Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini

Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini autor: Franjo Tuđman

Izvješće Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga državnog sabora (20. siječnja 1999.) Izvor: http://web.archive.org/web/20130423044549/http://www.predsjednik.hr/Zagreb20.Sijecnja1999 Dopuštenje: http://www.predsjednik.hr/Impresum "Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora."

Štovani predsjedavajući Hrvatskoga državnog sabora,

Štovana predsjednice Županijskog doma,

Dame i gospodo, zastupnici oba Doma Hrvatskoga državnog sabora,

Štovani članovi hrvatske Vlade,

i svi predstavnici izvršne i sudbene vlasti,

Cijenjeni gosti, uzvanici i svi nazočnici!

UVOD

U prošloj 1998. godini ostvarili smo napokon punu suverenost nad čitavim, međunarodno priznatim, državnim teritorijem. Time je ostvaren najbitniji cilj državne politike, te podignut ugled i ojačan vanjskopolitički položaj Hrvatske. Djelatnom politikom mira i suradnje, a posebno potpisivanjem Sporazuma o posebnim odnosima između Hrvatske i Federacije BiH, Hrvatska se dokazala kao najvažniji čimbenik mira u ovom dijelu Europe. Sporazum o posebnim odnosima povijesni je događaj, koji je označio konačnu potvrdu dalekovidnosti i realnosti hrvatske politike prema krizi u BiH. Tim sporazumom osigurana su prava i opstojnost hrvatskog naroda u BiH, a također zaštita strateških interesa hrvatske države, s obzirom na granice južne Hrvatske.

Prošlu 1998. godinu posebno je obilježio drugi posjet Hrvatskoj Svetog Oca pape Ivana Pavla II. Beatifikacija mučenika komunističkog režima kardinala Alojzija Stepinca priznanje je Katoličkoj crkvi, a poruka Svetog Oca znači i potporu čitavom hrvatskom narodu i njegovoj demokratskoj državi. Stoga je Papin posjet od dalekosežnog povijesnog značenja. On je ujedno i snažan poticaj demokratskom razvitku hrvatskog društva na načelima kršćanskih moralnih vrijednosti, ali također i vidan znak važnosti i ugleda Hrvatske u današnjem svijetu.

U okviru opće ocjene prošle godine, od najveće je važnosti činjenica održanja društveno-političke i gospodarske stabilnosti. I to usprkos tomu što smo još uvijek opterećeni svim posljedicama bivšeg sustava, agresije i okupacije, osobito golemim izdacima za obnovu i zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata. A sve je to trebalo rješavati u uvjetima izgradnje sveukupnog državnog ustroja, zamršenih i golemih problema pretvorbe bivšeg socijalističkog sustava u sustav slobodnog tržišta, a i nesklonih međunarodnih okolnosti.

I u protekloj godini postigli smo dalje neprijeporne rezultate u očuvanju gospodarske i društvene stabilnosti. Ti rezultati ogledaju se u nastavku gospodarskog rasta, porastu izvoza, postizanju uravnoteženog proračuna i snažnom zamahu obnove u ratu stradalih područja. Ali istodobno, hrvatsko je gospodarstvo suočeno s nizom problema: nedovoljna proizvodnja i izvoz, deficit na tekućem računu bilanca plaćanja, previsoka razina nelikvidnosti, krizne pojave u financijsko-bankovnom sustavu, visoka razina registrirane nezaposlenosti.

Istodobno, izbijanje svjetske gospodarske krize također utječe negativno na rješavanje naših problema. U prošloj je godini doduše osiguran rast mirovina i plaća, što ostaje trajna zadaća državne vlasti, ali i sveukupnog društva, radi povećanja životnog standarda zaposlenih i umirovljenika, odnosno čitavog stanovništva.

VANJSKA POLITIKA I MEĐUNARODNI POLOŽAJ HRVATSKE

Kad je riječ o međunarodnim prilikama, godina 1998. ostat će zabilježena po određenim naporima za osiguranje svjetskog mira, ali i po prisutnosti starih pa i novih pojava kriza i sukoba.

U našem dijelu Europe, osim još uvijek neriješene krize u Bosni i Hercegovini, suočeni smo i s novim sukobom na Kosovu. Time je stvoreno novo žarište nestabilnosti, na nama susjednom jugoistoku Europe, na kojem se ponovno javljaju međunarodni čimbenici s njihovim suprotstavljenim interesima i pogledima. Odnos nekih međunarodnih čimbenika prema Hrvatskoj i dalje je višeznačan. Uz načelno priznanje naše unutarnje stabilnosti, i naše konstruktivne međunarodne uloge, taj odnos označavali su i kojekakvi neosnovani, pa i neodmjereni, pritisci. Oni su se očitovali u pokušajima krojenja i nametanja izbornih rezultata u BiH, u obnavljanju manipuliranja zločinima iz NDH, u političkoj instrumentalizaciji Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, u bezrazložnom ponavljanju zahtjeva o demokratskim i medijskim slobodama, ili inzistiranju na prioritetnoj važnosti Sporazuma o Pločama - sve do nedavnog stvaranja incidentnog stanja na dijelu granice prema BiH.

U svezi s tim, treba spomenuti i to, da u stanovitim, utjecajnim europskim i američkim, krugovima ustraju na programu regionalne balkanske integracije. Da bi to zapravo značilo obnavljanje bivše Jugoslavije bez Slovenije a s Albanijom, a trebalo bi postići pod svaku cijenu, primjenom svih mogućih sredstava, osobito promjenom izbornih zakona i medija, o čemu otvoreno pišu i čak tiskaju zemljovide u Atlasu za XXI. st. U takvim okolnostima, možemo biti zadovoljni postignutim: učvrstili smo položaj stabilnog člana međunarodne zajednice. Samo sedam godina od proglašenja nezavisnosti i tri godine nakon svladavanja agresije, Hrvatska je postala čimbenikom, koji djelatno pridonosi rješavanju problema radi postizanja stabilnosti u svojem području.

U 1998. g. uspješno je okončana nazočnost mirovnih misija na tlu Hrvatske (15. siječnja mandata UNTAES-a, i 15. listopada Potporne skupine civilne policije UN-a). Time je nepovratno završeno razdoblje upitnosti teritorijalne cjelovitosti Hrvatske, koja je zahvaljujući vojnim pobjedama i diplomatskim uspjesima, te općoj razboritoj politici, na zemljovidu svijeta ucrtana kao nezavisna, suverena i demokratska država. Od presudnog je, pa i povijesnog, značenja potpisivanje Sporazuma o posebnim odnosima s Federacijom BiH, a od važnosti je i uspostavljanje Vijeća za suradnju s BiH. Tim su sporazumima uređene političko-pravne osnove odnosa s Federacijom i Bosnom i Hercegovinom. Njima je zadan okvir trajnog rješavanja svih bitnih pitanja međusobnih odnosa, prije svega za opstojnost i jednakopravnost hrvatskog naroda u Federaciji, za zaštitu nacionalnih interesa hrvatske države, te za uspostavu trajne suradnje na osnovama Washingtonskih i Daytonskih sporazuma.

Prošlogodišnji drugi pastoralni i državni posjet Svetog Oca Hrvatskoj, te poruke koje je Papa tada uputio katoličkoj javnosti, ali i hrvatskom narodu i vlasti, ohrabrenje su da ustrajemo na svom putu jačanja mira, pravde, pomirbe i demokracije. Papin povijesni posjet snažan je poticaj da u izgradnji Hrvatske ustrajemo na načelima i vrednotama katoličanstva, koje je svojim životom i mučeničkom smrću svjedočio i hrvatski blaženik kardinal Stepinac.

Sa zadovoljstvom ističemo da je Hrvatska sa Svetom Stolicom riješila sva otvorena i naslijeđena pitanja međusobnih odnosa, potpisivanjem i potvrdom četiriju ugovora, koja Sveta Stolica smatra uzorom i za odnose s drugim zemljama. U odnosima sa susjednim državama bilježimo stalan napredak i plodotvoran razvitak gospodarske i druge suradnje, ali i zastoj u otklanjanju nekih problema. U odnosima sa Slovenijom još ima neriješenih pitanja: utvrđivanje međudržavne kopnene i morske granice, problem NE Krško, isplata štediša Ljubljanske banke. Rješenja su, nadamo se, blizu, što će hrvatsko-slovenskim dobrosusjedskim odnosima dati dodatni poticaj.

