Prikaz sporazuma o socijalnom osiguranju sa Republikom Slovenijom u svezi ostvarivanja prava na mirovinu

Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži

Uvod[uredi]

Osiguranici koji su uplaćivali tijekom svog rada doprinose za obvezna mirovinska osiguranja u jednoj, pa nakon nekog vremena u drugoj državi, mogu biti dovedeni u situaciju da ne mogu ostvariti pravo na mirovinu niti u jednoj od država upravo zato jer im takav «razdijeljeni» staž nigdje nije dovoljan za ispunjenje uvjeta za priznanje prava na mirovinu. U isto vrijeme takvi osiguranici, zbrajanjem obaju razdoblja osiguranja, najčešće ispunjavaju uvjete na mirovinska davanja iz obje države.

Upravo zbog toga, na osiguranike koji su radili u više država, a ne ispunjavaju uvjete u svakoj od tih država na «samostalnu» mirovinu, primjenjuju se odredbe različitih ugovora, sporazuma ili konvencija o socijalnom osiguranju. Na taj način različite države isplaćuju jednu jedinstvenu mirovinu, ali svaka u svom razmjernom dijelu, ovisno o tome koliko je u kojoj osiguranik radio odnosno uplatio doprinosa.

Općenito o sporazumu[uredi]

Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Slovenije potpisan je 28. travnja 1997. godine u Ljubljani, a stupio je na snagu 1. veljače 1998. godine i primjenjuje se na području mirovinskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, te osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Sklapanjem ovog bilateralnog Sporazuma o socijalnom osiguranju, osiguranicima koji su ostvarili prava iz mirovinskog osiguranja temeljem propisa jedne ili obiju država ugovornica, kao i osobama koje od njih izvode određena prava po ovom Sporazumu omogućuje se slijedeće:

  • ostvarivanje prava na starosnu, prijevremenu starosnu, invalidsku (kako zbog opće, tako i zbog profesionalne nesposobnosti), obiteljsku, te najnižu mirovinu (ovu posljednju po načelu reciprociteta), a na temelju pribrajanja mirovinskog staža iz obiju država ugovornica ukoliko je to potrebno za ispunjenje uvjeta za mirovinu
  • ostvarivanje prava na zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu državljanina jedne države ugovornice na teritoriji druge države ugovornice,
  • izravna isplata mirovine korisniku iz obje države ugovornice, neovisno o tome u kojoj od njih korisnik ima prebivalište i bez ikakvih posljedičnih umanjenja.

Osim navedenog, Sporazum je omogućio i provođenje postupka preračuna mirovina, već priznatih prije stupanja Sporazuma na snagu, a ostvarenih uračunavanjem mirovinskog staža ostvarenog u drugoj državi ugovornici za uvjet i za visinu mirovine prilikom priznanja prava u prvoj državi ugovornici i obrnuto.

Pojmovne odrednice Sporazuma[uredi]

U članku 1. Sporazuma razrađuju se pojmovno pojedini nazivi i njihovo značenje.[1]

  • pojam pravnih propisa – obuhvaća prema ovom Sporazumu sve pozitivne propise obiju država ugovornica na koje se sam Sporazum odnosi, a to su zapravo zakonski i podzakonski akti koji uređuju pitanja zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, mirovinskog i invalidskog osiguranja, osiguranja za slučaj nezaposlenosti, te i oni normativni akti koji uređuju sam postupak ostvarivanja prava u navedenim granama socijalne zaštite
  • nadležna tijela – predstavljaju nadležna ministarstva jedne odnosno druge države ugovornice
  • pojam nadležni nositelj – tijelo koje provodi odredbe ovog Sporazuma za Republiku Hrvatsku jest Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Središnja služba u Zagrebu, te pojedine veće Područne službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na koje je sukladno čl. 105. st. 5. ZOMO ravnatelj zavoda prenio ovlasti rješavanja primjenom međunarodnih ugovora, a tijelo koje je nadležno za provedbu Sporazuma u Republici Sloveniji jest slovenski mirovinski zavod, odnosno Zavod za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije u Ljubljani
  • pojam razdoblja osiguranja – ovaj Sporazum u razdoblja osiguranja osim razdoblja plaćenih doprinosa, zaposlenja ili profesionalne djelatnosti, uvrstio je i razdoblja posebnoga staža osiguranja koja je prema svojim posebnim propisima priznala jedna od država ugovornica kao posljedicu primjene saveznih propisa bivše SFRJ na obje države ugovornice (čl. 35., te posebice članak 38. Sporazuma koji se poziva na Odredbe Ugovora o vojnim mirovinama između Republike Hrvatske i Republike Slovenije od 20. srpnja 1992.)
  • osigurani slučaj – predstavlja zapravo pojam rizika protiv kojih su osobe na koje se ovaj ugovor primjenjuje osigurane, a to su: starost, invalidnost, smrt (za članove obitelji umrlog), te bolest (pružanje zdravstvene zaštite prema odredbama ovog Sporazuma) i nezaposlenost

