Bansko pismo Pravitelstvu srpskom u Beogradu (1848.)

Bansko pismo Pravitelstvu srpskom u Beogradu autor: Josip Jelačić

Izvor: Dr. Đuro Šurmin, Ban Jelačić i Srbija 1848 godine // Politika, br. 7229, nedelja 17. lipnja 1928., str. 4, Beograd.

Visokoslavnom Pravitelstvu srpskom u Beogradu

      Gospodin Vaso Kavić iz Siska saopštio mi je danas veleuvažnije pozdrave i poruke Gosp. Voivode Tome Vučića, predstavnika Kn. Avrama Petronijevića i predsjedatelja Sojveta Knjaževstva srpskog Stojana Simića. Blagodareći na izraženim mi iskrenim čuvstvima njiovim, ja ne propuštam odma nadležni odgovor poslati po istome g. Kaviću visokoslavnom pravitelstvu, koga su predrečena slavna Gospoda poslje Njegove Svetlosti Knjaza srpskog prvi i najvažniji članovi.

      Mene je jako obradovala ta vjest, da je sakupljeni u Karlovcima sabor Naroda srpskog po starinskim pravama svojim, koja su tuđinstvom zabačena bila, dosadanjeg mitropolita svog G. Rajačića Patrijarhom proglasio, a u isto vrjeme i vojvodu sebi izabrao u licu G. G. M. Šušljikaca. I moja je želja bila, Saboru u Karlovcima prisustvovati, ali novo vaspoloženije i množestvo prevažni poslova nisu mi dozvolili tamo otići.

      Srblji i Hrvati jesu jedan Narod i jedna braća od prastara vremena, o tome nema ovuda nikakve sumnje, a naša će jedinstvena zasluga u ovom prirodnom od početka svjeta Bogom utvrđenom bratimstvu biti, ako odbacivši stari jaram neznanstva i gluposti prvobitno jedinstvo, ljubav i slogu u samom djelu i političkom smislu među jednorodnu braću uvedemo, — ako jedan drugog budemo u svakoj navali branili i potpomagali. Što se mene tiče, ja kao Ban hrvatski, uzimam čest uvjeriti pravitelstvo srpsko, da ću ja sa ovom silom Hrvata u predstojećim nam opasnostima srpski svejedno kao i hrvatski Narod zastupati i protiv svakog napadanja inorodni naroda braniti do posljednje kapi krvi. — Ja moram iskreno i srdačno priznati, da su posljedovatelji istočne kao i zapadne Kristijanske vjere s jednakim žarom za slogu i ljubav današnju težili i jednako u tome zasluge stekli. Što su Srblji u Saboru Karlovačkom rješili, da sa vojvodom i cjelim Narodom srpskim u Ungariji u sojuz stupi sa narodom hrvatskim i Banom u Zagrebu, to su oni vrlo razumno postupili, i u tome takt političeski pokazali, jerbo samo u jedinstvu je snaga. A želje njiove, da Banovi hrvatski budu birani naizmenice iz zapadne i istočne vjere, a tako isto i vojvode srpskog naroda da se jedanput iz jednog i drugi put iz drugog vjeroispovjedanja uzimlju, najposlje i Ministri da budu jednakim djelom Hrvati i Srblji — jesu posve pravedne — i mi se ovđe pri postavljanju zvaničnika po takvim osnovam, koje svim željama odgovaraju, već i vladamo.

      Ministri bit ćedu sigurni polovinom Hrvati polovinom Srblji.

      Poruka v. Gospodina vojvode Tome Vučića, da je Pravitelstvo srpsko pripravno u slučaju rata s Mađarima nas Hrvate i Srblje sa svim sredstvama, pa i vojskom do 30.000 ljudi potpomagati, mene je jako obradovala, a na gotovosti braće Srbalja u knjaževstvu Srbije ja nisam nikad sumnjao, tim više, što me je i g. Herkalović, ovdje među nama nalazići se, o tome uvjeravao, i kog u takovom poslu ovi dana ja u Srbiju Svjetlom Knjazu i Pravitelstvu poslati namjeravam.

      Ja ovim i molim srpsko Pravitelstvo, da svagda u takovom sprama Hrvatima raspoloženju ostane, a i ja u ime Hrvata obećavam u slučaju nužde svaku pomoć srpskoj braći u Knjaževstvu Srbiji.

      Molim i to, da izložene ovdje misli Pravitelstvo primi za iskreno izraženije moji načela, koji ću se svagda vjerno pridržavati.