U odnosima sa SRJ, osim napretka u normalizaciji, postoje neriješeni problemi, osobito sukcesije i Prevlake. Problem Prevlake Beograd posve neosnovano ističe kao “teritorijalni”, izbjegavajući stvarne pregovore. Slično je i s nespremnošću Beograda da se hrvatskoj manjini pruži onakva ugovorna zaštita kakvu uživa srpska manjina u našoj zemlji. Hrvatska je u prošloj godini uspješno predsjedavala Srednjoeuropskom inicijativom. U tome je hrvatska diplomacija pokazala političku zrelost i organizacijske sposobnosti, a novim inicijativama potaknula je i suradnju SEI s Europskom unijom. Predstavnici naše zemlje uključuju se u misije OESS, prate izbore i bivaju birani na odgovorne dužnosti u UN i Vijeće Europe.

Moji državni, službeni i radni posjeti i razgovori s državnicima Italije, Turske, Portugala, Grčke i Ruske Federacije, te brojni susreti predsjednika Vlade i pojedinih ministara, unaprijedili su odnose i proširili krug zemalja koje s Hrvatskom žele jačati suradnju.

Posjeti bivšeg predsjednika Italije Francesca Cossige, bivše predsjednice Vlade Ujedinjenog Kraljevstva barunice Margaret Thatcher, bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova Hansa Dietricha Genschera i austrijskog Aloisa Mocka, i dr., kojima trajno ostajemo zahvalni na prijateljstvu i potpori u kritičnim trenucima borbe za nezavisnost i međunarodno priznanje, potvrdili su privrženost mnogih uglednih svjetskih političara Hrvatskoj.

Ipak, unatoč svim navedenim postignućima, nismo ostvarili željeni napredak u odnosima s Europskom unijom i NATO savezom, što ostaje strateškim odrednicama hrvatske vanjske politike.

Uzroci su takvog stanja u neosnovanom zamjeranju tobože nedostatnog ispunjavanja preuzetih međunarodnih obveza. A riječ je zapravo o raznorodnim međunarodnim pritiscima, kojima se želi izmijeniti političko stanje u Hrvatskoj, ne bi li je prisilili na ponovno vraćanje u za nas neprihvatljive međudržavne integracije na Balkan u okvirima tzv. regionalnog pristupa.

Hrvatska ostaje dosljedna u svojoj politici da kao demokratska zemlja bude konstruktivan čimbenik u osiguranju mira i stabilnosti međunarodnog poretka. Od međunarodne zajednice Hrvatska očekuje da prihvati potrebu i obostranu svrhovitost našeg uključivanja u Partnerstvo za mir, i odmrzavanje potpisanog PHARE programa, te sklapanje Sporazuma o suradnji s EU i o primanju u Svjetsku trgovinsku organizaciju. U narednim mjesecima pridajemo veliku važnost radu hrvatsko-američkih skupina za provedbu Daytonskih sporazuma, te za naše uključenje u Partnerstvo za mir. Nadamo se i jačanju dijaloga s EU, pod predsjedanjem SR Njemačke, te jačem međunarodnom sudjelovanju u ostvarenju brojnih projekata obnove, predočenih na nedavno završenoj Konferenciji o obnovi i razvitku.

Pred nama su i neodložne zadaće za provedbu Sporazuma o posebnim odnosima između Hrvatske i Federacije BiH, što je od velikog političkog i gospodarskog značenja. Vrijeme je da se pitanje Prevlake konačno skine s dnevnog reda u okviru izmijenjenog mandata UNMOP-a, te otvore granični prijelazi na Debelom brijegu i Konfinu, a time postigne dalja normalizacija sa SRJ (Srbijom i Crnom Gorom).

Ukupni demokratski razvitak Hrvatske, i stabilnost njezina poretka, stvara pretpostavke da se ove godine okonča Misija OESS, čime bi se bez ikakvog rizika i posljedica po stabilnost ovog dijela Europe uključili u uobičajeni međunarodni sustav. Hrvatska u ovoj godini može odlučnije i u međunarodnim odnosima naznačiti svoje mirnodopsko razdoblje. S jasnim strateškim ciljevima, svjesni visoke cijene koju smo platili za stvaranje državne nezavisnosti, gradit ćemo svoj međunarodni položaj kao srednjoeuropska i sredozemna zemlja, jačati veze s euro-atlantskim integracijama, osobito s ključnim zemljama - SAD-om, Njemačkom, Francuskom, Velikom Britanijom, Italijom, Austrijom, te s Ruskom Federacijom, Kinom, Izraelom. Posebnu pozornost moramo posvetiti razvijanju odnosa s onim zemljama u kojima živi brojna hrvatska zajednica, te osobito rješavanju svih otvorenih pitanja u odnosima sa susjednim zemljama.

Očekujemo da će i bitni čimbenici međunarodne zajednice s više pozornosti uvažavati konstruktivna nastojanja Hrvatske u učvršćenju mira i međunarodnog poretka.

UNUTARNJA POLITIKA, DEMOKRATSKI POREDAK I NACIONALNA SIGURNOST

Ostvarivanje demokratskog sustava državne vlasti

Tijekom protekle godine sva tijela hrvatske državne vlasti djelovala su sukladno svojim ustavnim i zakonskim ovlastima. Osiguravajući, kao i prethodnih godina, jednako djelotvorno hrvatsku slobodu i državni suverenitet, hrvatska državna vlast bila je i protekle godine suočena s mnogim izazovima.

Kako sam to i zatražio u prošlogodišnjem Izvješću, jedna od temeljnih zadaća svih tijela hrvatske državne vlasti bila je poticanje daljeg razvitka hrvatske demokracije i građanskog društva socijalne pravde. Valjalo je u novim, potpuno mirnodopskim uvjetima unaprijediti vladavinu prava. A to će reći: djelovati na ozbiljenju pravnog poretka, koji osigurava poštivanje ljudskih prava, i unutar kojeg su svi jednako podvrgnuti istom načelu ustavnosti i zakonitosti. S obzirom na breme jugokomunističkog naslijeđa, na obrambeni rat za slobodu, opstojnost i nezavisnost hrvatskog naroda i države, te s obzirom na sve teškoće prijelaznog razdoblja, ne samo prošle godine, negoli i za sve vrijeme od 1990. godine pa do danas, primjetan je neprestani, postupni ali i sve brži napredak, u primjeni i zaštiti Ustavom zajamčenih ljudskih prava i hrvatske demokracije u cjelini. No unatoč tomu, današnjim stanjem u nekim važnim područjima ne možemo biti posve zadovoljni.

Opravdano nezadovoljstvo hrvatskih građana izazivaju činjenice da se negativne pojavnosti, na koje sam već nekoliko puta javno upozoravao, ne uklanjaju dovoljno brzo i odlučno. To se u prvom redu odnosi na birokratizam, samovolju i svakovrsne nezakonitosti i zloporabe obnašatelja vlasti, a također i onih iz javnih djelatnosti. Prisutne su, također, pojave ne samo kršenja pojedinih ljudskih prava građana, već i pravnih interesa države, i to kako izravnim kriminalnim radnjama, tako i prisvajanjem privilegija. Osobito su opasne različite pojave korupcije i gospodarskog kriminala, koje se protekle godine nisu smanjile. Brže uklanjanje svih negativnih, protuzakonitih i nemoralnih pojavnosti i njihovih posljedica, o uzrocima kojih sam također već više puta govorio, osobito sprečava sporost i neučinkovitost u radu mnogih tijela državne uprave i lokalne samouprave, i navlastito sudbenih vlasti.

Prošlo je vrijeme upozoravanja na te pojavnosti, jer su one, danas, osobito opasne za normalni razvitak hrvatskoga građanskog društva, pa i sigurnost hrvatske države. Posljednji je trenutak, gospodo, da svim zloporabama kažemo dosta, te da odlučno i odmah učinimo za njihovo uklanjanje sve ono što od nas očekuju i zahtijevaju hrvatski građani i najviši nacionalno-državni interesi. To je obveza i najviša dužnost svih nas, hrvatskih dužnosnika, u službi hrvatskog naroda, ali i svih hrvatskih građana. Još jednom moram podsjetiti, sve one koji to nažalost odveć olako zaboravljaju, da je ovu, demokratsku, nezavisnu i suverenu hrvatsku državu stvorio i obranio hrvatski narod za sebe i za sve hrvatske građane. Hrvatska državna vlast stoga mora, doista, biti u pravom smislu narodna, koja postoji radi svoga naroda, i koja obavlja svoju vlast na dobrobit cjeline naroda, i svih građana, a ne pojedinih skupina i pojedinaca. Budite sigurni da ću osobno, kao hrvatski državni poglavar, u okviru svojih ustavnih ovlasti učiniti, uz pomoć svih demokratskih snaga, sve što mogu, kako bi Hrvatska što prije, i u najvišem obliku postala takvom državom.

