Josip je prodan od svoje braće

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Josip je prodan od svoje braće

Josip je prodan od svoje braće[uredi]

12 Njegova braća odoše u Sišem1 napasati stado svojeg oca. 13 Ovaj tada reče Josipu: » Nisu li tvoja braća na ispaši u Sišemu? Idi, ja te šaljem s njima. « - » Evo me «, odgovori on - 14 » idi vidjeti, reče mu on, kako se ponašaju tvoja braća, kako je stado, i izvijesti me o novostima. « Bila je to dolina Hebrona2 kamo ga on otposla a Josip ode u Sišem. 15 Jedan ga čovjek nađe kako luta poljem i taj ga čovjek upita:»Što tražiš ti? « 16 - » Tražim svoju braću, odgovori on. Pokaži mi dakle gdje oni napasaju. « 17 Čovjek mu odgo-vori: » Oni su otišli odavde jer ja sam ih čuo reći: » Hajdemo u Dotan1. « Josip slijediše svoju braću koju nađe u Dotanu. 18 Oni ga ugledaše iz daljine. Prije no što je bio blizu njih oni mu snovaše smrt. 19 Rekoše jedni drugima: » Evo dolazi čovjek koji sanja. 20 Sad je čas! Hajde! Ubijmo ga i bacimo u jame2. Reći ćemo da ga je jedna od divljih zvijeri požderala pa ćemo vidjeti što je bilo od njegovih snova! » 21 Ruben to ču i htjede ga izbaviti iz njihovih šaka: »Ne diraj-mo njegov život «, reče on. 22 Za izbaviti ga iz njihovih ruku i vratiti ga njegovom ocu, Ruben im reče: » Ne prolijevajte krvi, bacite ga u tu jamu u pustinji, i ne nanosite ruku na njega. « 23 Dakle, u času kad Josip stiže k svojoj braći, ona mu strgoše tuniku, prinčevsku tuniku koju je imao na sebi. 24 Dočepaše ga se i baciše u jamu; ta jama bijaše prazna, ne bijaše u njoj vode. 25 Potom sjedoše jesti. Digavši oči, oni vidješe jednu karavanu Ismaelita koji su dolazili iz Galada i čije deve su prenosile tragantovu, terpentinsku i ladanu-movu smolu za prodaju u Egiptu1. 26 Juda reče svojoj braći:»Koje koristi ako bi ubili svojeg brata i skrili njegovu krv2? 27 Hajdemo ga prodati Ismaelitima i ne nosimo ruke na njega, jer naš je brat, to jest naše meso. « Braća ga njegova poslušaše. 28 Madijanitski trgovci koji pro-lažaše izvukoše Josipa iz ruke i prodadoše ga za dvadeset srebrenih sikala3 Ismaelitima, koji ga odvedoše u Egipat. 29 Kad se Ruben vrati k Jami, Josip više nije bio u njoj. On *rastrga svoju odjeću, 30 i okrenu se k svojoj braći govoreći: » Dijete nije više ondje! A ja, kamo ću ja ići? « 31 Oni uzeše Josipovu tuniku i, zaklavši jednog jarca, natopiše ju njegovom krvlju. 32 Oni poslaše odnijeti prinčevsku tuniku svojem ocu i reći mu: » Ovo smo našli. Prepoznaješ li ti tuniku svojeg sina ili ne. « 33 On ju prepozna i povika: » Tunika mojeg sina! Jedna ga je divlja zvijer požderala, Josip je raskomadan! « 34 Jakov rastrga svoju odjeću, opasa *kostrijet i uze žaliti svojeg sina za dugo vrijeme. 35 Kad svi njegovi sinovi i njegove kćeri dođoše ga tješiti, on se odbi tješiti jer, govoraše on » u žalosti ja ću sići k svojem sinu u *boravište mrtvih « . Njegov ga otac oplaka, 36 a Madianiti ga prodadoše u Egiptu Potifaru, *eunuhu *Faraonovom, velikom ključaru1.