O upravljanju carstvom/Gl. XXXII. O Srbima i zemlji u kojoj sada stanuju

Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži

Gl. XXXII. O Srbima i zemlji u kojoj sad stanuju[uredi]

Treba znati da su Srbi potomci nekrštenih Srba, koji se još zovu i Bijeli, koji žive s one strane Turske (Mađarske) na mjestu koje se kod njih naziva Bojki (Bojka), gde im je susjedna Franačka, kao i velika Hrvatska, ona nekrštena, koja se još zove i Bijela. Tamo su, dakle, ovi Srbi živjeli od početka. Pošto su dva brata naslijedili na vlasti svog oca u Srbiji, jedan od njih je uzeo polovicu naroda i prebjegao Irakliju, caru Romeja (Bizantinaca), i taj isti car Iraklije ga je primio i za naseljavanje mu dao mjesto u Solunskoj temi Serviju(Srbica), koja od tada nosi taj naziv. Poslije nekog vremena, su ti isti Srbi odlučili da se vrate u svoje zemlje i car ih je pustio. Kada su prešli rijeku Dunav, oni se pokaju i preko stratega koji je tada bio u Beogradu, jave caru Irakliju, da im on da drugu zemlju za naselje. I pošto sadašnja Srbija i Paganija i zemlja Zahumljana i Travunija i zemlja Konavljana, bijaše pod vlašću cara Romeja, a pošto su te zemlje bile opustošene od Avara (jer su iz tih zemalja oni istjerali Romane koji sada žive u Dalmaciji i Draču), to car u ovim zemljama naseli iste Srbe i oni bijahu potčinjeni caru Romeja, a car ih pokrsti dovevši svećenike iz Rima i, naučivši ih da pravilno vrše djela pobožnosti, izloži im kršćansko učenje. Kada Bugarska bijaše pod vlašću Romeja ***, pošto je umro onaj isti arhont (knez) koji je prebjegao caru Irakliju, njega je naslijedio u vladavini njegov sin, a zatim njegov unuk, i tako redom arhonti iz istog roda. Poslije izvjesnog broja godina od njih se rodio Višeslav (Vojislav), a od njega Radoslav, a od njega Prosigoj, a od njega Vlastimir i sve do vremena ovoga Vlastimira Bugari su živjeli mirno sa Srbima, kao bliski susjedi, voleći jedni druge, nalazeći se u službi i potčinjenosti prema carevima Romeja i primajući od njih dobročinstva. Tijekom vladavine tog istog Vlastimira, zarati protiv Srba Presijam, arhont Bugarske, želeći da ih potčini, ali i ako ih je tukao tri godine, nije ništa postigao nego je čak izgubio i većinu svoje vojske. Poslije smrti arhonta Vlastimira, njegova su tri sina, Mutimir i Strojimir i Gojnik naslijedili vladanje Srbijom i podjelili su zemlju. Za njihovo vrijeme pojavi se arhont Bugara Mihajlo Boris, želeći da osveti poraz svoga oca Presijama i otpočne rat; i Srbi ga tako potuku, te zarobe njegovog sina Vladimira, s dvanaest velikih boljara. Zbog sinovljevih muka, tada Boris, iako preko volje, sklopi mir sa Srbima. Želeći da se vrati u Bugarsku i plašeći se da ga Srbi negdje na putu ne presretnu iz zasjede, zatraži za svoje osiguranje djecu arhonta Mutimira, Borena (Brana) i Stefana, koji ga sprovedoše čitavog do granice, do Rase (Rasa). Za ovu ljubaznost Mihajlo Boris ih obdari velikim darovima, a ovi njemu uzvratiše gostinski dar dva roba, dva sokola, dva psa i osamdeset krznenih haljetaka, što Bugari smatraju da predstavlja sklopljeno prijateljstvo. Kratko vrijeme poslije toga ta ista tri brata, arhonti Srbije, posvađali su se i jedan od njih Mutimir, nadjača i u želji da sam vlada, zarobi ona dva brata i predade ih u Bugarsku, zadržavši pod svojim starateljstvom jedino sina brata Gojnika, imenom Petar, koji je pobjegao u Hrvatsku, o čemu ćemo kasnije govoriti. Već imenovani brat Strojimir, koji je bio u Bugarskoj, imao je sina Klonimira, kojeg je Boris oženio Bugarkom. Od njega se rodio Časlav u Bugarskoj. Mutimir, koji je protjerao oba svoja brata i uzeo vlast, imao je tri sina Pribislava(?Prvoslava?), Brana i Stefana i poslije njegove smrti njega je naslijedio njegov najstariji sin – Pribislav (?Prvoslav?). Zatim, poslije jedne godine, prije spomenuti Petar, sin Gojnikov, došao je iz Hrvatske te je protjerao s vlasti svog rođaka Pribislava (?Prvoslava?) i njegova dva brata, a oni su pobjegli i došli u Hrvatsku. Tri godine kasnije Bran napadne Petra ali je bio od njega pobjeđen, zarobljen i oslijepljen. Dvije godine poslije toga, Klonimir, otac Časlavov, pobjegao je iz Bugarske i on je također došao i s jednom vojskom uđe u jedan od gradova Srbije, Dostiniku, s namjerom da preotme vlast. Petar napadne i ubije ga i nastavi vladati još 20 godina, a njegova je vladavina započela za vrijeme vladanja Lava(Lav IV. Mudri (886-912)), svetog cara, najblagoslovljenije uspomene, prema kojem je on bio u podložnosti i podređenosti. On je također