Istina je, da je i protekle godine hrvatska državna vlast nastojala razvijati pravni i politički sustav - od zakona do zbilje - u smislu ostvarivanja onih ciljeva što proizlaze iz temeljnih hrvatskih društvenih i nacionalno-državnih interesa. A ti interesi danas traže veći sklad između građana i nacije, te hrvatske države i međunarodne zajednice. Oni, također, traže poticanje i unaprjeđenje sklada između posebnih interesa i slobode pojedinaca, i pojedinih društvenih skupina, s državom. Riječ je o razvijanju hrvatskoga građanskog društva, na osnovama istinske demokracije, s nezamjenjivom ulogom države, kao pomiritelja različitih demokratski izraženih posebnih interesa, u postupku oblikovanja hrvatskih nacionalnih probitaka.

Hrvatski nacionalni interes pretpostavlja suzbijanje svakog društvenog i državnog egoizma, ili nametanja posebnih interesa, koji se najčešće ostvaruju na štetu slabijih. Hrvatski nacionalni interes danas traži interesno zajedništvo, svih sastavnica čitavoga hrvatskog naroda, jer samo tako sva različitost hrvatskoga građanskog društva može naći zajednički demokratski put prihvatljiv za odgovornu većinu. Pri tom valja imati na umu da nema pune zaštite osobnih i političkih prava, pa ni oživotvorenja pune demokracije, bez istodobnog ozbiljenja socijalnih i gospodarskih prava, odnosno socijalne pravde za sve hrvatske ljude.

Pravosuđe

Hrvatski pravni sustav, koji se temelji kako na zapadnoeuropskim pravnim zasadama, tako i na hrvatskome povijesnom pravnom naslijeđu (Vinodolski zakonik, poljički, korčulanski, istarski statut, itd.), ubrzano se od 1990. godine vraća svom izvornom uzoru, prihvaćajući istodobno najviše europske i svjetske standarde. Na toj crti Hrvatski državni sabor donio je niz novih, sadržajno bitnih zakona, koji čine osnovu vladavine prava u demokratskoj hrvatskoj državi.

Međutim, sami zakoni, da bi ostvarili svoju svrhu, moraju se dosljedno i na vrijeme primjenjivati. U tome posebnu ulogu ima hrvatsko sudstvo, koje ima objektivnih teškoća, ali u koje se dosta ulaže. Podsjećam na obnovu mnogih starih i izgradnju novih sudova, na kompjutorizaciju i na bitno promijenjen status sudaca, na stalnost sudačke dužnosti i na ustavno jamstvo sudačke neovisnosti.

No, unatoč svemu tomu, u sudstvu ima previše zaostataka. Broj neriješenih predmeta veći je od milijun, a samo na zagrebačkom Općinskom sudu ima 10.000 predmeta starijih od 10 godina. Zato ne začuđuje što su građani sve nezadovoljniji takvim sudstvom. Takvo je stanje neodrživo, jer ugrožava ne samo pravnu sigurnost građana i gospodarskih subjekata, već i ukupno redovito djelovanje državne vlasti. Potrebne su radikalne mjere, da se takvo stanje što prije promijeni. Valja oživotvoriti nedavno donijete zaključke Hrvatskoga državnog sabora o stanju u pravosuđu i dovršiti raspravu o ustroju sudskog sustava. No osim toga nužno je, odmah, poduzeti i niz konkretnih mjera kako bi se u svakom sudu osigurala što veća djelotvornost i već ove godine riješili, barem najvećim dijelom, zaostali predmeti.

Osobno sam tražio bitno povećanje plaća sudaca, i drugih dužnosnika sudbene vlasti, pa je Vlada takav prijedlog i uputila Hrvatskomu državnom saboru. No, isto tako, kao hrvatski državni poglavar, moram tražiti da se pooštri odgovornost za obnašanje sudačke i drugih pravosudnih dužnosti, uključivši i dosljednu primjenu stegovnih mjera za nerad, i za sve druge oblike nesavjesnog obavljanja dužnosti.

Državna uprava i lokalna samouprava

U prošlogodišnjem sam Izvješću ukazao na nezadovoljstvo građana s državnom upravom, zbog birokratizma i neučinkovitosti. U protekloj godini došlo je do pomaka na bolje, glede tehničke opremljenosti državne uprave. Uvedeno je više stotina računala, a u tijeku je i umrežavanje u računalne sustave. Po opremljenosti informatičkom opremom državnih službi, dostigli smo europske razine. Radi podizanja stručne osposobljenosti državnih službenika održani su brojni seminari i savjetovanja s više od 5.000 polaznika.

Kad je riječ o nezadovoljstvu građana s radom državne uprave ne treba zaboraviti da državnu upravu čine još uvijek pretežito naslijeđeni kadrovi iz socijalističkog sustava. Radi toga sam opetovano ustrajao na kadrovskom pomlađivanju, koje se međutim ne provodi dovoljno sustavno, iako ima pomaka. Tako su prošle godine primljena 373 mlada vježbenika, uglavnom visoke stručne spreme. Takva poboljšanja dovode do djelotvornijeg rada državne uprave, pa zato treba s njima ubrzano nastaviti. Istodobno sa započetim kadrovskim preustrojem, osjetno je poboljšan i materijalni položaj radnika u upravi i lokalnoj samoupravi. U 1998. godini prvi je put, s povećanjem plaća isplaćena i božićnica za 212.000 državnih službenika i namještenika, te darovi za djecu i jubilarne nagrade.

Radi povećanja učinkovitosti rada državne uprave, potrebno je što prije provesti odgovarajuće promjene, na crti racionalizacije upravnog ustroja, na svim razinama od Vlade do županija i općina. Istodobno ustrajem na zahtjevu za nastavak decentralizacije, te za pojačani nadzor nad zakonitošću rada i ispravnom odnosu prema građanima. Naime, još uvijek se građani nepotrebno maltretiraju zahtijevanjem raznih potvrda i uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave ionako vode službene očevidnike. To dovodi do velikog gubitka vremena i opravdanog negodovanja građana, koje često prerasta i u šire nezadovoljstvo prema državi.

Primjerice, od hrvatskih građana, koji imaju osobnu iskaznicu, ponekad se traži još i dostavljanje domovnice, iako državnim službenicima mora biti poznato, da nitko ne može dobiti osobnu iskaznicu tko nije hrvatski državljanin. Svako nepotrebno birokratiziranje mora već jednom prestati. Državna uprava mora, u svakom pogledu, postati stvarni, stručni, servis građana i gospodarstva, a time i objektivan predstavnik i zaštitnik državne vlasti.

Što se pak tiče lokalne samouprave, podsjećam da je Hrvatska i u teškim ratnim okolnostima pristupila ustrojstvu lokalne samouprave, sukladno svom Ustavu, svojim tradicijama, a i Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi. Ustroj lokalne samouprave, kojeg čini 20 županija, Grad Zagreb, 121 grad i 420 općina, pokazao se dobar, jer je na najbolji mogući način približio građanima obavljanje javnih službi. Neprijeporna je činjenica da su naši gradovi i vraćene povijesne općine, postali pokretači svekolikog razvitka, te više napredovali u proteklih 6 godina nego desetljećima u prijašnjem socijalističkom poretku. Ipak, treba priznati da neki od gradova i općina, poglavito na području od posebne državne skrbi, nemaju dovoljno vlastitih prihoda za podmirenje zakonskih obveza, a kamoli za razvojne projekte.

Država mora osigurati i u tim, za Hrvatsku iznimno važnim područjima, sveukupni gospodarski i duhovni razvitak. Stoga treba pronaći način da se podmire razlike između vlastitih prihoda i obveza. Mnoga, i europska, iskustva upućuju na prijeku potrebu djelomičnog financiranja lokalne samouprave iz državnog proračuna. Hrvatska Vlada mora predložiti takav način financiranja koji će osigurati, županijama, gradovima i općinama, prihode s kojima mogu utjecati na kulturni, prosvjetni, komunalni i gospodarski razvitak, koji će pridonijeti kvaliteti života na njihovu području, a time i stvaranju uvjeta da mladi ljudi ostanu živjeti na rodnoj grudi, u zavičaju, u blizini roditeljskog doma.

Zato sam i u prošlogodišnjem Izvješću preporučio decentralizaciju državne uprave, kako bi se proširila nadležnost lokalne samouprave, osobito u povećanju nadležnosti velikih gradova i županija (glede opremanja i održavanja škola, javnog zdravstva, kulturnih ustanova itd.). U tom smislu jačanje materijalnog položaja i odgovornosti županija, gradova i općina treba nastaviti.