Normativni objekt i subjekti na koje se primjenjuje Sporazum o socijalnom osiguranju[uredi]

Iz odredbi članka 2. proizilazi da se ovaj Sporazum primjenjuje na zakonske i podzakonske akte obaju država ugovornica, a koji uređuju pitanja mirovinskog osiguranja i zdravstvene zaštite. Posebno je stavkom 2. istoga članka predviđena mogućnost da se navedeni pozitivni propisi država ugovornica mijenjanju, dopunjuju ili zamjenjuju bez ikakvih posljedica vezanih za primjenu bilateralnih ugovornih odredbi. Stoga, čak i u slučaju kada se propisima jedne države ugovornice proširuje krug osoba u mirovinskom osiguranju, Sporazum će se primjenjivati i na te nove osobe, odnosno biti će ugovorno priznata i ta nova davanja.

Vezano za subjekte na koje se ovaj Sporazum odnosi, člankom 3. je propisano da se njegove odredbe odnose na sve osobe koje su osigurane ili su bile osigurane u Republici Hrvatskoj odnosno u Rep. Sloveniji prema pravnim propisima jedne od država ugovornica, bez obzira na državljanstvo jedne, druge ili neke treće države koje te osobe u trenutku ostvarivanja prava imaju. Dapače, kod navođenja subjekata na koje se ovaj Sporazum primjenjuje državljanstvo nije spomenuto kao uvjet za ostvarivanje prava, odnosno nije spomenuto uopće. To je zbog toga jer se ovaj međunarodni ugovor u primjeni uglavnom veže (što je uostalom i intencija između država EU) na institut prebivališta osiguranika odnosno korisnika.

Naravno, osim osoba na koje se Sporazum neposredno primjenjuje, ovim člankom obuhvaćene su i osobe koje od njih izvode određena prava, napr. članovi uže obitelji.

Odredbama članka 4. i 5. Sporazuma predviđena je zapravo izjednačenost područja pod suverenitetom jedne, odnosno druge države ugovornice, i to tako da se prethodno navedenim člancima jamči državljanima obiju država, primjena pravnih propisa i posljedična isplata novčanih davanja prema propisima jedne države i u slučaju kad oni borave na području suvereniteta druge države. Tako se omogućuje isplata slovenske mirovine u Republiku Hrvatsku u istom iznosu kao da se isplaćuje u Republici Sloveniji, i obrnuto.* Ovo se također odnosi i na državljane druge države ugovornice koji prebivaju u nekoj trećoj državi.

Na način propisan člankom 6. omogućuje se zapravo pristupanje osiguraniku u produženo osiguranje, te ostvarivanje prava iz Sporazuma i temeljem takvoga obveznog osiguranja, kao svojevrsnog instituta dobrovoljnog osiguranja u okviru obveznog mirovinskog osiguranja, te se na taj način pomaže osiguraniku da održi kontinuitet osiguranja kako u jednoj tako i u drugoj državi ugovornici.

