenadano na njih. Ljudi iz Tvrđe^[64] mu služaše za vodiče.
3 Juda to doznade i pođe sa svojim Junacima za boj s kraljevskom vojskom koja se nalazila u Emausu^[65],
4 dok njegove snage stajahu još raspršene izvana uokolo tabora.
5 Gorgias stiže noću do Judinog tabora, ne nađe ondje nikog i stade tražiti Židove u planinama, jer, reče on: ” Oni bježe pred nama.“
6 U svitanje dana, Juda se pojavi u ravnici s 3.000 ljudi, ali ovi ne imaše ni oklopa, ni mačeva koje bi htjeli.
7 Oni primijetiše tabor pogana, moćan i ojačan, konjanike koji ih okruživaše, sve obučeni ljudi, iskušani u boju.
8 Juda reče svojim ljudima: ” Ne bojte se te množine i ne strahujte od njihovog napada.
9 Sjetite se kako su naši očevi bili spašeni u Crvenom moru kad ih je *Faraon progonio sa svojom vojskom
10 a sada, vičimo prema *Nebu; ako nam je sklono, sjetit će se *saveza otaca i skršit će danas pred nama tu vojsku tamo,
11 i svi neznabošci znat će da ima netko^[66] tko otkupljuje i spašava Izrael.
12 Tuđinci podigoše oči; videći Židove ići protiv njih,
13 oni iziđoše iz tabora za zapodjenuti boj. Judini ljudi sviraše trubama
14 i započe boj; Neznabošci biše skršeni i pobjegoše prema ravnici,
15 ali oni koji biše otpozadi popadaše pod njihovim mačem. Proganjanje dođe do Gazare i ravnica Idumeje, Azotosa i Jamnije^[67] : tri tisuće ljudi otprilike, tu pade.
16 Vrativši se iz progona sa svojom postrojbom, Juda reče narodu:
17 ”Ne budite pohlepni za plijenom, jer nas jedan drugi boj čeka,
18 Gorgias i njegov odred su u planini nedaleko od nas. Sada, uhvatite glavu neprijatelju i potucite ih; nakon toga, vi ćete pokupiti plijen u punoj sigurnosti.
19 Juda jedva da završi rečenicu kad se primijeti na vrhu planine jedan odred kako vreba.
20 Oni bijahu vidjeli da su njihovi natjerani u rasulo i da tabor bijaše u plamenu. Dim još uvijek vidljiv otkrivaše što se bilo dogodilo.
21 Videći to, oni biše ispunjeni užasom. Videći također Judinu vojsku u ravnici, spremnu za boj,
22 oni pobjegoše u zemlju Filistinaca^[68].
23 Juda se tada vrati opljačkati tabor; odnese se zlata i tekućeg novca, tkanine od ljubičastog purpura i marin purpura^[69], kao i velika blaga.
24 U povratku, hvalilo se i blagosiljalo Nebo, jer on je dobar i njegova je ljubav vječna.
25 Tog dana bi jedno veliko oslobađanje u Izraelu.
26 Oni tuđinci koji se bijahu spasili dođoše izvijestiti Liziasa^[70] o svemu što se bilo dogodilo.
27 Te novosti poremetiše ga i on bi izgubio smjelost, jer stvari se ne bijahu dogodile za Izrael kako je on to htio i učinak bijaše suprotan onome što bijaše zapovjedio kralj.

Juda odnosi pobjedu u Bet-Šuru[uredi]

(2 Mak 11.112)

28 Slijedeće godine^[71], on sakupi 60.000 izabranih ljudi i 5.000 konjanika za potući Židove.
29 Oni dođoše u Idumeju i taborovaše u Bet-Šuru^[72]; Juda se uputi njima u susret s 10.000 ljudi.
30 Kad on vidje tu moćnu vojsku, on se pomoli ovako: ” Ti si blagoslovljen, spasitelj Izraela, ti koji si slomio polet moćnog bojovnika rukom tvog sluge Davida i koji je predao tabor Filistinaca u ruke Jonatanu sinu Saulovom i njegovom štitonoši.
31 Zatvori isto tako tu vojsku među rukama svog naroda Izraela i nek se postide svojeg pješaštva i svoje konjice.
32 Stavi na njih strah, učini da se istopi njihova besramna snaga, i nek budu potreseni svojim porazom.
33 Daj da padnu pod mač onih koji tebe vole, i da svi oni koji poznaju tvoje ime tebe slave hvalospjevima.“
34 Boj se zametnu i, u prsa o prsa, Liziasova vojska izgubi 5.000 ljudi.
35 Videći rasulo svoje vojske i neustrašivost koju bijaše stekla Judina vojska, videći također kako ovi posljednji bijahu spremni živjeti ili umrijeti smiono, Lizias pođe za Antiohiju^[73] gdje unovači strance, za povratak silom u Judeju.

Očišćenje i posvećenje Templa[uredi]

36 Tad Juda i njegova braća rekoše: ” Evo, naši su neprijatelji potučeni, uspnimo se *očistiti *svetište i izvršiti posvećenje.“
37 Sva se vojska sakupi i oni se uspeše ne brdo *Sion.
38 Oni vidješe svetište opustjelo, *oltar oskrnavljen, vrata spaljena; u *trijemovima, raslinje bijaše izniklo kao u šumi ili na planini, a dvorane bijahu uništene.
39 Oni *rastrgaše svoju odjeću, iskazaše veliku žalost i posuše pepeo na svoju glavu.
40 Oni padoše licem na zemlju i, na znak dan trubom, oni pustiše krike prema *nebu.
41 Juda izdade naredbu nekim ljudima da potuku one koji bijahu u Tvrđi^[74], sve dok ne bi očišćeno svetište,
42 potom on izabra svećenike bez mrlje i gorljive za Zakon,
43 koji očistiše svetište i premjestiše na jedno nečisto mjesto kamenje ljage^[75].
44 Upitaše se što treba učiniti s oltarom za holokauste^[76] koji bijaše oskrnavljen
45 i imađaše dobru ideju da ga unište, iz straha da ne postane za njih jedan predmet srama, pošto ga pogani bijahu uprljali. Oni ga uništiše
46 i odložiše kamenje na planinu *Boravišta, na jedno prikladno mjesto, čekajući dolazak jednog *proroka koji će se oglasiti o njima.
47 Prema Zakonu, oni uzeše neklesano kamenje i sagradiše jedan novi oltar prema primjeru onog prethodnog.
48 Oni obnoviše svetište i unutrašnjost Boravišta, oni također posvetiše dvorišta.
49 Budući izradili nanovo sveti pribor^[77], oni unesoše u Templ svijećnjake, oltare za mirise i stol.
50 Oni staviše dimiti *tamjan na oltar, upališe svjetiljke na svijećnjaku koje zasjaše u Templu.
51 Oni položiše kruhove na stol, rastegnuše zavjese i završiše sve poduzete radove.
52 Dvadeset i petog devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine 148.^[78], oni se digoše u rano jutro
53 i ponudiše suglasno Zakonu, jednu *žrtvu na novom oltaru za holokauste koji bijahu izgradili.
54 Oltar bi svečano otvoren uz pjesme, u zvonu kitara, lira i cimbala, u isto doba godine i isti dan kad ga pogani bijahu oskrnavili.
55 Sav puk pade licem prema zemlji klanjajući se, potom podigoše hvalospjeve prema Nebu koje bijaše dovelo do uspjeha.
56 Oni proslaviše posvećenje oltara tijekom osam dana ponudiše holokauste s velikom radošću, kao i žrtve pričešćenja i očitovanje zahvalnosti.
57 Onin ukrasiše pročelje Templa krunama od zlata i grbovima^[79] i obnoviše ulaze kao i dvorane, koje opremiše vratima.
58 Jedna velika radost zavlada u narodu, i sramota nanesena od pogana bi izbrisana.
59 Juda, njegova braća i sav sabor Izraelov odlučiše da dani posvećenja oltara budu slavljeni u isto vrijeme, svake godine tijekom osam dana, počev od 25. Kisleva, s radošću i veseljem.
60 U ono vrijeme, sagradi se svud uokolo brda Sion povišene zidove i moćne kule, iz straha da pogani dođu gaziti ta mjesta kao ranije.
61 Juda postavi jednu vojarnu za čuvati ga. on utvrdi Bet-Šur, da bi narod imao jednu tvrđu nasuprot Idumeji^[80].

Juda potuče susjedne narode[uredi]

( 2 Mak 10.1433)

51 Kad okolni narodi saznaše da *oltar bijaše obnovljen i *svetište popravljeno u svom prethodnom stanju,
2 oni biše veoma ozlojeđeni i odlučiše ukloniti potomke Jakovljeve^[81] koji bijahu usred njih; oni počeše ubijati i istrebljivati ih između naroda.
3 Juda potuče sinove Ezavljeve u Idumeji i Akrabateni^[82], jer oni okruživahu Izrael. On im nanese jedan veliki udarac, odbaci ih i domože njihovog plijena
4 On se potom sjeti zlobe sinova Bajanovih^[83]; oni bijahu jedna klopka za narod i jedna prepreka, podižući zasjede za njih na putovima.
5 On ih zatvori u njihove kule, opsjede ih i posveti prokletstvu^[84]; on zapali njihove kule sa svima onima koji bijahu unutra.
6 Potom on pređe kod sinova Amonovih, gdje nađe jednu jaku postrojbu i brojan narod kojim zapovjedaše Timotej^[85].
7 On im nametnu brojne ratove, oni bijahu zgaženi pred njim i on ih potuče.
8 On oduze Jazer^[86] kao i sela njegovog okruga, i vrati se u Judeju.

Izraeliti pozivaju Judu u pomoć[uredi]

9 Neznabošci Galaada se udružiše protiv Izraelita smještenih na svom području, da bi ih uklonili, i ovi se skloniše u tvrđu Datema^[87].
10 Oni poslaše Judi i njegovoj braći poruke ovako sastavljene: ” Narodi su okupljeni protiv nas da bi nas potpuno uklonili.
11 Oni se pripremaju opkoliti tvrđavu gdje smo se mi sklonili, a Timotej je koji zapovijeda njihovom vojskom.
12 Dođi dakle sada istrgnuti nas iz njihovih ruku, jer mnogi od nas su pali.
13 Sva naša braća iz zemlje Tobije^[88] su pogubljena, njihove žene su bile odvedene u zarobljeništvo kao i njihova djeca, njihova su dobra zaplijenjena i gotovo jedna tisuća ljudi je uništena u tim mjestima. “
14 Još uvijek se čitalo to pismo, kad druge glasonoše stigoše iz Galileje, *rastrgane odjeće, donoseći iste novosti.
15 Iz Ptolemaisa, iz Tira i iz Sidona združili su se protiv nas sa svom Galilejom Tuđinaca^[89] za nas istrijebiti.“
16 Kad Juda i narod biše saznali za te činjenice oni sakupiše jedan veoma veliki sabor za vijećati o onome što bi odgovaralo učiniti u korist njihove braće izvrgnute tlačenju i napadajima.
17 Juda reče svom bratu Simonu: ” Izaberi ljude i idi osloboditi svoju braću koja su u Galileji; ja i Jonatan, moj brat, mi ćemo otići u Galaditidu.“
18 On ostavi u Judeji Josipa, sina Zaharijeva i Azariasa, poglavara naroda, s ostatkom vojske.
19 On im izdade ovu zapovijed: ” Upravljajte narodom i ne zamećite boja s poganima sve do našeg povratka.“
20 Tri tisuće ljudi bi dodijeljeno Simonu za otići u Galileju i 8.000 ljudi biše dodijeljeni Judi za ići u Galatidu.

Juda zauzima više gradova u Galaadu[uredi]

( 2 Mak 12.1031)

21 Kad je otišao u Galileju, Simon zapodjenu više bojeva s poganima koji biše pometeni pred njim.
22 On ih progoniše sve do vrata Ptolemaisa. Otprilike tri tisuće pogana pade i on uze njihov plijen.
23 On uze sa sobom Židove iz Galileje i Arbate^[90], s njihovim ženama, njihovom djecom i svim njihovim imanjem, i s radošću odvede ih u Judeju.
24 Juda Makabejac^[91] i Jonatan, njegov brat prijeđoše Jordan i iđaše tri dana kroz pustinju.
25 Oni susretoše Nabatejce koji ih miroljubivo susretoše i ispričaše im sve što se bijaše dogodilo njihovoj braći u Galaditidi^[92] i također
26 da mnogi od njih bijahu opsjednutiu Bozori, Alemi, Kašfu, Makedu i Karnainu^[93] koji su svi snažni i veliki gradovi,
27 i da ih ima zatvorenih u drugim velikim gradovima Galaditide i da njihovi neprijatelji bijahu odlučili napasti ih sutradan u tim tvrđavama, dočepati ih se i ukloniti u samo jednom danu sve one koji se tu nađu.
28 Odmah, Juda i njegopva vojska pođoše kroz pustinju smjerom ka Bozori. On se dočepa grada i posiječe sve muško oštricom mača^[94], pokupi sav plijen i zapali grad.
29 Nastavi se put noću i idoše sve do rubova tvrđave^[95].
30 Kad dan svanu, a dižući oči, oni vidješe jednu brojnu postrojbu, neizbrojivu, dižući ljestve i strojeve^[96] za dočepati se grada; boj već bijaše zapodjenut.
31 Gledajući kako boj bijaše započeo, i kako žamor iz grada se dizaše sve do neba, u jeci truba i urlanju,
32 Juda reče ljudima iz svoje vojske: ” Vojujte danas za našu braću.“
33 On povede naprijed svoju vojsku, podijeljenu u tri odreda, prema pozadini svojeg neprijatelja. Oni zasviraše u trube i započeše zazivanje.
34 Timotejeva vojska^[97], razaznade da to bijaše Makabejac, poče bježati k svojim opkopima. On im nanese jedan strašan poraz i u taj dan otprilike 8.000 ljudi padoše u boju.
35 On se potom okrenu prema Alemi, napade ju, domože je se, pobi svo muško pučanstvo, pokupi plijen i zapali grad.
36 Otuda, on ode uzeti Kasfo, Maked, Bozor i druge gradove u Galaditidi.

Druge Judine pobjede u Galaadu[uredi]

37 Poslije tih zbivanja, Timotej sakupi jednu drugu vojsku i zauze položaj nasuprot Rafonu^[98], na drugoj obali potoka.
38 Juda posla izvidjeti tabor, i načiniše mu ovo izvješće: ” Svi neznabošci koji nas okružuju sakupljeni su oko Timoteja, čineći tako jednu veoma brojnu vojsku,
39 Arapi su bili unovačeni kao dopuna i oni taboruju na drugoj obali potoka, spremni oboriti se na tebe u boju.“ Juda ode njima u susret
40, i sa svojom vojskom, približi se vodi. Timotej tad reče zapovjednicima svoje vojske: ” Ako on prijeđe prvi, mi mu nećemo moći odoljeti, jer će imati veliku prednost nad nama.
41 Ali ako li se uplaši i zastane na drugoj obali potoka, mi ćemo prijeći i pobijedit ćemo ga.“
42 Kad stiže na rub vodenog toka, Juda postavi pisare naroda^[99] na rub potoka i dade im ovu zapovijed: ” Ne dopustite nikom taborovati, već da svi pođu u boj.“
43 On prijeđe prvi prema neprijatelju, i sav ga narod slijediše. On zgazi pred sobom pogane, oni pobacaše svoje oružje i pobjegoše prema svetištu u Karnainu^[100].
44 Judini ljudi zauzeše najprije grad, potom zapališe svetište i one koji se u njemu nalaziše. Karnain bi srušen i od tada postade nemoguće oduprijeti se Judi.
45 Ovaj posljednji sakupi sve Izraelite iz Galaditide, od najvećeg do najmanjeg, s njihovim ženama, njihov om djecom i njihovim dobrima; bijaše to jedan jako velik odred koji se usmjeri prema zemlji Judi.
46 Oni stigoše u Efron^[101], moćan i važan grad, koji se nalaziše na njihovom putu; nije ga se moglo zaobići ni desno ni lijevo, trebalo je proći kroz njega.
47 Gradski ljudi im odbiše prolaz i zakrčiše vrata blokovima kamenja.
48 Juda im načini ovaj miroljubivi prijedlog: ” Mi ćemo proći vašom zemljom za stići u našu, nitko vam neće učiniti zla, mi ćemo samo proći pješice i ništa više.“ On odbiše otvoriti im.
49 Juda tada dade da se vojskom pronese zapovijed da svatko stane na položaju ondje gdje se nalaziše.
50 Vojnici zauzeše položaj i Juda napadaše grad, cijelog tog dana, i cijele noći, i grad pade u njihove ruke.
51 On dade posjeći oštricom mača sve muško, uništi grad od dna do vrha, uze plijen i prođe gradom po tijelima pobijenih.
52 Oni prijeđoše Jordan prema Velikoj Ravnici, nasuprot Betsanu^[102].
53 Juda odlaziše i vraćaše se, prestrojavajući one spore i ohrabrujući narod duz čitavog puta, sve do svog dolaska u Judu.
54 Oni se uspeše na brdo *Sion puni radosti i ponudiše holokauste^[103], jer se bijahu vratili u miru ne izgubivši nikog od svojih.

Josipov i Azariasov poraz[uredi]

(2 Mak 12.3245)

55 Tijekom dana kad Juda i Jonatan bijahu u zemlji Galaad i Simon, njegov brat u Galileji pred Ptolemaisom^[104],
56 Josip, sin Zaharijev, i Azarias, zapovjednik vojske, doznaše za njihove podvige i bojeve koje bijahu poduzeli,
57 oni sebi rekoše: ” Načinimo i mi također jedno ime i pođimo tući neznabošce koji su oko nas.“
58 Oni izdadoše zapovijedi postrojbama kojima zapovijedaše i pođoše na Jamniju^[105]. Gorgias^[106] iziđe iz grada sa svojim ljudima za zapodjenuti boj,
60 Josip i Azarias biše poraženi i progonio ih je sve do krajeva Judeje. Otprilike 2.000 ljudi iz Izraelovog naroda pade u onaj dan.
61 To bi jedan veliki poraz za narod jer ne bijahu poslušali Judu i njegovu braću, zamišljajući da bi i oni također mogli počiniti podvige.
62 Ali oni ne bijahu od te vrste ljudi kojima bijaše dano spasiti Izrael.

Juda u Idumeji i Filistiji[uredi]

63 Junak Juda i njegova braća upoznaše jednu veliku slavu pred svim Izraelom i svim narodima gdje se izgovaralo njihovo ime.
64 Tiskalo se oko njih za čestitati im.
65 Juda sa svojom braćom pođe u boj protiv Ezavljevih sinova u područje Juga. On zauze Hebron^[107] i njegova područna sela, uništi njegove tvrđave i zapali sve kule njegovog bedema.
66 Potom on se stavi u pokret prema zemlji Filistinaca i prijeđe Marizu^[108].
67 Tog dana, padoše u boju svećenici koji htijaše izvesti junačka djela idući u boj na presmion način.
68 Juda se potom okrenu prema Azotosu, oblasti Filistinaca, on obori njihove *oltare, dade zapaliti urezane slike^[109] njihovih bogova, uze plijen iz gradova i vrati se u zemlju Judu.

Bolest i smrt kralja Antioha[uredi]

(2 Mak 1.1117; 9; 10.911)

6 1 Kralj Antioh prekrstari gornjim pokrajinama, i doznade da ima u Perziji Elimais^[110], grad glasovit po svojim bogatstvima, svom srebru i svom zlatu,
2 s jednim veoma bogatim *svetištem, u kojem bijaše komada oklopa od zlata, bedrenika i oružja ostavljenog od Aleksandra, sina Filipovog, kralja Makedonije, koji vladaše prvi nad Grcima.
3 On tu stiže i nastojaše se domoći grada za opljačkati ga, ali ne uspjede jer gradski ljudi otkriše stvar
4 i digoše se protiv njega za potući ga. Natjeran u povlačenje, on napusti mjesta, jako rasrđen, da dospije u Babiloniju.
5 Dođoše mu javiti u Perziju poraz postrojbi koje bijahu otišle u Judu. Lizias budući se tu našao s jednom moćnom vojskom bijaše potpuno potučen pred Židovima.
6 Ovi se bijahu ojačali oružjem, namirnicama i obilnim plijenom uzetim od vojski koje bijahu sasjekli na komadiće.
7 Oni također bijahu oborili gnusnost koju Antioh bijaše podigao na *Oltaru u Jeruzalemu i bijahu oni okružili svoje sveto mjesto visokim zidovima, kao ranije, kao u Bet-Šuru, gradu koji je pripadao kralju^[111].
8 Na te novosti, kralj, udaren zaprepaštenjem i uznemiren, stropošta se na svoj krevet. On pade bolestan od malaksalosti jer se stvari ne bijahu dogodile kako je on to želio.
9 On ostade ondje više dana, neprekidno padajući u duboku malaksalost. Kad pomisli da će umrijeti,
10 on sazva sve svoje prijatelje i reče im: ” San se udaljio od mojih očiju a briga mi se natovarila.
11 Ja sam sebi rekao: Na koji sam to stupanj ožalošćenja dospio, u kojoj oluji evo me ulovljenog! Ipak ja bijah sretan i obljubljen u vrijeme svoje moći!
12 Ali sada, ja se sjećam loših djela koje sam počinio u Jeruzalemu; ja sam uzeo sve zlatne i srebrene predmete koji se ondje nalaziše, i pošiljao sam istrjebljivati bez razloga stanovnike Jude.
13 Ja uviđam je to stoga da su me ta zla dosegla i evo me kako umirem od malaksalosti u jednoj tuđoj zemlji.“
14 On dade pozvati Filipa, jednog od svojih prijetelja^[112], i postavi ga nad svim kraljevstvom.
15 On mu dade svoju dijademu, svoju haljinu i svoj pečat^[113], zaduživši ga odgojiti njegovog sina Antioha za kraljevanje.
16 Kralj Antioh umrije u tom mjestu godine 149. ^[114].
17 Doznavši za njegovu smrt, Lizias postavi kao kralja njegovog sina Antioha kojeg bijaše odgajao od djetinjstva i kojem nadjenu ime Eupator^[115].