Nacionalno-državna i građanska sigurnost

U same temelje ustroja hrvatske države ugrađene su sve sastavnice nacionalno-državne i građanske sigurnosti, od Ministarstva obrane, ministarstava unutarnjih i vanjskih poslova, do Ureda za nacionalnu sigurnost, sa svim potrebnim sastavnicama obavještajne i protuobavještajne službe.

Svoje temeljne zadaće u stvaranju hrvatske države, osiguranju njene teritorijalne cjelovitosti i visoke razine građanske sigurnosti, obavili su iznimno uspješno, usprkos početnom neiskustvu i mnogim teškoćama.

Jednako tako svi spomenuti subjekti bili su uspješni u obrani hrvatstva u BiH, te u osiguranju strateških interesa hrvatske države. Radi osiguranja trajne opstojnosti demokratske hrvatske vlasti i stabilnosti društvenog poretka, opće vladavine prava i zaštite građanskih prava, te fizičke i imovinske zaštite građana, potrebno je i nadalje pomno razvijati i usavršavati sustav nacionalno-državne sigurnosti. To je zadaća od strateške važnosti, osobito u današnjem globaliziranom svijetu, gdje se u sveopćem nadmetanju vode bitke između mnogih država i velesila, za osiguranje svoje dominacije, odnosno svojih političkih i gospodarskih utjecajnih sfera. Od kakve je to važnosti, za samu opstojnost nezavisne i demokratske Hrvatske, svjedoče, i u proteklih godinu dana, brojni, ne slučajni, pokušaji diskreditacije i rastrojstva osobito svih ključnih sastavnica nacionalno-državne sigurnosti. Suočeni s ovakvim stvarnim stanjem, lišeni svih iluzija o pravednosti svjetskog poretka, smatram iznimno važnim da briga za nacionalno-državnu sigurnost, uistinu, postane sastavnim dijelom nacionalne, političke i moralne svijesti, i savjesti, svih sastavnica hrvatskoga društveno-političkog života, i svakog hrvatskog građanina. Pred Ministarstvom obrane zadaća je odgovorne provedbe mirnodopskog ustroja, ne smanjujući pri tome operativnu spremnost oružanih snaga. Glavni napori moraju biti usmjereni na jačanje sustava obrambene politike, svekoliku modernizaciju postrojbi Oružanih snaga, razvitak informatičkih i komunikacijskih sustava, te na usavršavanje izobrazbe i obuke.

Na tim osnovama treba težiti suradnji i savezu sa sjeverno-atlantskim i europskim sigurnosnim sustavom, ali i sa svim prijateljskim zemljama. Brojčano smanjenje vojske, radi smanjenja proračunskih izdataka, mora se nadomjestiti tehničkom modernizacijom, kako bismo i u budućnosti, gradeći na iskustvima iz Domovinskog rata, imali profesionalnu, učinkovitu i jaku oružanu silu.

Pred Ministarstvom unutarnjih poslova zadaća je očuvanja ukupnog povoljnog stanja javnog reda i sigurnosti. Raščlanjujući postignute rezultate, vidljivo je održavanje pozitivnih tendencija smanjenja ukupnog kriminaliteta iz prethodnih godina, istodobni porast razine djelotvornosti otkrivanja sve raširenijih kaznenih djela, te dalje poboljšanje stanja sigurnosti u cestovnom prometu. Treba učiniti dodatne napore radi postizanja još boljih rezultata, kako u sprečavanju i otkrivanju svih, a napose najtežih kaznenih djela, tako i u osiguranju visokog stupnja osobne i imovinske sigurnosti građana, osobito u zaštiti ljudskih prava.

U 1999. godini potrebno je do kraja provesti racionalan i svrhovit mirnodopski ustroj Ministarstva, vodeći računa o nužnosti smanjenja proračunskih izdataka. Veliki izazovi stoje pred hrvatskom sigurnosnom zajednicom. Ključan je doprinos službi jačanju unutarnje sigurnosti i stabilnosti, u borbi protiv svih oblika organiziranog kriminala (napose trgovina drogom i oružjem), preventivnom djelovanju i onemogućivanju terorizma, te osobito učinkovitijem protuobavještajnom radu, kao jedinom pravom odgovoru sve intenzivnijim aktivnostima stranih obavještajnih, i paraobavještajnih, službi na brojnim područjima društvenog i državnog života naše Domovine.

GOSPODARSTVO

Ocjena proteklog razdoblja

U proteklom razdoblju, od osamostaljivanja hrvatske države, pa i u protekloj godini, ostvareni su znatni rezultati u obnovi i podizanju gospodarskog života. Zasnovani su temelji tržišno-socijalnog gospodarstva, koje smo uspjeli sačuvati i u najtežem ratnom vihoru.

Pretvorba i privatizacija poduzeća u društvenom vlasništvu uglavnom je privedena kraju. Posebno treba istaći provedbu privatizacije naslijeđenog stambenog fonda u društvenom vlasništvu.

U privatizaciji društvenih poduzeća sudjelovalo je oko dva milijuna građana, pretežito uposlenih i ratnih stradalnika, ali i iz svih drugih slojeva stanovništva. Stanove s velikim popustom otkupilo je više od 300.000 ljudi, za prosječno manje od jedne petine njihove stvarne vrijednosti. Sve to ukazuje na društveno-socijalnu širinu provedbe pretvorbe i privatizacije u interesu najširih slojeva hrvatskih građana. A upravo ta se činjenica često želi po svaku cijenu negirati, s neosnovanim tvrdnjama o tobožnjoj privilegiranosti samo nekih, koji su se obogatili u provedbi pretvorbe. Uvođenjem nacionalne valute, konačno je slomljena hiperinflacija, te uspostavljena stabilnost cijena i tečaja domaće valute. Zadnjih nekoliko godina svjedoci smo i rasta bruto domaćeg proizvoda, po stopi od 6% godišnje, koja je bila najveća među srednjoeuropskim zemljama u tranziciji. Ostvareni su znatni rezultati u preustrojstvu kriznog socijalističkog i u ratu narušenog gospodarstva. Sanirano je više od stotinu poduzeća, čime je spašeno na desetke tisuća radnih mjesta.

Postignuti su krupni rezultati u obnovi razorenih područja, te u rješavanju prognaničko- izbjegličke krize. U prilog tvrdnji o međunarodnom priznanju gospodarske stabilnosti govori i odobreni kredit Svjetske banke za restrukturiranje Hrvatskih željeznica u iznosu od 101 milijun američkih dolara, te austrijske Hypo Banke, s potporom austrijske državne banke za kreditiranje izvoza u iznosu od 9,5 milijardi austrijskih šilinga (4,75 milijardi kuna) za kreditiranje obnove i razvitka Istočne Slavonije i hrvatskog turizma.

Ostvareni rezultati u 1998.

Gospodarska kretanja u 1998. obilježava niz postignuća. Prvi put, nakon 1994., u 1998. godini prevladana je stagnacija izvoza. To je utjecalo na to da je rekordni platnobilančni deficit iz 1997., od oko 12,5% bruto domaćeg proizvoda, smanjen u protekloj godini na oko 7,5%, odnosno za oko milijardu američkih dolara.

Odgovarajućim mjerama gospodarske politike, treba učiniti sve da se deficit u dogledno vrijeme svede na oko 3% bruto domaćeg proizvoda. Od posebnog je značenja i ostvarenje viška središnjeg proračuna u iznosu od 1,6 milijardi kuna, tj. oko 1% bruto domaćeg proizvoda. Za taj je iznos, naravno, smanjen i ukupni javni dug. To je postignuto unatoč poreznom rasterećenju ukidanjem doprinosa za dječji doplatak i vodoprivredu.

Veća usmjerenost na izvoz, kojoj je nužno prethodilo ograničavanje domaće potrošnje, dovela je do stanovitog usporavanja privredne aktivnosti, tako da je stopa rasta bruto domaćeg proizvoda u 1998. godini bila nešto niža, u odnosu na nekoliko prethodnih godina. Gospodarski život u 1998. godini kretao se u uvjetima održavanja makroekonomske stabilnosti. Inflatorni učinak uvođenja PDV-a bio je manji od očekivanog. Pozitivni pomaci ostvareni su u većini gospodarskih djelatnosti. Nastavljena je obnova u ratu nastradalih područja, a u svezi s tim povećan je i povratak prognanika i izbjeglica.