Izbjegavanje dvostrukog plaćanja doprinosa[uredi]

Da bi se izbjeglo dvostruko plaćanje doprinosa (u obje države ugovornice), odredbama članaka 7. do 10. Sporazuma, uređena je obveza osiguranja za samostalne privrednike koji svoju djelatnost obavljaju na teritoriju druge države ugovornice, izaslane zaposlenike, pomorce, osobe zaposlene u zračnom, cestovnom ili željezničkom prometu, zaposlenike diplomatskih i konzularnih predstavništava, te druge osobe koje nisu zaposlenici, a na njih se primjenjuju pozitivni propisi država na koje se taj Sporazum odnosi. Naime, propisanim odredbama obveza osiguranja zaposlenika određuje se prema pravnim propisima države ugovornice na čijem su području zaposleni, a to vrijedi i u slučajevima kad se poslodavac nalazi na području suvereniteta druge države, a radnici obavljaju posao na području prve države ugovornice i obrnuto (tzv. detaširani radnici). Međutim, člankom 8. Sporazuma je istovremeno regulirano da će se pozitivni propisi države upućivanja djelatnika moći primjenjivati najdulje dvije godine (za samostalne djelatnosti najdulje jedna godina), a moguća odstupanja odnose se na posebne dogovore nadležnih tijela na zahtjev poslodavca i zaposlenika, kojima bi se utanačile iznimke.

Pravno nije ista situacija i kod zaposlenika u konzularnim i diplomatskim predstavništvima koji nisu državljani države primateljice jer oni mogu u roku tri mjeseca od preuzimanja službe odlučiti da li žele primjenu propisa države šiljateljice ili neke treće države čiji su eventualno državljani.

Ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja prema odredbama ovoga Ugovora

Podnošenje zahtjeva[uredi]

Zahtjev za priznanje prava na mirovinu podnesen u jednoj državi ugovornici sukladno odredbama čl. 29. Sporazuma smatra se zahtjevom za mirovinu podnesenim i u drugoj državi ugovornici. Pri tome je potrebno da osiguranik priloži dokaze o radu i radnom stažu u toj drugoj državi. Formalni zahtjev prema navedenim ugovornim odredbama podnosi se u državi ugovornici na čijem teritoriju osiguranik ima prebivalište u trenutku podnošenja zahtjeva, i to bez obzira gdje je i po čijim propisima ostvaren radni staž u cijelosti ili u pretežnom dijelu. Ukoliko takav zahtjev bude ipak podnesen nositelju druge države ugovornice, on se kao neformalan prosljeđuje nadležnoj državi ugovornici, te se od njenog nositelja zahtjeva formalna obrada zahtjeva na međudržavnim dvojezičnim tiskanicama. Kada je zahtjev za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja podnesen u Republici Hrvatskoj, postupak primjene ovoga Sporazuma vodi se najčešće na slijedećim tiskanicama:

  • HR/SI 21 – obavijest o datumu podnošenja zahtjeva u obliku dopisa uz dostavu ostalih međudržavnih tiskanica
  • HR/SI 22 – tiskanica sa osobnim podacima i datumom podnošenja zahtjeva za starosnu, prijevremenu starosnu i invalidsku mirovinu
  • HR/SI 23 – podaci uz zahtjev za obiteljsku mirovinu
  • HR/SI 24 – upitnik o zaposlenju podnositelja zahtjeva u inozemstvu
  • HR/SI 25 – potvrda o konačno utvrđenim razdobljima osiguranja navršenim u Republici Hrvatskoj
  • HR/SI 26 – obavijest o završetku postupka u Republici Hrvatskoj, s datumom priznanja prava, odnosno naznakom je li pravo na mirovinu uopće priznato
  • HR/SI 27 – tiskanica koja predstavlja nalaz i mišljenje vještaka za potrebe bosanskohercegovačkog nositelja osiguranja kod ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu

Sukladno članku 27. Sporazuma, te nastavno odredbama Administrativnog sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, a vezanim za ovaj članak samog Sporazuma o socijalnom osiguranju, razrađen je i postupak ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja koji vode nadležni nositelji socijalnog osiguranja države ugovornice u pogledu podnošenja zahtjeva, obveznog izvješćivanja o svim poduzetim mjerama radi primjene Sporazuma, o izmjenama pravnih propisa, te besplatnoj pravnoj pomoći i suradnji u primjeni Sporazuma. Stavkom 2. ovoga članka Sporazuma, a što je dalje razrađeno člankom 2. i člankom 3. Administrativnog sporazuma, utvrđena su tijela za vezu država ugovornica, te njihova zadaća u provedbi samog Sporazuma. Inače, tijela za vezu zapravo nisu ništa drugo nego organizacijski dio nadležnih nositelja osiguranja.