Juda opsjeda tvrđu u Jeruzalemu[uredi]

18 Ljudi iz Tvrđave^[116] opkoliše Izrael uokolo *svetišta i smisliše mu nanositi zlo u svakoj prilici i ojačati pogane.
19 Odlučan istrijebiti ih, Juda sazva sav narod za opsjesti ih.
20 Sakupiše se i staviše opsadu pred Tvrđavu godine 150. Izradiše bacače kamena i druge strojeve^[117].
21 Ali neki od opsjednutih uspješe probiti opsadu i, praćeni nekolikim bezbožnim Izraelitima,
22 otiđoše kod kralja i rekoše mu: ”Do kad ćeš ti čekati izvršiti pravdu i osvetiti našu braću?
23 Mi, mi smo prihvatili služiti tvog oca, ponašati se prema njegovim zapovijedima i paziti na njegove ukaze.
24 Zbog toga, naši su sugrađani opsjeli Tvrđavu i postupali s nama kao tuđincima. Što više, oni su pobili one između nas koje su mogli naći i opljačkali su naša dobra.
25 I to nije samo na nas da su podigli ruku, već također i na sva tvoja područja.
26 Evo kako danas opsjedaju Tvrđavu u Jeruzalemu za postati njenim gazdama i kako su ojačali svetište u Bet-Šuru^[118].
27 Ako ti njih smjesta ne iznenadiš, oni će toga učiniti još više i ti ih više nećeš moći obuzdati.“

Kralj Antioh V osvaja Judeju[uredi]

(2 Mak 13.117)

28 Čuvši to, kralj se razljuti, i sakupi sve svoje prijatelje^[119], zapovjednik njegovog pješaštva i oni od kola.
29 Iz stranih kraljevstava i s morskih otoka, dođoše odredi plaćenika.
30 Njegove snage se dizaše na 100.000 pješaka, 20.000 konjanika i 32 bojna slona.
31 Oni dođoše kroz Idumeju i opsjedoše Bet-Šur koji tukoše dugo vremena uz pomoć strojeva^[120], ali opsjednuti vršeći ispade stavljaše u njih vatru i hrabro se boriše.
32 Tada, Juda pođe od Tvrđave i zauze položaju Betzakariji^[121] nasuprot kraljevskom taboru.
33 Kralj se diže u rano jutro, i baci svoju vojsku jednim zaletom na put Betzakarije; postrojbe se poredaše u bojni red i zaječaše trube.
34 Ponudiše slonovima grožđanog soka i dudova za nadražiti ih za boj.
35 Životinje bijahu podijeljene između falangi^[122]. Kod svakog, poreda se tisuća ljudi oklopljenih žičanim košuljama i glave pokrivene kacigom od bronce i 500 probranih konjanika bijaše dodijeljeno svakoj životinji.
36 Ovi su preduhitravali svaki pokret životinje i pratili ju posvuda nikad se od nje udaljujući.
37 Na svakoj životinji, jedna čvrsta kula od drveta, pričvršćena remenjem, činjaše zaklon, a u svakoj kuli, nalaziše se trojica bojovnika boreći se sa životinje kao i njihov vodič^[123]. *38 Kralj rasporedi ostatak konjice na dva boka vojske za činiti čarkanje i pokriti falange.
39 Kad sunce osvijetli štitove od zlata i bronce^[124], planine biše njima obasjane i sijaše kao zapaljeni plamen.
40 Jedan dio kraljevske vojske se razvi po planinskim visovima a drugi nešto niže; oni napredovaše sa sigurnošću i u dobrom poretku.
41 Svi bijahu zabrinuti osluškujući štropot tog mnoštva, buku njegovog hoda i zveket oružja koje se sudaraše; ta vojska bijaše istinski ogromna i moćna.
42 Juda i njegova vojska se približiše za započeti boj: od kraljeve vojske, 600 ljudi pade.
43 Eleazar, nazvan Avaran^[125] vidje jednu životinju okićenu kraljevskom ormom i višu rastom od svih drugih. On pomisli da to kralj bijaše odozgo
44 i on se žrtvova za spasiti svoj narod i steći jedno besmrtno ime.
45 On se smiono baci prema životinji u sred falange, ubijajući desno i lijevo, tako da se neprijatelji odmaknuše i s jedne i s druge stane.
46 On skliznu pod slona i odozdo ispod njega nanese mu smrtni udarac: On se stropošta na Eleazara koji umrije na licu mjesta.
47 Židovi, ustanovivši žestoku snagu kraljevskih postrojbi, prekinuše vezu.

Kralj opsjeda brdo Sion[uredi]

(2 Mak 13.1823)

48 Kraljevska vojska uspe se prema Jeruzalemu za susresti ih. Kralj opsjede Judeju i brdo *Sion.
49 On sklopi mir s onima iz Bet-Šura, koji napustiše grad, jer nisu imali živeži za opstati ni podržati opsadu, bijaše to naime šabatska godina^[126].
50 Kralj uze Bet-Šur i smjesti u njega jednu vojarnu.
51 On opsjedaše svetište tijekom brojnih dana i smjesti razbijače i strojeve, bacače vatre i kamenja, škorpije, bacače strijela i praćke^[127].
52 Tim strojevima, opsjednuti suprotstavljaše druge i oni se boriše tijekom brojnih dana.
53 Ali ne bijaše opskrbe u skladištima, jer to bijaše sedma godina i Izraeliti dovedeni u Judeju iz sredine pogana bijahu pojeli posljednje zalihe.
54 Ostade dakle tek malo ljudi^[128] u svetom mjestu, jer su bili žrtvom gladi. Drugi se raspršiše svaki na svoju stranu.

Kralj odobrava Židovima vjersku slobodu[uredi]

( 2 Mak 13.2326; 11.2226)

55 Lizias doznade da Filip^[129], izabran za njegovog života od kralja Antioha za odgojiti njegovog sina Antioha za kraljevski prijestol,
56 bijaše došao iz Perzije i Medije s postrojbama koje bijahu pratile kralja, i da traži staviti se na čelo poslova.
57 Na tu novost, Lizias se pripremi u žurbi za odlazak. On reče kralju, generalima vojske i ljudima: ” Mi slabimo svaki dan više, naši su objedi mršavi, mjesto koje mi opsjedamo je dobro utvrđeno, i poslovi kraljevstva počivaju na nama.
58 Pružimo sada desnu ruku tim ljudima, sklopimo mir s njima i svim njihovim narodom.
59 Dopustimo im ponašati se u skladu s njihovim običajima kao i ranije, jer ako su se razljutili i učinili sve to, to je zbog njihovih običaja koje smo mi ukinuli.“
60 Ta besjeda se svidje kralju i poglavarima; on posla Židovima mirovne prijedloge, koje ovi prihvatiše.
61 Kralj i poglavari ih potvrdiše prisegom; na što oni iziđoše iz tvrđave.
62 Kralj uđe na brdo *Sion i, videći utvrđenje mjesta, pogazi svoju prisegu i zapovjedi razrušiti sav bedem.
63 Potom on u žurbi pođe i vrati se u Antiohiju, gdje nađe Filipa gospodarom grada. On zametnu boj s njim i silom se dočepa grada.

Demetrius I otima kraljevstvo[uredi]

(2 Mak 14.110)

7 1 Godine 151., Demetrius, sin Seleuka, pobježe iz Rima i uputi se s jednom šakom ljudi prema jednom obalnom gradu gdje ustanovi svoju vladavinu^[130].
2 Kako on uđe u kraljevsku kuću svojih otaca, vojska uhvati Antioha i Liziasa^[131] za dovesti ih k njemu.
3 On bi o tome obaviješten: ” Ne pokazujte mi njihova lica“, reče on.
4 I vojska ih ubi a Demetrius sjede na svoj kraljevski prijestol.
5 Tad dođoše k njemu svi oni što Izrael računaše ljudima bez vjere i zakona, vođeni od Alkimea koji hlepiše za položajem velikog svećenika^[132].
6 Oni optužiše narod pred kraljem govoreći: ” Juda i njegova braća uništili su sve tvoje prijatelje a nas rastjerali izvan naše zemlje.
7 Pošalji sada dakle jednog čovjeka od povjerenja da ode vidjeti sva pustošenja kojima se Juda učinio krivim među nama i u kraljevskom području, nek' ih se kazni, njih i sve njihove pobočnike.“

Bakhides i Alkime bjesne po Judi[uredi]

8 Kralj izabra Bakhidesa, jednog od kraljevih prijatelja, koji vladaše Prekoeufratjem, velikog u kraljevini i vjernog kralju.
9 On ga posla s bezbožnim Alkimeom. Ovom posljednjem podijeli on svećeničku službu, i zaduži ga osvetiti se sinovima Izraelovim^[133].
10 Oni pođoše s jednom brojnom vojskom i stigoše u zemlju Judu. Oni poslaše Judi i njegovoj braći glasonoše nositelje himbenih mirovnih prijedloga.
11 Židovi, videći da su oni došli s jednom jakom vojskom, ne pridadoše nikakve vrijednosti njihovim besjedama.
12 Jedno povjerenstvo sastavljeno od zakononznanaca sastade se ipak kod Alkimea i Bakhidesa, za potražiti jedno pravedno rješenje.
13 Među Izraelitima, prvi za moliti mir bijahu Asidejci^[134].
14 Oni naime govoriše: ” To je jedan svećenik iz Aaronove loze koji je došao s odredima, on neće počiniti nepravde prema nama.“
15 On^[135] im održa miroljubive govore i osigura ih prisegom: ” Mi ne tražimo nanijeti vam ikakvo zlo, ne više no vaši prijatelji.“
16 Oni mu povjerovaše, a ipak on dade zatvoriti 60 između njih i pogubi ih u samo jednom danu, prema onom što je pisano:
17 Tijelo svetih i njihova krv, oni su prosuti uokolo Jeruzalema, i ne bijaše nikog za ukopati ih.
18 Tada, strah i užas zahvatiše sav narod: ” Nije bilo kod tih ljudi, govorilo se, ni istine ni pravednosti, jer oni su pogazili nagodbu i prisegu koju su dali.“
19 Bakhides pođe iz Jeruzalema i podiže tabor u Betzetu^[136]. On posla uhititi brojne ljude koji se bijahu pridružili njemu, kao i neke iz naroda; on ih pokla i baci u veliki bunar.
20 On vrati pokrajinu Alkimeju, i ostavi s njim jednu vojsku za podržavati ga, potom Bakhides vrati se kralju.
21 Alkimej se boriše da bi bio prihvaćen kao veliki svećenik,
22 i svi oni koji sijaše zabunu među narodom svrstaše se oko njega; oni se učiniše gospodarima Jude i nanesoše jedan veliki udarac Izraelu.
23 Videći da Alkimejova zlodjela i njegovih pristaše protiv sinova Izraelovih nadilaze one poganske,
24 Juda prođe uokolo judejska područja. On se osveti otpadnicima i spriječi ih krstariti zemljom.

Kralj šalje Nikanora protiv Jude[uredi]

( 2 Mak 14.536)

25 Videći da Judas i njegovi sudruzi bijahu postali jači i svjestan da im ne može oduprijeti se, Alkime se vrati kod kralja i optuži ih za velika zla.
26 Kralj posla Nikanora^[137], jednog od svojih slavnih generala, koji je pokazivao mržnju i neprijateljstvo Izraelu, sa zapovijedi da istrijebi narod.
27 Nikanor dođe u Jeruzalem s jednom brojnom vojskom i uputi Judi kao i njegovoj braći himbene miroljubive riječi:
28 ” Nek' ne bude boja između mene i vas; Ja ću doći s jednom malom pratnjom, za jedan mirovni sastanak.“
29 On stiže kod Jude, i poni se prijateljski pozdraviše, ali neprijatelji bijahu spremni oteti Judu.
30 Primijetivši da Nikanor bijaše došao kod njega s himbenim namjerama, Juda se uplaši njegove nazočnosti i odbaci sastanak.
31 Nikanor, shvativši da njegova lukavština bijaše otkrivena, pokrenu se u susret Judi za potući ga kod Hafarsalama^[138].
32 Na Nikanorovoj strani pade 500 ljudi a drugi pobjegoše u Grad Davidov^[139].
33 Poslije tih događaja, Nikanor se uspe k brdu *Sion i svećenici iziđoše iz svetog mjesta sa *starješinama narodnim za miroljubivo ga pozdraviti i pokazati mu holokaust^[140] koji se nudi za kralja.
34 Ali on njih izvrgnu ruglu, uvrijedi ih i izgovori drske riječi.
35 On prisegnu gnjevno, govoreći: ” Ako Juda nije ovog puta predan u moje ruke, sa svojom vojskom, i ja se vratim kad mir bude uspostavljen, zapalit ću ovu kuću^[141]. “ I on ljutito iziđe.
36 Svećenici se vratiše i, zaustavljajući se nasuprot *oltaru i Templu, oni rekoše u suzama:
37 ” To si ti, o Bože, koji si izabrao ovu Kuću da tvoje *ime bude zazivano nad njom, da ona bude jedna kuća molitve i preklinjanja.
38 Izvrši svoju osvetu protiv ovog čovjeka i protiv njegove vojske i nek' padnu pod mačem. Sjeti se njihovih *huljenja i ne dodijeli im više odgode.“

Poraz i smrt Nikanorova (1 Mak)[uredi]

( 2 Mak 15.136)

39 Nikanor iziđe iz Jeruzalema i podiže tabor u Bethoronu^[142] gdje jedna vojska iz Sirije dođe njemu se pridružiti.
40 Juda podiže tabor u Adazi^[143] s 3.000 ljudi. Juda tad izreče ovu molitvu: ”
41 Kad glasonoše kraljeve^[144] huliše, tvoj *anđeo iziđe i pobi 185.000 među njima;
42 skrši danas pred nama tu vojsku i nek' drugi znaju da je on zlo govorio protiv ovog svetog mjesta, sudi mu prema njegovoj opakosti.“
43 Vojske započeše boj trinaestog Adara^[145], NIkanorova bi potučena, a on sam bi ubijen prvi u boju.
44 Kad vidješe da on bijaše pao, Nikanorovi vojnici pobacaše svoje oružje i pobjegoše.
45 Židovi ih proganjaše cijelog dana, od Adaze do Gazare^[146], i dadoše da odjekuje zvonjava progona.
46 Iz svih okolnih judejskih sela, izlaziše se za opkoljavati ih i obarati. Svi padoše od mača i ni jedan jedini ne izmaknu.
47 Pokupiše ostatke i plijen, odsjekoše glavu Nikanoru i njegovu desnu ruku, koju on bijaše ispružio na drzak način^[147], odnesoše ih i izložiše na očigled Jeruzalema.
48 Narod bi u veselju i proslavi taj dan kao jedan veliki dan veselja.
49 Propisa se godišnje slavljenje tog dana, trinaestog Adara.
50 Zemlja Juda bi u miru za neko vrijeme^[148].

Pohvala Rimljana[uredi]

8 1 Slava Rimljana stiže do Judinih ušiju: bijahu to smioni bojovnici, dobrohotni prema svima koji se svrstavahu s njihove strane, podijeljujući prijateljstvo svima onima koji dolaziše k njima^[149] i bojahu to srčani bojovnici.
2 Ispričaše mu njihove ratove, i podvige koje ovi bijahu izveli kod Galaćana^[150], koje oni bijahu pobijedili i podvrgli plaćanju danka
3 i sve što bijahu učinili u pokrajini Španjolskoj^[151] za domoći se rudnika zlata koji se ondje nalaziše,
4 kako se oni bijahu domogli te zemlje zahvaljujući svojoj vještini i svojoj ustrajnosti naime, mjesto bijaše jako udaljeno od njih; bijaše čak i kraljeva pridošlih s na kraj zemlje za napasti ih, oni ih bijahu smrvili, nanoseći im jedan veliki poraz, dok drugi njima plaćahu godišnji danak;
5 najzad, oni bijahu potukli Filipa, Perzijance, kralja Kitijanaca^[152], kao i one koji se bijahu digli protiv njih, i bijahu ih oni pokorili.
6 Antioh Veliki, kralj Azije, koji bijaše napredovao prema njima za potući ih s 120 slonova, konjicom, kolima i jednom veoma brojnom vojskom, bijaše poražen od njih^[153]
7 i, uhvaćen živ, on njemu bijaše nametnuo, njemu i njegovim nasljednicima, plaćanje u određeno vrijeme jedan težak namet i isporuku talaca^[154].
8 Oduzeta mu je indijska zemlja, Medija, Lidija i neke od njegovih najljepših pokrajina u korist kralja Eumena^[155].
9 Oni iz Grčke odlučiše otići istrijebiti ih.
10 Rimljani budući saznali stvar poslaše protiv njih samo jednog generala, zaratiše s njima, i pade među Grcima jedan veliki broj žrtava, njihove žene i njihova djeca biše odvedeni u zarobljeništvo; Rimljani opljačkaše njihova dobra, pokoriše njihovu zemlju, razoriše njihove tvrđave i podvrgnuše ih jednom ropstvu koje traje sve do ovog dana^[156].
11 Oni tako bijahu uništili i pokorili druga kraljevstva i otoke koji im se bijahu odupirali,
12 ali svojim prijateljima i onima koji se oslanjahu na njih oni bijahu sačuvali svoje prijateljstvo. Oni su pokorili obližnje i udaljene kraljeve i sve one koji čuvši za njihovo ime njih se uplašiše.
13 Ovi vladaše, koje oni ocijeniše dostojnima vladati i primati njihovu pomoć, ali drugi, njih oni izvlastiše. Oni su na vrhuncu svoje moći.
14 Usprkos svemu tome, nitko između njih ne stavi dijademu, niti ogrnu purpur^[157] za podići se putem njega.
15 Oni su si izabrali jedan senat gdje držaše savjetovanje svaki dan 320 članova koji vijećaše neprekidno o poslovima naroda, da bi mu osigurali dobar red.
16 Oni povjeravahu svake godine samo jednom čovjeku zaduženje upravljati i gospodstvo nad svim njihovim carstvom, i svi mu se pokoravahu, njemu jednom, bez ikakve zavisti i ljubomore.

Savez Židova s Rimljanima[uredi]

17 Juda izabra Eupolema, sina Ivanova, sina Akosova, i Jazona sina Eleazarova^[158], i posla ih u Rim, za sklopiti prijateljstvo i mir
18 i učiniti da se skine *jaram njihov, jer oni vidješe da kraljevina Grka svodi Izrael na robovanje.
19 Oni pođoše u Rim put bijaše veoma dug i, ušavši u Senat, oni uzeše riječ i rekoše:
20 ” Juda Makabejac, njegova braća i židovski narod nas šalju k vama za sklopiti savez i mir i biti upisani u broj vaših saveznika i vaših prijatelja.“
21 Stvar se njima dopade.
22 Evo prijepisa pisma koje oni urezaše na brončane ploče i poslaše u Jeruzalem da ondje budu jedan spomenik mira i saveza.
23 ” Napredak Rimljanima i narodu Židova, na moru, na zemlji u vječnost! Daleko od njih mač i neprijatelj.
24 Ali zaprijeti li jedan rat Rimu prvom ili jednom od njegovih saveznika u nije važno kojem mjestu da se vrši njegovo gospodstvo,
25 židovski narod borit će se s njim svim srcem, prema onome što će mu nalagati zahtjevi tog časa.
26 Kao što je to Rim odlučio, ni žito, ni oružje, ni novac, ni lađe neće biti davani ili pozajmljivani zaraćenima i oni će držati svoju obvezu ne primivši ništa za uzvrat.
27 Isto tako, ako jedan rat dotakne najprije narod Židova, Rimljani će se boriti s njim svom svojom dušom, prema onome što će njima nalagati zahtjevi tog časa.
28 Neće biti davano njihovim protivnicima ni žito, ni oružje, ni novac, ni lađe, kako je to Rim odlučio, već će oni odano držati se svojih obveza.
29 To je tim riječima da su Rimljani sklopili jednu nagodbu sa židovskim narodom.
30 Ako, u budućnosti, jedni ili drugi odluče dodati ili ukloniti nešto, oni će to učiniti svojom voljom i svaki dodatak ili izostavljanje bit će valjano s punim pravom.
31 Glede nevolja kojima ih je opteretio kralj Demetrius, mi smo njemu napisali ovim riječima: ” Zašto si dao da tvoj jaram tišti Židove, naše prijatelje i saveznike?
32 Ako te oni dakle opet optuže, mi ćemo podržati njihovu stvar i mi ćemo te tući i na mora i na kopnu.“

Juda je pobijeđen i ubijen u Berzetu[uredi]

9 Budući doznao da Nikanor sa svojom vojskom bijaše podlegao u boju, Demetrius posla ponovo u zemlju judu Bakhidesa i Alkimea^[159] s desnim krilom vojske.
2 Ovi krenuše putem prema Galileji, opsjedoše Mezalot na području Arbelesa^[160], domogoše ga i pobiše u njemu veliki broj ljudi.
3 Prvog mjeseca godine 152^[161], oni podigoše tabor pred Jeruzalemom.
4 Potom oni pođoše i usmjeriše se prema Berzetu^[162] s 20.000 pješaka i 2.000 konjanika.
5 Glede Jude, on bijaše postavio svoj tabor u Elazi^[163], sa svojih 3.000 probranih bojovnika.
6 Pri pogledu na veliki broj neprijateljevih snaga, oni biše užasnuti, mnogi pobjegoše, i ostade samo 800 ljudi.
7 Juda vidje da njegova vojska bijaše iščeznula dok ga boj pritiskivaše; srce mu se slomi jer više ne imaše vremena prikupljati svoje.
8 Obeznađen, on reče onima koji bijahu ostali: ” Ustajte! Uspnimo se protiv naših neprijatelja, u slučaju kad ih možemo potući.“
9 Oni ga razuvjeravaše govoreći: ” Trenutno mi ne možemo ništa, osim spasiti svoje živote. Vratit ćemo se s našom braćom za preuzeti boj; za nas, mi smo veoma malobrojni.“
10 juda uzvrati: ” Neće biti govoreno da sam ja izabrao bjekstvo. Ako je naš čas stigao, umrimo odvažno za našu braću i ne dopustimo da potamni naša slava.“
11 Neprijateljeva vojska iziđe iz tabora i stavi im se nasuprot. Njihova konjica bijaše podijeljena u dva odreda, praćkari i strijelci hodaše ispred vojske, kao i udarne postrojbe sve junaci,
12 Bakhides je bio na desnom krilu. Falanga^[164] pođe naprijed s obje strane u zvuku trublji. Judini ljudi zasviraše također u trube
13 i zemlja bi potresena jekom oružja; boj se zapodjenu u jutro i potraja sve do noći.
14 Juda vidje da Bakhides i glavnina vojske stajaše na desnoj strani. Oko Jude se okupiše svi oni koji bijahu zapaljeni smionošću.
15 Oni suzbiše desno krilo i proganjaše ga sve do brda Azara^[165].
16 Videći rasulo desnog krila, oni s lijevog krila se oboriše za Judom i njegovim i zgaziše ih.
17 Borba postade ogorčena i bijaše mnogo žrtava i s jedne i s druge strane.
18 Juda podlegnu i on također a drugi pobjegoše.
19 Jonatan i Simon uzeše svog brata Judu i sahraniše ga u grobnicu svojih otaca u Modinu^[166].
20 Sav ga Izrael oplaka i provede za njim veliko ožaljivanje; oni ga oplakivaše tijekom više dana:
21 ” Kako je on pao, junak koji je spašavao Izrael?“
22 Ostatak Judinih djela, njegovih bojeva, podviga koje je ostvario, njegovih naslova slave, nije zapisano, bijaše ih suviše.