Unatoč svim poteškoćama, s kojima smo bili suočeni od stjecanja nezavisnosti zemlje, ostvaren je i znatan porast standarda širokog sloja stanovništva. Posebno treba istaći da su mirovine u protekloj godini porasle između 15-40%, odnosno u prosjeku za više od 20%, pri čemu su najviše povećane najniže mirovine. Došlo je i do osjetnog jačanja srednjeg sloja. O tomu svjedoče i podaci da je samo tijekom 1998. godine uvezeno oko 85 tisuća osobnih automobila, čija je vrijednost oko 4,5 milijarde kuna, a prethodne 1997. godine čak 119.747 automobila, u vrijednosti oko 5 milijardi kuna. Uzlaznu putanju uvoza vozila imamo u svih proteklih šest godina. Broj registriranih osobnih vozila u privatnom vlasništvu od 1992. godine do konca 1998. godine povećao se za 306 tisuća, a 490.319 osobnih vozila registrirano je prvi put. Od ukupnog broja od 200.000 osobnih vozila registriranih u 1997. i 1998. godini prvi put, na srednja i luksuzna vozila otpada oko 162.000. O jačanju stališa srednjega sloja svjedoče nam i podaci o desecima i desecima tisuća hrvatskih građana koji sve više odlaze na ljetovanje ili zimovanje u druge, ne samo susjedne zemlje. U prošloj godini inozemni turistički promet naših građana porastao je - u odnosu na prethodnu - za 10%, a za ovozimsku sezonu dostigao je čak 140.000 izlazaka hrvatskih građana u druge zemlje! U prilog tvrdnje o jačanju srednjeg sloja rječito svjedoči i podatak da je ukupna štednja stanovništva, u kunama i u stranoj valuti u 1998., povećana s oko 30 na oko 36 milijardi kuna, što je povećanje čak oko 20%.

U prošloj 1998. osigurana su, prvi put, znatnija namjenska sredstva za financiranje stambene izgradnje za mlade bračne parove, a ustanovljene su i nove štednokreditne institucije za financiranje takve izgradnje. Osnivanje tih institucija, predstojeća reforma mirovinskog osiguranja, te poticanje drugih oblika dugoročne štednje, bitne su pretpostavke za povećanje ukupne razine nacionalne štednje, kojom se osigurava postizanje očekivanih visokih stopa održivog rasta.

Zbog još uvijek nedovoljne uključenosti u međunarodna financijska tržišta, ali i radi vlastite opreznosti u odnosu na kretanja međunarodnog špekulativnog kapitala, neposredni negativni učinci svjetske financijske krize na domaća kretanja nisu bili veliki. Međutim, negativne posljedice te krize ipak nas nisu mimoišle, posebno kad je riječ o uvjetima zaduženja u inozemstvu, te o povećanom oprezu stranih ulagača glede prihvaćanja većih privatizacijskih projekata. Unatoč svim pozitivnim rezultatima, ostvarenim u proteklom razdoblju, još uvijek se susrećemo i s nekim veoma ozbiljnim negativnim pojavnostima.

Tu prije svega mislim:

• na nedovoljno brz rast proizvodnje i zaposlenosti;
• na rast registrirane nezaposlenosti;
• na sve složenije probleme velike nelikvidnosti;
• na visoke kamatne stope;
• na izbijanje krize u nekoliko srednjih i manjih banaka;
• na visok stupanj različitih oblika potrošnje;
• na nesposobnost dijela poslovodstava da bude nositelj poduzetničkih i drugih poslovnih inicijativa;
• i osobito na pojavnosti nemoralnog ponašanja, mita, korupcije, te na neučinkovit rad sudstva.

Rješavanje svih tih spomenutih problema mora biti u samom žarištu sveukupne državne, i posebno gospodarske, politike u novoj 1999. godini.

Gospodarska politika u 1999.

U rješavanju naprijed spomenutih problema, težište gospodarske politike u ovoj godini mora biti:

• na učvršćivanju i poticanju tržišnoga gospodarstva;
• na poticaju stvaralačkih napora i stručnog usavršavanja gospodarskih poslovodstava;
• na poticajima poduzetničkog duha i inovacija radi gospodarskog i tehnološkog napretka;
• na ostvarivanju što većih stopa održivog gospodarskog rasta;
• na postizanju ravnomjernog razvitka svih hrvatskih krajeva;
• na porastu zapošljavanja;
• na poticanju i povećanju izvoza i otvaranju prema svijetu;
• na privlačenju izravnih stranih investicija;
• na stimuliranju svih oblika štednje i investicija, te na promjeni njihove strukture;
• na općem jačanju poslovnog morala i financijske discipline, posebno u naplati doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje;
• na poboljšanju osposobljenosti i učinkovitosti svih subjekata gospodarske politike.

U skladu s potrebom dosljedne provedbe politike usredotočenog napora, te poticanjem kvalitativnih činitelja razvitka, u proračunu za 1999. godinu ograničen je rast ukupnih javnih rashoda, tako da oni rastu sporije od bruto domaćeg proizvoda, s njihovom preraspodjelom u korist manjeg broja važnijih prioriteta. U ovoj godini jedna od najvažnijih zadaća gospodarske politike mora biti svrhovita djelomična privatizacija javnih poduzeća, i banaka, u većinskom državnom vlasništvu. Radi rješavanja, veoma gorućeg oštrog i složenog, problema nelikvidnosti, Vlada treba poduzeti cjelovit program mjera, s kojima će se unaprijediti platni promet, osigurati urednija naplata za mirovinsko i invalidsko osiguranje, skratiti stečajni postupak te ostvariti urednije poslovanje državne uprave i financija. Ublažavanju problema nelikvidnosti pridonijet će i produljenje roka obračuna i naplate PDV-a s 15 na 30 dana.

Hrvatska narodna banka, i u ovoj godini, treba provoditi umjereno restriktivnu monetarnu politiku, da bi se spriječile nagle promjene nominalnog tečaja kune, izbjegle pojave kreditno-financijske krize i osigurao održiv rast plasmana privatnom sektoru. Hrvatska narodna banka mora, također, ustrajati na povećanju deviznih pričuva, koje su već u 1998. u odnosu na prethodnu godinu porasle sa 2,54 na 2,82 milijarde američkih dolara, što je povećanje od oko 11%. Dosljednom primjenom novog Zakona o bankama, Hrvatska narodna banka treba osigurati učinkovitiji nadzor nad radom poslovnih banaka, radi sprečavanja pojava i širenja bankarske krize, te očuvanja povjerenja u ukupni bankovni sustav zemlje. Sređivanje stanja u monetarnoj sferi trebalo bi pridonijeti i stabilizaciji kamatnih stopa na nižoj razini.

U ostvarivanju navedenih zadaća u ovoj godini, mora doći do izražaja puna politička, i profesionalna, odgovornost svih nositelja gospodarske politike. Odgovornost za ostvarivanje strateških i bitnih zadaća gospodarske politike u 1999. godini moraju ponijeti svi oni koji su za to pozvani, i koji na to mogu utjecati: od Sabora, Vlade i Gospodarske komore, do drugih poslovnih udruga te sindikata i političkih stranaka. Svi spomenuti, Vladini i društveni čimbenici, moraju se uspješnije uključiti i u razbijanje antipoduzetničke klime. I to ne zato da bi se zaštitile bilo čije privilegije, zataškale možebitne nezakonitosti, ili udovoljilo kojekakvim neosocijalističkim pritiscima, već jednostavno radi toga da bi se stvorilo pozitivno ozračje za kreativan i uspješan poslovni rad, odnosno normalan gospodarski život.

DRUŠTVENE DJELATNOSTI

Predškolska, osnovna i srednja naobrazba

Hrvatska država mora temeljiti svoju budućnost na nacionalnoj samosvijesti, stručnoj osposobljenosti, moralnoj čvrstini i vjeri svojih građana, da će u domovinskom krilu moći razviti sve svoje osobne, stvaralačke, znanstvene, umjetničke, stručne ili športske sposobnosti, sve do najviše svjetske razine. Osnovnu ulogu u takvom razvitku ima hrvatski prosvjetni sustav. Srednje i osnovne škole, te dječji vrtići, obuhvatili su 1998. godine više od 750.000 djece, odnosno 17% stanovništva Hrvatske. Takvom širinom hrvatsko je školstvo u samom svjetskom vrhu.

Međutim, i nadalje se teško uklanjaju naslijeđene posljedice komunističke devastacije školstva, a prisutne su i posljedice nedavne agresije i ratnih razaranja. Ipak, sveukupna djelatnost na preoblikovanju nastavnih programa, dobavi suvremene školske opreme te, napose, na poboljšanju izvedbe nastave i ocjenjivanja znanja - dobivaju u 1998. godini novi zamah.