Ovdje svakako treba naglasiti i činjenicu da je istim člankom 27., u njegovom 6. stavku također propisana ravnopravnost u korištenju službenog jezika jedne države ugovornice pred nositeljima, upravnim tijelima i sudovima druge države ugovornice. Stoga se ne smiju odbiti podnesci i isprave samo zato što su napisani na službenom jeziku druge države ugovornice. Također, određeno je u stavku. 5. istoga članka i izravno komuniciranje nositelja jedne države ugovornice sa osiguranikom ili korisnikom mirovine iz druge države ugovornice i obrnuto. To se međutim ne odnosi na samu obradu zahtjeva koja se provodi isključivo preko nositelja osiguranja i tijela za vezu.


Postupak odlučivanja o pravu na mirovinu i određivanje visine razmjernog dijela mirovine[uredi]

Prilikom donošenja rješenja, a ako nisu ispunjeni uvjeti za tzv. samostalnu mirovinu samo na temelju razdoblja mirovinskog staža ostvarenog u Republici Hrvatskoj (ovdje se može govoriti i o tzv. supsidijarnoj primjeni Sporazuma), sukladno odredbama čl. 22. Ugovora uzimaju se u obzir i razdoblja osiguranja koja se uračunavaju za stjecanje prava na davanje prema pravnim propisima druge države ugovornice (razmjerna mirovina), osim ako se ne odnose na isto vremensko razdoblje (preklapanje staževa). U slučaju kad se razdoblja radnog staža navršenog na prostoru jedne države ugovornice preklapaju sa razdobljima osiguranja ostvarenim u drugoj državi ugovornici, nositelj osiguranja one države koja priznaje pravo na mirovinu «skinuti» će razdoblja ostvarena u drugoj državi, te ih neće pribrojiti za ispunjenje uvjeta za mirovinu.

Osim toga stavak 2. ovoga članka dozvoljava i zbrajanje mirovinskog staža ostvarenog u nekoj trećoj državi ukoliko je to potrebno za ispunjenje uvjeta za priznanje prava na mirovinu. Uvjet je samo sklopljeni ugovor o socijalnom osiguranju obaju država ugovornica sa tom trećom.

Ova činjenica predstavlja veliki problem s obzirom da Republika Slovenija nema još uvijek sklopljen Ugovor o socijalnom osiguranju sa BiH. Stoga je zbrajanje staževa osiguranja potrebnih za ostvarenje uvjeta za mirovinu osiguranicima koji su ostvarili staževe osiguranja u BiH, R. Hrvatskoj i u R. Sloveniji (a ti slučajevi nisu rijetki) zapravo ovom odredbom onemogućeno. Treba međutim naglasiti da Republika Hrvatska, odnosno Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, temeljem vlastitih provedbenih akata ipak u praksi vrši zbrajanje staža iz BiH kao treće zemlje ukoliko je to nužno za ispunjenje uvjeta za mirovinu, ali samo za državljane Republike Hrvatske.

S druge strane, odredbe članka 25. propisuju ponajprije primjenu već navedenog članka 22. Sporazuma i to prilikom izračuna visine davanja, odnosno same mirovine za navršena osiguranja i uplaćene doprinose u Republici Hrvatskoj.

Stoga, prema članku 25., a u primjeni članka 22. Sporazuma, hrvatski nositelj mirovinskog osiguranja prilikom priznavanja prava na mirovinu utvrđuje visinu davanja na slijedeći način:

a) najprije izračunava teoretski iznos davanja kad bi sva zbrojena razdoblja osiguranja prema članku 22. bila navršena prema hrvatskim propisima,
b) zatim utvrđuje stvarni iznos davanja koji osiguraniku pripada, tako da teoretski iznos ukupnih davanja svodi na razmjer između razdoblja osiguranja navršenih prema hrvatskim propisima i ukupnog razdoblja osiguranja koji je osiguranik navršio u obje države ugovornice,
c) ako bi ukupno trajanje razdoblja osiguranja navršenih prema propisima obje države ugovornice premašila najdulje trajanje osiguranja utvrđeno hrvatskim propisima, hrvatski nositelj za prethodno opisano izračunavanje uzima u obzir to najdulje trajanje umjesto ukupno zbrojenih razdoblja.