Jonatan nasljeđuje svog brata Judu[uredi]

23 Poslije Judine smrti, bezbožnici iskrsnuše nanovo na svem području Izraela i majstori nepravde^[167] podigoše nanovo glavu.
24 Kao što tu bijaše tada jedna posebno teška glad, zemlja se poveza s njima.
25 Bakhides načini svoj izbor među bezbožnim ljudima, za nadzirati zemlju.
26 Oni potisnuše Judine prijatelje i ispitivaše ih, potom ih odvodiše Bakhidesu^[168] koji ih kažnjavaše i izvrgavaše ruglu.
27 To bi jedno potlačivanje u Izraelu kao što ga ne bijaše od kraja vremena proroka.
28 Tad svi Judini prijatelji se sakupiše i rekoše Jonatanu:
29 ” Od smrti tvog brata Jude, nema više čovjeka kao što je on za ići protiv neprijatelja, protiv Bakhidesa i protiv svih onih koji su neprijateljski spram našeg naroda.
30 Mi te izabiremo dakle, danas, na njegovo mjesto kao glavara i kao vođu, za voditi našu borbu.“
31 Jonatan primi u taj čas zapovjedništvo i naslijedi svog brata Judu.

Jonatan osvećuje smrt svog brata Ivana[uredi]

32 Bakhides, budući to saznao, tražio je da ga uništi.
33 Jonatan i Simon njegov brata biše o tome izvješteni, kao i svi oni koji pratiše Jonatana. Oni pobjegoše u pustinju Tekoe i utaboriše se blizu vode gusterne Asfar^[169].
34 Bakhides to saznade u dan *šabata i dođe, on i sva njegova vojska, s one strane Jordana. *35 Jonatan posla svog brata koji zapovijedaše postrojbom tražiti u njihovih prijatelja Nabatejaca^[170], odobrenje da stave u pohranu kod njih svoje tovare, koji bijahu pozamašni.
36 Ali sinovi Jambrijevi, oni Madabajevi^[171], napraviše jedan upad, uhvatiše Ivana i svega što on imaše i odoše sa svojim plijenom.
37 Nakon tih zbivanja, javiše Jonatanu i Simonu, njegovom bratu da sinovi Jambrijevi slave jednu veliku svadbu; oni dovedoše vjerenicu uz veliku raskoš iz Nabata. Bijaše to kćer jedne važne osobe u Kanaanu^[172].
38 Oni se sjetiše krvave smrti svojeg brata Ivana i uspeše se sakriti u jedan zaklon u planinskom prijevoju.
39 Dižući oči, oni ugledaše zaručnika, njegove prijatelje i njegovu braću koji im se približavahu uz bubnjeve, s glazbenicima i jednom bogatom ratničkom kočijom u sred pratnje bučne i mnogobrojne prtljage.
40 Iz svoje zasjede, oni se baciše na njih i sasjekoše ih; mnogi padoše, smrtno ranjeni a preživjeli pobjegoše preko planine. Oni odnesoše sav njihov plijen.
41 Tako svadbeni pir se pretvori u žalost a glazbeni izrazi u žalopojke.
42 Oni se tako osvetiše za krv svojeg brata Ivana i dohvatiše se ponovo močvara Jordana^[173].

Neodlučni boj na rubu Jordana[uredi]

43 Bakhides^[174] bi o tome obaviješten i on dođe u dan *šabata sve do obala Jordana, s jednom brojnom vojskom.
44 Jonatan tad reče svojim ljudima: ” Ustajte! Borimo se za spas naših života, jer danas nije kao jučer ili prekjučer.
45 Evo, boj je pred nama; s jedne strane voda Jordana, s druge strane močvara i gustiš: nikamo se ne može uzmaknuti.
46 Sada dakle, kriknite prema *Nebu, da biste izmakli iz ruku svojih neprijatelja.“
47 Boj započe, i Jonatan pruži ruku za udariti Bekhidesa, ali ovaj izbježe udaracbacivši se unazad.
48 Jonatan i njegovi poskakaše u Jordan i dosegnuše drugu obalu plivajući, ali neprijatelji ne prijeđoše Jordana za njima^[175].
49 U taj dan, pade otprilike tisuću ljudi između onih koji okruživaše Bakhidesa.

Bakhides u Judeji. Alkimejova smrt[uredi]

50 Ovaj se vrati u Jeruzalem. On izgradi utvrde u Judeji, tvrđavu koja je u Jerihonu, Emausu, Bethoronu. BetelTamanton, Faraton i Tefon s visokim bedemima, vratima i zasunima^[176].
51 Potom on postavi u svakoj od njih jednu posadu za dražiti Izrael.
52 On utvrdi grad Bet-Šur, Gazaru i Tvrđavu^[177]. Postavi u nju postrojbe i zalihe živeži.
53 On uze kao taoce sinove poglavara zemlje i zatvori ih u tvrđavi Jeruzalema.
54 Godine 153. drugog mjeseca Alkimej zapovjedi oboriti zid unutarnjeg dvorišta svetog mjesta, uništavajući tako djela *proroka^[178], i dade započeti rušenje.
55 Na što, Alkimej imade jedan napad i radovi se zaustaviše. Njegova se usta zatvoriše i ostadoše nepokretna, sprječavajući ga izgovoriti otada i samo jednu jedinu riječ i davati zapovjedi glede svoje kuće^[179].
56 Alkimej umrije u to vrijeme mučen živim mukama.
57 Videći da Alkimej bijaše mrtav, Bakhides se vrati kod kralja, i zemlja Juda bi u miru tijekom dvije godine.

Poraz i odlazak Bakhidesa[uredi]

58 Svi bezbožnici održaše savjetovanje: ” Evo, rekoše oni, Jonatan i njegove pristaše žive spokojno bez nepovjerenja. Mi ćemo dakle, sada dovesti Bakhidesa^[180], i on će ih sva uhititi za samo jednu noć.“
59 Oni to odoše provijec´ti s njim.
60 Bakhides pođe na put s jednom brojnom vojskom, pišući potajice svim svojim saveznicima iz Judeje za tražiti im da se domognu Jonatana i njegovih sudrugova. Ali njihov naum bi otkriven, i oni ne mogoše uspjeti.
61 Za uzvrat, jedna pedesetina mjesnih podstrekača tog zlodjela bi uhićena i pogubljena.
62 Potom Jonatan, Simon i njihove pristaše povukoše se u pustinju u Betbazi^[181]; oni tu obnoviše ruševine i u tvrdiše ju.
63 Bakhides to doznade, sakupi svu svoju vojsku i pozva također svoje privrženike iz Judeje. *64 On dođe zauzeti položaj nasuprot Betbazi, napadaše ju tijekom brojnih dana i dade sklopiti strojeve^[182].
65 Ostavljajući svog brata Simona u gradu, Jonatan, s jednim malim odjelom vojske, izvede jedan izlazak u zemlju.
66 On potuče Odomera i njegovu braću, kao i sinove Fazironove^[183] u njihovom taborištu. Oni počeše napadati i uspeše se među vojsku.
67 Simon i njegovi ljudi izvedoše tada izlazak i zapališe strojeve.
68 Oni potukoše Bakhidesa: potpuno poražen, on bi temeljito uzdrman neuspjehom svoje zamisli napadaja.
69 Ispunjen jednim žestokim osjećanjem mržnje protiv bezbožnih ljudi koji ga bijahu doveli u područje, on ih mnoge pobi i odluči se vratiti k sebi.
70 Kad Jonatan saznade novost, on mu posla glasonoše za zaključiti mir i urediti razmjenu zatvorenika.
71 On prihvati i i učini prema traženju Jonatanovom, prisežući životom da više neće nastojati nanositi mu štetu.
72 On mu vrati one koje bijaše zatvorio u zemlji Judi, potom se vrati u svoju zemlju.
73 U Izraelu, mač bi stavljen u mirovanje i Jonatan se smjesti u Makmasu. Ondje, on stade suditi narodu^[184] i ukloni bezbožnike iz sredine Izraelove.

Suparništvo Aleksandra Balasa i Demetriusa[uredi]

10 1 Godine 160., Aleksandar Epifan, sin Antiohov, iskrca se i dočepa se Ptolemaisa^[185]. On bi primlje i to je ondje gdje on poče svoju vladavinu.
2 doznavši to, kralj Demetrius^[186] sakupi jednu veoma jaku vojsku i pođe protiv njega za potući ga.
3 On napisa Jonatanu^[187] jedno veoma mirotvorno pismo, puno obećanja za njega.
4 Kaže se naime: ” Pohitimo sklopiti mir s njima prije nego li oni ga oni sklope s Aleksandrom protiv nas,
5 jer tad će se on sjetiti još i boli koje smo mu dali podnijeti, kao i njegova braća i njegov narod.“
6 On isto dozvoli podignuti vojsku, načiniti oružja i smatrati sebe njegovim saveznikom. On zapovijedi da mu vrate taoce iz Tvrđave^[188].
7 Jonatan dođe u Jeruzalem i pročita poruku pred svim narodom i pred onima koji bijahu u tvrđavi:
8 oni biše obuzeti jednim velikim strahom slušajući da kralj daje Jonatanu dopuštenje podići vojsku.
9 Ljudi iz Tvrđave vratiše taoce Jonatanu a ovi ih vratiše njihovim obiteljima.
10 Jonatan stanovaše u Jeruzalemu i stade graditi i obnavljati grad.
11 On zapovjedi poduzetnicima da izgrade bedeme i okruže brdo Sion^[189] jednim zidom od klesanog kamena, što bi izvršeno.
12 Stranci koji stanovaše u tvrđavi izgrađenoj od Bakhidesa pobjegoše.
13 Svaki napusti svoje mjesto za vratiti se u svoju zemlju.
14 U Bet-Šuru samo, ostavi se nekolicina od onih koji bijahu napustili Zakon i propise: jer to bijaše mjesto utočišta^[190].
15 Kralj Aleksandar doznade za obećanja dana Jonatanu od Demetriusa. Ispričaše mu također borbe i junačka djela koje njegova braća i on sam bijahu izvršili i muke koje bijahu podnijeli.
16 ” Nađimo sebi jednog takvog čovjeka! Uskliknu on. ” Treba nam od sada načiniti od njega prijatelja i saveznika.“
17 On mu dakle napisa jedno pismo izraženo ovim riječima:
18 ” Kralj Aleksandar svom bratu Jonatanu, spas.
19 Mi smo doznali o tebi da si ti jedan smion čovjek i da ti zaslužuješ biti našim prijateljem.
20 To je zbog čega, od ovog dana, mi te postavljamo velikim svećenikom i dajemo naslov kraljevog prijatelja on ga dakle počastvova purpurom i jednom zlatnom krunom^[191] da bi ti prigrlio našu stranku i čuvaš nam svoje prijateljstvo.“
21 Jonatan ogrnu sveta znamenja sedmog mjeseca godine 160., prilikom blagdana Šatora^[192] on sakupi vojsku i izradi mnogo oružja.

Demetrius nudi povlastice Židovima[uredi]

22 Doznajući to, Demetrius bi srdit i reče:
23 ” Što smo to učinili da Aleksandar stekne prijateljstvo Židova prije nas za steći si jednu potporu?“
24 Je ću im napisati, i ja također, obvezujući riječima, s ponudama uzvišenog položaja i pomoći, da bi mi sačuvali svoju potporu.“
25 On im napisa ovim riječima:

”Kralj Demetrius narodu Židova, spas.

26 Vi ste uvijek priznavali valjanost dogovora sklopljenih među nama, vi ste ostali našim prijateljima. Vi nikad niste prešli na stranu naših neprijatelja. Mi smo sve ovo doznali i mi se tome radujemo.
27 Nastavite nam čuvati svoje prijateljstvo i mi ćemo nagraditi dobročinstvima vaše držanje: *28 mi vam dodjeljujemo brojne poreske olakšice i činimo vam povoljnosti.
29 Već od sada, ja vas oslobađam, razrješujem sve Židove danka, nameta za sol i kruna^[193].
30 S druge strane, računajući od ovog dana, ja činim povrat zauvijek jedne trećine proizvoda soli i polovice plodova s drveća koji mi pripadaju, u korist zemlje Jude i triju kotara Samaritide i Galileje koji su mu pri družena^[194].
31 Jeruzalem bit će *svet i izuzet, kao i njegovo područje, od dima i prava^[195].
32 Ja se odričem također Tvrđave^[196] jeruzalemske i ustupam ju velikom svećenikui, koji će moći u njoj smjestiti jednu stražu izabranu za svoju skrb.
33 Svakom Židovu koji, iz zemlje Jude bude bio odveden kao zarobljenik bilo gdje u mom kraljevstvu, ja vraćam slobodu, ne zahtijevajući otkupnine. Nek' sve bude izuzeto od nameta, čak i za njihovo stado.
34 Svi blagdani, *šabati i *mladi mjeseci, propisani blagdani, s tri dana koja prethode i tri dana koja slijede, bit će svi dani nepovrjedivosti i pomilovanja^[197] za sve Židove mojeg kraljevstva.
35 Nitko neće imati ovlaštenja zahtijevati od njih naplatu ili uznemiravati bilo koga od njih glede bilo kojeg predmeta.
36 Židovi će biti vrbovani u kraljevsku vojsku sve do svote od 30.000 tisuća vojnika i oni će dobijati istu plaću kao i sve postrojbe u kraljevstvu.
37 Neki će biti raspoređeni u važne kraljevske tvrđave. Židovi će biti imenovani na povjerljive položaje kraljevstva. Njihovi pretpostavljeni o njihovi poglavari bit će izabirani u svojim rangovima i ponašat će se prema svojim zakonima, kako je to kralj zapovjedio za zemlju Judu.
38 Glede tri kotara dodana Judi na račun pokrajine Samarije, da budu dodani Judeji i da budu smatrani kao ovisan od samo jednog i neće biti podvrgnut ni jednoj drugoj vlasti nego onoj velikog svećenika.
39 Ja darujem Ptolemais^[198], i područje koje mu pripada, *svetištu u Jeruzalemu, za pokrivati troškove obreda.
40 Glede mene, ja dajem svake godine 15.000 sikala srebra na kraljevske prihode, za predujmiti u mjestima koja se tome pogodna;
41 S naslovom zaostatka, službenici će dodjeljivati odsada radovima Templa sav suvišak koji do sada nisu bili isplatili, kao što su to činili prethodnih godina.
42 Osim toga, 5.000 sikala srebra koje se predujmljivaše na imanje svetišta, u poglavlju godišnjih prihoda, bit će doznačivati svećenicima na službi.
43 Ako se netko bude sklonio u Templ u Jeruzalemu i u njegovim granicama, zbog jednog kraljevskog poreskog duga ili za svaku drugu stvar, bit će slobodan sa svim dobrima koja posjeduje u mom kraljevstvu.
44 Troškovi radova izgradnje i obnove svetišta obavit će se na račun kralja.
45 Troškovi prouzrokovani obnavljanjem zidova i utvrda bedema jeruzalemskog i izgradnjom bedema drugdje u Judeji bit će jednako o trošku kralja.“

Smrt kralja Demetriusa I[uredi]

46 Kad Jonatan i narod saslušaše te riječi, oni odbiše povjerovati u njih i uzeti ih u razmatranje, jer još imaše u sjećanju sve zlo koje Demetrius bijaše učinio Izraelu i tlačenje kojim ih bijaše opteretio.
47 Oni se odlučiše u korist Aleksandra jer u njihovim očima od držaže mirotvorne besjede, i oni biše stalno njegovi saveznici.
48 Kralj Aleksandar sakupi velike snage i krenu protiv Demetriusa.
49 Oba kralja budući zametnula boj, Aleksandrova vojska jurnu u bijeg. Demetrius se stavi u njihov progon i odnese pobjedu nad njegovim vojnicima;
50 On vodiše boj veoma snažno sve do zalaska sunca. Ali Demetrius podlegnu tog dana.

Aleksandar Balas se združuje s Jonatanom[uredi]

51 Aleksandar posla Ptolomeju^[199], kralju Egipta, poklisare s ovom porukom:
52 ” Evo nas u povratku u naše kraljevstvo i sjedimo na prijestolju naših otaca; uzeli smo vlast, skršili smo demetriusa i domogli smo se naše zemlje.
53 Naime, mi smo zaratili s njime, potpuno smo ga porazili, njega i njegovu vojsku, i mi smo zauzeli njegov kraljevski prijestol.
54 Sada, postanimo dakle prijatelji, i od danas, daj meni tvoju kćer za ženu: ja ću biti tvoj zet i ja ću ti učiniti, kao i njoj, darove dostojne tebe.“
55 Kralj Ptolomej odgovori ovim riječima: ” Sretan dan kad si se ti vratio u zemlju tvojih otaca i gdje si ti sjeo na njihov kraljevski prijestol.
56 A sada, ja ću učiniti za tebe što si napisao, ali dođi meni u susret u Ptolemais^[200] da bi mi imali jedan sastanak, a ja ću biti tvoj punac kao što si ti rekao.“
57 Ptolomej pođe u Egipat s Kleopatrom, svojom kćerkom, i dođe u Ptolemais 162. godine^[201].
58 Kralj Aleksandar dođe pred Ptolomeja; ovaj mu dade svoju kćer Kleopatru i proslavi svadbu u Ptolemaisu u velikoj raskoši, kao što priliči kraljevima.
59 Kralj Aleksandar napisa Jonatanu da ga dođe susresti.
60 Ovaj se nađe u Ptolemaisu u velikom sjaju i susrete oba kralja; on im dade, kao i njihovim prijateljima, srebra i zlata i brojne poklone i nađe milost u njihovim očima.
61 Tada ljudi bez zakona i vjere, kuga Izraelova, udružiše se protiv njega.. Oni ga optužiše pred kraljem, koji im ne pokloni nikakve pažnje.
62 On čak zapovjedi skinuti Jonatanu njegovu odjeću i odjenuti ga purpurom^[202], što bi učinjeno.
63 Kralj ga posjednu pokraj sebe i reče svojim dostojanstvenicima: ” Iziđite s njim u središte grada i dajte proglasiti da nitko ne treba podnositi tužbe protiv njega, iz nikakvog razloga, i da ga nitko, pod nikakvim izgovorom ne uznemirava.“
64 Kad klevetnici vidješe počasti koje mu se činjaše, prema kraljevskom proglasu, i purpur na njegovim plećima, oni svi pobjegoše.
65 Kralj mu dodijeli čast da ga upišu među njegove prve prijatelje, on ga postavi strategom i guvernerom^[203].
66 Jonatan se vrati u Jeruzalem u miru i veselju.