sklopio mir sa Simeonom, knezom Bugara, i čak ga je uzeo za kuma svojemu sinu. Zatim, poslije vremena u kojem je vladao gospodin Lav, tadašnji vojni zapovjednik u Draču, protospatar Lav Rabduh, koji je poslije toga bio počašćen čašću magistra i upravom vođenja stranih poslova, došao je u Paganiju, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom kneza Srbije, s ciljem da se posavjetuje i dogovori s tim istim knezom Petrom, o nekoj službi i poslu. Mihajlo, arhont(knez) Zahumlja, radi ljubomore izazvane tim činom, dojavi Simeonu, knezu Bugarske, da je car Bizantinaca podmitio kneza Petra da uzme Turke(Mađare) sa sobom i da pođe protiv Bugarske. To je bilo u vrijeme kad se dogodila bitka kod Anhilaja(917.), između Bizantinaca i Bugara. Simeon, izbezumljen ljutnjom, poslao je protiv Petra, kneza Srbije, Sigricu Teodora i pokojnog Marmena s vojskom, a oni su uzeli sobom i mladog kneza Pavla, sina Branovog (onog) kojeg je oslijepio Petar, knez Srbije. Bugari su prevarno nastupili protiv kneza Srbije i pozivajući ga na vezu kumstva i jamčeći mu kako oni neće od njih imati nikakvih nevolja i tako su ga prevarili da izađe k njima i zatim ga odmah vezali i odveli u Bugarsku i on je tamo umro u tamnici. Pavle, sin Branov, zauzeo je njegovo mjesto i vladao je tri godine. Car, gospodin Roman, koji je imao u Carigradu mladog arhonta(kneza) Zahariju, sina Pribislava (?Prvoslava?), kneza Srbije, poslao ga je da bude knez u Srbiji i on je otišao i ratovao ali je bio potučen od Pavla koji ga je zarobio pa ga je predao Bugarima i njega su zadržali u tamnici. Onda, tri godine kasnije, kad se i sam Pavle suprotstavio Bugarima, oni su poslali onoga Zahariju koji je prije bio poslan od gospodina Romana, cara i on je protjerao Pavla te je sam zauzeo vlast nad Srbima i odmah zatim, znajući sva dobročinstva cara Bizantinaca, on raskine s Bugarima, budući da nije imao želje da se njima pokorava, nego je radije učinio da car Bizantinaca bude njegov gospodar. I tako kad je Simeon protiv njega poslao vojsku pod Marmena i Sigricu Todora, on je poslao njihove glave i njihovu bojnu opremu, caru Bizantinaca kao znakove svoje pobjede (zato što je još trajao rat između Bizantinaca i Bugara), niti je ikada prekidao, kao i oni kneževi koji su bili prije njega, slati poslanstva caru Bizantinaca i nastavio je biti u podređenosti i podložnosti njima. Opet, Simeon posla drugu vojsku protiv kneza Zaharije, pod Knenonom i Emnekonom i Ecboklijom i također, zajedno s njima Časlava. Tad se Zaharije uplaši te pobjegne u Hrvatsku, a Bugari su poslali poruku županima da oni treba da dođu k njima i da prime Časlava za svog arhonta(kneza) obećanjem su ih prevarili i odveli čak do prvog sela, odmah svezali i ušli u Srbiju, i uzeli sa sobom sveukupan narod i stare i mlade, i odveli su ih u Bugarsku, a samo neki su pobjegli i otišli u Hrvatsku i zemlja ostade pusta. Zatim, u to vrijeme ti isti Bugari pod Algoboturom uđoše u Hrvatsku ratovati i tamo su oni svi bili pobijeni od Hrvata. Sedam godina kasnije Časlav je pobegao od Bugara s još četvoricom i ušli su u Srbiju iz Preslava i našli su u zemlji ne više nego samo 50 ljudi, bez žena ili djece, koji su preživljavali lovom. S ovima on je zaposjeo zemlju i poslao poruku caru Bizantinaca, tražeći njegovu pomoć i potporu i obećavajući da će mu služiti, i biti poslušan njegovim zapovijedima kao što su bili i arhonti(kneževi) prije njega. I otada unaprijed, car Bizantinaca neprekidno mu je činio dobročinstva, tako da su Srbi živeći u Hrvatskoj i Bugarskoj i drugim zemljama koje je Simeon rastjerao pridružili se njemu kad su čuli za sve ovo. Još više mnogi su pobegli iz Bugarske i ušli u Carigrad i njih je car Bizantinaca obukao i opremio i poslao Časlavu. I, od bogatih darova cara Bizantinaca on je sredio i naselio zemlju pa je, kao i prije, ostao podložan i poslušan caru Bizantinaca, pa je suradnjom i mnogim dobročinstvima cara ujedinio tu zemlju, i u njoj učvrstio svoju vladavinu. Knez Srbije, već iz početka, a to znači iz vremena cara Iraklija, bio je podređen i podložan caru Bizantinaca, a nikad nije bio podložan knezu Bugarske. U pokrštenoj Srbiji su naseljeni gradovi Destinik (Dostinika), Černavusk, Međurječje, Dresneik, Lesnik, Salines (Soli tj. Tuzla), i u oblasti Bosne Kotor i Desnik.


Prethodno poglavlje: O upravljanju carstvom Sljedeće poglavlje:
O upravljanju carstvom/Gl. XXXI. O Hrvatima i zemlji u kojoj sad stanuju O upravljanju carstvom/Gl. XXXIII. O Zahumljanima i zemlji u kojoj sada stanuju