Primjerice, izgrađeno je i rekonstruirano 440 školskih zgrada, uz cijenu od blizu 250 milijuna kuna. Po socijalnim su kriterijima nabavljeni udžbenici za oko 250.000 učenika osnovnih i srednjih škola. Samo osnovne plaće desetaka tisuća učitelja i nastavnika, te ostalih zaposlenih u prosvjetnom sustavu, povišene su u prošloj godini u prosjeku za 21%, u skladu s odlučnom državnom politikom da se u mirnodopskim uvjetima zaposlenima u školstvu maksimalno poboljšaju stručni, statusni i materijalni uvjeti života.

Provodeći takvu politiku, država je u 1998. godini sama pokrila veliku većinu troškova školskog sustava, što je iznosilo znatnih 3,6 milijardi kuna, odnosno 7,7% državnog proračuna za 1998. godinu.

Visoko školstvo, znanost i tehnologija

Visoko školstvo nosi golemu odgovornost za izobrazbu onih mladih ljudi o čijoj stručnosti, stvaralačkim sposobnostima, mudrosti i domoljublju, najviše ovisi osposobljenost Hrvatske da bude ravnopravno uključena u zajednicu zemalja razvijenog svijeta. To je jedan od razloga što državna vlast čini sve da visokom školstvu omogući kvalitetno obavljanje te svoje zadaće.

S 1998. godinom uglavnom je završen četverogodišnji program, tijekom kojeg je sačinjeno, i zatim od najboljih stručnjaka ocijenjeno više stotina novih nastavnih programa dodiplomskih i poslijediplomskih sveučilišnih studija. Širinom i brojnošću tih programa, osobito u području društvenih i humanističkih znanosti, uklanjaju se posljedice nedavne, usko ideologizirane prošlosti. Ujedno je, uvažavajući najuspješnija svjetska iskustva, dan poticaj, i zamah, odvajanju stručnih od sveučilišnih studija. Tako je u prošloj godini utemeljeno 5 novih veleučilišta, 3 samostalne visoke škole i 7 visokih učiteljskih škola. Visokoškolskom nastavom obuhvaćeno je 85.000 studenata, a samo 1998. godine upisano je novih 27.000 studenata.

Uvjetima života i rada studenata posvećuje se iznimna pozornost, napose širenjem sustava stipendiranja, kojim se potiče njihova izvrsnost, njihov interes za područja posebne državne skrbi i za otoke, te interes za nove, moderne, stručne i sveučilišne studije. U tom su sklopu posebno važni sveučilišni poslijediplomski studiji, kojih je visoka znanstvena kakvoća jedan od nezaobilaznih uvjeta održanja Hrvatske u svijetu razvijenih. Stoga je pretežni dio hrvatskoga znanstvenog napora u 1998. godini bio usmjeren prema znanstveno-nastavnim institucijama. Znanost, koje je osnovni cilj spoznavanje novog, mora biti izvorište i poticaj novih visokih tehnologija, što nastaju i razvijaju se na jakom spoju prirodoslovnih s tehničkim, biotehničkim i medicinskim istraživanjima. Upravo je taj spoj prekinut u bivšem socijalističkom sustavu, što je neminovno imalo za posljedice tehnološko zaostajanje Hrvatske, te odljev znanja i talenata u zemlje razvijenog svijeta. Nacionalni znanstvenoistraživački program, za 1996.-1998. godinu, predvidio je sklop mjera za prevladavanje takvog stanja. Ponajprije, uveden je novi sustav znanstvenih programa i projekata, koji prema kakvoći i nacionalnom interesu selektivno financira pojedine istraživačke djelatnosti.

Nadalje, poboljšanjem radnih i životnih uvjeta, razvijen je sustav potpore mladim znanstvenicima-novacima, zaposlenima na odabranim projektima i programima. Tako se npr. za njih u Zagrebu i Osijeku završava 120 stanova i pedesetak kuća. Uz brojne druge objekte završena je i zgrada Temeljnih medicinskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, opremljena najmodernijom znanstvenom opremom. Potičući tehnološki razvitak, Ministarstvo znanosti i tehnologije izgrađuje mrežu tehnoloških središta, koja okupljaju poduzeća zainteresirana za usvajanje novih tehnologija. Svi su ti napori, međutim, ograničeni razmjerno malim sredstvima od oko 3,4% državnog proračuna za 1998. godinu koja su se mogla izdvojiti za znanstvenoistraživačku i razvojnu djelatnost, te razmjerno malim potrebama za novim znanjima koje zasad pokazuje gospodarski sustav. Takvo stanje već je znatno poboljšano u odnosu na prethodno razdoblje, a u neposrednoj budućnosti mora se i nadalje odlučno mijenjati.

Kultura

Kultura, kao ono pojedinačno i kolektivno dobro, na stečevinama koje se u prošlosti utemeljuje i čuva identitet nacije, a na stvaralačkim izvorima u sadašnjosti grade mostovi prema budućnosti, u protekloj godini bilježi ključni iskorak. Hrvatska jasno određuje svoju kulturnu politiku na razini općih nacionalnih vrednota, ali i kao skup posve konkretnih pojava, smjernica i mehanizama kojima hrvatske kulturne stečevine treba očuvati i unaprjeđivati.

Na kulturnom je području osobito osjetljivo, kako usklađivati raznorodne pojavnosti i interese: one iz nacionalne posebnosti i one iz sve nametljivije “globalizacije”; tradicionalne i inovativne, većinske i manjinske, centralne i decentralizirajuće, one što se zauzimaju za nacionalno-državnu samosvjesnost i one naciji suprotstavljene, koje tobože jedino afirmiraju civilno, univerzalno društvo. Drugim riječima: kako istodobno promicati i rješavati suprotstavljenost različitih ciljeva i idejnih usmjerenja nacionalno-državne politike i pojedinih sastavnica društva? Primjerice, gospodarsku probitačnost i kulturne potrebe, političku demokraciju i isključivi individualizam, društvenu suprotnost i solidarnost, te kulturu društvenog i ljudskog ponašanja?

Odgovori na ta bitna pitanja suvremenoga društva, u našim skrajnje otežanim okolnostima obnove i prijelaznog razdoblja, izneseni su u “Nacionalnom izvješću o hrvatskoj kulturnoj politici”, što je verificirano s najvišim ocjenama na europskoj razini, i stoga može poslužiti kao putokaz kulturnog razvitka u ovoj godini. Kulturni napredak zajamčuje postupno poboljšanje materijalne osnovice. U državnom proračunu sredstva namijenjena kulturnim djelatnostima u 1999. godini, u usporedbi s proteklom, povećana su za 6,75% i čine oko 1% proračuna. Tomu treba dodati znatna lokalna sredstva. Ukupnim izdvajanjima za kulturu Hrvatska se približila visokim europskim standardima.

Najvažnije kulturne djelatnosti u ovoj godini, u prvom bi redu trebale obuhvatiti: dalju obnovu spomeničke baštine stradale u Domovinskom ratu; pregovore s Vladom SR Jugoslavije o povratu otuđenoga hrvatskog umjetničkog blaga, te predaju dokumentacije za uvrštenje povijesne jezgre Varaždina, Velikog Tabora, osječke Tvrđe, episkopalnog kompleksa u Zadru i šibenske katedrale na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. Nakon otvorenja novog stalnog postava Moderne galerije u Zagrebu, te Galerije Meštrović u Splitu u protekloj, u ovoj godini namjera je položiti kamen temeljac novom zdanju Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Vrijedno je spomenuti znatan pomak u prošloj godini u filmskoj proizvodnji na 7 igranih filmova, naročito u usporedbi s godinama prije uspostave hrvatske nezavisnosti, kada su se u Hrvatskoj u prosjeku godišnje proizvodila 2 do 3 filma. Ministarstvo kulture, u suradnji s HRT-om, i u ovoj će godini sufinancirati najmanje sedam igranih filmova, a također i proizvodnju dokumentarnog i animiranog filma. Za otkup knjiga i poticanje izdavaštva izdvojeno je čak 7 puta više sredstava no prethodnih godina: 54 milijuna kuna za tiskanje i otkup knjiga, te obnovu knjižnog fonda u knjižnicama, i 6 milijuna kuna za časopisnu djelatnost, dakle ukupno 60 milijuna kuna.