Jonatanova pobjeda nad Apoloniusom[uredi]

67 Godine 165. Demetrius sin Demetriusov dođe iz Krete u zemlju svojih otaca^[204]. *68 Saznavši to, kralj Aleksandar, veoma rasrđen, vrati se u Antiohiju^[205].
69 Demetrius utvrdi Apoloniusa kao guvernera Koele-Sirije; ovaj okupi jednu veliku vojsku, dođe taborovati kod Jamnije^[206] i posla reći velikom svećeniku Jonatanu:
70 ” Ti si uistinu sam za dići se protiv nas i, zbog tebe, evo postao sam predmetom poruge i srama. Zašto vršiš svoju vlast protiv nas u planinama?
71 Ako imaš povjerenja u svoju vojsku, siđi dakle sada prema nama u ravnicu i ondje, odmjerimo jedan drugom, jer snaga gradova je sa mnom.
72 Obavijesti se i doznaj tko sam ja i tko su oni koji mi pružaju svoju pomoć. Oni govore da vi ne požete opstati pred našim redovima, pošte već dva puta tvoji očevi su bili poraženi u svojoj vlastitoj zemlji.
73 Ti nećeš moći oduprijeti se konjici i jednoj tako velikoj vojsci, u ravnici gdje nema ni brdovitog zemljišta, ni kamenja, ni mjesta gdje uteći.“
74 Kad Jonatan sasluša Apoloniusove riječi, on bi sav uznemiren. On izabra 10.000 ljudi i pođe u Jeruzalem; njegov brat Simon mu se pridruži da bi mu pružio pomoć.
75 On podiže tabor pred Jopeom^[207]. Stanovnici zatvoriše vrata, jer ondje bijaše jedna Apoloniusova posada. Oni započeše napad.
76 Obuzeti strahom, stanovnici grada otvoriše vrata, i Jonatan zagospodari Jopeom.
77 Saznavši stvar, Apolonius poreda 3.000 konjanika i jednu veliku vojsku, i on se uputi prema Azotosu^[208] kao za proći kroz zemlju, dok u isto vrijeme on prodrije u ravnicu, uzdajući se u svoju brojnu konjicu.
78 Jonatan ga proganjaše sa strane Azotosa i vojske započeše boj.
79 Apolonius bijaše ostavio tisuću, konjanika sakrivene iza njih.
80 Jonatan otkri ovaj pokušaj zasjede na njegovoj pozadini. Konjanici okružiše njegovu vojsku i izbacivaše strijele na vojsku od samog jutra sve do večeri.
81 Ovi se dobro držaše prema nalozima Jonatanovih i konji se umoriše.
82 Tada Simon, privlačeći svoje postrojbe, napade falangu^[209]: konjica se iscrpi, neprijatelji biše pregaženi od od Simona i pobjegoše.
83 Konjica se rasprši po ravnici. Bjegunci stigoše u Azot i uđoše u ”Templ Dagonov^[210]“, svetište svog idola, za pronaći ondje utočište.
84 Jonatan zapali Azot i okolne gradove. On oplijeni i zapali Dagonovo svetište i one koji se tu bijahu sklonili.
85 Ukupno 8.000 ljudi padoše od mača ili vatre.
86 Jonatan pođe odatle, i zauze položaj kod Askalona^[211]. Stanovnici mu iziđoše u susret u velikom slavlju.
87 Jonatan i njegovi vratiše se tada u Jeruzalem, natovareni jednim velikim plijenom.
88 Kralj Aleksandar, saznavši sve to, dodijeli Jonatanu nove počasti.
89 On mu posla jednu zlatnu kopču kao što je običaj to dodjeljivati kraljevim rođacima. On mu dade u posjed Akaron^[212] i sve njegovo područje.

Pohod kralja Ptolomeja protiv Aleksandra[uredi]

11 1 Kralj Egipta sakupi jednu vojsku brojnu kao pijesak na obali mora, kao i jednu veliku flotu, i uznastoja domoći se lukavštinom Aleksandrovog kraljevstva^[213], za pripojiti ga svom kraljevstvu.
2 On stiže u Siriju uz riječi mira. Ljudi iz gradova otvaraše mu svoja vrata, iđaše mu u susret i primaše ga, jer zapovijed kralja Aleksandra bijaše primiti njegovo punca.
3 No, tek što bi ušao u jedan grad, Ptolomej bi tu ostavio vojnu posadu.
4 Kako se približavao Azotosu, pokazaše mu spaljeno Dagonovo svetište^[214], razoreni Azotos i njegovu okolicu, lješeve pobacane posvuda i ostatke onih koji bijahu spaljeni za vrijeme boja, jer ih bijahu nagomilali ondje gdje je kralj trebao proći.
5 Izvijestiše kralja o djelima Jonatanovim, za pobuditi njegovo negodovanje, ali on prešuta. *6 Jonatan dođe u susret kralju u Jope^[215] u velikom sjaju; oni se uzajamno pozdraviše i provedoše noć u tom mjestu. Jonatan isprati kralja sve do rijeke zvane Eleuter^[216], potom se vrati u Jeruzalem.
8 Kralj Ptolomej zagospodari obalnim gradovima sve do Primorske^[217] Seleucije, i smisli zle naume protiv Aleksandra.
9 On posla izaslanike kod kralja Demetriusa^[218] za reći mu: ” Dođi sastavimo jedan ugovor, ja ću ti dati svoju kćer, koja je Aleksandrova žena, i ti ćeš vladati nad kraljevinom svog oca.
10 Ja se, naime, kajem što sam mu dao svoju kćer, jer je on nastojao ubiti me.“
11 I on ga tako kudiše, jer je hlepio za njegovim kraljevstvom.
12 Budući mu oduzeo kćerku on ju dade Demetriusu, promijeni svoje držanje prema Aleksandru i njihovo neprijateljstvo postade očito.
13 Ptolomej izvede svoj ulazak u Antiohiju i ovjenča se dijademom Azije^[219], sjedinjujući tako na svom čelu dvije dijademe, onu egipatsku i onu azijsku.
14 Kralj Aleksandar se nalaziše u to vrijeme u Ciliciji, jer se stanovnici te oblasti bijahu pobunili.
15 Doznavši što se bilo dogodilo, Aleksandar pođe zaratiti s njim. Ovaj posljednji se stavi u pokret s jednom moćnom vojskom i natjera ga u rasulo.
16 Aleksandar pobježe u Arabiju a kralj Ptolomej pobijedi.
17 Zabdiel Arapin^[220] odsiječe glavu Aleksandru i posla ju Ptolomeju.
18 Što se tiče kralja Ptolomeja, on umrije preksutradan, a posade njegovih utvrda bijahu sasječene od žitelja.
19 Demetrius postade kraljem 167. godine^[221].

Demetrius II pravi dogovor sa Židovima[uredi]

20 U one dane Jonatan okupi one iz Judeje za napasti Tvrđavu koja je u Jeruzalemu, i oni podigoše protiv njih brojne ratne strojeve^[222].
21 Tad ljudi bez vjere i zakona, koji mrzješe svoj narod, odoše pronaći kralja za javiti mu da Jonatan opsjeda Tvrđavu.
22 Na te riječi, Demetrius se razljuti i odmah dođe u Ptolemais. On napisa Jonatanu da digne opsadu i da što brže dođe sastati se s njim u Ptolemais^[223].
23 Doznavši to, Jonatan zapovijedi nastaviti opsadu, izabra nekoliko *starješina Izraelovih i nekoliko svećenika i izloži samog sebe opasnosti.
24 Uzimajući, naime, sa sobom srebro, zlato, odjeću i druge poklone u izobilju, on se nađe kodkralja u Ptolemaisu, i nađe milost u njegovim očima.
25 Nekoliko bezbožnika iz njegovog naroda pokušalo ga je optužiti,
26 ali kralj postupi prema njemu kao njegovi prethodnici i uzdiže ga pred svim svojim prijateljima.
27 On mu potvrdi pontifikat i sve prethodne počasti i stavi ga u broj svojih prvih prijatelja^[224].
28 Jonatan zatraži u kralja da izuzme od poreza Judeju i tri toparhije Samarije, obećavajući mu za uzvrat 300 talenata^[225].
29 Kralj tome pristade i napisa Jonatanu kao što slijedi:
30 ” Kralj Demetrius Jonatanu, svom bratu^[226] i narodu Židova, spas.
31 Jedan prijepis pisma koje smo bili napisali našem rođaku Lastenu^[227] je i vama upućen za obavijest.
32 Kralj Demetrius Lastenu, svom ocu, spas.
33 Zbog njihovih dobrih osjećanja spram nas, mi smo odlučili učiniti dobro narodu Židova koji su naši prijatelji i koji se ponašaju prema nama s pravednošću.
34 Mi im potvrđujemo posjed nad Judejom i trima nomarha Aferem, Lida i Ramataim. One bijahu odvojene od Samaritide u korist Judeje, sa svim njihovim područjima, u korist svih onih koji žrtvovaše u Jeruzalemu, u zamjenu godišnjih kraljevskih prava koje je kralj primao otprije na proizvode njihove zemlje i njihovih drveta^[228].
35 Što se tiče onoga što nama pripada još na dimove, glede različitih prava koja nam se duguje, uračunavši one od slanih močvara i kruna, ima od sada potpuni otpust.
36 Od sada i za stalno, ove odredbe ne smiju trpjeti nikakvo poništenje.
37 Skrbite dakle dati napraviti jednu kopiju ovog pisma i da bude dana Jonatanu za biti stavljena na sveto brdo dobro vidljiva.“

Jonatan spašava Demetriusa II u Antiohiji[uredi]

38 Kralj Demetrius koji gledaše zemlju u spokoju pod njegovom upravom, i koji ne osjećaše nikakvog otpora svojoj vlasti, raspusti svu svoju vojsku i posla svakoga svojem ognjištu, izuzev postrojbi stranaca koje bijaše unovačio na otocima neznabožaca. Iz tog razloga on navuče mržnju svih postrojbi koje bijaše držao od svojih otaca.
39 A Trifon, koji je bio među Aleksandrovim ljudima, utvrđujući jednodušni prigovor vojske protiv Demetriusa, ode kod Jamlikosa Arapina koji je odgajao Antioha, mladog Aleksandrovog sina.
40 On ga prinudi predati mu dijete da zavlada na mjestu svojeg oca i obavijesti svu zemlju o svemu što bijaše naložio Demetrius i koliko ga vojska mrzi. On ostade ondje puno dana.
41 Jonatan zamoli kralja Demetriusa da izvede svoje posade iz Tvrđave u Jeruzalemu i drugih utvrda, jer one bijahu uvijek u ratnom stanju s Izraelom.
42 Demetrius odgovori jonatanu: ” ne samo da ću ja učiniti to za tebe i za tvoj narod, već ću te obasuti počastima, tebe i tvoj narod, prvom prilikom.
43 Trenutno, ti ćeš učiniti dobro dami pošalješ ljude da se tuku smoje strane, jer sve su se moje postrojbe odmetnule.“
44 Jonatan mu posla u Antiohiju 3.000 smikonih ljudi ratnika čiji dolazak obradova kralja. *45 Gradski ljudi se sakupiše u središtu, u broju od otprilike 12.000, s naumom da unište kralja.
46 Ovaj se skloni u palaču, dok gradski ljudi preplaviše ulice, i borbe započeše.
47 Kralj pozva Židove u pomoć; oni se prikupiše svi oko njega,potom raspršiše se gradom, oni ubiše tog dana otprilike 100.000 osoba.
48 Oni zapališe grad tog dana sakupljajući jedan ogroman plijen, a kralj bi spašen.
49 Videći da su Židovi zagospodarili gradom kako su htjeli, opredjeljenje građana bi uzdrmano i oni povikaše prema kralju, preklinjući ga:
50 ” Daj nam desnu ruku^[229], i nek Židovi prestanu boriti se protiv nas i protiv grada.“
51 Oni baciše oružje i napraviše mir.“ Židovi biše ovjenčani slavom u nazočnosti kralja i u očima svih u njegovom kraljevstvu. Budući se tako stvorili ime, Židovi stigoše u Jeruzalem, natovareni jednim zamašnim plijenom.
52 Kralj demetrius se učvrsti na kraljevskom prijestolju, i zemlja bi u spokoju pod njegovom upravom.
53 Tada on uzmanjka u svim svojim obećanjima i postade sasvim drugačiji glede Jonatana. On ne priznade više učinjenih usluga i nanese mu tisuću uvrjeda.

Jonatan pristaje uz Antioha IV[uredi]

54 Nakon toga, Trifon se vrati s Antiohom, sasvim malim djetetom koje postade kraljem i uze dijademu^[230].
55 Sve postrojbe otpuštene od Demetriusa sakupiše se oko Trifona i zaratiše s Demetriusom koji pobježe i bi natjeran u rasulo.
56 Trifon uze slonove i domože se Antiohije.
57 Mladi Antioh napisa Jonatanu ovim riječima: ” Ja te potvrđujem u zvanju velikog svećenika, postavljam te na čelo četiriju Noma i uračunavam te među kraljeve prijatelje^[231].“
58 On mu također posla zlatne vaze i jedan stolni servis, dajući mu dopuštenje da pije iz zlatnih kupa, da nosi purpur i zlatnu kopču^[232].
59 On imenova Simona njegovog brata strategom od Ljestava Tira sve do egipatske granice^[233].
60 Jonatan pođe i prekrstari Prekoeufratje, računajući gradove. Sva sirijska vojska se svrsta uz njega za boriti se s njegove strane. On dođe u Askalon^[234] i građani ga primiše s velikim slavljem.
61 Odande, on pođe u Gazu^[235], ali vrata grada se zatvoriše. On ga opsjede, zapali okolicu i upusti se u pljačkanje.
62 Ljudi iz Gaze preklinjaše Jonatana: on im pruži desnu ruku^[236], ali uze kao taoce sinove njihovih poglavara koje posla u Jeruzalem. On zatim prekrstari oblast sve do Damaska.
63 Jonatan saznade da Demetriusovi generali nalaze se blizu Kedesa^[237] u Galileji s jednom brojnom vojskom, da bi ga skinuo s njegovih položaja.
64 On im pođe u susret; on bijaše ostavio svog brata Simona u zemlji.
65 Ovaj posljednji zauze položaj pred Bet-Šurom^[238] i ratovaše s njim tijekom mnogo dana, namećući mu opsadu.
66 Stanovnici mu tražaše da prihvati njihovu desnu ruku, što on učini. Ipak, budući ih iselio iz grada, on zauze mjesto i tu postavi jednu posadu.
67 Što se tiče Jonatana i njegove vojske, oni bijahu zauzeli položaj iznad voda Genezara i, u rano jutro, oni dođoše u ravnicu Azor^[239].
68 Kad evo vojska stranaca im se primicaše u susret, ravnicom ali oni bijahu stavili jedan odred u zasjedu na brežuljcima.
69 S prednje strane, Jonatan započe pokret. Zasjeda tada iskrsnu sa svojeg položaja i boj se zametnu.
70 Svi Jonatanovi vojnici pobjegoše, ni jedan ne ostade, izuzev dvaju zapovjednika njegove vojske, Matiasa, sina Absalomova i Jude, sina Halfijeva.
71 Jonatan *razdera svoju odjeću, prosu zemlju po glavi svojoj i pomoli se.
72 Potom se razvi boj između njih, on ih stavi u bijeg i oni pobjegoše.
73 Videći to, dezerteri iz njegova tabora mu se ponovo pridružiše izvršiše progon sve do Kedeza, sve do neprijateljskog tabora i utaboriše se ondje.
74 Tog dana, među strancima, 3.000 ljudi otprilike pade a Jonatan se vrati u Jeruzalem.

Jonatan obnavlja savez s Rimom[uredi]

12 1 Jonatan, videći da mu stjecaj prilika bijaše povoljan, izabra ljude koje posla u Rim za potvrditi i obnoviti prijateljstvo s Rimljanima.
2 On uputi još istovrsnih pisama u Špartu i drugdje^[240].
3 Oni, dakle odoše u Rim, biše uvedeni u Senat gdje se izraziše ovim riječima: ” Jonatan, veliki svećenik, i narod Židova su nas poslali obnoviti prijateljstvo i savez s njima kao što je bilo prethodno.“
4 Senat im dade pisma za vlasti svake zemlje, da bi se uputili u zemlju Judu.
5 Evo prijepisa Jonatanovog pisma Špartiatima:
6 ” Jonatan, veliki svećenik, Senat naroda^[241], svećenici i židovski narod, Špartiatima njihovoj braći, spas.
7 Nekada već, jedno pismo bi poslano velikom svećeniku Oniazu od strane Areiosa^[242] koji vladaše nad vama, potvrđujući da ste vi naša braća, kao što to svjedoči donji prijepis.
8 Oniaz primi izaslanike s čašću i uze pismo gdje jasno bijaše pitanje prijateljstva i saveza.
9 Ovako mi, iako ne imajući potrebe za tim stvarima svete su knjige u našim rukama naime naša utjeha,
10 mi smo nastojali poslati nekog da obnovi savez i prijateljstvo, prije nego ne postanemo stranci za vas, jer mnoge su godine prošle otkad ste vi nama poslali jedno izaslanstvo.
11 Mi ne prestajemo, u svako vrijeme, sjećati se vas u blagdane i u svaki drugi dan neradni, u *žrtvama i molitvama, kao što je pravedno i primjereno glede braće.
12 Mi se radujemo vašoj slavi.
13 Što se tiče nas, mi smo bili napadnuti kušnjama i ratovima, i kraljevi iz okoliša su ratovali s nama.
14 Mi vam nismo htjeli dodijavati, vama i drugim našim saveznicima i prijateljima, glede tih ratova.
15 Za pomoći sebi, mi naime imamo jednu pomoć koja nam dolazi s *Neba i mi smo bili oslobođeni naših neprijatelja i oni bijahu poniženi.
16 Mi smo dakle izabrali Numeniusa, sina Antiohova, i Antipatera, sina Jazonova, i mi smo ih poslali kod Rimljana za obnoviti s njima naše prijateljstvo i naš pređašnji savez.
17 Mi smo njima naložili da odu k vama, da vas pozdrave i da vam predaju naše pismo glede obnavljanja saveza i naših bratskih sveza.
18 Izvolite nam dakle odgovoriti o tom predmetu.“
19 Evo prijepisa pisma poslanog Oniazu:
20 ” Areios, kralj Špartiata, Oniazu, velikom svećeniku, pozdrav.
21 Otkrio sam u jednom tekstu o Špartiatima i Židovima da su braća i da su od loze Abrahamove^[243].
22 Sada kad mi to znamo, bilo bi dobro pisati nam o vašem napretku.
23 Mi vama odgovaramo glede nas: vaša stada i vaša dobra su naša i naša bit će vaša. Prema tome, mi zapovijedamo da vam to bude priopćeno.“

Demetriusova vojska bježi pred Jonatanom[uredi]

24 Jonatan doznade da se Demetriusovi generali bijahu ponovo pojavili sa svojim postrojbama brojnijim no prije za boriti se s njim.
25 On pođe za Jeruzalem i pođe njima u susret prema zemlji Hamat^[244], jer on im ne pruži zadovoljstva da prodru u njegovu zemlju.
26 On posla svoje uhode u njihov tabor; ovi se vratiše i izvijestiše ga da se neprijatelji spremaju oboriti na njih noću.
27 U smiraj sunca, Jonatan zapovijedi svojima da bdiju i čuvaju oružje na dohvatu ruke, spremni za boj tijekom cijele noći. On rasporedi također predstraže svud uokolo tabora.
28 Saznavši da Jonatan i njegovi bijahu spremni za boj, protivnici se uplašiše i, srca punog užasa, zapališe vatre u svom taboru.
29 Ali Jonatan i njegovi ne primijetiše njihov odlazak do pred jutro, jer oni vidješe vatre.
30 Jonatan se baci u progon za njima ne dosegavši ih, jer ovi bijahu prešli rijeku Eleuter^[245].
31 Jonatan se okrenu protiv Arapa zvanih Zabadejci^[246]. On ih potuče i domože se njihovog plijena.
32 Budući podigao tabor, on dođe u Damask i prekrstari svom oblasti.
33 Simon, on također, stavi se u pokret i uznapredova sve do Askalona i susjednih utvrda. On se obori potom prema Jopeu^[247] i zauze ga iz sigurnosnih razloga.
34 On naime bijaše doznao da stanovnici htjedoše predati tvrđavu Demetriusovim ljudima. On tu smjesti jednu posadu za čuvati ju.

Jonatan utvrđuje Jeruzalem[uredi]

35 Po svom povratku, Jonatan sakupi *starješine naroda i odluči s njima graditi tvrđave po Judeji,
36 povisiti bedeme Jeruzalema, podići jednu pregradu između Tvrđave^[248] i grada, da bi ju izdvojio i da Demetriusovi ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati.
37 Oni se sakupiše za ponovo graditi grad, jer jedan dio šanca potoka na istoku grada bijaše pao; on popravi također četvrt zvanu Hafenata^[249].
38 Simon obnovi Adidu^[250], on ju utvrdi i opskrbi ju vratima opremljenima zasunima.