Kod ovako ugovorno propisanog izračuna razmjernog dijela mirovine gdje se zapravo sukladno čl. 22. Sporazuma zbrajaju razdoblja osiguranja iz obiju država ugovornica, ali samo za ispunjenje uvjeta za priznaje prava na mirovinu, dok se prema čl. 25. određuje visina davanja i to samo za radni staž ostvaren u državi koja pravo na mirovinu i priznaje, treba nužno istaknuti i iznimku od takvog načina određivanja mirovine koja je uređena člankom 23. Sporazuma.

Naime, ovim člankom regulirane su one situacije u kojima osiguranik ima navršena razdoblja osiguranja na području druge države ugovornice samo do godine dana. Naime, razdoblja osiguranja kraća od dvanaest mjeseci koja su navršena prema pravnim propisima jedne od država ugovornica obavezno će uzeti u obzir nadležni nositelj druge države ugovornice u kojoj je osiguranik i navršio sav preostali mirovinski staž. Pri tome će staž kraći od dvanaest mjeseci biti preuzet na teret nadležnog nositelja druge države ugovornice u cijelosti kod priznanja prava na mirovinu od strane toga nositelja. Dakle, navedeni mirovinski staž preuzima onaj nositelj koji priznaje pravo na mirovinu ne samo za ispunjenje uvjeta, već i za samu visinu i izračun mirovine.

U svakom slučaju, prilikom postupka opisanog u članku 22., 23. i 25. Sporazuma postoji obveza nadležnih nositelja, međusobno se izvještavati o svim činjenicama i osobnim podacima osiguranika značajnim za priznanje prava na mirovinu, prestanak prava na mirovinu, stupanje u radni odnos ili početak obavljanja samostalne djelatnosti, promjena adrese ili smrt korisnika mirovine i dr.(čl. 27.st.3. Sporazuma)

Također, nadležni nositelji preko svojih organizacijskih tijela za vezu održavaju kontakte potrebne za provedbu Sporazuma, te postoji i obveza pružanja besplatne pravne i administrativne pomoći kod sudova i drugih tijela država ugovornica, ako je to potrebno pri provedbi Sporazuma ili Administrativnog sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Slovenije.

Međutim, stavkom 7. članka 27. Ugovora, određeno je da troškove pregleda, putne troškove u svezi s tim, gubitak zarade, te troškove smještaja radi liječničkog promatranja nadoknađuje ipak ona služba, odnosno onaj nositelj osiguranja koji je pregled (najčešće u postupku priznanja invalidske rente) i zatražio. Troškovi se ne nadoknađuju samo u slučaju ako je liječnički pregled u interesu nadležnih nositelja obaju država ugovornica.

Isplata mirovine[uredi]

Glede isplate mirovine, važno je istaknuti da sukladno članku 5. članak Sporazuma, nadležni nositelji isplaćuju mirovine i druga novčana davanja isključivo i izravno korisnicima osim u iznimnim slučajevima kada je to određeno Sporazumom. Dakle, mirovina se isplaćuje izravno korisniku iz obje države ugovornice, neovisno o tome u kojoj od njih korisnik ima prebivalište, te bez ikakvih posljedičnih umanjenja.

Također, korištenje osobne mirovine (invalidske, starosne ili prijevremene starosne) ostvarene u jednoj državi ugovornici prema njenim pravnim propisima, ne sprečava istodobno korištenje i isplatu obiteljske mirovine ostvarene prema pravnim propisima druge države ugovornice.

Od navedenog izravnog isplaćivanja mirovine korisniku, iznimka je odredba članka 32. Sporazuma kojom je određena mogućnost obustave bespravno isplaćenog iznosa akontacije davanja korisniku od strane nositelja druge države ugovornice, a do odgovarajućeg iznosa i u korist nositelja osiguranja prve države ugovornice koji je isplatu i izvršio. Ovako obustavljena svota nepripadno isplaćenog davanja izravno se prosljeđuje nositelju osiguranja prve države ugovornice koji je obustavu i tražio.

Inače, prema odredbama članka 15. Sporazuma, na osobu kojoj se isplaćuje mirovina iz mirovinskog osiguranja obiju država ugovornica primjenjivat će se pravni propisi o zdravstvenom osiguranju one države ugovornice na čijem području određena osoba ima prebivalište. Također, korisnici mirovina ostvarenih prema pravnim propisima samo jedne države ugovornice, a sa prebivalištem na teritoriju druge države ugovornice ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u toj državi, kao da je mirovina ostvarena prema njezinim pravnim propisima.


