Izakova i Rebekina svadba

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Izakova i Rebekina svadba

Izakova i Rebekina svadba[uredi]

24 1 Abraham bijaše star, u dubokoj starosti,

i GOSPOD ga bijaše blagoslovio u svemu.

2 Abraham reče najstarijem

sluzi u svojoj kući, koji ravnaše svim njegovim dobrima:

» Položi ruku na moje bedro1 i prisegni mi GOSPODOM,

Bogom neba i Bogom zemlje, da ne ćeš oženiti

mojeg sina jednom od kćeri Kanaanaca2 među kojima ja obitavam.

4 Već ćeš otići u moju zemlju i u moju obitelj

i uzeti jednu djevojku za mog sina Izaka.« 

5 Sluga mu odgovori: » Možda ta žena ne privoli

pratiti me u ovu zemlju; trebam li ja odvesti

tvojeg sina onamo otkud si ti potekao? « 

6 Abraham mu reče: Pazi da ne odvedeš

mog sina onamo. 7 GOSPOD, Bog nebeski,

me uzeo iz kuće mojeg oca

i zemlje moje obitelji,

on mi je rekao i dao ovu prisegu:

Ja ću tebi dati tu zemlju tvojem potomstvu;

i on je taj koji će poslati svojeg anđela

ispred tebe; onamo, uzet ćeš jednu ženu za mojeg sina .

8 Ne pristane li ta žena slijediti te,

ti si oslobođen onog što si mi prisegao,

ali ne vodi mojeg sina onamo. « 

9 Sluga stavi svoju ruku na bedro

svojeg gospodara Abrahama i prisegnu mu u toj stvari.

10 Sluga uze deve gospodareve i pođe.

Imajući u rukama najbolje što je njegov gospodar

posjedovao, on se diže za ići

u Aram-od-dviju-rijeka u grad Nahorov1.

11 On pokleknu deve izvan grada u blizini bunara,

u večernji sat, u sat kad žene

izlaze crpiti otud vodu. 12 On reče:

» GOSPODE, Bože mojeg gospodara

Abrahama, dozvoli da ja danas načinim

sretan susret i pokaži svoje

prijateljstvo prema mojem gospodaru Abrahamu.

13 Evo me kako stojim

pokraj izvora i kćeri ljudi iz grada izlaze crpiti vodu.

14 Eh dobro! Mlada djevojka kojoj ću ja reći:

Nagni tvoj krčag da se napijem i koja će

odgovoriti: Pij, a ja ću također napojiti

i tvoje deve, to je ona dosuđena

tvojem sluzi Izaku; po tome ja ću znati

da si ti pokazao prijateljstvo

prema mojem gospodaru. « 

15 No, on još nije bio završio govoriti kad Rebeka2 -

ona bijaše kćer Betuelova sina Milkainog,

one iste žene Nahorove,

brata Abrahamovog - iziđe s jednim krčagom na plećima. 16 Mlada djevojka bijaše

vrlo dražesna za vidjeti; bijaše djevica i ni jednog čovjeka ne bijaše poznala3.

Ona siđe prema izvoru , napuni krčag i uspe se.

17 Sluga joj požuri u susret

i reče: » Za ime Boga, daj mi popiti jedan

gutljaj vode iz tvog krčaga. « 

18 - »Pij, gospodaru moj « odgovori ona i,

rukom spusti krčag što brže

da mu utaži žeđ. 19 Kad završi napajati ga,

ona reče: » Za tvoje deve također,

ići ću također crpiti vodu sve dok ne budu

popile toliko da ugase žeđ. « 

20 Ona se požuri isprazniti krčag u pojilo

i otrča ponovo zahititi vode u bunaru;

ona nacrpi vode za sve deve. 21 Taj čovjek ju

pratiše očima, tih, da bi saznao

da li jest ili nije GOSPOD učinio

uspješnim njegovo putovanje .

22 Čim deve bijahu završile piti,

čovjek uzme jedan zlatni prsten težine

od pola sikla1 i dvije narukvice od deset

sikala zlata za njene zglavke

23 i reče joj: » Čija si ti djevojko?

Molim te, upoznaj me da li bi kuća

tvojeg oca mogla za nas biti mjesto ugošćenja.« 

24 ona mu odgovori:

»Ja sam kćer koju Milka dade Nahoru. « 

25 Potom ona njemu reče:

»Slame i sijena u nas ima u izobilju,

a isto tako i mjesta za konačiti.« 

26 Čovjek kleknu i pokloni se pred GOSPODOM

27 govoreći: »Blagoslovljen budi GOSPODE,

Bože mojeg gospodara Abrahama,

čije prijateljstvo i vjernost

nisu napustili mojeg gospodara

dok sam ja putovao, doveden GOSPODOM

u kuću braće mojeg gospodara.« 

28 Mlada djevojka otrča najaviti

u kući svoje majke o tome

što se upravo dogodilo. 29 Rebeka imaše brata

imenom Laban. On otrča u susret čovjeku,

napolje, k izvoru. 30 Čim on vidje prsten

i narukvice na rukama svoje sestre i začu svoju sestru

Rebeku njemu govoriti:

» Tako mi je rekao «, on ode k čovjeku

koji je ostao pokraj deva kod izvora.

31 Dođi, blagoslovljen od GOSPODA.

Zašto si ti ostao napolju dok sam ja u kući

već pripremio čisto mjesto za deve. « 

32 Čovjek uđe u kuću i rasedla deve.

Dade im slame i krmiva a, za njega

i njegove pratitelje,

vode da sebi operu noge.

33 ponudi im za jesti, ali on uzviknu:

» Ja Noinih jesti prije nego što kažem

što imam za reći. « -

» Govori «, odgovoriše mu.