Trifon uzima Jonatana za taoca[uredi]

39 Trifon je nastojao zavladati Azijom, ovjenčati se dijademom i dignuti ruku na kralja Antioha^[251].
40 Bojeći se da mu Jonatan to ne dopusti učiniti i ne napadne ga, on je tražio način da ga se domogne i uništi. On pođe i stiže u Betsan^[252].
41 Praćen od 40.000 probranih ljudi, Jonatan mu krenu u susret i stiže u Betsan.
42 Videći da je on došao s jednom brojnom vojskom, Trifon se pazio dignuti ruku na njega.
43 On ga primi s počastima, predstavi mu sve svoje prijatelje, ponudi mu poklone i zapovjedi svim svojim prijateljima i svojim postrojbama pokoravati se Jonatanu kao njemu samom.
44 On reče Jonatanu: ” Zašto nametati zamor svim tim ljudima, kad nam dakle nikakav rat ne prijeti?
45 Otpusti ih dakle njihovim ognjištima, izaberi nekoliko ljudi da te prate i dođi sa mnom u Ptolemais^[253], ja ću ti predati taj grad i druge tvrđave, ostatak vojske i sve službenike, potom ja ću se vratiti, jer ja sam zbog toga ovdje.“
46 Povjerovavši mu, Jonatan postupi kao što ovaj bijaše rekao: on otpusti vojsku koja pođe u zemlju Judu.
47 On sačuva sa sobom 3.000 ljudi od kojih posla 2.000 u Galileju; tisuću drugih je pratilo njega.
48 Ali kad Jonatan bijaše ušao u Ptolemais, stanovnici zatvoriše vrata, zgrabiše ga i ubiše mačem sve one koji bijahu ušli s njim.
49 Trifon posla vojsku i konjicu u Galileju i u Veliku Ravnicu^[254] da unište sve Jonatanove pristaše.
50 Ovi shvatiše da on bijaše bio uhićen i da bijaše izgubljen kao i njegovi pratitelji. Oni se uzajamno ohrabrivaše i napredovaše u stisnutim redovima., spremni za boj.
51 Njihovi progonitelji, kad vidješe da će se oni boriti za svoj život, vratiše se.
52 Oni svi stigoše u miru^[255] u Judeju, oplakaše Jonatana i njegove pratitelje i iskusiše jedan veliki strah. Sav Izrael provede veliku žalost;
53 Svi okolni narodi nastojali su ih uništiti. ” Oni nemaju glave, ni potpore, govoraše oni, napadnimo ih dakle, sada, i i izbrisat ćemo sjećanje o njima između ljudi.“

Simon nasljeđuje Jonatana[uredi]

13 1 Simon doznade da Trifon^[256] bijaše sakupio jednu veliku vojsku za stići u zemlju Judu i opustošiti ju.
2 Videći narod drhtati od straha, on se uspe u Jeruzalem, sakupi narod
3 i smiri ga govoreći im: ” Vi znate dobro sve što smo ja, moja braća i kuća mog oca, izvršili za zakone i *svetišta kao i bojeve i strahote koje smo upoznali.
4 Zato su moja braća izumrla za Izrael, a ja sam ostao sam.
5 Daleko od mene pomisao spašavati svoj život, kakvo god da je vrijeme tjeskobe. Ja nisam bolji od svoje braće.
6 Već ću ja, radije osvećivati svoj narod, svetište, vaše žene i vašu djecu, jer svi narodi, potisnuti mržnjom, udružili su se za nas uništiti.“
7 Slušajući te riječi, duh naroda se probudi,
8 i oni odgovoriše snažnim glasom: ” Ti si naša glava na mjestu Judinom i Jonatanovom, tvoje braće.
9 Ravnaj našim bojem, i mi ćemo učiniti sve što nam ti budeš rekao.“
10 On sakupi sve bojovnike, pohiti dovršiti jeruzalemske zidove i utvrdi ga svud uokolo.
11 On posla u Jope Jonatana, sina Absalomljeva^[257] praćenog od jedne brojne vojske. Ovaj potjera stanovnike i tu se smjesti.

Trifon vara Simona i ubija Jonatana[uredi]

12 Trifon napusti Ptolemais^[258] s jednom brojnom vojskom za prodrijeti u zemlju Judu, odvodeći sa sobom zarobljenog Jonatana.
13 Simon dođe postaviti svoj tabor u Adidi^[259], nasuprot ravnici.
14 Saznavši da Simon bijaše zamijenio svog brata i da se spremao zaratiti s njim, Trifon mu posla glasonoše za reći mu:
15 ” To je zbog novca dužnog kraljevskoj riznici od tvog brata Jonatana, iz razloga službe koju on obavljaše da smo ga uhitili.
16 Pošalji sada stotinu talenata srebra^[260] i dva njegova sina kao taoce, da ne bi, kad bude slobodan, on počinio izdaju. Kad to učiniš, mi ćemo ga osloboditi.“
17 Poznavajući himbenost tih riječi, Simon posla tražiti novac i djecu, da ne bi navukao na sebe veliku mržnju sa strane naroda.
18 ” To je zato što mu ja nisam poslao srebro i djecu rekli bi oni da je Jonatan ubijen.“
19 On posla dakle djecu i stotinu talenata ali Trifon ga prevari i ne oslobodi Jonatana.
20 Nakon toga, Trifon se stavi u pokret za zauzeti oblast i opustošiti ju. On se vrati putem iz Adore^[261], ali Simon i njegova vojska ne prestadoše ga progoniti.
21 Međutim, oni iz Tvrđave^[262] poslaše Trifonu glasonoše, požurujući ga da im se pridruži kroz pustinju i da im pošalje živeži.
22 Trifon pripremi tada svu svoju konjicu za stići onamo, ali te noći pade obilan snijeg, i on ne mogaše otići. On pođe i uputi se prema zemlji Galaad^[263].
23 On ubi Jonatana na prilazima Baskami^[264], i tu ga ukopaše.
24 Potom Trifon vrati se u svoju zemlju.
25 Simon posla pokupiti kosti Jonatana svog brata i položi ih u grobnicu u Modinu, gradu njegovih otaca^[265].
26 Sav Izrael sprovede veliku žalost i oplakivaše se tijekom brojnih dana.
27 Simon povisi grobnicu svojeg oca i svoje braće da bude vidljiva izdaleka naprava, kako straga tako i s pročelja, bijaše od uglačanog kamena
28 a on podiže sedam piramida jednu do druge^[266], za svog oca, za svoju majku i za svoja četiri brata.
29 On ih okruži jednom građevinom od visokih stupova i, povrh, u vječno sjećanje, oklope zaštićene s boka lađama isklesanim kao reljef, za biti viđenima od svih onih koji plove morem.
30 Takav je, sve do ovog dana, taj mauzolej koji bi načinjen u Modinu.

Demetrius II potvrđuje dogovor sa Židovima[uredi]

31 No Trifon, postupajući prijetvorno glede mladog kralja Antioha^[267], ubi ga.
32 On zavlada na njegovom mjestu, ovjenča se dijademom Azije^[268] i nanese velike muke zemlji.
33 Simon obnovi tvrđe po Judeji, goleme bedeme, opskrbljene vratima i zasunima. U tim tvrđavama, on uskladišti živež.
34 Potom Simon posla iskati u kralja Demetriusa jedan otpust od poreza za zemlju, jer Trifon nije radio ništa drugo no pljačkao.
35 Kralj Demetrius predade jedan odgovor poput ovih riječi i napisa mu slijedeće pismo:
36 ”Kralj Demetrius Simonu, velikom svećeniku i prijatelju kraljevom^[269], *starješinama i narodu židovskom, pozdrav.
37 Mi smo primili zlatnu krunu i palmu^[270] koju ste nam poslali, mi smo raspoloženi s vama sklopiti jedan potpuni mir, i propisati službenicima da vam odobre olakšice.
38 Sve što smo mi odlučili glede vas potvrđeno je, i tvrđave koje ste vi sagradili pripadaju vama.
39 Mi vam opraštamo grješke i prijestupe počinjene sve do ovog dana, kao i krunu koju dugujete i, ukoliko je neko drugo pravo opaženo u Jeruzalemu, ne bude više zahtijevano.
40 Ako su neki od vas sposobni unovačiti se u našu tjelesnu stražu, da se upišu i da bude mir između nas.“
41 Godine 170.^[271], *jaram bezbožnika bi skinut s Izraela
42 i narod poče od označavati spise i ugovore "godine Simonove, velikog svećenika, vojskovođe^[272] i poglavara Židova".

Simon zauzima Gazaru i Tvrđavu[uredi]

43 U one dane Simon stavi opsadu pred Gazaru^[273] i, opsjedajući ju sa svim strana, on izgradi jednu pokretnu kulu, doveze do grada, razvali jednu od kula i dočepa je se.
44 Ljudi poskakaše s kule na trg, što proširi strah.
45 Stanovnici grada, njihove žene i njihova djeca uspeše se na bedem, *rastrgaše odjeću i moljaše Simona da im pruži svoju desnu ruku^[274].
46 Ne postupaj s nama, govoraše oni, prema našoj opakosti, već prema tvojoj milosrdnosti.“ *47 Simon načini s njima jedan dogovor i ne potuče ih. Ali on ih potjera iz grada, *očisti kuće u kojima bijahu idoli i tada on izvede svoj ulazak uz pjevanje hvalospjeva i blagoslova.
48 I on protjera svu nečistoću, i i smjesti tu ljude koji su primjenjivali Zakon. On ju utvrdi i dade sebi izgraditi jedno boravište.
49 Oni iz Tvrđave jeruzalemske^[275], spriječiše odlaziti i dolaziti u oblast radi za kupovati i prodavati, trpješe jako i glad načini žrtve.
50 Oni zapomagaše Simonu da prihvati njihovu desnu ruku, što ovaj učini. On ih protjera iz tog mjesta i očisti Tvrđavu od njihovih prljavština.
51 Oni uđoše onamo 23. drugog mjeseca godine 171. ^[276] s usklicima i palmama, u zvuku lira i cimbala, kitara, hvalospjeva i pjesama, jer jedan veliki neprijatelj bi istrijebljen iz Izraela.
52 Simon zapovjedi slaviti svake godine taj dan s veseljem. On utvrdi planinu svetišta nasuprot Tvrđavi^[277] i stanovaše ondje sa svojima.
53 Simon vidje da njegov sin Ivan bijaše uistinu jedan čovjek. On ga postavi zapovjednikom svih postrojbi; on stanovaše u Gazari.

Simonov hvalospjev[uredi]

14 1 Godine 172., kralj Demetrius sakupi svoju vojsku i pođe za Mediju tražiti pomoć za moći boriti se s Trifonom^[278].
2 Budući doznao da Demetrius bijaše prodro na njegovo područje, Arzas^[279], kralje Perzije i Medije, posla jednog od svojih generala za uhvatiti ga živog.
3 Ovaj pođe, potuče Demetriusovu vojsku, uhvati ga i dovede Arzasu koji ga stavi u zatvor.
4 Zemlja bi u spokoju tijekom sve

vladavine Simonove

i on gledaše činiti dobro

narodu.

Njegov ugled bijaše prihvaćen

kod njegovih

i njegovo dobročinstvo tijekom svih

njegovih dana.

5 On dodade svojoj slavi zauzeće

Jope;

on od nje načini svoju luku i

otvori sebi jedan put prema otocima^[280].

6 On proširi granice svojem

narodu,

čvrsto držaše zemlju

7 i sakupi brojne zarobljenike.

On zagospodari Gazarom,

Bet-Šurom i Tvrđavom

i istrijebi im svu nečistoću^[281].

I nitko njemu nije mogao

suprotstaviti se.

8 On obrađivaše svoju zemlju u miru,

tlo davaše svoje proizvode

a drveće iz ravnice svoje

plodove.

9 *Starješine, koje su sjedjele na trgovima,

govoraše samo o napretku.

Mladi ljudi odijevaše svečanu

odjeću i sjajne oklope.

10 On opskrbi gradove i opremi ih

obrambenim napravama:

tako njegovo slavno ime bi

spominjano sve do na krajeve

zemlje.

11 On načini mir u zemlji

i velika bi radost Izraelova.

12 Svatko sjede u svoj vinograd

i u svoj smokvik

i ne bijaše nikog za strašiti

njih.

13 Svaki napadač nestade iz njihove

zemlje

i kraljevi biše poraženi u one dane.

14 On ojača sve ponizne

iz svog naroda.

On paziše Zakon i ukloni

sve bezbožno i sve opako.

15 On prekri slavom *svetište

i obogati ga brojnim vazama.

Špartijati šalju jedno pismo Simonu[uredi]

16 Doznaše u Rimu i sve do Šparte^[282] da Jonatan bijaše umro i biše veoma ožalošćeni time.
17 Ali znajući da njegov brat Simon bijaše postao velikim svećenikom na njegovom mjestu, da bijaše gospodarom sela i gradova,
18 oni dadoše urezati na brončane pločice obnavljanje prijateljstva i saveza sklopljenog nekad s Judom i Jonatanom, njegovom braćom^[283].
19 Čitanje njegovo bi izvedeno pred saborom u Jeruzalemu.
20 Evo prijepisa pisma koje poslaše Špartijati: ”Činovnici i grad Šparte Simonu, velikom svećeniku, *starješinama, svećenicima, i ostatku židovskog naroda, njihovoj braći, pozdrav.
21 Izaslanici poslani k našem narodu su nam obznanili vašu slavu i vaš ugled i mi smo se obradovali njihovom dolasku.
22 Mi smo zabilježili njihove izjave među odlukama naroda: Numenius, sin Antiohov, i Antipater, sin Jazonov, izaslanici Židova, došli su kod nas za obnoviti prijateljstvo s nama.
23 Narodu je prijalo primiti te ljude s počašću i odložiti prijepis njihove besjede u javne pismohrane, da bi narod Šparte o tome sačuvali sjećanje. S druge strane, jedan je prijepis bio načinjen za velikog svećenika Simona.“
24 Nakon toga, Simon posla Numeniusa u Rim s jednim velikim zlatnim štitom koji je težio tisuću mina^[284], za potvrditi savez s njima.

Veliki svećenik i narodni poglavar Simon[uredi]

25 Doznavši za te događaje, narod reče: ” Koji dokaz priznanja dat ćemo mi Simonbu i jegovim sinovima,
26 jer on i njegova braća i sva kuća njegovog oca se pokazala odlučnom. On odbi oružjem neprijatelje Izraelove i učini narodu doći do slobode.“ Oni urezaše jedan napis na brončane ploče koje učvrstiše na stele na brdu *Sion^[285].

27 Evo prijepisa teksta: ”Osamnaestog Elula godine 172., koji je treće godine Simonove, uzvišenog velikog svećenika u Azaramelu^[286]

28 u velikom saboru svećenika, naroda, poglavara naroda i *starješina zemlje, priopćeno nam je ovako:
29 Tijekom čestih ratova koji se zbiše u oblasti, Simon, sin Matatiasov, potomak sinova Joaribovih^[287], i njegova braća izlagali su se opasnostima i podizali se protiv neprijatelja svojeg naroda, da bi njihovo *svetište i Zakon bili održani, i tako su oni pokrili narod svoj jednom velikom slavom.
30 Jonatan sakupi svoj narod i postade njihov veliki svećenik, potom on ode pridružiti se svom narodu^[288].
31 Neprijatelji Židova htjedoše osvojiti njihovu zemlju za opustošiti ju i dići ruku na njihovo svetište.
32 Tada se diže Simon i zarati za svoj narod. On potroši jedan veliki dio svojih dobara, opremi ljude narodne vojske i opskrbi ih plaćom.
33 On utvrdi gradove Judeje i Bet-Šur^[289], pogranični grad koji otprije bijaše oružarnica neprijateljeva; on tu postavi jednu židovsku ratničku posadu.
34 On utvrdi Jope na moru, Gazaru u krajevima Azota^[290], nekada nastanjen neprijateljima; on tu smjesti Židove i uskladišti sve što je bilo potrebno za njihovo održanje.
35 Narod vidje vjernost Simonovu i slavu koju bijaše odlučio dati svojem narodu; oni ga postaviše poglavarom i velikim svećenikom zbog svega onoga što bijaše učinio, pravde i vjere koje sačuva prema svom narodu, i jer podizanje njegovog naroda bi njegovo stalno zanimanje;
36 Tijekom Simonovih dana, ovaj uspije istrijebiti pogane s područja kao i one koji bijahu u Gradu Davidovu^[291] u Jeruzalemu, gdje oni bijahu izgradili jednu tvrđavu; odande, oni izlažaše da bi uprljali prilaze svetištu i ozbiljno napadali njegovu svetost.
37 On smjesti u to mjesto židovske vojnike i utvrdi ga za sigurnost zemlje i grada, i povisi zidove Jeruzalema.
38 U nastavku toga, kralj Demetrius potvrdi njemu pontifikat^[292],
39 stavi ga u broj svojih prijatelja^[293] i obasu ga počastima.
40 On naime bijaše doznao da Rimljani smatraju Židove prijateljima, saveznicima i braćom, da bijahu s počastima primili Simonove izaslanike
41 i da Židovi i svećenici bijahu ocijenili dobrim imenovati Simona poglavarom i velikim svećenikom doživotno sve dok se ne podigne jedan vjerni *prorok,
42 imenovati ga vojskovođom^[294] i odgovornim svetišta, zaduženim imenovati vođe radova, pretpostavljene upravi zemlje i odgovornima za naoružanje i utvrđenja,
43 odgovornim svetišta, morajući biti pokoran svima obznanjujući da svi spisi zemlje budu napisani u njegovo ime, da on bude ogrnut purpurom i zlatnim znamenjem^[295].
44 Nitko među narodom i među svećenicima ne smije prekršiti ni jednu od tih odluka, ni proturječiti njegovim zapovjedima, ni držati jedan sastanak u zemlji bez njegove dozvole, ni ogrtati purpur ili nositi zlatnu kopču.
45 Sve ono što krši te odluke bit će podložno kažnjavanju.
46 Sav puk bi mišljenja da se odobri Simonu te povlastice.
47 Simon prihvati i pristade obnašati pontifikat, biti vojskovođom i etnarhom^[296] Židovima i svećenicima, i biti na čelu svima.
48 Oni odlučiše da taj tekst bude urezan na brončane ploče, da će biti stavljen na vidjelo u opkopu svetišta,
49 i da prijepisi budu odloženi u riznicu^[297], na raspoloženje Simonu i njegovim sinovima.

Kralj Antioh VII piše Simonu[uredi]

15 1 Antioh, sin kralja Demetriusa, posla jedno pismo s otoka Simonu, svećeniku i etnarhu^[298] Židova, i sveg naroda.
2 Ono bijaše napisano ovim riječima: ” Kralja Antioh Simonu, velikom svećeniku, etnarhu, i narodu Židova, pozdrav.
3 Budući da su se opaki ljudi dočepali kraljevstva mojih otaca, ja sam zatražio kraljevstvo za ponovo ga postaviti onakvim kakvim bijaše prije. U tu svrhu, ja sam unovačio brojnu vojsku i naoružao bojne lađe
4 s ciljem izvesti iskrcavanje u zemlji i prognati one koji su uništili našu zemlju i opustošili mnogo gradova mojeg kraljevstva.
5 Sada, ja ti potvrđujem sve popuste odobrene od kraljeva mojih prethodnika i oslobađanje od svih drugih koje su ti oni odobrili.
6 Ja ti podjeljujem povlasticu da kuješ svoj novac, imajući tečaj u svojoj zemlji;
7 Jeruzalem i *svetište su slobodni. Sve oružje kojim si ti opremljen, tvrđave koje si ti izgradio i koje ti zauzimaš, ostaju tvoje vlasništvo.
8 Svi sadašnji i budući tvoji dugovi prema kraljevskoj riznici su ti otpušteni od sada i zauvijek.
9 Kad mi budemo ponovo uspostavili svoje kraljevstvo, mi ćemo te okružiti, kao i tvoj narod i svetište, takvim počastima da će vaša slava postati očita u cijelom svijetu.“

Antioh VII opsjeda Trifona u Dori[uredi]

10 Godine 174. Antioh pođe za zemlje svojih otaca, i sve se postrojbe pridružiše njemu, tako da malo svijeta ostade s Trifonom^[299].
11 Antioh se stavi u proganjanje i Trifon pbježe u Doru^[300] koja je na moru,
12 jer on je jasno opazio da se nevolje gomilaju i da ga njegove postrojbe bijahu napuštale.
13 Antioh dođe taborovati pred Doru s 120.000 bojovnika i 8.000 konjanika.
14 On opkoli grad a lađe se skupiše pred njim, ta zemna i morska opsada nije nikog puštali ući ili izići.

Obnavljanje saveza s Rimom[uredi]

15 Numenius i njegovi sudrugovi vratiše se iz Rima^[301], donositelji pisama upućenih kraljevima i zemljama i sastavljenih ovim riječima:
16 ” Lucius, Rimski konzul, kralju Ptolomeju^[302], pozdrav.
17 Izaslanici Židova poslani od velikog svećenika Simona i narod Židova došli su kod nas kao prijatelji i saveznici za obnoviti nekadašnje prijateljstvo i savez.
18 Oni su donijeli jedan zlatni štit od tisuću mina^[303].
19 Zato nam je prijalo napisati kraljevima i zemljama da ne traže kavge s njima, da ih ne napadaju, njih, njihove gradove ili zemlje njihove, i da se ne udružuju s onima koji bio njih napadali.
20 Mi smo također odlučili prihvatiti štit od njih.
21 Ako opaki elementi budu pobjegli iz njihove zemlje da bi došli kod vas, predajte ih velikom svećeniku Simonu, da ih on kažnjava prema njihovom zakonu.“
22 Isto pismo bi upućeno kralju Demetriusu, Atalu, Ariaratu, Arzasu^[304]
23 i svim zemljama, Sampsameu, Špartijatima, Delosu, Mindosu, Sicionu, Kariju, Samosu, Pamfiliji, Liciji, Halikarnasu, Rodosu, Fazelisu, Kosu, Sideu, Aradaosu, Gortini, Snidi, Cipru i Cireni^[305].
24 Jedan prijepis bi načinjen za velikog svećenika Simona.