Prijelazne odredbe Ugovora o socijalnom osiguranju[uredi]

Davanja prema ranijim propisima država ugovornica[uredi]

Odredbama članka 36. Sporazuma uređeno je trajno preuzimanje svih mirovina i davanja u novcu koja je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao prema pravnim propisima bivše SFRJ uračunavanjem razdoblja osiguranja iz druge države ugovornice, a prije 08. listopada 1991. godine. Tako i tada priznata mirovinska i ostala davanja u novcu ostaju trajna obveza onoga nositelja države ugovornice koji je ta davanja i priznao.

Što se tiče uzimanja u obzir mirovinskog staža ostvarenog primjenom prijašnjih propisa država ugovornica i propisa bivše SFRJ, mjerodavan je čl. 35. Sporazuma o socijalnom osiguranju.

Navedenim člankom propisana je zapravo iznimka od članka 22. stavka 3. Sporazuma prema kojem se razdoblja osiguranja ostvarena u drugoj državi ugovornici uzimaju u obzir samo u stvarnom kalendarskom trajanju (tzv. efektivnom trajanju staža osiguranja). Naime, čl. 35. propisano je da se iznimno od prethodno navedene odredbe, razdoblja osiguranja ostvarena prema propisima obiju država ugovornica u vrijeme dok su obje države ugovornice primjenjivale pravne propise bivše SFRJ, uzimaju u obzir kako su priznata prema tim pravnim propisima. Dakle razdoblja osiguranja navršena prije 08. listopada 1991. godine (raskid državnopravnih sveza Republike Hrvatske sa bivšom SFRJ) koje se prema tada važećim propisima računa s povećanim trajanjem, iskazuje se u tom priznatom trajanju s naznakom povećanja staža.

Razdoblja osiguranja navršena nakon 08. listopada 1991. godine uračunata s povećanim trajanjem prema pravnim propisima jedne države ugovornice neće se uzeti u obzir u drugoj državi ugovornici s povećanim, već samo sa efektivnim trajanjem osiguranja.

Važno je istaknuti da se na vojne mirovine ostvarene prema propisima bivše SFRJ primjenjuju odredbe Ugovora o vojnim mirovinama između Republike Slovenije i Republike Hrvatske od 20. srpnja 1992., i to čak i nakon stupanja na snagu Sporazuma.

Preračun mirovina ostvarenih prije stupanja Sporazuma o socijalnom osiguranju na snagu[uredi]

Prema odredbama članka 37. Ugovora omogućeno je preračunavanje starosnih, invalidskih i obiteljskih mirovina nakon smrti osiguranika, a priznatih u razdoblju od 08. listopada 1991. godine do 31. siječnja 1998. godine, odnosno do stupanja na snagu Sporazuma, uračunavanjem razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice. Naime, u navedenom razdoblju svaka država ugovornica je priznavala mirovinska davanja uračunavanjem staža osiguranja navršenog u drugoj državi ugovornici ne samo radi ispunjenja uvjeta za mirovinu već i za visinu pripadajuće mirovine. Kako tada Sporazum o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Slovenije nije niti postojao, to je bio jedini način da osiguranici koji u tom razdoblju nisu imali dovoljno staža u samo jednoj od država ugovornica uopće ostvare pravo na mirovinu. Tako priznate mirovine ponovno se određuju na taj način da u konačnici (po okončanju preračuna) svaki nositelj osiguranja, odnosno svaka država ugovornica preuzimaju mirovinski staž na svoj teret.

Treba istaknuti da se preračunavaju i obiteljske mirovine nakon smrti korisnika mirovine, priznate u istom razdoblju ako je osobna mirovina umrlog korisnika priznata od 08. listopada 1991. godine do stupanja Sporazuma na snagu. Jedini uvjet za to (što je zapravo zajednički uvjet za sve vrste mirovina u postupku preračuna) jest rješenjem utvrđen slovenski staž ne teret Republike Hrvatske odnosno obrnuto, ovisno o tome iz koje države ugovornice se pokreće preračun u konkretnom slučaju. Ne preračunavaju se slijedeće vrste mirovina:

  • mirovine priznate do zaključno 07. listopada 1991. godine, jer iste ostaju trajna obveza nositelja države koji je priznao pravo na mirovinu,
  • obiteljske mirovine ostvarene nakon smrti korisnika mirovine ako je umrlom korisniku od čije je osobne mirovine izvedeno pravo na obiteljsku mirovinu, to pravo priznato do zaključno 07. listopada 1991. godine
  • prijevremene starosne mirovine priznate do 07. listopada 1991. godine (dakle prema odredbama prijašnjeg ZOMIO-a), a koje su od 08. listopada 1991. godine određene kao starosne mirovine
  • sve razmjerne mirovine priznate primjenom međudržavnih ugovora bez obzira na datum priznanja prava

Stavkom 3. članka 37. određeno je čak i ponovno određivanje onih mirovina pri čijem je priznanju prava uračunato razdoblje osiguranja kraće od dvanaest mjeseci, a primjenom već spomenutog članka 23. Sporazuma. Naravno uvjet je da su takve mirovine priznate od 08. listopada 1991. godine do stupanja Sporazuma na snagu.

Stavkom 2. članka 37.. regulirane su različite situacije vezano za isplatu mirovina do kojih može doći u primjeni stavka 1. istoga članka.

Naime, korisniku koji je prije ostvario mirovinu prema pravnim propisima jedne države ugovornice i koji na dan ponovnog određivanja mirovine po preračunu ima prebivalište u toj državi ugovornici, vršiti će se isplata u istoj svoti koja bi mu pripadala prema pravnim propisima te države ugovornice. Pri tome će nadležni nositelj druge države ugovornice mirovinu toga korisnika izravno isplaćivati nadležnom nositelju prve države ugovornice, sve dok zbroj priznate i ponovno određene mirovine ne dostigne visinu mirovine koju je prije preračunavanja isplaćivao nadležni nositelj prve države ugovornice.

Slično rješenje se primjenjuje na korisnike koji na dan isplate preračunom određene ili priznate mirovine imaju prebivalište na teritoriju druge države ugovornice ili neke treće države.

Ukoliko su po ponovnom određivanju ili priznanju mirovine, a nakon okončanja preračuna, razmjerni dijelovi takve novoodređene mirovine u svom zbroju veći od mirovine koju je korisnik primao prije okončanja preračuna, isplaćivat će se razmjerni dijelovi mirovine. Dakle, svaka država ugovornica preuzima svoj dio mirovine i kao takav isplaćuje izravno korisniku. S obzirom da su slovenske mirovine znatno veće od hrvatskih, to će biti i najčešći slučaj kod preračuna koji je pokrenuo hrvatski nositelj osiguranja, a gdje je rješenjem uračunat prethodno slovenski staž osiguranja kako za uvjet tako i za visinu hrvatske mirovine mirovine.

Trajanje Sporazuma i rješavanje eventualnih sporova pri njegovoj primjeni i tumačenju[uredi]

Sporazum se sklapa na neodređeno vrijeme, a svaka država ugovornica može ga otkazati u pisanom obliku, diplomatskim putem, najkasnije šest mjeseci prije isteka kalendarske godine. Ugovor prestaje istekom tekuće kalendarske godine.(čl. 39. Sporazuma) Sporovi koji eventualno nastanu u primjeni Sporazuma rješavat će tijela država ugovornica neposredno i konsenzusom. Ugovornim odredbama nisu unaprijed predviđena određena stalna ili ad hoc arbitražna tijela za tu svrhu, što je inače uobičajeno kod nekih drugih Ugovora o socijalnom osiguranju.

Zaključak[uredi]

Kako je, dakle, jedini način za pojedine kategorije osiguranika da uopće ostvare svoje pravo na mirovinu, ugovorne odredbe o socijalnom osiguranju koje postoje između dvije ili više država, vrlo snažno utječu na egzistenciju i zadovoljavanje osnovnih materijalnih potreba značajnog broja građana u svakoj od tih država. Pogotovo je to slučaj kod Sporazuma o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, zbog stalnih međusobnih socijalno-ekonomskih interakcija obiju država, od kojih je ova potonja postala u međuvremenu i punopravna članica Europske Unije. Stoga je i vrlo važno njegovo poštovanje i pravilna primjena u svim konkretnim slučajevima.

Napomene[uredi]

  1. ^  Ovdje ćemo navesti samo one pojmove koji su specifičniji i nemaju općepoznati karakter