34 On preuze: » Ja sam sluga Abrahamov.

35 GOSPOD je ispunio svoj blagoslov

mojeg gospodara koji je postao

jedna velika osoba. Dano mu je sitne

i krupne marve, srebra i zlata,

slugu i sluškinja, deva i magaraca.

36 Sara, žena mojeg gazde,

najzad mu je rodila sina u svoje stare dane.

Moj gazda je njemu

prenio cijelo imanje 37 a meni je zatražio

da mu prisegnem ovim riječima:

Ti ne ćeš oženiti mojeg sina jednom

curom Kanaankom u čijoj ja zemlji

stanujem. 38 Prisegni da ćeš ići u moju obitelj,

prema kući mojeg oca,

uzeti jednu ženu za mojeg sina.

39 Tada ja rekoh svojem gazdi:

»Možda me ta žena ne bude slijedila?

40 On mi odgovori:

GOSPOD u čijoj nazočnosti sam ja hodio

poslat će svojeg anđela

tobom i učinit će uspješnim tvoje

putovanje: uzet ćeš za mog

sina ženu iz moje obitelji i kuće mojeg oca.

41 Ne ćeš biti

oslobođen mojeg zaklinjanja osim ako

ne ideš kod mojih; isto tako,

ako ti ju i ne daju, ti si od nje oslobođen.

42 Danas , ja sam

došao kod tog izvora i rekao: » GOSPODE,

Bože Abrahama gazde mojega,

ako se ti zaista udostojavaš učiniti

uspješnim putovanje koje obavljam,

43 evo me pokraj izvora: eh dobro!

Mlada djevojka koja iziđe crpiti vodu

i kojoj ja kažem: Daj mi piti malo vode

iz tvog krčaga, 44 ako mi odgovori:

Ti pij, a ja ću zahititi također za tvoje deve,

to će biti žena koju je

GOSPOD namijenio sinu mojeg gazde.

45 Ja još nisam bio završio u sebi

kad je Rebeka izišla s krčagom na ramenu;

ona je sišla k izvoru za naliti.

Ja sam joj rekao: U ime Boga daj mi piti

46 Ona se požurila spustiti

krčag i rekla: Pij, a ja ću također napojiti

tvoje deve. Ja sam pio,

a ona je napojila deve. 47 Ja sam je upita:

Čija si ti djevojko?

Ona je odgovorila: Ja sam kćer Betuelova,

sina kojeg Milka dade Nahoru.

Ja tad stavih prste u njene nosnice

i narukvice na njene zglavke.

48 Ja sam kleknuo i poklonio se pred GOSPODOM;

blagoslovio sam

GOSPODA, Boga Abrahama mojeg gazde,

koji je vjerno vodio moje

putovanje da ja uzmem nećakinju mojeg

gazde za njegovog sina.

49 A sada, ako mi hoće te iskazati

prijateljstvo i vjernost

prema mojem gazdi iskažite mi ga.

Ako ne, dajte mi na znanje

i ja ću se otputi bilo lijevo bilo desno. « 

50 Laban uze riječ.

On i Betuel uskliknuše: » Od GOSPODA je

ova stvar i mi ti

u tome nemamo što reći, ni dobro ni loše.

51 Rebeka je pred

tobom: uzmi ju i idi. Nek' bude žena sinu

tvojeg gazde kako je GOSPOD rekao.

« Kad Abrahamov sluga ču te riječi,

pade ničice na zemlju pred GOSPODOM.

53 Sluga izvadi srebrninu, zlatninu

i odjeću i dade Rebeki, kao i bogate

poklone što ponudi njenom

bratu i njenoj majci. 54 Oni jedoše i pijaše,

on i njegovi pratitelji,

i provedoše noć. Ujutro kad se digoše,

on reče: » Pustite me otići mojem gazdi.

« 55 Brat i majka mlade djevojke odgovoriše:

»Neka ona ostane neko vrijeme s nama,

kakvih desetak dana, potom će ići. « 56 -

» Ne činite da kasnim! Reče im on.

GOSPOD je učinio uspješnim moje putovanje,

pustite me dakle otići mojem gazdi.« 

57 Oni preuzeše : » Pozovimo djevojku

i tražimo njeno mišljenje.« 

58 Oni pozvaše Rebeku:

» Hoćeš li otići s ovim čovjekom?« 

Ona odgovori:

» Da.« 59 Oni pustiše otići svoju

sestru Rebeku i njenu dojilju,

slugu Abrahamovog i njegove ljude.

60 Oni ju tada blagosloviše govoreći

joj: » Ti, naša sestra , postani silnim

mnoštvom,nek' tvoje potomstvo ovlada

Vratima neprijatelja svojih1! «

61 Rebeka se diže sa svojim sluškinjama.

One se uspeše na deve i slijediše ljude.

Sluga uze Rebeku i pođe. 62 O zalasku sunca,

Izak se vraćao s bunara Lahai-Roi.

On je tada obitavao u području Negeva1

63 i bijaše izišao prošetati se2 u polje

o zalasku sunca. On diže oči i ugleda deve

koje dolažahu. 64 Rebeka podiže oči,

vidje Izaka, skoči s deve 65 i reče sluzi:

» Tko je taj čovjek koji

hodi poljem nama u susret? « -

» To je moj gazda «, odgovori on.

Ona uze svoj veo i zastrije se.

66 Sluga ispriča Izaku

sve što je bio učinio. 67 Izak ju uvede

u svoj šator. On imaše Saru za majku;

on uze Rebeku i ona postade njegovom ženom.

Izak je zavolje i bi utješen poslije nestanka majke svoje.