Antioh VII poništava svoj sporazum sa Simonom[uredi]

25 No, kralj Antioh se utabori u Dori u predgrađu, primičući neprekidno protiv nje vojne odrede i izrađujući strojeve. Njegova opsada protiv Trifona^[306] sprječavala bi svakoga ulaziti ili izlaziti.
26 Simon mu posla 2.000 izabranih ljudi za tući se na njegovoj strani, kao i srebra zlata i jedan važan materijal.
27 On odbi ne samo da ih primi, već opozva sve što bijaše ranije ugovorenu sa Simonom i postade sasvim drugačiji s njim.
28 On mu posla Atenobiusa, jednog od svojih prijatelja za vijećati s njim ovim riječima: ” Vi zauzimate Jope, Gazaru i Tvrđu Jeruzalemsku^[307], gradove mog kraljevstva.
29 Vi ste njihovo područje pretvorili u pustinju, vi ste nanijeli mnogo zla zemlji i zagospodarili ste nad više mjesta mojeg kraljevstva^[308].
30 Vratite, dakle, sada gradove koje ste bili uzeli i platite obveze mjesta kojih ste se domogli izvan granica Judeje.
31 Ako ne, dajte 500 talenata^[309] srebra umjesto njih, plus 500 drugih talenata za vaša razaranja i za obveze tih gradova; ili tada, mi ćemo doći i to će biti rat.“
32 Atenobius, kraljev prijatelj, kad je stigao u Jeruzalem, vidje veličanstvenost Simonovu, stol opremljen zlatom i srebrom, jednu veliku raskoš. On bi zaprepaštene i prenese Simonu kraljeve riječi.
33 Simon mu dade ovaj odgovor: ” Ovo je baština naših otaca^[310], nepravedno prigrabljena od strane naših neprijatelja tijekom stanovitom vremena, koju smo mi osvojili, a ne neku stranu zemlju ili tuđa dobra.
34 Mi smo jednostavno iskoristili povoljnu priliku za povratiti baštinu naših otaca.
35 Što se tiče Jope i Gazare, koje ti zahtijevaš, ti su gradovi nanijeli mnogo zla narodu i našoj zemlji. Za njih, dat ćemo stotinu talenata.“ Drugi ne ispusti ni riječi,
36 on se bijesan vrati kralju i priopći mu te riječi i sve što bijaše vidio od slave Simonove,

a kralj pade u veliku srdžbu.

Guverner Kendebe napada Judeju[uredi]

37 Trifon se ukrca i pobježe u Ortoziju^[311].
38 Kralj imenova Kenedebea epistrategom Primorja^[312], povjeravajući mu postrojbe pješaštva i konjice,
39 uz zapovijed da se utabori nasuprot Judeje, da obnovi Kedron, ojača njegova vrata i ratuje protiv naroda. Kralj se baci u proganjanje Trifona^[313].
40 Kendebe stiže u Jamniju i umnoži izazove protiv naroda, vršeći upade u Judeju, odvodeći zarobljenike i predajući se pokoljima.
41 On obnovi Kedron i tu smjesti konjanike i pješake za izvoditi ispade i nadzirati ceste Judeje, kao što mu to kralj bijaše zapovjedio.

Simonovi sinovi progone Kendebea[uredi]

16 1 Ivan se uspe iz Gazare^[314] i izvijesti svog oca Simona o djelima Kadebeovim.
2 Simon pozva svoja dva najstarija sina, Judu i Ivana, i reče im: ” Moja braća i ja, kao i kuća mog oca,

mi smo tukli neoprijatelje Izraelove od naše mladosti sve do danas i, u više navrata, bilo nam je dano spasiti Izrael.

3 Sada, ja sam star i, milošću *Neba, evo vas u dobi snage. Uzmite dakle moje mjestoi ono mojeg brata,

pođite se tući za naš narod, i nek pomoć Neba bude s vama.“

4 On izabra u zemlji 20.000 ljudi bojovnika i konjanika, i oni odoše protiv Kendebea; oni provedoše noć u Modinu^[315].
5 Potom, digavši se u rano jutro, oni se približiše ravnicom kad evo, jedna brojna vojska pješaka i konjanika dolaziše

im u susret; još ih je razdavajao samo jedan potok^[316].

6 Ivan i njegovi zauzeše položaj nasuprot njima. Vidjevši da se njegovi ljude boje prijeći potok, Ivan prijeđe prvi. Videći to, njegovi ljudi prijeđoše za njim.
7 On podijeli svoju vojsku stavljajući konjicu u sredinu pješaštvu, jer protivnička konjica bijaše veoma brojna.
8 On dade ztarubiti trubljama i Kendebe sa svojom vojskom bi poražen ; mnogi padoše smrtno ranjeni a oni

koji ostadoše pobjegoše prema tvrđavi^[317].

9 Tad bi ranjen Juda, Ivanov brat koji, on, njih proganjaše sve do Kedrona kojeg Kendebe bijaše obnovio.
10 Bjegunci odoše sve do kula koje su u polju Azotosa^[318]; Ivan ih zapali i oni izgubiše 2.000 ljudi. Ivan se vrati u miru u Judeju.

Simon ubijen. Njegov ga sin Ivan nasljeđuje[uredi]

11 Ptolomej, sin Abubasov, bijaše bio imenovan strategom ravnice Jerihon^[319]. On posjedovaše mnogo srebra i zlata,
12 jer bijaše zet velikog svećenika.
13 Njegovo se srce uzoholi, on htjede postati gospodarom zemlje i on skova prijetvoran plan da ukloni Simona i njegove sinove.
14 No Simon, zauzet njihovim upravljanjem, krstariše gradovima po zemlji. On siđe u Jerihon, s Matatiasom i Judom, svojim sinovima, godine 177., u jedanaestom mjesecu, koji je mjesec Šebat^[320].
15 Sin Abubasov ga prijetvorno primi u malu tvrđu nazvanu Dok^[321], koju on bijaše izgradio; on im pripremi jedan bogat objed, ali sakri ljude u tvrđavi.
16 Kad Simon i njegovi sinovi biše pijani, Ptolomej i njegovi ljudi se digoše, uzeše svoje oružje, baciše se na Simona u blagovaonici i ubiše ga kao i njegova dva sina i nekolicinu njihovih slugu.
17 On tako počini jednu veleizdaju i vrati zlo za dobro.
18 Ptolomej pismom obavijesti kralja o tome što bijaše učinio, tražeći da mu budu poslane postrojbe za pomoć, da bi mu predao gradove i sela.
19 On posla druge izaslanike u Gazaru za ukloniti Ivana^[322] i posla jedno pismo zapovjednicima, pozivajući ih da dođu kod njega da bi im podijelio srebro, zlato i poklone. *20 On posla druge za preuzeti u posjed Jeruzalem i planinu *svetišta.
21 Ali netko bi hitriji i dođe u Gazaru javiti Ivanu za smrt njegovog oca i njegove braće; on dodade: ” On je poslao nekoga da tebe ubije također.“
22 Na tu novost, Ivan bi potpuno uzdrman; on uhvati ljude došle ubiti ga i pogubi ih, jer bijaše doznao da hoće ubiti njega.
23 Ostatak djela Ivanovih, njegovi bojevi, njegovi podvizi koje je izvršio, bedeme koje je izgradio^[323] i drugi njegovi poduhvati,
24 evo sve je to zapisano u knjizi Godišnjaka njegovog pontifikata^[324], počev od časa kad postade velikim svećenikom na mjestu svojeg oca.

Podrubnice uz Prva knjiga Makabejaca[uredi]