Unatoč tomu, ima poteškoća izazvanih ne toliko uvođenjem poreza, već zbog malog tržišta i niskih naklada. U ovoj godini bit će nužna rasprava o dugoročnom rješenju položaja knjige, kao jedinstvenog kulturnog dobra. I na području glazbeno-scenske umjetnosti treba nastaviti s još sustavnijim poticanjem nacionalnih, profesionalnih i amaterskih institucija, te vrsnih umjetnika. Ustrajno treba snažiti nazočnost hrvatske kulture u svijetu, isticati njezinu osobnost, sudjelovati u međunarodnim projektima s područja kulture, medija i novih komunikacijskih tehnologija. Blistav uspjeh, moderne i samosvjesne Hrvatske, na Svjetskoj izložbi u Lisabonu držim zalogom uspjeha u projektima koji slijede, napose izložbe “Kršćanstvo u Hrvata - vjera, kultura, umjetnost” u Vatikanu, i dr.

Zdravstvo

Zdravstveno stanje možemo, prema uobičajenim indikatorima Svjetske zdravstvene organizacije, ocijeniti i u protekloj godini povoljnim. Štoviše, boljim nego u većini zemalja u tranziciji, a posebno uzevši u obzir ukupna sredstva utrošena u zdravstvenu zaštitu. Valja podsjetiti da se, prema ukupnom izdvajanju za zdravstvo, nalazimo među zemljama koje daju razmjerno visoku prednost zdravstvenoj potrošnji (otprilike između 8 i 9% od BDP), iako su ta sredstva u konačnim iznosima višestruko manja od onih u najrazvijenijim zemljama.

Zbog toga, u težnji za poboljšanjem, očekivanja treba svesti na stvarne mogućnosti. U protekloj godini, u skladu s inicijativom što sam je dao i u prošlogodišnjem Izvješću, Ministarstvo zdravstva započelo je široku aktivnost na reorganizaciji zdravstvenog sustava, u suradnji sa Svjetskom bankom, te uz pomoć stručnjaka i javnih djelatnika neovisno o političkim stranačkim opredjeljenjima, s ciljem postizanja takvog preustroja koji će omogućiti stabilno financiranje i osiguranje temeljne zdravstvene zaštite svima. Pri tome, u skladu s poimanjem socijalne države (koja daje za onoga tko nema, a tko ima sudjeluje u troškovima), a koristeći i pozitivna iskustva drugih zemalja, treba poticati osobnu odgovornost i ulaganje korisnika u vlastito zdravlje.

U preoblikovanju zdravstvenog sustava važno je razmotriti osiguravanje potrebnih sredstava. Valja omogućiti više razina i oblika zdravstvenog osiguranja. Zajedno sa stručnjacima, i njihovim udrugama, valja odlučiti o granicama potrošnje sukladno mogućnostima, odnosno o najracionalnijoj raspodjeli sredstava, koja su na raspolaganju za osnovnu zdravstvenu zaštitu.

Promjene u sustavu zdravstvenog osiguranja treba provoditi odlučnije i brže. U tom smislu obvezujem sve sudionike, jer je u protekloj godini, zbog znatnog porasta potrošnje u odnosu na prethodnu godinu, došlo do zabrinjavajuće narasle nelikvidnosti uzrokovane nesrazmjerom između potrošnje i prihoda. Hrvatska država mora voditi brigu o zdravstvenom stanju nacije, brinuti za razvitak i unapređenje sustava, te osigurati postupno poboljšanje osnovne zdravstvene zaštite. Zbog toga razvitak zdravstva mora biti i dalje jedna od prvotnih zadaća.

Socijalna politika

Socijalna politika hrvatske Vlade mora se temeljiti na ulaganju i na brizi za ljude, od rođenja do najstarije dobi. Ona obuhvaća demografsku politiku, zdravstvenu zaštitu, zapošljavanje, brigu o ugroženim skupinama stanovništva (invalidi, žrtve rata, nemoćni, siromašni, djeca), zdravstveno, mirovinsko i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, te suzbijanje različitih neprimjerenih socijalnih oblika ponašanja. Hrvatska danas, s jasnim socijalnim opredjeljenjem, ali i s teretom tegobnog naslijeđa, pristupa cjelovitoj i djelotvornoj socijalnoj politici sustavnim ustrojem socijalne infrastrukture.

Jačanje hrvatskoga gospodarstva pretpostavka je za učinkovitu socijalnu politiku. Treba isticati, da je Ustavna odgovornost za vlastito, osobno i društveno, blagostanje ne samo državna, već mora biti i pojedinačna i zajednička svim društvenim sastavnicama. Važan dio socijalne politike jest u osiguranju socijalne pravde i društvene brige, koja štiti nemoćne i siromašne, osigurava ravnopravno uključivanje u život sviju, te sprječava razne oblike izopačenog ponašanja, kao što su lako, brzo i nezakonito bogaćenje. Socijalna nepravda očituje se i u razlikama u raspodjeli dohotka neprimjerenim ovom stupnju razvitka.

U 1998. godini ostvareni su znatni pozitivni rezultati u svim područjima socijalne politike i socijalne skrbi: prije svega u obnovi i povratku; objedinjavanju brige za branitelje i žrtve rata u posebnom ministarstvu; u novom zakonodavstvu o mirovinskom osiguranju i obitelji te u programu nacionalne politike zapošljavanja. Treba istaknuti da se socijalni problemi ne uklanjaju brzim rješenjima, te i u 1999. godini valja nastaviti izgrađivati takvu cjelovitu socijalnu politiku koja će Hrvatsku sve više potvrđivati kao socijalnu državu.

Hrvatski šport u 1998. godini

Hrvatski je šport tijekom 1998. godine nastavio s nizom uspjeha, započetih od državnog osamostaljivanja Hrvatske. Na svjetskim i europskim natjecanjima, u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji svih kategorija, osvojene su 174 medalje, od čega 41 zlatna, 62 srebrne i 71 brončana. Bitno je istaknuti da su mlađi športski uzrasti osvojili 53% medalja. To nam daje vjeru u velike mogućnosti i uspješnost hrvatskoga športa i u idućim godinama.

Posebno valja, ovom prigodom, istaknuti sjajan uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, koja je na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj, između svjetskih nogometnih velesila, osvojila treće mjesto, te tako podigla i proširila svekoliki ugled Republike Hrvatske i u najudaljenije dijelove svijeta. U tom sklopu ističu se i pojedinačni rezultati hrvatskih klubova (nogometnih Croatije, Hajduka i Varteksa, veslača splitskoga Gusara, pa vaterpolskih, rukometnih i drugih klubova), te pojedinih natjecatelja: svjetski rekord i europsko zlato Miloša Miloševića u plivanju, prvo mjesto Davora Šukera kao najboljeg strijelca na Svjetskom nogometnom prvenstvu, tenisko finale u Wimbledonu Gorana Ivaniševića, sjajni uspjesi mlade skijašice Janice Kostelić, drugo mjesto Zorana Primorca u stolnom tenisu, te uspjesi Branke Pereglin, Tamare Boroš i drugih. Visoki rezultati hrvatskih športaša došli su kao rezultat probuđene nacionalne samosvijesti, ponosa i zanosa, te spremnosti na skrajnju požrtvovnost za uspjeh zastave svoje Domovine.

A budućnost je hrvatskoga športa u talentiranoj mladoj generaciji, kojoj treba posvetiti punu pozornost te pružiti što veću potporu, imajući na umu da je briga o mladima, omogućivanjem bavljenja športom, ujedno i borba protiv svih negativnih pojavnosti suvremene civilizacije: različitih kriminalnih i nemoralnih pojava, uporabe droge i drugih oblika ovisnosti. Vjerujem da će i u ovoj godini na športskim natjecanjima, u zemlji i u svijetu, hrvatski športaši nastaviti sjajne uspjehe, te i na taj način širiti ugled svoje hrvatske Domovine.

Štovani predsjedavajući i zastupnici oba Doma Hrvatskoga državnog sabora, Štovani dužnosnici izvršne i sudbene vlasti,

ZAKLJUČNO

Nakon ostvarenja potpunog suvereniteta i nad posljednjim dijelom državnog teritorija - Hrvatskim Podunavljem, kao bitnog cilja nacionalno-državne politike, u prošloj (1998.) godini, hrvatski narod s pravom očekuje da će sva tijela hrvatske vlasti usredotočiti sve svoje snage i napore na ostvarivanje blagostanja svih građana. A u mirnodopskim uvjetima - nedvojbeno - mora biti glavni cilj u izgradnji pravedne i socijalne narodne države.

Kao najvažnije i bitne zadaće u ovoj (1999.) godini pred sve državne i društveno- gospodarske subjekte postavlja se: Prva zadaća ostaje očuvati gospodarsku i unutrašnju društveno-političku stabilnost. Ostvarivanje rasta bruto domaćeg proizvoda, temeljni je preduvjet za rješavanje socijalnih pitanja i svih ciljeva socijalno pravedne države. Sveukupnom gospodarskom politikom treba poticati proizvodnju i zapošljavanje, smanjenje nezaposlenosti, brži rast izvoza od rasta bruto domaćeg proizvoda, te dalje smanjenje deficita na tekućim računima bilance plaćanja. Ubrzanje privatizacije, uključujući privatizaciju turističkih objekata i velikih javnih poduzeća i banaka, dopuštanjem sudjelovanja i inozemnih investitora, jedan je od ključnih zadataka gospodarske politike.

Posebna zadaća od najveće važnosti jest stabiliziranje i konsolidacija bankovnog sustava, radi jačanja povjerenja u hrvatske banke temeljem novog Zakona o bankama. Vlada treba osigurati donošenje i provedbu strateškog razvitka na svim područjima. Ne samo radi ekoloških, već i drugih razloga treba odustati od planova za izgradnju nove termoelektrane na ugljen.

Osobitu pozornost treba, i nadalje, posvećivati obnovi i razvitku poljoprivrede i turizma, povratku iseljenika, te prognanika i izbjeglica na oslobođena područja. Iskustvo je pokazalo da su obnova i razvitak gospodarstva na oslobođenim područjima, odnosno područjima od posebne skrbi, bitni preduvjeti povratka prognanika svojim domovima i doseljavanja hrvatskih izbjeglica u opustjele predjele. Važne zadaće očekuju pravosuđe, od kojeg se traži odlučno i brzo sankcioniranje svih oblika nezakonitosti i zloporaba. Djelotvornost pravosuđa bitna je za rješavanje niza nagomilanih slučajeva u gospodarstvu, u fiskalnim prekršajima, te zloporaba u bankovnom i svakom drugom poslovanju.

Da bi čitav pravosudni sustav na čelu s Vrhovnim sudom, kao i Ustavni sud, bio učinkovitiji, oni moraju djelovati kao skladnija cjelina, u ustroju hrvatske državne vlasti. To valja imati na umu i u svezi s prestankom mandata sadašnjim članovima Ustavnog suda ove godine.

U radu pravosudnih tijela od bitnog je značenja kažnjavanje pojedinačnog protupravnog stjecanja osobne koristi, zbog nezasitne pohlepe, a na štetu zajednice i općeg dobra. Državna uprava i lokalna samouprava moraju u ovoj godini dosljednije nastaviti izgradnju sustava osposobljene, stručne i odgovorne uprave, te odlučno uklanjati sve oblike birokratizma i svakovrsnih zloporaba. Potrebno je pristupiti i smještajnoj decentralizaciji pojedinih ustanova državne uprave izvan Zagreba, radi mnogih, pa i demografskih razloga.

S obzirom na opće prilike, smatram za uputno i svrhovito da provedemo stanovitu rekonstrukciju Vlade u smislu smanjenja prevelikog broja ministarstava objedinjavanjem srodnih poslova. Sadašnji ustroj Vlade dijelom smo naslijedili, a dijelom je proizišao iz ratnih okolnosti. Vlada ima 22 ministarstva, dok taj broj u dvadesetak demokratskih i tranzicijskih zemalja iznosi znatno manje. Držim da promjene u ustroju Vlade treba provesti, unatoč tomu što je ova Vlada, s premijerom Zlatkom Matešom, vrlo uspješno obavljala svoje dužnosti za sve vrijeme dosadašnjega trogodišnjeg mandata, i posebno u prošloj godini. Promjene što ih imam na umu, a koje ću predložiti Vladi i Saboru, trebale bi uslijediti radi bržeg i učinkovitijeg rješavanja važnih i neodložnih pitanja, ali i radi poticanja smanjenja i veće učinkovitosti upravnog ustroja na svim razinama. Svrha potrebnog preustroja Vlade trebala bi omogućiti i veću, prepoznatljivu, odgovornost i jedinstvenost dužnosnika Vlade, u donošenju cjelovitih i hitno potrebnih rješenja, kako kratkoročnih tako i dugoročnih pitanja, radi izbjegavanja kašnjenja usuglašavanjem između različitih resora.

Držim, da su potrebne neodložne preinake i u ustroju i radu pravosuđa, odnosno sudstva, radi veće djelotvornosti i učinkovitosti, što je od velikog političkog i gospodarskog interesa sveukupne javnosti. U provedbi politike za oživotvorenje socijalno pravedne države, ključno je nastaviti sa što uspješnijim rješavanjem umirovljeničkih problema. Porast mirovina mora biti prvorazredni zadatak, ali na realnim izvorima, da se ne bi ugrozila unutarnja gospodarska stabilnost, pa prema tome i pogoršao sam položaj umirovljenika. U provedbi zadaća za osiguranje društveno stabilnog društva, ključno je, također, osigurati kvalitetnu zdravstvenu zaštitu pučanstva. Ali i rješavanje problema zdravstva nije moguće bez preoblikovanja sustava i novih oblika financiranja, pri čemu valja osigurati poštivanje osnovnih načela zdravstvene struke. U 1999. godini treba omogućiti dosljednu provedbu Nacionalnog znanstvenoistraživačkog programa, prije svega nastavak reforme visokog obrazovanja i školskog sustava sa stanovišta općih potreba društveno-političkog, znanstvenog, kulturnog i gospodarskog razvitka.

Razumnim pristupom u raspolaganju državnim proračunom, treba omogućiti dalji kulturni razvitak, osobito u čuvanju kulturne baštine, jačanju kulturnog identiteta nacije i poticanju kulturnog stvaralaštva. Sve te zahtjevne zadaće valja uspješno ostvarivati u složenim međunarodnim okolnostima.

Za strateške interese hrvatske države, i za sigurnost hrvatskog naroda, od bitne je važnosti dosljedno oživotvorenje Sporazuma o posebnim odnosima s Federacijom BiH, te osiguranje učinkovitog rada Zajedničkog vijeća za suradnju Republike Hrvatske i BiH.

Posebnu pozornost treba posvetiti okončanju rada Povjerenstva za granice sa Slovenijom, s BiH i SRJ. Bilateralnim sporazumom sa SR Jugoslavijom o Prevlaci valja nastaviti proces normalizacije odnosa, riješiti otvorena gospodarsko-prometna pitanja i odlučno ustrajati na rješavanju sukcesije. Ključne zadaće u međunarodnoj politici, glede članstva Hrvatske u međunarodnim asocijacijama, ostaju priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i CEFTI, uklanjanje smetnji ulasku u europske integracije, te jačanje prijateljskih i partnerskih odnosa sa SAD, zemljama Europske unije, susjednim državama, ali i s Ruskom Federacijom, s Kinom i s drugim zemljama. U unutarnjem društveno-političkom životu treba poticati što potpuniji razvitak istinske i odgovorne demokracije, osigurati punu djelotvornost pravnog poretka, radi jamstva opće vladavine prava i zaštite prava svakog čovjeka, te dosljedno nastaviti politiku pomirbe i jačanje sloge svih društvenih slojeva. U tom smislu posebno veliku ulogu treba imati Hrvatski državni sabor, koji se u svojoj djelatnosti mora više posvetiti bitnim pitanjima unutarnjeg razvitka i međunarodnog položaja Hrvatske.

Jamačno, može se očekivati da će ostvarivanje spomenutih ciljeva za povećanje socijalne sigurnosti i životnog standarda građana, dovesti do dalje potvrde građanina pojedinca, kao temeljnog društvenog oslonca hrvatske demokracije, a time i nacionalne nezavisnosti. Te zahtjevne ciljeve možemo ispuniti samo zajednički, sa svim demokratskim i društveno-nacionalno odgovornim ljudima, od umirovljenika do hrvatske mladeži. S čvrstom vjerom da i u daljoj sveukupnoj izgradnji Domovine možemo računati na jedinstvo velike većine hrvatskog naroda, uspjet ćemo prebroditi postojeće teškoće i uspješno riješiti sve suvremene probleme.

U današnjem, novom, mirnodopskom razdoblju, usprkos složenosti gospodarskih i socijalnih prilika, teškoće su neznatne prema onomu što smo sve prošli u teškim danima agresije, Domovinskog rata, obrane i izgradnje, te međunarodnog priznanja samostalne hrvatske države.

Moja glavna poruka Hrvatskome državnom saboru i svekolikoj hrvatskoj javnosti jest, da ostvarivanje blagostanja svih hrvatskih građana, u sklopu oživotvorenja pravedne i socijalne države, postaju najvažniji i glavni ciljevi sveukupne politike državnog vodstva.

Naravno, za oživotvorenje tih velikih i plemenitih ciljeva potrebni su zajednički napori državne i svekolike vlasti, te svih društvenih slojeva i subjekata i nacionalno odgovornih ljudi. Hvala na pozornosti.