^[1]Ketim: ( ili Kitijan, vidjeti 8.5, na hebrejskom Kitim): taj termin je najprije označavao stanovnike Cipra ( vidjeti Stv 10.4), potom otoke i obale Egeja (vidjeti također Jr 2.10 i bilješku); ovdje, označava Makedonce (vidjeti 8.5) - Helada: Grčka, ali također i obale Male Azije kolonizirane od Grka.
^[2]svaki u svom lenu: Nakon smrti Aleksandra velikog, njegovi časnici podijeliše ostatke njegovog carstva. U Aziji (Sirija, Mezopotamija, Iran), vlast bi uzeta od Seleucida (Seleucus i njegovi nasljednici); u Egiptu, vlast bi uzeta od Lagida (Ptolomej, sin Lagosov i njegovi nasljednici). Palestina, dodijeljena najprije Lagidima, ostade predmetom sporova obiju dinastija. Godine 198. pr.r.I.Kr., ona prijeđe pod dominaciju Seleucida.
^[3]dijadema: amblem kraljevske funkcije.
^[4]talac u Rimu: on je bio dio talaca koje njegov otac, Antiohus III, morade predati prema ugovoru iz Apamaeje (188.g.pr.r.I.Kr.); vidjeti 2 Mak 8.10 i bilješku. Njegov nećak Demetrius ga zamijeni 176. g. pr.I.K. - 137. godine grčkog kraljevstva: tj. 175. g.p.r.I.K.. Ova knjiga Makabejaca računa od početka vladavine Seleusa I, tj. od listopada 312.g.pr.I.K.
^[5]dopuštenje: Trebala je dozvola kraljeva za prekinuti podvrgavanje posebnim zakonima naroda kojima se priipadalo (vidjeti 2 Mak 4.9 i, u suprotnom smislu 11.24).
^[6]gimnazium: gimnastički prostor gdje se vježbalo potpuno nag.
^[7]prepraviše prepucij:operacija koja je nastojala ukloniti tragove obrezanja (vidjeti 1 Kol 7.18).
^[8]kraljevstvima: Antioh IV je želio uspostaviti carstvo Aleksandra Velikog.
^[9]Ušao je u Egipat: radi se o prvom pohodu protiv Egipta 169.g.p.I.K.. Drugi (god.169.p.I.K.) je spomenut u 2 Mak 5.1.
^[10]on se vrati 143. god.: u jesen 169.g.p.I.K.; vidjeti bilješku uz 1.10.
^[11]zlatne kadionice: vaze, kupe, itd.: vidjeti 1Krlj 7.48-49.
^[12]Dvije godine: vidjeti 1.20 i bilješku; ali račun je aproksimativan: u proljeće 167..g.p.I.K. bi poslana Antiohova vojska - poreznik: to je prijevod s grčkog, ali originalni hebrejski tekst trebao bi imati "zapovjednik Mizijaca", vidjeti 2 Mak 5.24. Ta dva izraza su veoma slična na hebrejskom. Radi se o Apoloniusu (vidjeti 1 Mak 3.10-12).
^[13]njihova tvrđa: u helenističkoj eposi, izraz Grad ili Grad Davidov označava gornji grad, izgrađen od kraljeva Jude na zapadnom brijegu; on je različit od starog grada izgrađenog na istočnom brijegu (vidjeti 2S 5.7, 9). Ta tvrđava udomljavala je sirijsku posadu tijekom 26 godina, r. 34.
^[14]vjerovanju: kultu Zeusa Olimpijskog, vidjeti 2M 6.2, osobni bog kraljev, koji se nadaše ubrzati unificiranje kraljevstva namećući religiozno jedinstvo.
^[15]žrtvovati svinje: vidjeti bilješku uz 2Mak 6.18.
^[16]Petnaestog dana Kisleva godine 145.: kraj decembra 167. g. pr.r.I.K. - Užas ožalošćenja: o čemu također goviri i Daniel (Dn 9.27), je oltar Zeusa Olimpijca (vidjeti r. 43 i bilješku) - oltare: vidjeti bilješku uz 2 Mak 10.2.
^[17]knjiga saveza ili knjige Zakona (r. 56): Petoknjižje.
^[18]Dvadeset i petog u mjesecu je dan kad se slavilo rođenje kraljevo (vidjeti 2 Mak 6.7). Juda Makabejac izabrat će taj dan za posvećenje novog oltara (vidjeti 4.52-53; 2 Mak 10.5).
^[19]Joarib: poglavar prvog razreda svećenika potomaka Levijevih (vidjeti 2Krn 24.7) Modin: grad desetak km istočno od Loda.
^[20]Juda zvani Makabejac: dugo vremena vjerovalo se da smisao tog nadimka bijaše "čekić" i da je to aluzija na način kojim je Juda ubio svog neprijatelja; ali nadimci su se davali na rođenju. Smisao ovoga, kao i onih njegove braće, ostaje nejasan.
^[21]kraljevi izaslanici: radi se nesumnjivo o Filipu, pretpostavljenom u Jeruzalemu (vidjeti 2Mak 5.22), i njegovim pratiteljima (vidjeti 1.51) zaduženi za nametnuti otpadništvo ili zaduženim uvjeriti židove zanijekati svoju vjeru dođoše u Modin: vidjeti bilješku uz 2. za žrtvovanje: tekst podrazumijeva: poganskim božanstvima.
^[22]među prijateljima kraljevim: poput rođak, otac ili brat kraljev (vidjeti 11.3132; 2Mak 3.32; 10.89; 11.1, 22) to je počasna titula podrijetlom perzijska koju primaše bliski kralju, pridruženi vlasti( vidjeti 6.14; 7.8) Razlikovahu se prijatelji i prvi prijatelji 2Mak 8.9).
^[23]naših otaca ili naših predaka.
^[24]Nek' nam: Bog, vidjeti 3.18 i bilješku.
^[25]pobjegoše u planine: vjerojatno brda Judeje, istočno od Modina.
^[26]u gradu Davidovu: vidjeti 1.33 i bilješku prema skrovitim mjestima u pustinji: pećine u pustinji Jude, zapadno od Mrtvog mora.
^[27]povrijediti dan šabata: prema Izl 16.29, zabranjeno je izlaziti od sebe u dan šabata. Židovi skriveni u pečinama ne mogu, dakle, izići a da ne povrijede dana šabata.
^[28]i oni izgiboše: židovski povjesničar Josip precizira da biše spaljeni, provjeriti 2Mak 6.1*^[]koji atribuira taj čin Filipu (vidjeti bilješku uz 2.15).
^[29]grupa Asidijaca:grčki oblik jedne hebrejske riječi koja znači pobožni (ljudi). Ta grupa židova veoma privržena Zakonu i tradicijama tvori glavninu postrojbi Jude Makabejca ( vidjeti 2 Mak 14.6), ali ostajući neovisna o njegovoj politici (vidjeti 7.13 i bilješku).
^[30]grješnike: prijezriv izraz za označiti one židove koji nisu pazili Zakon.
^[31]sinove drskosti: hebrejski izraz za označiti drznike.
^[32]grješnicima: grešnik je vjerojatno kralj Antioh, provj. r. 62.
^[33]gnjeva: podrazumijeva se Božjeg.
^[34]vaših otaca ili predaka.
^[35]otac naš: unuk Aaronov (vidjeti Br 25.7) predak je Izraelovih svećenika.
^[36]čovjeka grješnika: vidjeti r. 48 i bilješku k truleži i k crvima: aluzija na smrt Antiohovu (vidjeti 2Mak 9.9°.
^[37]bi sjedinjen s očevima svojim: tradicionalni izraz koji označava ujedno smrt i pokop u obiteljkou grobnicu.
^[38]146. godine: u proljeće 166. g.pr.r.I.K. (vidjeti bilješku uz 1.10) u Modinu: vidjeti bilješku uz 2.1.
^[39]zvani Makabejac: vidjeti 2. i bilješku.
^[40]mnogim kraljevima: Antioh IV (r. 27), Antioh V (6.28) i Demetrius I (7.26) Jakov: vidjeti oz 12. i bilješku.
^[41]gnjev: vidjeti 2.49 i bilješku.
^[42]on sakupi®izgubljeni: možda aluzija na repatrijaciju židova iz Galileje i Galaada (vidjeti 5.9 36, 4554).
^[43]Apolonius: prema židovu Josipu, Apolonius je bio vojskovođa iz Samarije (vidjeti bilješku uz 2Mak 3.5).
^[44]usponu iz Bethorona (ili spustu, r. 24)koji se nalmazi na putu koji vodi iz primorske ravnice na judejsku ravan, dvadesetak km sjeverozapadno iz Jeruzalema. Provj. Joz 10.1011.
^[45]nije važno *Nebu: Iz poštovanja, autor 2Mak izbjegava imenovati Boga i najčešće govori o Nebu (vidjeti r. 50; 4.40, itd. Vidjeti također 2Mak 3.15, 34; 7.11), ili kojiput koristi neodređenu zamjenicu, vidjeti 2.21;4;11.
^[46]u zemlju Filistejaca: Filistija više nije postojala kao nezavisna od osmog stoljeća p.r.I.K., ali autor naziva obalnu ravan zemljom Filistinaca da bi pribliižio podvige Judine onima Jonatana i davida (v idjeti 2S 14; 17; 2S 5).
^[47]manjka novca: zbog kraljeve darežljivosti (vidjeti r. 30; provjeriti 2Mak 3. i bilješku) i teškod danka dužnog Rimljanima (vidjeti 2Mak 3.7 i bilješku.
^[48]Lizias: utjecajna osoba u kraljevstvu (vidjeti 2Mak 10.11; 11.1; 13.2) kraljevskog rođaka: najuzvišeniji počasni naslov na dvoru Seleucida (vdjeti 2.18 i bilješku; 10.89) svojih poslova: vidjeti 2Mak 3.7 i bilješku.
^[49]svojeg sina Antioha: budući Antioh V. (vidjeti 6.17)
^[50]slonova: radi se o bojnim slonovima (vidjeti 1.17; 6.3437; 2Mak 11.4).
^[51]smjestiti sinove tuđinaca ili strance.
^[52]godine 147.: 165. g.pr.r.I.K. gornje pokrajine: vidjeti 2Mak 9.23 i bilješku).
^[53]među kraljevim prijateljima: vidjeti bilješku uz 2.18.
^[54]Emaus: dvadesetak km sjeverozapadno od Jeruzalema, zauzima jednu strategijsku poziciju koja dominira pristupom svetom gradu.
^[55]okovima: prema staroj siriskoj verziji i povjesničaru Josipu; grčki djeca Sirija zemlj Filistina. Ti okovi bijahu namijenjeni izraelskim zatvorenicima koje se nadalo prodavati kao robove Sirija dolazi bez sumnje iz lošeg čitanja hebrejskog originala riječi Edo, što je vjerojatno pročitano kao Aram, što je, uostalom česta pogrješka; radi se dakle o postrojbama iz Idumeje zemlja Filistina: vidjeti bilješku uz r. 24.
^[56]zajednicu sabor naroda (vidjeti npr. 4.59; 5.16), stara institucija stavljena na snagu po Makabejscima.
^[57]zauzimaše Tvrđu: vid. bilješku uz 1.3*^[] Jakov: vidjeti bilješku uz Oz 12.3.
^[58]Masfu: stara Mispa, tradicionalno mjesto okupljanja za Izrael (vidjeti Sdc 20.1; 2S 7.5; 2Krlj 15.22; Jr 4041).
^[59]pokazaše nazirejce (ili nazire): vidjeti br 6.2; Jr 7.29 i bilješke.
^[60]Izraeliti nisu više znali kamo nositi prvine ni kamo ići obaviti obred koji značava kraj nazirata, jer Templ bijaše u rukama pogana.
^[61]sukladno Zakonu :vidjeti Dt 50.59 Ti izuzeci svjedoče o utjecaju Asidijaca, vidjeti bilješku uz 2.42.
^[62]u Emaus: vijdeti bilješku uz r. 40.
^[63]Gorgias: vidjeti 3.38; 2Mak 8.9.
^[64]Tvrđe: vidjeti bilješku uz 1.33.
^[65]u Emausu: vidjeti bilješku uz 3.40.
^[66]da ima netko: vidjeti bilješku uz 3.18.
^[67]Gazare: nekadašnji Gezer: (vidjeti Joz 10.33), tridesetak km sjeverozapadno od Jeruzalema Idumeje: vidjeti bilješku uz 2Mak 10.5 Azotos: (ili Ašdod, vidjeti Joz 11.22) i Jamnije (ili Javne, 2Krn 26.6, ili još Javnel, Joz 15.11) dio su Primorske zone.
^[68]u zemlju Filistinaca: vidjeti bilješku uz 3.24.
^[69]ljubičastog purpura: boja proizvedena iz jedne škojke; bijaše ljubičasta ili tamnocrvena.Ova posljednja proizvođena je u Tiru, zvala se marin purpur (provj. Izl 25.4; 2Krn 2.6 i bilješke; vidjeti također bilješku uz 2Mak 4.38).
^[70]Lizias: vidjeti bilješku uz 3.32.
^[71]Slijedeće godine: početak 164. g.pr.r.I.Kr. (vidjeti 3.37 i bilješku).
^[72]Idumeje: vidjeti bilješku uz 2Mak 10.18 u Bet-Šuru: strategijska pozicija na granici Judeje (vidjeti r. 61). Lizias je zaobišao Judeju sa zapada i juga.
^[73]za Antiohiju: vidjeti 3.37.
^[74]Tvrđi: vidjeti bilješku uz 1.33.
^[75]kamenje ljage: nesumnjivo kamenje koje potječe od oltara izgrađenog po Antiohu IV na oltaru za holokauste (vidjeti 1.54).
^[76]holokauste: vidjeti u Glosaru pod žRTVOVANJA.
^[77]sveti pribor: stari bijaše pokraden po Antiohu Epihanu (vidjeti 1.2124).
^[78]mjeseca, zvanog Kislev: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR godine 148.: u decembru 164. g.pr.r.I.Kr., točno tri godine poslije profanacije svetišta (r. 54; vidjeti 1.54; 59; 2Mak 6.7).
^[79]grbovima:To su ornamentalni motivi koji bijahu strgani s fasade Templa ( vidjeti 1.22).
^[80]Bet-Šur: vidjeti bilješku uz r. 29 Idumeja: vidjeti bilješku uz 2Mak 10.15..
^[81]potomke Jakovljeve: tj. Izaraelite (vidjeti Stv 32.39). Formula je arhaična kao ona sinovi Ezavljevi (r.3). Vidjeti bilješku uz r. 5.
^[82]sinove Ezavljeve: Edomiti (vidjeti Stv 36.8) u Idumeji: vidjeti bilješku uz 2Mak 10.15 i Akrabateni: bez sumnje regija Akrabeh, na 12km jugoistočno od Sišema.
^[83]sinova Bajanovih: vjerojatno polunomadsko arapsko pleme.
^[84]posveti prokletstvu ili potpunom uništenju: praksa svetog rata koji potječe iz vremena osvajanja Kanaana (vidjeti Dt 2.3*^[]i bilješku) Imitirajući stil starih izvješća (vidjeti također r. 24; 5.42; 9.37, 73), autor nastoji približiti Judu Makabejca nekadašnjim herojima kao što je bio Jozue.
^[85]Sinovi Amonovi: ili Amoniti Timotej: vojskovođa (2Mak 12.2; vidjeti bilješku uz 2Mak 3.5) koji je kontrolirao cjelinu Transjordanije Taj napad je vjerojatno uzvrat na pokolj o kojem govori r. 13.
^[86]Jazer: moabski grad, vidjeti Iz 16.8.
^[87]Galaad bijaše u početku regija smještena južno od Jaboka, istočne pritoke Jordana; ali u helenističkoj eposi, pokrajina ili "strategija" Galaadita (vidjeti r. 17) pružala se prema sjeveru sve do sirijskog platoa; ta regija obuhvaća brojne židovske kolonije Datema: neidentificirano mjesto koje bi se trebalo nalaziti blizu Bozora (vidjeti r. 2529).
^[88]iz zemljeTobije: regija između Amana i Jordana; upravljana od strane stare židovske obitelji Tobiada (vidjeti Ne 2.19; 2Mak 3.11; 12.17 i bilješku).
^[89]Iz Ptolemaisa: ime dano od kralja Ptolomeja II Akou (kasnije Sv. Ivan od Akre) iz Tira i iz Sidona: gradovi sa sirijske obale Galilejom Tuđinaca ili Galilejom Neznabožaca ( usp. Iz 8.23): prezriv izraz za označiti tu regiju veoma otvorenu utjecajima pogana.
^[90]Arbata: vjerojatno regija između Galileje i Samarije židovski povjesničar Josip ju zove Narbatena.
^[91]Juda Makabejac: vidjeti bilješku uz 2.4.
^[92]Nabatejce(ili Arapi, usp. 2Mak 5.8 i bilješku; 12.10su karavanijeri koji krstare platoom Transjordanije, od Horana do Crvenog mora, obavjajući trgovinu u Galaaditidi: vidjeti bilješku uz r. 9.
^[93]Bozora®Karnain: gradovi na platou Hornan; moguće ih je identificirati jer se njihova imena i danas ondje nalaze gotovo neznatno izmijenjenog oblika.
^[94]oštricom mača:izraz koji evocira anatemu (vidjeti bilješkuuz r. 5. Usp. Joz 6.21).
^[95]tvrđave: radi se o Datemi, vidjeti r. 9 i bilješku.
^[96]strojeve:radi se vjerojatno o drvenim kulama koje se kotrljalo do podnožja bedema (vidjeti 13.43. Usp. 9.64, 67; Ez 4.2).
^[97]Timotejeva vojska: vidjeti bilješku uz r. 6.
^[98]nasuprot Rafonu: danas Er-Rafeh, oko 60km južno od Damaska, blizu Nahr-El-Ehreira ( potok, vidjeti kraj redka), pritoka Jarmuka.
^[99]postavi pisare naroda: tj. časnike vojne administracije(usp. Izl 5.6; Dt 20.5, 89). Arhaična formula (vidjeti bilješke uz r. 2i 5°).
^[100]u Karnainu: (ili Karnion prema 2Mak 12.21) znači ”dva roga“; to svetište je Astartino, što se predstavlja s dva mala roga. Ta božica bijaše identificirana s velikom grčkom božicom Afroditom
^[101]Efron: danas EtTajbe, tridesetak km jugoistočno od jezera Kineret.
^[102]nasuprot Betsanu ili Skitopolisu: vidjeti biljes� ku uz 2Mak 12.29.
^[103]holokauste: vidjeti u Glosaru pod žRTVOVANJA.
^[104]Galaad: vidjeti bilješku uz r. 9. Ptolemais: vidjeti bilješku uz r. 15.
^[105]na Jamniju: kontinentalni grad, južno od Jopea (Jaffa) .
^[106]Gorgias je bio ujedno vojskovođa Primorske Zone i Idumeje (vidjeti 2Mak 10.14; 12.32 i bilješku uz 2Mak 3.5).
^[107]Ezavljevi sinovi: vidjeti bilješku uz r. 2 Poslije Egzila, Židovi se nisu vratili u Hebronkoji bijaše postao idumejski (vidjeti bilješku uz 2Mak 10.15).
^[108]zemlji Filistinaca:vidjeti bilješku uz 3.24 Marizu: glavni grad Idumeje, sjeverozapadno od Hebrona, dakle na putu iz zemlje Filistinaca.
^[109]Azotos: to ime jednog makedonskog grada bi dano Ašdodu, starom filistinskom obalnom gradu , južno od Jamnije urezane slike: idoli u poganskom templu (vidjeti 2Mak 12.40 i bilješku), ali ne radi se više o filistinskim božanstvima (vidjeti 3.24 i bilješku).
^[110]Kralj Antioh: vidjeti 1.10 prokrstari gornjim pokrajinama: vidjeti bilješku uz 2Mak 9.2*^[] Elimais: ne poznaje se ni jedan grad pod tim imenom, već samo jedna oblast blizu Suze, prijestolnice Perije.
^[111]gnusnost: vidjeti bilješku uz 1.5*^[] sveto mjesto: vidjeti u Glosaru pod SVETIšTE u Bet-Šuru®kralj: sve tvrđe u carstvu bile su izravno pod vlašću kralja koji je u njih postavljao vojarne.
^[112]Filip: Liziasov rival (vidjeti 5.5), blizak kralju (vidjeti 2Mak 9.29) ne treba bitis Filipom Frigij cem (vidjeti 2M 5.22) prijetelj: vidjeti bilješku uz 2.18.
^[113]pečat: ili pečatni prsten (vidjeti Ag 2.23).
^[114]godine 149.: rujan-listopad 164. g.p.r.I.Kr. (vidjeti bilješku uz 1.10).
^[115]Lizias: vidjeti 3.2*^[]i bilješku Eupator: to ime znači "sin plemenitaškog oca".
^[116]Tvrđava: vidjeti bilješku uz 1.33.
^[117]godine 150: 163.162. g.pr.r.I.Kr. strojevi: to su možda neke vrste bacača strijela, vidjeti r. 51.
^[118]Bet-Šur: vidjeti 4.29 i bilješku.
^[119]sve svoje prijatelje: vidjeti b ilješku uz 2.18.
^[120]kroz Idumeju: vjerojatno istim putem kao i prva vojna (Liziasova) (vidjeti 4.29 i bilješku). Osim toga bit će jedan makši sukob u Modinu (vidjeti 2Mak 13.14). pomoć strojeva: vidjeti bilješku uz 5.30.
^[121]iz Tvrđave: jeruzalemske (vidjeti bilješku uz 1.33)koju Židovi opsjedaše(vidjeti r. 820) Betzakariji: 9 km sjeverno od Bet-Šura, i dakle 20 km jugoistočno od Jeruzalema.
^[122]falange:postrojbe pješaštva u grčkoj vojsci; ljudi naoružani dugim kopljem i zaštićeni štitom, stvarali su jednu kompaktnu grupu. Stavljeni između falangi slonovi su imali zaštićene bokove.
^[123]njihov vodič: doslovce hindu ; taj način opisivanja vodiča je pokazivanje podrijetla slonova.
^[124]od zlata i bronce: štitovi bijahu ojačani dijelovima od bronce i moglo se ikrustirati zlata. Aluzija na staru povijest (vidjeti 2Krlj 10.16; usp. bilješku uz 2Mak 5.5).
^[125]Eleazar, nazvan Avaran: najmlađi udin brat (vidjeti 2.5).
^[126]šabatska godina: vidjeti Lv 25.17, a te godine (164163. pr.r.I.Kr. situacija bijaše posebno teška (vidjeti r. 53).
^[127]svetište: ovdje taj pojam označava ansamblo svetišta s okolišem Templa(vidjeti r.62) razbijače (baterije) ili bojne platforme za odapinjanje projektila; strojevi: neke vrste bacača (kamenih kugli) bacače vatre i kamenja, škorpije:, bacače strijela i praćke, projektili za uništenje branitelja utvrde.
^[128]u svetom mjestu: tj. u Templu.
^[129]Lizias: vidjeti 3.3*^[]i bilješku Filip: vidjeti 6.1*^[]i bilješku.
^[130]Godine 151.: tj. 161. g.pr.r.I.Kr. pobježe iz Rima: vidjeti 1.10 i bilješku Demetrius, sin Seleuka,: bit će priznat od rimskih upravljača kraljem slijedeće godine pod imenom Demetrius I obalni grad: Tripoli, vidjeti 2Mak 14.1.
^[131]Antioha i Liziasa: vidjeti 3.323*^[]i bilješku.
^[132]Alkimea: grčka forma imena hebrejskog imena Eliakim. Alkime dolazi možda od Jakima, glavara dvanaestog razreda svećeničke službe (vidjeti 2krn 24.12) veliki svećenik; vidjeti 2Mak 14. i bilješku. U helenističkoj eposi veliki svećenici bijahu imenovani od kralja (usp.10.20; 2Mak 4.7, 10,24), ali je nužno bilo da budu izabrani od članova svećeničke obitelji.
^[133]sinovima Izraelovim ili Izraelitima.
^[134]Asidejci bijahu saveznici Judini od početka pobune (vidjeti bilješku uz 2.42), napustiše ga čim im se učinilo dsa je vjerska sloboda bila dovoljno osigurana.
^[135]On: Alkime.
^[136]u Betzetu: danas Beit Zeita, na 6 km sjeverno od Bet-Šura (vidjeti bilješku uz 4.29). Tu je pronađen jedan veliki bunar.
^[137]Nikanor bijaše već potučen od Jude (vidjeti 3.38; 4.1215).
^[138]Hafarsalam: danas Kirbet Selma, na 2km od Adaza (vidjeti bilješku uz r. 40).
^[139]Grad Davidov ili Tvrđava (vidjeti 1.33 i bilješku) bijaše tada u rukama pogana.
^[140]iz svetog mjesta: cjelina Templa holokaust: vidjeti Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
^[141]ovu kuću ili Templ.
^[142]Nikanor: vidjeti r. 26 i bilješku u Bethoronu: vidjeti bilješku uz 3.16.
^[143]u Adaza ( ili Hadaša, Joz 15>.37, ili Desau, 2Mak 14.16) nalazi se 8 km sjeverno od Jeruzalema, na cesti za Bethoron.
^[144]Kad glasonoše kraljeve:radi se o kralju Senakeribu, vidjeti 2Krlj 19.35.
^[145]trinaestog Adara: otprilike 28 ožujka 160. g. pr. r.I.Kr. Vidjeti u Glosartu pod KALENDAR.
^[146]Gazara: vidjeti bilješku uz 4.15.
^[147]desnu ruku®: primjena zakona odmazde (vidjeti Izl 21.25 i bilješku). Usp. 2Mak 4.38; 5.10; 10.28.
^[148]neko vrijeme:ovim izvješćem završava se druga knjiga Makabejaca.
^[149]koji dolaziše k njima: radi se o grupama pobunjenika koje Rimljani podupirahu da bi oslabili helenističku monarhiju.
^[150]kod Galaćana: ovdje se vjerojatno radi o Galskim plemenima sa sjevera Italije, koje Rim bijaše pokorio u DRUGOM stoljeću prije Krista.
^[151]u pokrajini španjolskoj: aluzija na Scipionov pohod, 218206. g.pr.r.I.Kr.
^[152]Filip: i njegov sin, kraljevi Makedonije bijahu potučeni od Rimljana, jedan 197.? a drugi 168. g. Pr.r.I.K. Kitijanci: vidjeti bilješku uz 1.1.
^[153]Antioh Veliki: Antioh III poražen od njih: u Magneziji, 189.g.pr.r.I.Kr.
^[154]težak namet: vidjeti 2Mak 8.10 isporuku talaca: vidjeti bilješku uz 1.10.
^[155]indijska zemlja i Medija: autor ovako označava Joniju i Miziju; te regije Male Azije susjedne Lidiji bijahu dane kralju Eumenu II Pergamskom ( grad na Maloazijskoj obali, prijestolnica jednog malog kraljevstva).
^[156]ovog dana: svođenje Grčke na rimsku provinciju datira od 146. g.pr.r.I.Kr. Autor dakle prelazi okvir priče o judi (umro 160. g.pr.r.I.Kr., vidjeti 9. i bilješku).
^[157]dijadema i purpur su znakovi kraljevske ili carske moći.
^[158]Eupolem je možda autor jedne Povijesti kraljeva Judeje, citirane od židovskog historičara Josipa Svećenička obitelj Akosova poznata je po 2Krn 24.10 Eleazar je jedno veoma često ime da bi se moglo reći radi li se o istoj osobi kao u 2Mak 6.18/
^[159]Nikanor: vidjeti 3.38; 7.26 Bakhides: vidjeti 7.89 Alkime: vidjeti 7. i bilješku. Poglavlje p preuzima nastavak priče prekinut u 7.50.
^[160]Arbeles: grad na oko 2km otprilike na zapad od jezera Kineret.
^[161]godine 152: travanjsvibanj 160. g.pr.r.I.Kr. (vidjeti bilješku uz 1.10).
^[162]prema Berzetu: 20 km sjeverno od Jeruzalema.
^[163]u Elazi: možda Il'aza, blizu Bethorona (vidjeti bilješku uz 3.16), ali Judin se tabor čini preudaljen od tabora Bakhidesa (petnaestak km). Tekst hoće možda govoriti o Judinoj pozadinskoj bazi.
^[164]Falanga: vidjeti bilješku uz 6.35.
^[165]do brda Azara: prema židovskom povjesničaru Josipu; to je grčka transkripcija aramejskog imena Baal Hasor (vidjeti 2S 13.23), na 8 km otprilike istočno od Berzeta. Tekst ima plural brda Azotosa, ali nema planina u toj oblasti.
^[166]u Modinu: vidjeti bilješku uz 2.1.
^[167]majstori nepravde i bezbožnici su Židovi, pristaše Seleucida.
^[168]Bakhides: vidjezti 7.89.
^[169]Tekoe (ili Tekoa): domovina proroka Amosa (vidjeti Am 1.1) oko 18 km jugoistočno od Jeruzalema Asfar je možda sadašnji šeikat Ahmad Abu Safar, na 6 km južno od Tekoe.
^[170]Nabatejaca: vidjeti 5.25 i bilješku.
^[171]Nabatejci vjerojatno arapsko pleme čiji su ogranci nastanjivali Madabu; taj grad na transjordanijskom platou nalazio se desetak km istočno od Mrtvog mora.
^[172]Nabata: tvrđa blizu brda Nebo (otkud joj i ime) Kanaan: arhaično ime koje ovdje označava plato Moab.
^[173]močvara Jordana: korito rijeke često glibovito, puno bodljivog grmlja, s teškim pristupom (vidjeti r. 45) ali je moglo poslužiti skloništem.
^[174]Bakhides: vidjeti 7.8.
^[175]ne prijeđoše Jordana za njima.: borba se trebala odigrati na zapadnoj obali Jordana. Bakhides je dakle odbacio Jonatana i njegove na istočnu obalu.
^[1756]Jorerihon: u dolini Jordana, 25km sjeveroistočno od Jeruzalema. Emaus: vidjeti 3.40 i bilješku. Bethoron: vidjeti 3.6 i bilješku. Betel: 18 km sjeverno od Jeruzalema. Tamnata(ili Timna: vidjeti Sdc 12.15): na 25km sjeverno od Tamnata, ne daleko od Tefona (ili Tapuaha, vidjeti Joz 12.17), u Samariji zasuni su transverzalne grede koje sulžiše za blokirati vrata.
^[177]Bet-Šur: vidjeti bilješku uz 4.29; Gazaru: vidjeti bilješku uz 4.15; Tvtrđavu: radi se o jeruzalemskoj Tvrđi, vidjeti bilješku uz 1.33.
^[178]Godine 153. drugog mjeseca: travanjsvibanj 159. g.pr.r.I.Kr. Alkime: vidjeti 7. i bilješku zid: nesumnjivo onaj koji je dijelio, u opkopu Templa, dvorište (ili *trijem) namijenjen Židovima od dvorišta gdje su mogli ulaziri neznabošci djela *proroka: aluzija na ulogu koju su odigrali Agej i Zaharije u rekonstrukciji Templa nakon Egzila.
^[179]davati zapovjedi glede svoje kuće: tradicionalni izraz (usp. 2Krlj 20. i vidjeti bilješku uz 2Mak 5.5) za označiti redakciju testamenta ili izražavanje posljednje volje.
^[180]bezbožnici: vidjeti 9.2*^[]i bilješku Bakhides: vidjeti 7.8.
^[181]u Betbazi: danas Beit Basa, između Betlehema i Tekoe (vidjeti bilješku uz r. 33)..
^[182]dade sklopiti strojeve: vidjeti 5.30 i bilješku.
^[183]Odomer i sinovi Fazironovi su bez sumnje dva arapska plemena koji su se združili s Bakhidesom. Taj napad učinio je mogućim izlazak Simonu s glavninom vojske (r. 67).
^[184]u Makmasu (ili Mikmas, vidjeti 2S 13.2): desetak km sjeverno od Jeruzalema. Taj grad bijaše ostao slavan po Jonatanovom podvigu, sinu Saulovom (vidjeti 2S 14) suditi narodu: Jonatan je prispodobljen starinskim židovskim sucima.
^[185]Godine 160.: rujanlistopad 152. g.p.r.I.K. ( vidjeti biuješku uz 1.10) Aleksandar Epifan: najčešće nazivan Aleksandar Balas, držao se sinom Antioha Epifana (vidjeti 1.10) koristeći sličnost s njim Ptolemaisa: vidjeti bilješku uz 5.15.
^[186]kralj Demetrius: Demetrius I, vidjeti 7.1-4 i bilješku uz 7.1.
^[187]napisa Jonatanu: vidjeti 9.2831.
^[188]iz Tvrđave: vidjeti bilješku uz 1.33.
^[189]brdo Sion: brdo Templa.
^[190]Bet-Šur: vidjeti bilješku uz 4.29 mjesto utočišta: autor možda aludira na gradove utočišta za ubojice, predviđene Zakonom (vidjeti Izl 21.13; Joz 20.16).
^[191]mi te postavljamo velikim svećenikom: to bijaše kraljevo pravo ( usp. 2Mak 4.10) i Jonatan bijaše iz svećeničke obitelji (vidjeti 2Mak 2.1, 54 i bilješke) dajemo naslov kraljevog prijatelja: vidjeti bilješku uz 2.18 purpur: vidjeti bilješku uz 2Mak 4.28 zlatna kruna: kao ona koju nosiše svećenici helenističkog kulta.
^[192]sedmi mjesec®: listopad 152.g.p.r.I.K. blagdan šatora: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
^[193]nameta za sol: morska sol iz Mrtvog mora i slanih močvara (vidjeti 11.35), smatrana je kraljevim vlasništvom i kruna kao i palme ili maslinove grane u zlatu ( vidjeti 13.37; 2Mak 14.4), bijahu, u početku, prigodna davanja kralju u formi jedne krune od zlatnih listova. Oni ubrzo postaju redovno davanje u zlatnicima.
^[194]proizvoda soli ®pripadaju: radi se o zemljišnom porezu koji bijaše računan prema žetvi. Vjerojatno je da je Demetrius ponovo uspostavio stari namet, lakši nego zemljišni porez (vidjeti 11.28 i bilješku), ali tekst to ne precizira kotari: termin koji označava jedan distrikt ili jednu provinciju u Egiptu (vidjeti 11.34) pridružena: kralj dakle priznaje prava Judeje na područja osvojena od Jude Makabejca (usp. 11.34).
^[195]*svet: ta povlastica podrazumijeva pravo azila, ograničeno samo na grad (vidjeti r. 43); za uzvrat, izuzeće od poreza ( izuzet® prava, vidjeti prethodnu bilješku ) proteže se na svu Judeju.
^[196]Tvrđava: vidjeti bilješku uz 1.33.
^[197]dani nepovrjedivosti i pomilovanja: kralj generalizira običaj suspenzije, tijekom hodočašća, dugova i plaćanja prava .
^[198]Ptolemais: vidjeti bilješke uz 5.1*^[]i 2Mak 6.8. Demetrius ohrabruje tako židove ići napasti taj grad, teritoriju njegovog rivala, Aleksandra Balasa (vidjeti 10.1).
^[199]Ptolomej VI Filometor (180145. g.pr.r.I.Kr.).
^[200]Ptolemais: vidjeti bilješku uz 5.15.
^[201]162. godine: u jesen 150. g;p.r.I.Kr. (vidjeti bilješku uz 1.10).
^[202]odjenuti ga purpurom: vidjeti bilješku uz 2Mak 4.38.
^[203]prve prijatelje: vidjeti bilješku uz 2.18 strateg: vidjeti bilješku uz 2Mak 3. guverner: doslovce šef jedne meride, tj. jednim distriktom većim od no jedna strategija, ovdje je to Judeja plus tri kotara (vidjeti r. 30 i bilješku).
^[204]Godine 165.: 147. g.p.r.I.K. Demetrius: Demetrius II Nikator (vidjeti 11.19 i bilješku ), sin Demetriusa I, (ubijen ratujući s Aleksandrom, r.50) u zemlju svojih otaca ili predaka.
^[205]u Antiohija: vidjeti 3.37.
^[206]Apolonius: prema grčkom povjesničaru Polibu pomogao Demetriusu I pobjeći iz Rima ( vidjeti 7. i bilješku uz 1.10) guverner Koele-Sirije: vidjeti 2Mak 3. i bilješku Jamnija: vidjeti bilješku uz 5.58.
^[207]Jope: vidjeti bilješku uz 2Mak 12.3.
^[208]Azotos ili Azot(r. 8384): vidjeti bilješku uz 5.68.
^[209]napade falangu: vidjeti bilješku uz 6.35.
^[210]Dagon: Filistinski bog (vidjeti Sdc 16.23).
^[211]Askalon: kontinentalni grad, južno od Azota.
^[212]zlatna kopča, koja je služila za prikopčati purpurni plašt (vidjeti bilješku uz 2Mak 4.38), bijaše znak naslova kraljev rođak (vidjeti bilješku uz 2.18) Akaron(ili Ekron, Joz 13.3): stari filistinski grad na oko 7 km istočno od Jamnije (vidjeti bilješku uz 5.58).
^[213]Aleksandzr Balas, vidjeti 10. i bilješku.
^[214]Azotos: vidjeti bilješku uz 5.68 Dagon: vidjeti bilješku uz 10.83.
^[215]Jope: vidjeti bilješku uz 2Mak 12.3.
^[216]Eleuter: danas Nahr el Kebir, koja označava granicu između sjevera Libana i Sirije.
^[217]Seleucije Primorske: grad na ušću Oronta koji je služio kao luga prijestolnici, Antiohiji, udaljenoj otprilike 30 km.
^[218]dijadema: vidjeti bilješku uz 8.14. Azija: u stvari, Ptolomej je samo sačuvao KoleleSiriju (vidjeti bilješku uz 2Mak 3.5).
^[219]Demetrijus II, vidjeti 10.67 i bilješku.
^[220]Zabdiel Arapin: prema grčkog historičaru Diodoru, Aleksandar je bio povjerio svog sina, budućeg Antioha VI (vidjeti r. 39. i bilješku).
^[221]167. godine.:kolovozrujan 145. g.p.r..I.K. (vidjeti bilješku uz 1.10) Demetrius II je vladao od 145-125p.r.I.K., s jednim prekidom od 138129. g.p.r.I.K., za vrijeme zarobljeništva kod Parta.
^[222]Tvrđava: vidjeti bilješku uz 1.33. Demetrius I bijašetutu odrekao (vidjeti 10.32); Jonatan će taj prekid učiniti konačnim ratne strojeve: vidjeti bilješku uz 5.15.
^[223]u Ptolemais: vidjeti bilješku uz 5.15.
^[224]pontifikat(funkcija velikog svećenika): ta funkcija mu je bila dodijeljena od Aleksandra Balasa (vidjeti 10.20 i bilješku) prvi prijatelji: vidjeti bilješku uz 1.28.
^[225]izuzme ® Judeju: radi se o dodjeljivanju Judeji i tria toparhijama (ili kotarima, vidjeti 10. 30 i bilješku) režim nameta, koji bijaše tradicionalno tri stotine talenata, i da ukine zemljišni porez, kao što je bio učinio Demetrius I (vidjeti 10. 30 i bilješku). 300 talenata: vidjeti u Glosaru pod NOVAC
^[226]svom bratu: vidjeti bilješku uz 2.18. Demetrius priznaje Jonatanu sve naslove koje mu bijaše povjerio Aleksandar Balas.
^[227]Lastenu: visoki dostojanstvenik seleucidskog dvora (vidjeti bilješku uz 1.8); on bijaše podrijetlom s Krete, gdje bijaše unovačio plaćenike koji omogućiše Demetriusu II da se domogne prijestolja (vidjeti 10.67).
^[228]noma: vidjeti bilješku uz 10.30 Aferema(ili Ofra, Joz 18.23, ili Efraim, 2S 13.23; Jn11.54): danas Taibeh, dvadesetak km sjeveroistočno od Jeruzalema. Lida (ili Lod, 2Krn 8.11): grad dvadesetak km istočno od Jope (vidjeti bilješku uz 2Mak 12.3). Ramataim ili Rama (vidjeti 2S 1. i bilješku) ili još IArimate (Mt 27.57) . kraljevskih prava ili : porezi na žetvu triju noma su dakle zadržani, suprotno onome što je tražio Jonatan (vidjeti r. 28 i bilješku) i onome što je bio odobrio Demetrius I (vidjeti 10.3031) i bilješke.
^[229]Daj nam desnu ruku: vidjeti bilješku uz 6.58.
^[230]Trifon: vidjeti bilješku uz r. 39 Antioh VI Dionisios, sin Aleksandra Balasa, vladaše od ljeta 144. sve do svog ubojstva od Trifona 142 pr.r.I.K. (vidjeti 13. 31) ) uze dijademu: vidjeti bilješku uz 8.14..
^[231]četiri nome: vidjeti bilješku uz 10.30; općenito govori se o tri nome (vidjeti 11.34), četvrta je Akrabata (vidjeti biljrešku uz 5.3) kraljev prijatelj: vidjeti bilješku uz 2.18.
^[232]zlatnu kopču: vidjeti bilješku uz 10.89. Antioh VI obnavlja Jonatanu poc&asti već ustupljene od njegovog oca Aleksandra Balasa i Demetriusa II (Provj. 11.30 i bilješku).
^[233]strateg: vidjeti 2Mak 3. Ljestvi Tira: tradicionalni naziv dvaju obronaka koji stvaraju nešto nalik na ljestve desetak km južno od Tira sve do egipatske granice:
^[234]Prekoeufratje: vidjeti bilješku uz 7.8. Ovdje taj termin oznacæava Coele-Siriju (vidjeti bilješku uz 2Mak 3.5) Askalon: vidjeti bilješku uz 10.86.
^[235]Gaza stari filistinski grad (vidjeti 2S 6.17), koji je postao helenističko središte posebno neprijateljsko Židovima.
^[236]on im pruži desnu ruku: vidjeti bilješku uz 6.58.
^[237]Kedes: nekadašnji Kadeš u Neftaliju (vidjeti Joz 12.22), 36 km jugoistočno od Tira.
^[238]Bet-Šur: vidjeti bilješku uz 4.29.
^[239]Genezar ili Genezaret, vidjeti Lk 5.1): jezero Kineret, nazivano također i More Galileje ili Tiberijadino more (vidjeti Jn 6. ) Azo: (ili Hasor, vidjeti Joz 11.10): važna tvrđava desetak km sjeverno od jezera.
^[240]Šparta: na Peloponezu, bijaše u procesu preuzimanja određene političke važnosti drugdje: druge misije koje su bile nakon Rima (usp. 15.15).
^[241]Senat naroda: radi se o tradicionalnom saboru *starješina(vidjeti r. 35; 13.36; 14.20, 28), ali Jonatan govori Grcima i upotrebljava termine koji odgovaraju njihovim institucijama.
^[242]pismo bi moglo biti poslano od strane Areiosa, najpoznatijeg kralja Šparte (309265), Oniazu, pretku svečeničke obitelji Oniada; ali ne poznaje se drugog svjedočenja o tome (vidjeti bilješku uz r. 21).
^[243]u jednom tekstu o Špartiatima i Židovima: što može dolaziti od židovske kolonije u Šparti da su braća i da su od loze Abrahamove: vidjeti bi lješku uz 2Mak 5.9.
^[244]zemlji Hamat: distrikt Apamen, nalazio se na sjeveroistočnoj granici KoeleSirije (vidjeti bilješku ujz 2Mak 3.5).
^[245]Eleuter: vidjeti bilješku uz 11.7.
^[246]Arapi zvani Zabadejci: pleme nastanjeno u oblastri između Anti-Libana i Damaska, gdje se nalazi još i danas grad Zebdani.
^[247]Askalon: vidjeti bilješku uz 11.86 Jope: vidjeti bilješku uz 2Mak 12.3.
^[248]Tvrđava ( vidjeti bilješku uz 1.33) bijaše uvijek u rukama pristaša Demetriusa II ( vidjeti 11.20 i bilješku).
^[249]šanac potoka: onaj koji nadvisuje Cedron Hafenata: aramejski termin koji označuje najvjerojatnije novu četvrt (vidjeti 2Krlj 22.14) ili novi grad (vidjeti So 1.10), na sjeverozapadu od Templa.
^[250]Adida (ili Hadid, vidjeti Ezd 2.33): 6 km sjeveroistočno od Lida (vidjeti bilješku uz 11.34), na istočnoj granici obalne ravnice (vidjeti 13.13) ili *Niske Zemlje(Nizije).
^[251]Trifon: vidjeti bilješku uz 11.39 Azija: ovdje, kraljevstvo Seleucida (vidjeti bilješku uz 1.8) diadema: vidjeti bilješku uz 8.1*^[] Antioh: sin Aleksandra Balasa; Antioh VI.
^[252]Betsan: vidjeti bilješku uz 2Mak 12.29.
^[253]Ptolemais: vidjeti bilješku uz 5.15.
^[254]u Veliku Ravnicu: smještena je između Betsana u Jordana (vidjeti 5.52).
^[255]stigoše u miru: na hebrejskom živi i zdravi.
^[256]Simon: prvorođeni brat Jonatanov(vidjeti 2.15) Trifon: vidjeti bilješku uz 11.39.
^[257]Jope (vidjeti bilješku uz 2Mak 12.3): bijaše zauzet od Simona (vidjeti 12.33-34) Jonatan sin Absalomljev: nesumnjivo brat Matatijasov spomenut u pogl. 11 (vidjeti 11.70)
^[258]Trifon:vidjeti bilješku uz 11.39 Ptolemais: vidjeti bilješku uz 5.15.
^[259]u Adidi: vidjeti bilješku uz 12.38 .
^[260]stotinu talenata srebra: vidjeti u Glosaru pod NOVAC.
^[261]Adora (ili Adoraim, vidjeti 2Krn 11.9): danas Dura, 8 km istočno od Hebrona. Trifon je slijedio isti itenerer kao i Lizias (vidjeti 4.29; 6.31 i bilješke).
^[262]oni iz Tvrđave: vidjeti bilješke uz 1.33 i 12.36.
^[263]snijeg: to se dogodilo vjerojatno početkom zime 143-142.p.r.I.K. Galaad je vjerojatno jedna grješka u pisanju: trebalo bi čitati Galileja: zbog napomene o Baskami (vidjeti r. 23 i bilješku).
^[264]prilazima Baskami što je vjesrojatno jedna kontrakcija od BetSekma(kuća od sikomore), danas, danas Es-Semak, na vrhu Karmela. Trifon je nesumnjivo pogubio Jonatana neposredno pred ukrcavanje.
^[265]u Modinu: vidjeti 2. i bilješku gradu njegovih otaca ili njegovih predaka.
^[266]sedam piramida što je postavljeno na sokl koji je ovjenčavao mauzolej;bila je to onda karakteristična grobna umjetnost, kao i stubovi i isklesani frizovi (vidjeti r. 29).
^[267]Trifon: vidjeti bilješku uz 11.39 Antioha:VI, sin Aleksandra Balasa (vidjeti 11.39).
^[268]diadema vidjeti bilješku uz 8.14 Azija: vidjeti bilješku uz 12.39.
^[269]prijatelju kraljevom: vidjeti bilješku uz 2.18.
^[270]kruna od zlata i palminog lišća: vidjeti bilješku uz 10.29.
^[271]Godine 170. p.r.I.K. (vidjeti bilješku uz 1.10).
^[272]vojskovođe: vidjeti bilješku uz 2Mak 3.5.
^[273]pred Gazaru: vidjeti bilješku uz 4.15.
^[274]pruži svoju desnu ruku: vidjeti bilješke uz 1.33 i 12.36.
^[275]Tvrđave jeruzalemske: vidjeti bilješke uz 1.33 i 12.36.
^[276]godine 171.: tj. 4. lipnja 141. g.p.r.I.K.. Okupacija Tvrđave jednom posadom trajalo je 26 godina.
^[277]planinu svetišta nasuprot Tvrđavi,tj. zapadni dio brijega koji nosi Templ.
^[278]Godine 172.: od listopada 141. do rujna 140. g.p.r.I.K. (vidjeti bilješku uz 1.10) Medija: kao i Perzija (r.2), bijahu dijelovi carstva Aleksandra Velikog, ali Demetrius I ih bijaše izgubio Trifon: vidjeti bilješku uz 11.39.
^[279]Arzas VI, poznat također pod imenom Mitridat I, je utemeljitelj Partskog carstva. Godine 139. g. p. r.I.K. on zarobi Demetriusa II.
^[280]Jope: vidjeti bilješku uz 2Mak 12. prema otocima: ovdje daleke zemlje uopće (usp. Iz 10.15 i bilješku).
^[281]zarobljenike: radi se o izoliranim Židovima u inozemstvu (usp. 3.9 i bilješku) Gazara: vidjeti bilješku uz 4.15; Bet-Šur: vidjeti bilješku uz 4.29; Tvrđava: vidjeti bilješku uz 1.33. To su tri glavne tvrđave seleucidske zemlje nečistoća: ovdje se radi o idolima ili drugim tragovima poganskih kultova.
^[282]do Šparte: vidjeti 12. i bilješku.
^[283]njegovom braćom: to obnavljanje saveza trebalo bi biti izmoljeno po Simonu, posredništvom Numeniusovim (vidjeti r. 22,24). Ono datira od 142.g.p.r.I.K. (vidjeti 15.16 i bilješku).
^[284]Nakon toga: Numeniusovo izaslanstvo je vjerojatno prethodilo pismima Rimljana i špartijata tisuću mina (vidjeti u Glosaru pod NOVAC): ne radi se o težini štita (oko 500 kg) već o vrijednosti njegovoj izraženoj novcima (vidjeti 15.18 i bilješku).
^[285]na brdu *Sion: brijeg Templa. Stele bijahu podignute u *trijemu Templa (vidjeti r. 48).
^[286]Osamnaestog Elula godine 172. (ELUL: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR): 13. rujna 140.g.p.r.I.K. Azaramel: značenje je "trijem naroda Božjeg"; radi se o vanjskom dvorištu svetišta (vidjeti r. 48; 9.54).
^[287]Joarib: vidjeti bilješku uz 2.1.
^[288]pridružiti se svom narodu: tj. umrijeti (usp. Stv 25.8 i bilješku; 49.29).
^[289]Bet-Šur: vidjeti bilješku uz 4.29.
^[290]Jope: vidjeti bilješku uz 2Mak 12. Gazara: vidjeti bilješku uz 4.1*^[] Azot (ili Azotos, vidjeti 5.68 i bilješku) ovdje označava distrik Primorske Zone.
^[291]u Gradu Davidovu: vidjeti bilješku uz 1.33.
^[292]pontifikat: dostojanstvo velikog svećenika.
^[293]u broj svojih prijatelja: vidjeti bilješku uz 2.18.
^[294]vojskovođa: vidjeti bilješku uz 2Mak 3.5.
^[295]ogrnut purpurom: vidjeti bilješku uz 2Mak 4.38 zlatnim znamenjem: posebno kopčom (vidjeti r. 44; 10.89 i bilješku).
^[296]etnarh: titula koja označava narodnog vođu (usp. 13.42).
^[297]u riznicu: koja pripada Templu.
^[298]Antioh VIII Sidete (138129. g. p.r.I.K.)., sin kralja Demetriusa, I i brat Demetriusu II (vidjeti 14.13) s otoka (usp. 11.?38; 14. i bilješke): ovdje je to Rodos etnarh: vidjeti bilješku uz 14.47.
^[299]Godine 174.: tj. 139.g.p.r.I.K., u jesen zemlje otaca: regija Antiohije, prijestolnica seleucidskog carstva (vidjeti bilješku uz 1.8) Trifon: vidjeti bilješku uz 11.39.
^[300]Doru (ili Dor, vidjeti Joz 11.2): južno od Karmela.
^[301]vratiše se iz Rima: ovaj redak preuzima nastavak izvješća prekinutog u 14.24.
^[302]Lucius Metelus bi Rimskim konzulom 142. g.p. r.I.K. tako da se ovo pismo smješta prije događaja iznesenih u početku poglavlja (vidjeti r. 10; 14.18,24 i bilješke) Ptolomej VII Fiskon, kralja Egipta.
^[303]zlatni štit od tisuću mina: tj. vrijedan tisuću mina (u novcu), što vrijedi težinu od 44kg zlata (vidjeti 14.24 i bilješku).
^[304]Demetrius II bijaše zatvorenik kod Parta (vidjeti 14. ) ali konzul to nije znao Ata:II: kralj Pergama (malo kraljevstvo na zapadnoj obali Male Azije), 159138 pr.I.K. Ariarat V: kralja Kapadocije Arzas: vidjeti bilješku uz 14.2
^[305]Ova lista, iako dana bez reda, odražava stanje na Bliskom istoku u drugom stoljeću prije I.K.: nekoliko velikih kraljevstava (Karija i Licija) i brojni otoci ili gradovi, jedni nezavisni, drugi ovisni o kraljevstvima kao Egipat ( otoci Cipar i Cirena), Pont (Sampsame, na Crnom moru) ili Pergam (Mindos), ali veze ne bijahu uvijek posve jasne. U više tih gradova ili oblasti bilo je židovskih kolonija.
^[306]Dora: vidjeti bilješku uz r. 11 - strojevi: vidjeti bilješke uz 5.30 i 6.20 Trifon: vidjeti bilješku uz 11.39
^[307]prijatelj (kraljev, vidjeti r. 32): vidjeti bilješku uz 2.18 Jope: vidjeti bilješku uz 2Mak12. Gazaar: vidjeti bilješku uz 4.15 Tvrđa Jeruzalemska: vidjeti bilješku uz 1.33 i usp. 14.5, 7 i bilješku. više mjesta mojeg kraljevstva: vjerojatno aluzija na četiri nome (vidjeti 11.57 i bilješku).
^[308]više mjesta mojeg kraljevstva: vjerojatno aluzija na četiri nome (vidjeti 11.57 i bilješku).
^[309]dajte 500 talenata: suma viša od uobičajenog nameta od 300 talenata (vidjeti 11.28). Antioh preuzima ovdje što je bio obećao prije malo vremena (vidjeti r. 8), ali taj zahtjev odgovara ispravi njegovog oca Demetriusa II, koji je bio izuzeo samo Jeruzalem (vidjeti 13.39).
^[310]naših otaca ili naših predaka
^[311]Trifon: vidjeti bilješku uz 11.39 Ortozija: grad između Treipolija i ušča rijeke Eleutere (vidjeti bilješku uz 11.7).
^[312]epistrateg: tj. "onaj koji je iznad stratega"; neka vrst nadprefekta Primorja: vidjeti 11.59 i bilješku
^[313]Kedron: danas Katra, 6 km jugoistočno od Jamnije proganjanje Trifona: opsjednut u svom rodnom gradu, Apamaji, na Oronti, on bi pogubljen (ili se ubio).
^[314]Gazara: vidjeti bilješku uz 4.15. To je mjesto Ivanovog boravka (vidjeti 15.53).
^[315] Modin: 2*^[]km od Kedrona, gdje se smjestio Kendebe (vidjeti 15.41).
^[316]jedan potok: Katra (ouadi).
^[317]tvrđavi: Kedron (vidjeti 15.39 i 41).
^[318]Azotos: vidjeti bilješku uz 5.68.
^[319]imenovan: možda od Simona (vidjeti r. 17) strategom ravnice Jeriho (vidjeti bilješku uz 2Mak 3.5): u stvari, ta "strategija" ovisiše o judeji kojoj je bila sastavni dio.
^[320]godine 177.: u veljači 134. g.p.r.I.K. mjesec šebat: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
^[321]Dok: ta tvrđavica dizala se na vrhu brda danas zvanog Karantina, koje nadvisuje Jerihon .
^[322]Gazara: vidjeti bilješku uz 4.15 ukloniti Ivana: jedan od Simonovih sinova (vidjeti 13.53).
^[323]bedeme koje je izgradio: u Jeruzalemu, razrušeni od Antioha VII nakon predaje grada.
^[324]u knjizi Godišnjaka: izvaci iz te knjige bili su citirani od židovskog historičara Josipa formula namjerno podsjeća na jednu formulu čestu u Knjizi Kraljeva (usp. 2Krlj 11.41; 14.29; 15.31. Vidjeti također bilješku uz 2Mak 5.5) pontifikat: vidjeti bilješku uz 14.38.

Biblija

Stari zavjet
Petoknjižje Stvaranje \| Izlazak \| Levitik \| Brojevi \| Deuteronom Prvi proroci Jošua \| Sudci \| Prva Samuelova knjiga \| Druga Samuelova knjiga \| Prva knjiga o kraljevima \| Druga knjiga o kraljevima Drugi spisi Psalmi \| Knjiga o Jobu \| Poslovice \| Knjiga o Ruti \| Pjesma nad pjesmama \| Propovjednik \| Lamentacije \| Knjiga o Esteri \| Knjiga o Danielu \| Ezdra \| Nehemija \| Prva knjiga kronika \| Druga knjiga kronika Posljednji proroci Izaija \| Jeremija \| Ezekiel \| Ozej \| Joël \| Amos \| Abdias \| Jona \| Mihej \| Nahum \| Habakuk \| Sofonije \| Agej \| Zaharija \| Malahija Deuterokanonske knjige Knjiga o Esteri (grčki) \| Knjiga o Juditi \| Tobit \| Prva knjiga Makabejaca \| Druga knjiga Makabejaca \| Knjiga Mudrosti \| Siracida \| Baruh \| Jeremijino pismo \| Grčki dodatci Knjizi o Danielu

Novi zavjet
Evanđelja Evanđelje po Ivanu \| Evanđelje po Luki \| Evanđelje po Marku \| Evanđelje po Matiji Apostolska djela Apostolska djela Poslanice apostola Pavla Rimljanima \| Prva Korinćanima \| Druga Korinćanima \| Galaćanima \| Efežanima \| Filipljanima \| Kološanima \| Prva Solunjanima \| Druga Solunjanima \| Prva Timoteju \| Druga Timoteju \| Titu \| Filemonu \| Hebrejima Katoličke poslanice Jakovljeva \| Prva Petrova \| Druga Petrova \| Prva Ivanova \| Druga Ivanova \| Treća Ivanova \| Judina Otkrivenje Otkrivenje